REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1799/2025-27

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Pamić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IM zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18. , 126/19., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-1440/2025, od 2. listopada 2025., nakon održane rasprave 7. studenog 2025., 26. siječnja 2026. i 14. travnja 2026., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice NM, optuženog IM osobno uz branitelja Dragana Dramca, odvjetnika u Zagrebu osobno te u prisutnosti optuženog IM osobno uz branitelja Dragana Dramca 16. travnja 2026. objavio je, a 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP)

Optuženi IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i N rođene D, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin RH, elektrotehničar, sa završenom SSS, vozač taksija, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.600,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

u vremenu od srpnja 2024. do 5. rujna 2025., u [adresa], i u Grčkoj, protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), u nakani da omalovaži i ponizi svoju intimnu partnericu DM te joj nanese fizičku i psihičku bol, učestalo i kontinuirano verbalno i fizički napadao DM na način da ju je najprije točno neutvrđenog dana tijekom srpnja 2024., za vrijeme ljetovanja u Grčkoj, tijekom boravka u apartmanu, uhvatio svojim rukama i prislonio na zid i pritom ju vrijeđao riječima: „Kurvo, droljo“, zatim točno neutvrđenog dana tijekom rujna 2024., u Zagrebu, za vrijeme dok se DM nalazila u dvorištu svoje obiteljske kuće na adresi [adresa], istu odgurnuo uslijed čega je pala na pod i zadobila ozljede na oba koljena, zatim točno neutvrđenog dana tijekom kolovoza 2025., u [adresa], lupao po ulaznim vratima kuće, a nakon što je DM izašla iz kuće, zajedno s njom uputio se u smjeru obližnje livade te je u jednom trenutku, bez ikakvog povoda, istu odgurnuo svojim rukama na što je DM počela trčati u smjeru Policijske akademije, te je naposljetku 6. rujna 2025., u [adresa], bez ikakvog povoda fizički nasrnuo na DM na način da ju je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lijeve strane lica, na koji na način svojim cjelokupnim ponašanjem kod DM izazvao opravdani osjećaj poniženosti, manje vrijednosti i bespomoćnosti,

dakle, grubo, učestalo i na drugi način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11

Na temelju članka 179.a KZ/11, optuženi IM se osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IM se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 6. rujna 2025. do 7. studenog 2025.

II./ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP-a optuženi IM je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, koji je trošak dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, nakon donošenja posebnog rješenja.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 2. listopada 2025. optužnicu protiv optuženog IM zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, počinjenog na štetu DM.

2. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi IM se očitovao na način da se ne smatra krivim.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka pročitao i razgledao dokaze koji prileže u spisu i to kaznena prijava Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb broj:

K-892/2025 od 7. rujna 2025. sa lista 12 i 13 spisa u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu, izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu sa lista 3 do 7 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb broj: 214-02/25-20/292215 od 6. rujna 2025. serijskog broja [serijski broj] sa lista 8 spisa, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb sa lista 9 i 11 spisa te izreku pravomoćne presude Općiskog prekršajnog suda u zagrebu, poslovnog broja Pp-15757/2024 od 21. prosinca 2024. as lista 168 spisa. Na raspravi održanoj26. siječnja 2026. ispitana je u svojstvu svjedoka DM. Na kraju dokaznog postupka pročitan ispitan je optuženi IM te je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog sa lista 114 do 116 spisa.

3.1. Sud je odbio dokazne prijedloge optužbe za ispitivanjem u svojstvu svjedoka JM i KM kao odugovlačeće, obzirom da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi iste bile neposredni očevici inkriminiranih događaja, već tek imaju eventualno posrednih saznanja i to od žrtve koja je i sama ispitana u svojstvu svjedoka, stoga je sud odlučio da se iste neće ispitati obzirom da je sama žrtva detaljno iskazivala u dva navrata. O navedenim svjedocima ispitana DM navela je kako se povjeravala samo KM i to samo u jednom dijelu glede svađa, što ukazuje da ni predložena svjedokinja nema potpuna saznanja, dok JM svjedokinja uopće ne spominje.

4. U svojoj obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo kako je sve već ranije rekao, kao i da je DM rekla sve o ovoj situaciji, kako su se posvađali i da mu je žao što se nije okrenuo i otišao. Naveo je i kako su se i DM i on svađali i međusobno si izgovorili svakakve riječi i da su se ponašali kao dječurlija, s time da sve što je izgovorio DM je bilo u hiru svađe te da su međusobno jedan drugoga fizički udarali. U obrani je naveo i kako su DM i on bili u vezi i da su se u istoj svađali kao brat i sestra, a pod time misli da svađe nisu bile jednostrane, već i sa jedne i sa druge strne. Kada ga se pita za ljetovanje u Grčkoj, navodi da su bili na Kreti tjedan dana, ali su ostali dva tjedna jer se DM razboljela od pneumomediastinum, za što ju je odveo kod privatnog liječnika koji je rekao da je to spontana bolest i da ne može na let avionom zbog promjene tlaka, već da se može vratiti kući smo brodom. Osim bolesti, ostali su dulje na ljetovanju jer im je bilo lijepo i istina je da su se tada posvađali, ali su se i pomirili. Posvađali su se jer ga je DM ulovila za međunožje pred svima u kafiću, a njemu se to nije svidjelo. Kada ga se pita za događaj od 6. rujna 2025., navodi da su se tada posvađali jer u kući nije bilo mlijeka i DM ga je to jutro probudila i otišla je kući. Zatim je on otišao do adrese na kojoj je ona stanovala, uzeo je svoje stvari i odnio ih u auto, da bi povratkom do kuće u kojoj je stanovala DM utvrdio da je ista zaključala vrata i tako mu onemogućila ulazak u kuću zbog čega je otišao na stražnja vrata gdje je pokucao i DM mu je otvorila vrata. U to vrijeme DM je dala otkaz na poslu i on joj je te prilike rekao da ne može sve on financijski podmirivati troškove i očigledno ju je sa time pogodio jer je ista krenula fizički ga napadati i tu joj je refleksno vratio i udario šamar. Zaključno je naveo kako mu je žao što je do svega toga došlo, da se trebao samo okrenuti i otići. Optuženi se suglasno branio i prilikom iznošenja obrane pred ovlaštenim tužiteljem.

5. U postupku nije bilo sporno da su optuženi i oštećena bili u ljubavnoj vezi, da su živjeli zajedno, kao i da su bili na ljetovanju u Grčkoj, što sve proizlazi kako iz iskaza svjedokinje DM, tako i iz obrane optuženog. Nije bilo sporno ni da je između njih dolazilo do verbalnih sukoba, kao i fizičkih sukoba.

6. Sporno je bilo da li je optuženi počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret podignutom optužnicom.

7. Iako u svojoj obrani optuženi IM negirao počinjenje kaznenog djela, navodeći da je dolazilo do međusobnih svađa, da su obostrano u tome sudjelovali te da je samo jednom udario oštećenu i to šamar kada je u rujnu 2025. ista zaključala vrata kuće i to tek nakon što je oštećena DM udarila njega . Tako je sud nesporno utvrdio da je kaznenu prijavu podnijela DM i to 6. rujna 2025. u IV. policijskoj postaji Zagreb. Osim toga, suprotno iskazu optuženog IM iskazivala je svjedokinja DM, ujedno i žrtva predmetnog kaznenog djela, u kojem iskazu je detaljno iskazivala o svom suživotu sa optuženim, navodeći pritom vrlo detaljne činjenice potkrijepljene datumima.

7.1. Iz iskaza svjedokinje DM proizlazi da je istu optuženi IM u vremenu od srpnja 2024. do 6. rujna 2025., u [adresa], i u Grčkoj učestalo i kontinuirano verbalno i fizički napadao na način da ju je najprije tijekom srpnja 2024., za vrijeme dok su se nalazili na ljetovanju u Grčkoj, tijekom boravka u apartmanu, odgurivao po apartmanu gurajući ju u prsa, pritom ju vrijeđao riječima: „jebem ti mater, glupačo, kurvo“, istodobno joj govoreći da je ona kriva za njegov bijes, da bi zatim tijekom rujna 2024., u Zagrebu, za vrijeme dok se nalazila u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], odgurnuo uslijed čega je pala na pod i zadobila ozljede na oba koljena pritom joj razbio telefon i laptop, a mobitel još i bacio na krov kuće, nakon čega je otišla u Sisak kod majke koja joj je kupila novi mobitel. Navela je kako joj je optuženi IM je čitavo vrijeme obećavao da se više neće ponoviti slična situacija ali nikad joj ponudio ispriku. Navela je kako je tijekom kolovoza 2025., u [adresa], lupao po ulaznim vratima kuće, a nakon što je izašla iz kuće, zajedno su se uputili u smjeru obližnje livade, te ju je u jednom trenutku, bez ikakvog povoda, odgurnuo rukama, pa je počela u strahu trčati u smjeru Policijske akademije, da bi naposljetku 5. rujna 2025., u [adresa], nakon što su se probudili, vidjela da nema mlijeka za kavu i odlučila ga otići kupiti u trgovinu, ali se predomislila i nije otišla već mu je rekla mu da ode kući, na što je on ponovno počeo vikati na nju, pa se ona pokupila i rekla da dođe po svoje stvari koje su ostale kod nje. On je ušao u stan iako mu je rekla da ne ulazi, uzeo stvari i izašao iz stana, da bi nakon toga počeo lupati po vratima i prozorima nastojeći ponovno ući u kuću, da bi na kraju nakon što je ona otvorila balkonska vrata i nogama ga gurnula jer je htio nasilno ući u kuću, fizički nasrnuo na nju na način da ju je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu lica. Svjedokinja je suglasno iskazivala u oba navrata kada je ispitana.

7.2. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave vidljivo je kako je žrtva DM prijavila optuženog IM **.**.2025. u 22,30 sati u IV. policijskoj postaji Zagreb, policijske uprave zagrebačke.

8. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Iskaz svjedokinje DM prihvaćen je kao istinit i vjerodostojan jer je ista iskazivala vrlo detaljno o svim činjenicama koje terete optuženog, dajući pritom za sud prihvatljive razloge, opisivala je suglasno i obrani optuženog, no optuženi je u svojoj obrani u bitnome pokušao ublažiti događaje, pa čak i odgovornost za iste podijeliti između sebe i oštećene. Upravo iz takve obrane, iskaz svjedokinje DM je za sud još uvjerljiviji, jer sud nije našao razloga da bi svjedokinja lažno teretila optuženog ili da bi istoga teretila kako bi mu nanijela bilo kakvu vrstu štete , tim više što je i sama bila kritična spam svog ponašanja i postupanja, za koje je navela da je svjesna i da je ista znala jednako burno reagirati na ponašanje optuženog. S druge strane obrana optuženog je u cijenjena kao istinita u nespornom dijelu, dok je glede spornog dijela optuženi pokušao ublažiti svoju odgovornost za svoje postupke, pa čak i prebacujući ih na impulzivnost same žrtve. Za sud je optuženi ipak kroz svoju obranu ukazao da se evidentno još uvijek nije spreman suočiti sa svojim problemima u vidu agresivne reakcije koje je rezultiralo protupravnim postupanjem, iako na sud nije odavao dojam nasilne i agresivne ni disfunkcionalne osobe, već isključivo nezrele osobe koja ne zna riješiti svoje probleme i eventualne sukobe na miran način već isključivo na nasilan način .

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da su se u ponašanju optuženog IM ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 i to na način kako se tereti podignutom optužnicom, protivno Zakonu o zaštiti od nasilja prema svojoj tadašnjoj djevojci odnosno intimnoj partnerici, čime je ostvareno zakonsko obilježje bliske osobe, sukladno odredbi članka 87. stavka 9. KZ/11. Osim ispunjenja objektivnih obilježja kaznenog djela, optuženi je ispunio i subjektivno obilježje, naime isti je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravnom namjerom prvog stupnja, jer je htio počinjenje kaznenog djela kao takvo i kao svoje i sve njegove posljedice. Sud je izmijenio činjenični opis podignute optužnice na način da je iz istog ispustio dio inkriminiranog razdoblja koji se odnosi na prosinac 2024. jer je iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da se odnosi na identičan događaj za koji je optuženi pravomoćno prekršajno osuđen presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pp-15757/2024, od 21. prosinca 2024., pravomoćne istog dana. Naime, sukladno načelu ne bis in idem nitko ne može biti suđen ili kažnjen dva put za isto djelo, sukladno članku 4. Protokola 7. uz Konvenciju. To stoga što je sud nedvojbeno utvrdio postojanje elementa idem odnosno da se činjenice navedene u prekršajnom postupku odnose na potpuno isti događaj i istu osobu kao u predmetnom kaznenom postupku. Optuženi je pravomoćno prekršajno osuđen za prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 3., a kažnjivo po članku 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na štetu DM i to za događaj od 20. prosinca 2024., koji i činjenično odgovara ovom koji je naveden u kaznenoj optužnici. Iz navedenog je ispunjen element bis. Obzirom na navedeno, sud je ispustio iz činjeničnog opisa navedeni događaj kako ne bi došlo do povrede temeljnog načela ne bis in idem sadržanog u članku 4. Protokola 7. uz Konvenciju te članku 12. stavku 1. ZKP-a, koje povrede su opisane i u nizu presuda Europskog suda za ljudska prava, posljednji Zinaić protiv Hrvatske iz veljače 2026. Ovakvim zadiranjem suda u činjenični opis sud nije počinio povredu na štetu optuženog već suprotno umanjio je količinu kriminalne količine stavljene mu na teret i k tome je s obziroom na to bio i ovlašten u pogledu preciziranja činjeničnog opisa.

9.1. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženom u konkretnom slučaju sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženika sud olakotnim cijenio činjenicu da je kazneno neosuđivana osoba, da je zaposlen i da ostvaruje mjesečna primanja, da se radi o osobi s tek navršenih 30 godina života te da je shvatio pogibljenost svoga postupanja, iako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

9.2. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti sud je optuženog IM na temelju u izreci citirane zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine smatrajući istu kaznu primjerenu svim navedenim okolnostima. Pri tome je sud ocijenio da u odnosu na optuženog zbog olakotnih okolnosti nije potrebno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, te je na temelju članka 56. KZ/11 istom izrečena uvjetna osuda prema kojoj se kazna zatvora u trajanju jedne godine u odnosu na optuženog neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja određena je cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, pa je ovako odmjeren rok provjeravanja, primjeren i potreban radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno da prilagodi svoje ponašanje društveno prihvatljivom. Stoga sud smatra da je kazna na koju je optuženi osuđen upravo primjerena svim okolnostima počinjenog djela. Navedenu vrstu i mjeru kazne sud je primijenio prema optuženom jer smatra da će se svrha postići kroz dulje vrijeme provjeravanja nego bezuvjetnom kaznom. To stoga, što je optuženi zaposlena osoba koja ostvaruje primanja, započeo je kao i oštećena novi život, shvatili su oboje kako takvo ponašanje nije primjereno osobama njihove dobi. Sud smatra kako je optuženom potrebno pružiti priliku kako bi mogao nastaviti život sa svim svojim kvalitetama. U slučaju opoziva kazne zatvora optuženom će se u izrečenu kaznu zatvora koju ima izvršiti uračunati svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 6. rujna 2025. do 7. studenog 2025.

9.3. Dakle, ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje optuženog, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

10. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženog o kojima se izjasnio, da je zaposlen, sa primanjima od oko 1.900,00 eura, stoga mu je sud na temelji u izreci citirane zakonske odredbe odredio snašanje troškova kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu te trošak postavljenog branitelja, cijeneći broj poduzetih radnji i njihovu složenost. Navedenim troškom optuženi, kao i njegova egzistencija te egzistencija osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati neće biti dovedena u pitanje.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-1440/2025

2) Optuženi IM

3) Branitelj, odvjetnik Dragan Dramac

4) J