REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1001/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1306/2025-2 od 30. rujna 2025. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6221/2021-39 od 30. prosinca 2024., na sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na naznačena pravna pitanja, a odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu navedene drugostupanjske presude. Zahtijeva i troškove postupka u povodu tog prijedloga.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) prema ocjeni ovog suda naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije:
„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“,
nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP.
4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, ovog revizijskog suda te suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
5.1. U odnosu na prvo pitanje polazi se od pogrešne pretpostavke da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokazne prijedloge tuženika, jer iz obrazloženja odluke tog suda (odlomak 25.) jasno proizlazi da je tuženik odustao od saslušanja svjedoka-djelatnika tuženika (u tom smislu obrazloženo i u odlomku 10. drugostupanjske, pobijane, odluke). U pobijanoj odluci dati su odgovarajući razlozi obrazloženja vezano za dokazni prijedlog saslušanjem javnog bilježnika. Predlagatelj se upućuje i na shvaćanja iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., vezano za taj dokazni prijedlog u ovoj vrsti parnica.
5.2. Osim toga, u odnosu na prvo pitanje, kao i u odnosu na drugo pitanje, pobijana odluka podudarna je pravnom shvaćanju iz odluke ovog suda Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. kako u odnosu na okolnost vezanosti za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada se isti na njih poziva, tako i u odnos problematike zastare potraživanja u ovim individualnim, restitucijskim, parnicama koje su uslijedile nakon pružene zaštite kolektivnim interesima.
5.3. U odnosu na treće i četvrto pitanje tuženika upućuje se na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju (Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2022. i Rev- 1051/2023-2 od 3. travnja 2024.) kao i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III- 4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., a prema kojima je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja, o čemu su nižestupanjski sudovi dali razloge.
5.4. U odnosu na peto, šesto i sedmo pitanje ističe se da je u ovosudnoj odluci Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022. izraženo shvaćanje (prema načelu zabrane revidiranja nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru): „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“
5.5. U odnosu na sva naznačena pitanja valja reći da pobijana odluka ne odstupa od prakse ovog suda i da se ne radi o pitanjima u odnosu na koje bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1.
ZPP prijedlog odbijen u tom dijelu.
7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer tuženik u prijedlogu navodi da su mu osporenim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, arbitrarnost, legitimnost i pravnu sigurnost, valja istaći da on svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). Za naglasiti je da se uočava da su sudovi u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.
8. Stoga je u tom dijelu prijedlog, koncipiran u smislu st. 2. odredbe čl. 385.a ZPP, odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
