REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1396/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BRIDGE & ANCHOR d.o.o., OIB 56623222633, Zagreb, Ljubijska ulica 42, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Malkoč, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o., protiv protivnika osiguranja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-29/2026 od 27. veljače 2026., 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1 -29/2026 od 27. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci prvostupanjski sud je, radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja zabrane naplate po Garanciji za uredno ispunjenje ugovora br. 70 – 410- 1603207.0 od 30. rujna 2025. do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR, odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivniku osiguranja podnijeti na naplatu navedenu garanciju i zabranjuje se Podravskoj banci d.d. da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po navedenoj garanciji, kao i da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj garanciji (točka I. izreke). Prvostupanjski sud je odredio da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi nalaganja vraćanja garancije, kojeg je predlagatelj osiguranja dužan pokrenuti protiv protivnika osiguranja radi opravdanja ove privremene mjere u roku od 15 dana od dostave tog rješenja (točka II. izreke), žalba protiv tog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere (točka III. izreke) te je naložio protivniku osiguranja, u roku od 15 dana, naknaditi predlagatelju osiguranju troškove postupka osiguranja u iznosu od 12.091,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže ovom sudu preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Predlagatelj osiguranja je podnio odgovor na žalbu te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 11.760,00 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odredio predloženu privremenu mjeru podnesenu sukladno čl. 346. OZ-a uz obrazloženje u bitnom:

- nakon provedenog postupka javne nabave stranke su sklopile Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i sanaciji krova Doma sportova Zagreb (faza 2 – dvorana 2) od 3. rujna 2025. (dalje: Ugovor) te je predlagatelj osiguranja kao ugovaratelj dostavio protivniku osiguranja kao naručitelju predmetnu Garanciju za uredno ispunjenje ugovora br. 70 – 410- 1603207.0 od 30. rujna 2025. do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR (dalje: predmetna bankarska garancija)

- protivnik osiguranja je jednostranom izjavom od 5. siječnja 2026. raskinuo Ugovor zbog neispunjenja, sukladno čl. 360. u vezi čl. 364. Zakona o obveznim odnosima, te je naveo da se izjava o raskidu temelji na zahtjevu nadležnog Gradskog ureda za izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, koji čini sastavni dio te izjave, i obavijest o raskidu je dostavio predlagatelju 14. siječnja 2026.

- u zahtjevu od 11. prosinca 2025. je navedeno da se uvođenje u posao trebalo izvršiti 1. listopada 2025., ali da je predlagatelj osiguranja 29. rujna 2025. podnio zahtjev za zamjenom stručnjaka, ali da nijedan nije odgovarao stručnjaku iz ponude, da je u tom postupanju 6. listopada 2025. protivnik osiguranja zaprimio e-mail stručnjaka iz ponude EL kojim ista objašnjava da nikada nije trebala biti angažirana na ovom projektu već da je svoje reference dala predlagatelju osiguranja dok on ne osigura drugog stručnjaka,

- sud je utvrdio da predlagatelj osiguranja ima nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja, i to sprečavanje naplate po zadužnici (pravilno – bankarskoj garanciji), jer je protivnik osiguranja jednostranom izjavom raskinuo ugovor za koji je bila vezana garancija, a da protivnik osiguranja nema novčanu tražbinu prema predlagatelju osiguranja te će se o osnovanosti ili neosnovanosti novčane tražbine odlučivati u parničnom postupku koji će predlagatelj osiguranja pokrenuti u dodijeljenom roku, odnosno da protivnik osiguranja nema pokrića u raskinutom

Ugovoru izvršiti naplatu po garanciji,

- iz Izjave o raskidu i iz zahtjeva od 11. prosinca 2025. nije vidljivo koju ugovornu obvezu predlagatelj osiguranja nije ispunio, a koja bi uzrokovala raskid Ugovora, budući da predlagatelj nije ni počeo ispunjavati svoju ugovornu obvezu pa sud smatra da se protivnik osiguranja prilikom raskida Ugovora pozvao na pogrešne zakonske odredbe, a potom navodi da će se o zakonitost raskida raspravljati u parničnom postupku,

- raskidom ugovora prestale su važiti sve odredbe Ugovora, slijedom čega ne postoji pravna osnova da protivnik osiguranja zadrži u svom posjedu bankarsku garanciju, a pogotovo ne za naplatu bilo kojeg iznosa u skladu s bankarskom garancijom,

- sud smatra da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, zbog moguće naplate predmetne bankarske garancije predlagatelju osiguranja prijeti nenadoknadiva šteta, jer se radi o ogromnom novčanom iznosu, odnosno postoji opasnost od naplate nepostojećeg duga, a budući da se radi o bankarskoj garanciji bez prava prigovora i na prvi poziv korisnika garancije, protivnik osiguranja ima mogućnost zloupotrebe navedenog sredstva osiguranja,

- osim toga, određivanjem predložene mjere za protivnika osiguranja neće nastupiti nikakva šteta, odnosno može minimalna, obzirom da protivniku osiguranja predstoji raspisivanje novog natječaja za obavljanje radova.

7. Suprotno žalbenim navodima, nenovčana tražbina predlagatelja osiguranja kako je označena u prijedlogu za određivanje privremene mjere „zabrana naplate po Garanciji za uredno ispunjenje ugovora br. 70 – 410- 1603207.0 od 30. rujna 2025.“ ne predstavlja samo mjeru osiguranja u smislu čl. 346. OZ-a, već i tražbinu u smislu čl. 2. st. 1. OZ-a, budući da je kod privremene mjere kojom se intervenira u postupak naplate po bankarskoj garanciji nenovčana tražbina usmjerena na vraćanje garancije ili zabranu naplate iznosa iz garancije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-130/22 od 29. studenoga 2023.), te se u novijoj sudskoj praksi odstupa od ranijeg strogo formalističkog tumačenja nenovčane tražbine u slučajevima intervencije u postupak naplate po bankarskoj garanciji. Činjenica da je sud odredio mjeru zabranom protivniku osiguranja podnijeti na naplatu bankarsku garanciju i zabranom banci postupiti po bankarskoj garanciji, sama po sebi nije odlučna, budući da se takvom mjerom može ostvariti svrha osiguranja usmjerenog na naplatu po bankarskoj garanciji.

8. Međutim, osnovano protivnik osiguranja navodi u žalbi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja proturječno obrazlaže razloge zbog kojih je utvrdio osnovanom određenu privremenu mjeru (bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

9. Ovo stoga što prvostupanjski sud u obrazloženju proturječno zaključuje da je do raskida Ugovora došlo, potom obrazlaže da se zakonske odredbe o raskidu na koje se poziva protivnik osiguranja ne mogu primijeniti, jer predlagatelj osiguranja nije ni počeo ispunjavati svoju obvezu po Ugovoru, te konačno navodi da će se o zakonitosti raskida Ugovora raspravljati u parničnom postupku.

10. Kako bi u konkretnom slučaju mogao utvrditi vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine, prvostupanjski sud mora ocijeniti na razini vjerojatnosti je li Ugovor (valjano) raskinut ili ne zbog neispunjenja ugovornih obveza te ima li protivnik osiguranja pravo naplatiti predmetnu bankarsku garanciju u slučaju raskida Ugovora. Po ocjeni ovog suda, u obrazloženju pobijanog rješenja su izostali valjani razlozi o ovim odlučnim činjenicama.

11. Prvostupanjski sud obrazlaže da iz Izjave o raskidu i iz zahtjeva od 11. prosinca 2025. nije vidljivo koju ugovornu obvezu predlagatelj osiguranja nije ispunio, a koja bi uzrokovala raskid Ugovora, budući da predlagatelj nije ni počeo ispunjavati svoju ugovornu obvezu. Međutim, pritom sud uopće ne ocjenjuje sadržajno izjavu o raskidu Ugovora zbog neispunjenja od 5. siječnja 2026. odnosno priloženi zahtjev od 11. prosinca 2025., koji čini sastavni dio izjave, u kojem se navodi da je predlagatelj osiguranja podnio zahtjev za zamjenu stručnjaka od 29. rujna 2025., a potom i kontinuirano daljnje zahtjeve za zamjenom stručnjaka, od kojih nijedan nije odgovarao stručnjakinji iz ponude, a koja je pak u elektroničkoj pošti od 6. listopada 2025. navela da nikada nije ni trebala biti angažirana na ovom projektu, već je svoje reference dala kako bi predlagatelj osiguranja mogao podnijeti prijavu u postupku javne nabave. Prvostupanjski sud nije ocijenio ni zahtjeve predlagatelja osiguranja za zamjenom stručnjaka od 29. rujna 2025. (od kojeg je naknadno predlagatelj osiguranja odustao), 7. listopada 2025. i 20. listopada 2025. te očitovanja protivnika osiguranja od 14. listopada 2025. i 24. listopada 2025., niti navedene isprave dovodi u vezu s čl. 17. Ugovora.

12. Naime, u čl. 17. st. 1. Ugovora stranke su utvrdile da je ugovaratelj dokazao specifično iskustvo stručnjaka iz dokumentacije o nabavi u vidu osobe EL - ovlašteni inženjer građevinarstva – inženjer gradilišta, a u čl. 17. st. 3. Ugovora stranke su ugovorile da slučaju da ugovaratelj tijekom izvršenja ugovora iz objektivnih razloga / zbog nepredviđenih okolnosti dođe do potrebe za zamjenom stručnjaka potrebno je zatražiti pisanu suglasnost naručitelja o traženoj izmjeni. Novi predloženi stručnjak mora imati iste ili bolje kvalifikacije i stručno iskustvo, odnosno jednaki ili veći broj bodova kao i stručnjak kojeg mijenja (ista odredba u čl. 13. st. 4. Ugovora za inženjera gradilišta tijekom izvršenja ugovora). Prema tome, kada se dovede u vezu sadržaj Izjave o raskidu i zahtjeva od 11. prosinca 2025. te očitovanja protivnika osiguranja od 14. listopada 2025. i 24. listopada 2025., proizlazi da se radi o ugovornoj obvezi iz čl. 17. Ugovora.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da u slučaju raskida ugovora u konkretnom slučaju prestaju važiti sve odredbe ugovora, prvostupanjski sud nije utvrđivao jesu li stranke ugovorile posljedice raskida Ugovora i eventualno pravo protivnika osiguranja na naplatu predmetne bankarske garancije u slučaju raskida, pri čemu je zanemario činjenicu da je prema čl. 9. Ugovora predlagatelj osiguranja obvezao dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora za slučaj povrede ugovornih obveza i da se predmetnom bankarskom garancijom banka obvezala isplatiti iznos iz garancije u slučaju da predlagatelj osiguranja ne ispunjava uredno svoje obveze iz Ugovora ili ne izvrši poslove u ugovorenom roku.

14. Zbog navedenih nedostataka nije moguće ispitati zaključak prvostupanjskog suda o postojanju nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja.

15. Prvostupanjski sud nije dao valjane razloge u odnosu na vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

16. Naime, radi se o opasnosti koja mora biti subjektivne naravi (u dijelu kojim predlagatelj osiguranja tvrdi da bi bez mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari) pa utvrđenja prvostupanjskog suda da se radi o ogromnom iznosu i opasnosti od naplate te mogućnosti zloupotrebe bankarske garancije sami po sebi ne ukazuju na radnje kojima bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, a niti da se radi o nenadoknadivoj šteti. Nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda da predloženom mjerom za protivnika osiguranja neće nastupiti nikakva šteta odnosno može minimalna, jer predstoji raspisivanje novog natječaja za obavljanje radova, imajući u vidu da bankarska garancija ima određeni rok važenja.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 380. t . 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere odnosno ocijeniti na razini vjerojatnosti postojanje nenovčane tražbine kao i postojanje opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a u skladu s uputama iz ovog rješenja te donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec