REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-407/2025-48

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

(ranije poslovni broj P-905/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Drobnjaku, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 530596966535, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog ureda Poldan i dr., odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 3. ožujka 2026. održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.988,76 eura (pettisućadevetstoosamdesetosam eura i sedamdesetšest centi), sa zakonskim zateznim kamatama u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznose teče od 01. listopada 2015. pa sve do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 3.413,74 eura (tritisućečetiristotinetrinaest i 74/100) u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate dok se s razlikom do 4.435,45 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška od 3.000,00 eura ( tritisuće) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 10. lipnja 2019. tužitelj navodi da je 3. rujna 2007. s tuženikom zaključio ugovor o stambenom kreditu broj 118-50-4349666 u iznosu kunske protuvrijednosti 55.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 216 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,95%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, podneskom od 15. svibnja 2021. tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom vještaka, a podneskom od 12. travnja 2024. s promjenom službene valute. Podneskom od 1. prosinca 2025. zahtjeva isplatu nedovoljno priznate preplate utvrđene dopunskim financijskim vještačenjem.

2. Odgovorom na tužbu od 16. listopada 2019. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da osnovnim ugovorom nije narušena ravnoteža između stranaka jer je pri određivanju kamatne stope postupao u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, a stranke su zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva i tijeku zateznih kamata.

3. Odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-243/2025-4 od 10. travnja 2025. potvrđene su točke I. i II. izreke presude ovoga suda poslovni broj P- 905/2019-28 od 20. studenog 2024. kojima su utvrđene ništetnima odredbe osnovnog ugovora o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu CHF dok su ukinute točke III., IV., V. i VI. te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje jer između ostalog nije uzet u obzir iznos preplate priznat konverzijom.

4. U dokaznom postupku pročitan je ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedena su financijska vještačenja i saslušana tužiteljica.

4.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 118-50-4349666 od 3. rujna 2007. tužiteljici je odobren kredit u protuvrijednosti 55.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dana korištenja kredita, člankom 2. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,95%, člankom 4. i 7. dogovorena je otplata u 216 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu, člankom 6. kredit je utvrđen kao stambeni s flexi otplatom bez počeka.

4.1.2. Dodatkom ugovoru od 18. veljače 2016. stranke su zaključile da na dan 30. rujna 2015. temeljem izračuna konverzije postoji preplata od 21.892,96 kuna ili pop srednjem tečaju kreditora 2.868,55 eura.

4.2. Financijsko vještačenje od 23. ožujka 2021. provedeno je po stalnom sudskom vještaku Barbari Babić Gobbo, mr.oec. radi utvrđenja razlike uplata po kamatnoj stopi koje je početno ugovorena i uz početni tečaj CHF na dan plasmana kredita, u odnosu na stvarno uplaćene iznose za razdoblje od 14. srpnja 2007. do 30. rujna 2015., do dana konverzije, temeljem usporedbi otplaćenih iznosa anuiteta, kamate i glavnica iz dokumenta „Prijepis knjigovodstvene kartice na dan 30.05.2019“ i iznosa ugovorenih početnim otplatnim planom s primjenom početne kamatne stope od 4,95% godišnje i srednjeg tečaja za CHF Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita 14. rujna 2007. (1 CHF = 4,449280 kn).

Tuženik je u pet navrata mijenjao kamatnu stopu na 5,45% od 30. studenog 2007., na 5,95% od 31. svibnja 2008., na 5% od 31. kolovoza 2010., na 4,75% od 31. lipnja 2011. i na 3,23% od 31. siječnja 2014.

Tužiteljica je zbog promjena kamatne stope od 14. rujna 2007. do 30. rujna 2015. platila više 6.627,86 kn u odnosu na ugovorene iznose kamata iz početnog otplatnog plana i uz primjenu početno ugovorene kamatne stope i važećeg tečaja za CHF na dan isplate kredita. S obzirom da je tuženik od 30. lipnja 2011. snižavao kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu (4,75%, 3,23%) tužiteljica je do 30. rujna 2015. plaćala manje iznose po osnovi redovnih kamata u odnosu na ugovorene, a razlika koja obuhvaća pozitivne i negativne razlike iznosi -1.925,72 kn. Tečaj švicarskog franka prema kuni je rastao s početno ugovorenog od 4,44928 kn za 1 CHF do 6,512340 kn za 1 CHF, što je povećanje od 46%. Tužiteljica je zbog razlike tečaja ukupno preplatila 47.797,05 kn, a uzimajući u obzir i negativnu razliku više je uplatila 47.316,08 kuna.

Tužiteljica je u razdoblju otplate kredita do 30. rujna 2015. kao posljedicu rasta kamatnih stopa i tečaja švicarskog franka preplatila 45.416,94 kn, a uzimajući u obzir i negativne razlike preplata iznosi 45.390,36 kuna.

4.3. U ponovljenom postupku po uputi žalbenog suda, zbog prestanka vještačenja ŽTA, dopuna financijskog vještačenja provedena je 21. studenog 2025. po Ručević vještačenja d.o.o. Dopunom je utvrđeno da razlika zbog promjene kamatne stope u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.) iznosi ukupno 940,89 CHF, odnosno 555,53 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a zatezne kamate na mjesečne iznose razlika obračunate od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. iznose 441,76 EUR (konvertirani iznos). Razlika zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.) iznosi ukupno 5.898,68 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a zatezne kamate na mjesečne iznose razlika obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. iznose 1.998,49 EUR (konvertirani iznos). Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika i nakon uračunavanja efekata konverzije (umanjenja za konverzijom priznatu preplatu), preostalo potraživanje od 5.988,76 EUR na dan 30. rujna 2015. se u cijelosti odnosi na glavnicu.

4.4. Tužiteljica, po zvanju medicinska sestra koja je u mirovinu otišla kao kuharica u školi, iskazuje da joj je kredit hitno trebao za kupnju obiteljske kuće jer je već bila prodala stan, da je RBA imao najbržu obradu, a tvrdili su da kunski, kredit u eurima ili dolarima nisu isplativi, već je s obzirom na nisku stopu i njezinu životnu dob najisplativiji CHF, koji ima stabilan tečaj te će ga kao umirovljenica moći otplaćivati, da joj nitko nije objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope niti da bi tečaj pod određenim uvjetima bio nesiguran, da je ugovor pročitala, ali u njemu ima previše rečenica koje za nju nisu imale nikakav značaj, a razumjela je ono što joj je bilo bitno, da anuitet može vraćati. Smatrala je da bankar zna svoj posao kada joj je rekao da je to za nju najbolje. Konverziju je napravila na vlastiti zahtjev, ali se ne može sjetiti da li je imala preplatu u CHF, da li joj je rata u eurima bila niža nego u CHF, ali je takav kredit mogla nastaviti otplaćivati.

5. Utvrđeno je da:

- razlika stvarno plaćene i početne kamate iz otplatnog plana za CHF kredit iznosi 555,53 eura,

- razlika stvarno naplaćenog i početnog tečaja CHF ukupno iznosi 5.898,68 eura,

- zatezna kamata obračunata na mjesečne iznose razlike zbog promjene kamatne stope od dana nakon plaćanja do 30. rujna 2015. iznosi 441,76 eura,

- zatezna kamata obračunata na mjesečne iznose razlike zbog promjene tečaja od dana nakon plaćanja do 30. rujna 2015. iznosi 1.998,49 eura,

- konverzijom priznata preplata iznosi 2.905,70 eura, primjenom fiksnog tečaja 7,53450 kuna za 1 euro,

- je manje priznata preplata u iznosu od 5.988,76 eura, odnosno za obveza tužitelja po konvertiranom kreditu nedovoljno umanjena.

6. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da na taj način 30. rujna 2015. tužitelj ima tražbinu od 21.892,96 kuna ili 2.8668,55 eura, odnosno 2.905,70 eura koliko je utvrdio vještak primjenom fiksnog tečaja navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.), a toliko je tužitelj više uplatio.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

7.2. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

7.3. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

8.1. Tužitelj se sklapanjem Dodatka nije odrekao prava, nije dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao. Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos preplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao.

8.2. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

8.3. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

8.4. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

9. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

Sukladno uputi II-stupanjskog suda provedeno je vještačenje radi uračunavanja iznosa priznatog konverzijom te tužitelju dosuđen iznos utvrđen vještačenjem Ručević vještačenja d.o.o.

10. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjeve postavljene podnescima od 15. svibnja 2021. i 1. prosinca 2025. kojima je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka, riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po posljednjem preinačenom zahtjevu.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

12. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih , jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

13. Zatezna kamata teče od dospijeća, dan poslije izračuna konverzije, do isplate na iznos utvrđen financijskim vještačenjem, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

14.1. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 892,00 eura (292,00+600,00), pristojbe na tužbu od 21,74 eura (jer je plaćena) a prema visini konačnog tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 27. studenog 2019., 15. svibnja 2021., 12. travnja 2024., 1. prosinca 2025., 28. siječnja 2026., zastupanja na ročištu 4. prosinca 2019., 26. rujna 2024. i 3. ožujka 2026. po 100 bodova, zastupanja na ročištu 8. lipnja 2021. i 9. rujna 2024. prema Tbr.9.2.OT po 50 bodova., ukupno 1000 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.500,00 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada u cijelosti za ročišta 8. lipnja 2021. i 9. rujna 2024., sastav podneska od 14. srpnja, 16. kolovoza i 18. prosinca 2025., 27. siječnja 2026.

14.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) jer je nagrada punomoćniku jednaka bez obzira na smanjenu visinu zahtjeva od (879,47 +6343,31), a vještačenje je bilo nužno.

14.3. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 14. travnja 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje Županijski sud u Bjelovaru.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužiteljice Saši Drobnjaku, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika, Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke