Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1260/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga obveznih doprinosa, 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/25-01/38, ur.broj: 513-04- 25-3 od 20. lipnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-23/25-01/38, ur.broj: 513- 04-25-3 od 20. lipnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-416-02/21-01/120, ur.broj: 513-07-13-24-23 od 4. studenog 2024.
2. Navedenim rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela tužiteljev je zahtjev za utvrđivanje zastare naplate duga s osnove obveznih doprinosa djelomično uvažen u pogledu duga za doprinose navedene u II. točki izreke tog rješenja, dok je u III. točki izreke tužiteljev zahtjev odbijen u pogledu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2022. ukupno iznosi 13.639,88 EUR, od čega se 13.495,38 EUR odnosi na glavnicu duga, a 144,50 EUR na kamatu.
3. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila poreznog postupka.
4. U tužbi navodi da je rješenje o osiguranju novčane tražbine postalo pravomoćno tek 2023. godine, dakle nakon nastupa zastare prava na naplatu, i to rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-1958/2023 od 20. siječnja 2023. Stoga je sporno jesu li porezna tijela pravilno utvrdila da je za predmetne tražbine nastupila zastara prava na naplatu duga. Navodi kako je predmetni postupak proveden nakon presude ovog Suda, poslovni broj Us I-935/2023 od 22. prosinca 2023., a u povodu koje je trebalo u ponovnom postupku ispitati jesu li tražbine doprinosa iz 2014. i 2015. godine obuhvaćene predstečajnom nagodbom te je li, s tim u vezi, u odnosu na njih nastupila zastara (relativna ili apsolutna) prava na naplatu.
5. Nadalje, tužitelj tvrdi da je uz zahtjev za zastaru, odnosno otpis duga podnio i zahtjev za povrat preplaćenih kamata koje su nezakonito uglavničene, kao i onih kamata koje su plaćene na tako uglavničene kamate. Taj zahtjev ponovio je i u žalbi te je istovremeno postavio i novi zahtjev za povrat preplaćenog poreza budući da je podmirio dug za koji je utvrđena zastara prava na naplatu. Tužitelj tvrdi kako je upravo povrat preplaćenih kamata suština cijelog predmeta, odnosno zahtjev poreznom tijelu da iz svojih evidencija otpiše, odnosno izbriše i tužitelju izvrši povrat onih kamata koje su sukladno sporazumu Ministarstva financija i tužitelja u predstečajnom postupku trebale biti otpisane, a nisu, već su još i uglavničene, kao i onih kamata koje su tekle na te kamate. Pritom tužitelj ukazuje na to da ga je porezno tijelo zadužilo, na temelju III. točke izreke prvostupanjskog rješenja, za plaćanje iznosa od 235,78 EUR za šifru prihoda 8770 iz 2014. i 2015. godine, iako je ranije, 2022. godine, taj isti iznos otpisalo iz službenih evidencija radi nastupa zastare prava na naplatu tog poreznog duga te iako je taj iznos tužitelj i u stvarnosti podmirio.
6. Tužitelj stoga predlaže Sudu da poništi osporavana rješenja i naloži poreznom tijelu povrat preplaćenog poreza, odnosno podredno da vrati spis na ponovni postupak. Ujedno predlaže da Sud obveže tuženika na naknadu troškova ovog upravnog spora.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja i navoda iznesenih u njegovu obrazloženju te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu .
8. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. i 25. ožujka 2026. uz nazočnost tužiteljeve opunomoćenice. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu , u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
11. Sud nije smatrao potrebnim izvesti dokaz po prijedlogu tužitelja za obavljanje financijskog vještačenja ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja tuženika.
13. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog poreznog tijela proizlazi da je tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga s osnove obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje djelomično odbijen u pogledu glavnice duga za obveze iz 2013., 2014. i 2015. godine te u pogledu glavnice duga i pripadajućih kamata za obveze iz 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. godine.
14. Tuženik je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja odbio uz obrazloženje da je predmetni dug po osnovi obveznih doprinosa za dio predmetnog razdoblja osiguran založnim pravom, dok za dio obveza zastarni rok nije protekao. Tuženik se pritom pravilno pozvao na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
15. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je najraniji početak tijeka zastare za obvezne doprinose u razdoblju od 2013. do 2021. godine bio 1. siječnja 2014.
16. Budući da je sudsko rješenje o osiguranju novčane tražbine doneseno 5. lipnja 2018., proizlazi, u skladu s člankom 108. stavcima 1. i 4. Općeg poreznog zakona u vezi s člankom 229. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.), kako za dug po osnovi doprinosa iz razdoblja od 2013. do 2017. godine zastarni rok nije protekao prije osiguranja založnim pravom novčane tražbine poreznog tijela, dok u pogledu naplate doprinosa iz razdoblja od 2018. do 2021. godine nije protekao zastarni rok prije donošenja predmetnog prvostupanjskog rješenja od 4. studenog 2024.
17. Sud stoga smatra kako je pravilna ocjena tuženika da je tužiteljev zahtjev radi utvrđivanja zastare naplate duga doprinosa trebalo odbiti u pogledu glavnice duga za čitavo razdoblje od 2013. do 2021. godine, kao i u pogledu kamata za dug iz razdoblja od 2018. do 2021. godine.
18. Međutim, Sud nalazi da je zahtjev trebalo uvažiti u pogledu kamata za dug iz 2016. i 2017. godine budući da je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno 4. studenog 2024., dakle nakon što je protekao zastarni rok od šest godina, a zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti niti iz opterećene stvari. Navedeni propust prvostupanjskog tijela mogao je otkloniti i tuženik prilikom odlučivanja po žalbi.
19. Naime, člankom 109. stavkom 6. Općeg poreznog zakona propisano je da je na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja. Stavkom 7. propisano je da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.
20. Ostali tužbeni prigovori nisu osnovani budući da se iz sadržaja spisa predmeta vidi da je, u svrhu osiguranja novčane tražbine Ministarstva financija, založno pravo na nekretnini tužitelja, odnosno na pravu građenja upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zasnovano rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj OVR-943/18 od 5. lipnja 2018., dok je rješenjem tog Suda od 20. siječnja 2023., koje tužitelj spominje u tužbi, preinačeno rješenje od 18. rujna 2018. doneseno u postupku radi zabilježbe.
21. Nadalje, prema dokumentaciji iz postupka predstečajne nagodbe, priloženoj spisu predmeta, proizlazi da dug po osnovi obveznih doprinosa iz 2014. i 2015. godine nije bio obuhvaćen nagodbom. Naime, Ministarstvo financija je novčane tražbine po osnovi obveznih doprinosa prijavilo 21. kolovoza 2013. na temelju svojih rješenja koja su donesena za tužiteljeve obveze u razdoblju od 2009. do 2013. godine. Te su tražbine utvrđene rješenjem Financijske agencije, Regionalnog centra Split, klasa: UP- I/110/07/13-01/1458, ur.broj: 04-06-13-1458-44 od 19. rujna 2013. Osim toga, iz sadržaja rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj Stpn -41/13-3 od 9. svibnja 2014., koje je pravomoćno 30. svibnja 2014., proizlazi da je sukladno odobrenoj predstečajnoj nagodbi tužitelj obvezan namiriti tražbinu Ministarstva financija s kamatom po stopi od 4,5% godišnje, bez otpisa do tada dospjelih kamata.
22. Pritom treba napomenuti kako predmet odlučivanja u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda nije bio povrat eventualno preplaćenih kamata, već utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na naplatu duga po osnovi obveznih doprinosa, a u povodu tužiteljeva zahtjeva od 9. prosinca 2021.
23. S obzirom na to da je navedeni zahtjev trebalo djelomično uvažiti još i pogledu kamata na dug za doprinose iz 2016. i 2017. godine, Sud je ocijenio da je odbijanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje tuženika poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
24. Tužitelj je u ovom sporu zatražio nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku i podneska o proširenju tužbenog zahtjeva od 20. kolovoza 2025. te podneska od 27. srpnja 2025. i zastupanje na raspravi.
25. Člankom 147. stavkom 2. ZUS-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
26. U ovom je upravnom sporu tužitelj djelomično uspio u tužbenom zahtjevu, a s obzirom na to da je Sud ocijenio njegov zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga obveznih doprinosa neosnovanim u pogledu glavnice duga doprinosa te djelomično osnovanim u pogledu kamata, zbog čega je poništio samo drugostupanjsko rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak odlučivanja po žalbi. Stoga je, na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao u II. točki izreke, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.
U Splitu 14. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
