REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-1333/2020-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i tuženika pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, zastupani po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1) i 2), prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženicima pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put Brodograditelja 16, OIB: 80858298578, kao pravni sljednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., Trogir, Put Brodograditelja 16, OIB: 99699042389 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplate tužiteljici KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.583,02 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan i to u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata od podnošenja tužbe 02.11.2020. godine pa do presuđenja.
III/ Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 6.765,80 Eur-a, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 2. studenog 2020. godine tužiteljica navodi da se sa tuženikom pod 1) Brodotrogir d.d. kao poslodavcem nalazila u ugovornom odnosu od dana 1.05.2002. godine za obavljanje poslova „Plinski rezač- zavarivač“, dok da je sa priznatim pravima u Brodotrogiru od 1987. godine. Brodotrogir d.d. da je dana 01. srpnja 2017. godine prenio gospodarsku cjelinu Sektor brodogradilišta na društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. čime da je prenijet i Ugovor o radu imenovanog radnika. Nakon toga, radnica da je premještena u tvrtku Brodotrogir -Outfit d.o.o. pa zatim u B.T. Hull d.o.o. Dana 27. rujna 2020. godine tužiteljica da je zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu od 14. rujna 2020. godine od tuženika B.T. Hull d.o.o. Međutim, poslodavac da predmetni Ugovor o radu otkazuje ne uzimajući u obzir da je radnica u ugovornom odnosu u Brodotrogiru 33 godine, a kako da proizlazi iz njezine radne knjižnice. Radi navedenog, odredba odluke o otkazu Ugovora o radu koja se tiče otpremnine u iznosu od 31.263,54 kn da je djelomično ništava, budući da istu poslodavac temelji na netočno utvrđenoj visini otpremnine za svaku navršenu godinu staža radnika. Protiv navedene odluke tužiteljica da je pravodobno izjavila Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od dana 09.10.2020., a na koji joj tuženik ad.4. kao poslodavac nije odgovorio. Naime, čl. 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. godine da je utvrđeno da se radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva, po godini neprekidnog radnog staža provedenog u društvu. Primjera radi, navedena plaća za period I-VI. mj. 2019. godine da je iznosila 5.643,00 kn netto. Kako je predmetnim Kolektivnim ugovorom ugovoreno povoljnije pravo za radnika no što je određeno Pravilnikom o radu poslodavca ili Zakonom o radu, to da je jasno da se na prestanak radnog odnosa radnika ima primijeniti najpovoljnija pravna norma koja regulira pitanje otpremnine. Garancija ostvarivanja stečenih prava radnika kod tvrtke Brodotrogir d.d., za radnike prenijetih u tvrtke kćeri da je na snazi do 2028. godine a ista da se temelji na opsegu i sadržaju prava iz Kolektivnog ugovora iz 2006. Obaviješću od 12. veljače 2016. tuženik ad.1. da je garantirao tužiteljici primjenu prava iz Kolektivnog ugovora od 17. srpnja 2006. godine na radnika do kraja svog restrukturiranja, Obaviješću od 18. prosinca 2017. da to čini tuženik ad.2., Obaviješću od 2. travnja 2019. da to čini tuženik ad.3., garantirajući tužiteljici sva stečena prava. Naime, tvrtka Brodotrogir d.d. da je u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem St-115/2019 sudu dana 31. siječnja 2020. godine, sudu dostavila Plan restrukturiranja za period od 2019. do 2028. godine. Iz navedenog dokumenta da je razvidno da restrukturiranje tvrtke Brodotrogir d.o.o. traje sve do 2028. godine, a do kada bi, imajući u vidu obavijest navedene tvrtke danu tužitelju 14. lipnja 2017. godine, na prenesene radnike trebalo primjenjivati stečena prava iz radnog odnosa kod tvrtke Brodotrogir d.o.o. Dakle, da je jasno da se prava radnika iz Kolektivnog ugovora iz 2006. godine u pogledu visine otpremnine vremenski protežu do kraja restrukturiranja koje traje do 2028. godine, neovisno o činjenici što je tvrtka Brodotrogir d.d. dana 16.svibnja 2019. godine jednostrano otkazala Kolektivni ugovor iz 2006. godine. Kako je Brodotrogir d.o.o. osnivač tuženika ad.1., ad.2. i ad.3, koje tvrtke su sve registrirane na istoj adresi, [adresa], da su sve ove tvrtke solidarno odgovorne tužiteljici za isplatu otpremnine odnosno za naknadu štete u trenutku kada njezin rad u brodogradilištu prestaje. Navodi da se radi o osnivaču i tvrtkama kćerima, koje koriste iste radnike, ista sredstva za rad i proizvodne procese, hale i strojeve, pa zbog njihove namjere izbjegavanja ispunjenja prethodno garantiranih, stečenih prava radnika, da ne bi smio ispaštati radnik. Radi navedenog tužiteljica smatra da joj za slučaj prestanka radnog odnosa nije pravilno utvrđena otpremnina, uz pogrešno utvrđenje vremena trajanja njenog radnog odnosa na istim poslovima u „Brodogradilištu Trogir“. Budući da je radnik kod poslodavca proveo neprekinutih 33 godina u radnom odnosu, to da bi mu za slučaj prestanka radnog odnosa pripadao iznos od 186.219,00 kn. Zaključno tužiteljica tužbom na ime razlike neisplaćene otpremnine potražuje iznos od 186.219,00 kuna sa pripadajućom kamatom. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 24.siječnja 2026.godine (list 775-776 spisa) tako da ista na ime razlike otpremnine potražuje ukupan iznos od 24.583,02 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik pod 1) i 2) u svom odgovoru na tužbu (list 132-136) navodi da je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.d. brisano iz sudskog registra, te je prestalo postojati obzirom da je pripojeno društvu Servisni centar Trogir d.o.o. koje je njegov pravni slijednik. Nadalje, nad tuženim Brodotrogir outfit d.o.o. da je proveden stečajni postupak, te su isti brisani iz sudskog registra. Konačno, nad tuženikom B.T. Hull d.o.o. da je otvoren stečajni postupak, te da je za stečajnog upravitelja imenovan Marko Bitanga iz Podstrane-Strožanac Donji, Radićeva 49, pa se predlaže istome dostaviti tužbu radi preuzimanja postupka i radi davanja odgovora na tužbu. Nadalje navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te se osporava osnov i visina. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika ad.1. i ad.2., obzirom da tužiteljica ovom tužbom potražuje isplatu koja bi proizlazila prestankom radnog odnosa kod tuženika ad.4. Nadalje se navodi da je točno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca Brodotrogir d.d. temeljem ugovora o radu br. 321/02 od 01.05.2002. god., odnosno da je po sili zakona, uslijed prijenosa gospodarske cjeline predmetni ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. dana 15.02.2016.god. Nakon toga, da između društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. i društva Brodotrogir-outfit d.o.o. da dolazi do prijenosa gospodarske cjeline, kojom se na novog poslodavca prenose po sili zakona ugovori o radu radnika koji čine posebnu organizacijsku cjelinu, te da je ugovor o radu tužiteljice po sili zakona prebačen s prijašnjeg poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., na novog poslodavca Brodotrogir outfit d.o.o. s danom 01.01.2018.god. Nadalje, predmetni ugovor o radu tužiteljice da je prijenosom gospodarske cjeline, prenesen sprijašnjeg poslodavca Brodotrogir-outfit d.o.o. na novog poslodavca, ovdje tuženika B.T. Hull d.o.o. po sili zakona s danom 08.04.2019.god., o čemu da je tužiteljica obaviještena pisanim putem. O prijenosima Ugovora o radu sa prijašnjih poslodavaca na nove, radnik da je obaviješten pisanim putem sukladno članku 137. ZOR-a. Pritom tuženici pod 1/ i 2/ navode da se osporava da bi poslodavac u tim obavijestima garantirao tužitelju primjenu prava iz Kolektivnog ugovora Brodotrogira d.d. sve do kraja svog restrukturiranja, jer da to ne proizlazi iz sadržaja predmetnih obavijesti o prijenosu. U obavijestima o prijenosu poslodavci da su tužiteljici garantirali stečena prava, ali u trenutku prijenosa tih ugovora tužiteljica da nije stekla pravo na otpremninu jer da joj ugovor nije bio otkazan. Naime, ugovor o radu tužiteljice da je prenesen uslijed prijenosa gospodarske cjeline na novog poslodavca dana 15.02.2016.god., odnosno kasnije i na tuženika B.T.HULL d.o.o. dana 08.04.2019.god., a ugovor o radu da joj je otkazan tek dana 14.09.2019.god. kada da je B.T. Hull d.o.o. donio odluku o otkazu ugovora o radu, koju da je tužiteljica zaprimila putem oglasne ploče budući da ju nije htjela zaprimiti putem pošte na svojoj adresi. poslodavca, pa da tužiteljica nije stekla pravo na otpremninu, već je pravo na otpremninu već da je stekla navedeno pravo tek nakon više od gotovo četiri godine od prestanka njezinog ugovora o radu u društvu Brodotrogir d.d., odnosno da je ista pravo na otpremninu stekla tek 14.09.2019.god. kada je B.T. HULL d.o.o. donio odluku o otkazu ugovora o radu. Neovisno o naprijed navedenom, tuženi ističu da Plan restrukturiranja u trajanju 2019. -2028. koji je izglasan u predstečajnom postupku St-115/2019 i koji je vezan za isti postupak i čini njegov sastavni i neodvojivo dio, treba jasno distancirati i razlikovati od Programa restrukturiranja koji je vezan i čini sastavni dio Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A) od 06.travnja 2013.god. (dalje u tekstu: Ugovor o privatizaciji), a koji Program restrukturiranja je trajao PET (5) GODINA, što to uostalom proizlazi iz Ugovora o privatizaciji. Naime, na stranici 54. Programa koji je sastavni dio Ugovora o privatizaciji jasno stoji da isti traje 5 godina. Konačno, da je u Planu restrukturiranja koji je sastavni bio predstečajnog postupka St-115/2019 nad tuženikom, raskid kolektivnog ugovora jedna je od mjera operativnog restrukturiranja predviđenih u predstečajnom Programu restrukturiranja 2019-2028. Neosnovanost navoda tužiteljice da jasno proizlazi i iz pravomoćne sudske presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1033/2021-2 od 08. lipnja 2021. Naime, u navedenom slučaju da se radi o istovjetnom činjeničnom stanju, u kojem bivši zaposlenik ovdje tuženika, također potražuje isplatu otpremnine po kolektivnom ugovoru Brodotrogira d.d. kao i tužitelj u ovom postupku. U tom postupku, isto kao i ovdje, tužitelj kojega zastupa isti punomoćnik da se također pozivao na Plan restrukturiranja Brodotrogira d.d. u predstečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu posl.br. St-115/2019 od 31. siječnja 2020. koji se odnosi na period od 2019. do 2028. godine, iz kojeg razloga isti pogrešno smatra da bi ipak trebao primijeniti kolektivni ugovor Brodotrogira d.d. iako je isti raskinut. Nadalje da nije u pravu tužiteljica kada navodi da tuženik prilikom otkaza ugovora o radu nije uzeo u obzir trajanje radnog odnosa kod prijašnjih poslodavaca. Naime, prilikom donošenja odluke o prestanku ugovora o radu, poslodavac da je tužiteljici uzeo u obzir i trajanje radnog odnosa kod prijašnjih poslodavaca, te je shodno tome i donijeta odluka o trajanju otkaznog roka od tri mjeseca i dva tjedna. Što se tiče visine otpremnine, navodi se da je poslodavac istu odredio primjenom odredbi članka 126. Zakona o radu obzirom da kod tuženika nije na snazi nikakav kolektivni ugovor, niti je pravilnikom o radu ili ugovorom o radu drugačije određeno. Stoga da je tužiteljici otpremnina određena sukladno odredbama Zakona o radu i to jedna trećina prosječne plaće u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca (uključujući i rad kod prijašnjih poslodavca), ali ne više od šest prosječnih plaća tužitelja. Također, tuženi posebno osporavaju da bi prosječna plaća na razini društva iznosila 5.643,00 kuna, odnosno posebno se osporava da bi isto bila prosječna plaća tužiteljice. Dakle, kod tuženih da nije na snazi kolektivni ugovor obzirom da je isti otkazan Odlukom broj 13/19 od 16.05.2019.god. koju je donio poslodavac Brodotrogir d.d. koji je bio stranka i potpisnik predmetnog kolektivnog ugovora.Predmetna odluka o otkazu kolektivnog ugovora da je dostavljena sindikatima i to Nezavisnom sindikatu putem sindikalnog povjerenika MŽ, te Sindikatu Metalaca Hrvatske putem sindikalnih povjerenika VŽ i HŽ. Kako su sindikati potpisnici kolektivnog ugovora isti dan, 16.05.2019.god., obaviješteni o otkazu kolektivnog ugovora, od navedenog datuma da je počeo teći otkazni rok od tri mjeseca koji da je istekao 16.08.2019.god., kada je kolektivni ugovor konačno prestao važiti. O otkazu kolektivnog ugovora da je obaviješten i Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjek za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, koje tijelo je dopisom od 29.svibnja 2019.god. evidentiralo otkaz predmetnog kolektivnog ugovora sukladno zakonu. Zaključno tuženik navodi da je ugovor o radu tužiteljice prenesen je uslijed prijenosa gospodarske cjeline na novog poslodavca prvi put 15.02.2016.god., drugi put 01.01.2018. i konačno prijenosom ugovora o radu na B.T.HULL d.o.o. dana 08.04.2019.god., te da je o prijenosu ugovora o radu tužiteljica svaki put prethodno obaviještena pisanim putem u kojoj obavijesti se navodi da joj se priznaju stečena prava prilikom prijenosa ugovora o radu (15.02.2016., 01. 01. 2018. i 08.04.2019.), a da tužiteljica nije stekla pravo na otpremninu pa da to pravo nije ni mogla prenijeti. Navodi se da je Brodotrogir d.d. po završetku restrukturiranja vezanog uz Ugovor o privatizaciji upao u teškoće koje su rezultirale predstečajnim postupkom otvorenim u travnju 2019., te da je Brodotrogir d.d. vezano za predstečajni postupak izradio predstečajni plan restrukturiranja u kojem je jedna od mjera operativnog restruktiriranja i otkaz kolektivnog ugovora, Brodotrogir d.d. da otkazuje kolektivni ugovor u svibnju 2019., a B.T. Hull d.d. otkazuje ugovor o radu tužitelja u rujnu 2019. Navodi se u tom smislu da tužiteljica prilikom prijenosa ugovora o radu na nove poslodavce nije stekla pravo na otpremninu pa da isto ne predstavlja stečeno pravo, a ugovor o radu da joj je otkazan nakon prestanka Kolektivnog ugovora društva Brodotrogir d.d. Zbog svega naprijed navedenog jasno da proizlazi neosnovanost navoda tužiteljIce, te se predlaže nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga od 14.09.2020. (list 6-8 spisa); Ugovora o radu od 1.05.2002. (9 spisa); radne knjižice tužiteljice (list 10-11 spisa); Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 9.10.2020. (list 12-13 spisa); potvrde o primitku pošiljke (list 14 spisa); Obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika pogona Oprema na novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. od 12.02.22016. (list 15-16 spisa); Obavijesti o prenošenju Ugovora o radu radnika na novog poslodavca B.T.Hull d.o.o. od 02.04.2019. (list 17 spisa); Obavijesti o prenošenju Ugovora o radu radnika na novog poslodavca Brodotrogir-Outfit d.o.o. od 18.12.2017. (list 18 spisa); Plana restrukturiranja Brodotrogira d.d. (2019. - 2028.) - predstečajni postupak (list 19-119 spisa); Rješenja Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/11418-2 od 6.10.2021. (list 122-123 spisa); Rješenja Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/7276-2 od 18.05.2021. (list 124-125 spisa); Rješenja Trgovačkog suda u Splitu 7 St-422/2020-28 od 22.09.2021. (list 126- 131 spisa)140 ; rješenja Trgovačkog društva u Splitu broj 1 St-115/2019-6 od 03.04.2019.godine (list 137-140 spisa); Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine (list 141-156 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj 11 St-144/2019-10 od 18.travnja 2019.godine (list 157- 160 spisa); ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d. [adresa] od 06.04.2013.godine (list 161-178 spisa sa prilozima list 178-180 spisa); odluke Brodotrogira d.d. od 16.05.2019.godine (list 181-182 spisa); e-mailova (list 183-184 spisa); obavijesti Sindikata Metalaca Hrvatske Brodotrogiru od 28.03.2018.godine (list 185-186 spisa); dopisa Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 29.05.2019.godine (list 187-188 spisa); ugovora o radu tužiteljice od 01.05.2002.godine (list 189-190 spisa); obavijesti Brodotrogira d.d. tužiteljici od 12.veljače 2016.godine (list 191-192 spisa); prijave o prestanku osiguranja, te prijave tužiteljice o početku osiguranja (list 193-196, te 199-204, te 207-210 spisa); obavijesti Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. tužiteljici od 18.prosinca 2017.godine (list 197-198 spisa); obavijesti Brodotrogir outfit d.o.o. tužiteljici od 02.04.2019.godine (list 205-206 spisa); odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2020.godine (list 211-216 spisa); zabilježbe Službe kadrovskih poslova/ K
M (list 217-218 spisa); programa restrukturiranja društva Brodotrogir d.d. (list 219- 220 spisa); presude Županijskog suda u Zagrebu 14 Gž R- 1033/2021-2 od 08.lipnja 2021.godine (list 221-229 spisa); priloga uz podnesak od 03.02.2022.godine (list 231- 453 spisa); priloga uz podnesak tužitelja od 22.02.2022.godine (list 454-457 spisa); izvadaka iz sudskog registra (list 621-624 spisa); izvješća (list 649-650 spisa); odluke od 16.03.2018.godine (list 652-653 spisa); dopisa Nezavisnog sindikata Brodotrogir od 20.03.2018.godine (list 654-655 spisa); e-mailova (list 656-657 spisa); bilješki (list 657- 659 spisa); dopisa Sindikata metalaca Hrvatske, Podružnice Brodotrogir od 17.04.2018.godine (list 660-661 spisa); dopisa Brodotrogira d.d. od 20.04.2018. (list 662-663 spisa); dopisa, bilješki i obavijesti vezano za sastanke sa Sindikatom metalaca (list 664-747 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 767-769 spisa); priloga uz podnesak tuženih od 18.02.2026.godine (list 786-858 spisa). Na ročištu glavne rasprave od 23.svibnja 2025.godine izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zz tuženika ŽŽ (list 758-761 spisa).
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
5. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 22. prosinca 2021. (list 121 spisa) tuženik pod 1) Brodotrogir d.d. obavijestio je sud da je raniji tuženik pod Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. brisan iz sudskog registra temeljem ugovora o pripajanju s društvom sklopljenim s preuzimateljem društvom Servis centar Trogir d.o.o. koji je postao pravni sljednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. i to rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/11418-2 od 6. listopada 2021., da je tadašnji tuženik pod 3) Brodotrogir-Outfit d.o.o. brisan iz sudskog registra temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/7276-2 od 18. svibnja 2021. te da je nad ranijim tuženikom pod 4) B.T. Hull d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 7St-422/2020-28 od 22. rujna 2021. otvoren stečajni postupak. Tuženik je u prilogu navedenog podneska dostavio sudu citirana rješenja (list 122-128 spisa), a koje je ovaj sud pregledao. Pored navedenog tužiteljica je podneskom od 22.06.2022.godine dostavila sudu podatke iz sudskog registra za tuženika ad/3 Brodotrogir-outfit d.o.o. i tuženika ad/4 B.T. Hull d.o.o. (list 620-624 spisa), a iz kojih je razvidno da je tuženik ad/3 brisan iz sudskog registra dok je nad tuženikom ad/4 otvoren stečajni postupak, a radi čega je ovaj sud u predmetnom postupku rješenjem od 22.srpnja 2022.godine u odnosu na tuženike ad/ 3 i 4/ prekinuo postupak, a koje je rješenje postalo pravomoćno 09.08.2022.
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
7. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da se tužiteljica sa tuženikom pod 1/ Brodotrogir d.o.o. bila u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika pod 1/ i tužiteljice dana 01.05.2022. godine i to na radnom mjestu plinskog rezača, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanog ugovora o radu broj 321/02 od 01.05.2002.. godine (list 189-190 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tužiteljičin ugovor o radu od najprije prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sa danom 01.srpnja 2017.godine jer je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. u skladu sa Programom restrukturiranja dana 20. prosinca 2013. godine sa Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline i to dijela koji obavlja djelatnost novogradnje, te je Dodatkom II tog ugovora o prijenosu gospodarske cjeline zaključenog u lipnju 2017.godine kao dan prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. utvrđen 01.srpnja 2017.godine, a čime je radni odnos tužiteljice kod ranijeg poslodavca Brodotrogir d.d. prestao sa danom 30.lipnja 2017.godine. Sve navedeno nesporno proizlazi iz pregledane obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.d. od 12. veljače 2016.godine, a koja je obavijest što je među strankama nesporno dostavljena tužiteljici (list 15-16 spisa) Također među strankama nije sporna ni činjenica da je Hrvatska brodogradnja Trogir zaključila ugovor o prijenosu gospodarskih cjelina radionice brodobravara i radionice zavarivača i brusača , sa društvom Brodotrogir- outfit d.o.o. te da je prenijela tužiteljičin ugovor o radu na novog poslodavca Brodotrogir outfit sa danom 01.siječnja 2018.godine, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane obavijesti Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. tužiteljici od 18.12.2017.godine (list 18 spisa). U konačnici među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je društvo Brodotrogir outfit d.o.o. zaključilo sa društvom B.T. Hull d.o.o. ugovor o prijenosu gospodarskih cijelina i sa danom 08.travnja 2019.godine je prenijelo tužiteljičin ugovor o radu na društvo B.T. Hull d.o.o., a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz obavijesti koju je društvo Brodotrogir outfit d.o.o. dana 02.04.2019.godine dostavilo tužiteljici (list 17 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je društvo B.T. Hull d.o.o. dana 14.09.2020.godine tužiteljici otkazalo ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu te da je istoj u točki 3. odluke o otkazu utvrdilo pravo na otpremninu u iznosu od 31.263.54 kn. Nije također sporno da je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. brisana iz sudskog registra budući je ista pripojena Servisnom centru Trogiru, drugotuženiku u ovom postupku, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 06.10.2021.godine (list 122-123 spisa), a u međuvremenu je iz sudskog registra brisan i tuženik pod 3/Brodotrogir -outfit d.o.o. koji je ranije bio u stečaju budući je pravomoćnim rješenjem St-567/2019-26 od 16.travnja 2021.godine otvoren i zaključen stečajni postupak nad istim, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 18.svibnja 2021.godine (list 124-125 spisa).Također među strankama nije sporna činjenica da je za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod ranijeg-prvog njenog poslodavca i to tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. bio u primjeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine (list 141-156 spisa). Nadalje, među strankama nije sporna ni činjenica da je drugotuženik u ovom postupku Servisni centar [adresa] d.o.o., [adresa] pravni slijednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. budući je u sudskom registru izvršeno brisanje društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. zbog pravomoćno okončanog pripajanja ovog društva Servisnom centru Trogir d.o.o., a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-21/11418-2 od 06.10.2021.godine (list 122-123 spisa).
8. Među strankama u ovom postupku također nije sporna činjenica da je društvo B.T. Hull d.o.o. tužiteljici otkazalo spomenuti ugovor o radu zaključen dana 01.05.2022 godine odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2020.godine, a koja činjenica i proizlazi iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2020.godine (list 6-8 spisa). Iz sadržaja navedene odluke o otkazu proizlazi da je B.T. Hull d.o.o. . tužiteljici otkazao navedeni ugovor o radu za radno mjesto plinski rezač-zavarivač radi poslovno uvjetovanih gospodarskih razloga s otkaznim rokom u trajanju od tri mjeseca i dva tjedna, te da joj je navedenom odlukom o otkazu utvrdio da tužiteljici pripada pravo na otpremninu u iznosu od 31.263,54 Kuna. Iz sadržaja navedene odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nije razvidno na koji način je društvo B.T.Hull d.o.o. došlo do izračuna otpremnine u navedenom iznosu.
9. Nadalje među strankama nije sporna ni činjenica da je prvotuženik u ovom postupku Brodotrogir d.d. odlukom od 16.svibnja 2019.godine otkazao spomenuti Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji ugovor je sklopljen 17.srpnja 2006.godine. Nije sporno da je tuženik pod 1/ odlučio jednostrano otkazati navedeni kolektivni ugovor zbog nedostatka likvidnih sredstava koji je Brodotrogir d.d. doveo u tešku materijalnu situaciju , a uslijed koje nije bio u mogućnosti ispunjavati svoje obveze po dospijeću.
10. Ono što je u ovom postupku sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 1/ i 2/ u ovom postupku, te da li tuženici pod 1/ i 2/ mogu biti solidarni obveznici isplate zatražene razlike otpremnine tužitelju, te da li se u odnosu na zatraženu isplatu razlike otpremnine u ovom postupku mogu primjenjivati odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.srpnja 2006.godine, te da li je u tom smislu osnovano potraživanje tužiteljaice na ime razlike neisplaćene otpremnine u iznosu od 24.583,02 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
11. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom postupku istaknut od strane tuženika pod 1/ i 2/ ovaj sud navedeni prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, u odnosu na tuženika pod 2/Servisni centar Trogir d.o.o. potrebno je istaći da je upisom pripajanja društva Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. društvu Servisni centar Trogir d.o.o., te brisanjem prednika tuženika pod 2/ Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. iz sudskog registra temeljem spomenutog rješenja Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/11418-2 od 06.listopada 2021.godine tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir postao univerzalni pravni slijednik navedenog pripojenog društva Hrvatske brodogradnje Trogir te je stupio u sve pravne odnose pripojenog društva, te upisom navedenog pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj (tuženik pod 2/) imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja tuženika pod 2/. Tužiteljica je stekla pravo na isplatu otpremnine sukladno odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine (list 141-156 spisa) kod Brodotrogira d.d. kao njenog prvog poslodavca, te njeno pravo na isplatu otpremnine proizlazi iz sadržaja odredbe članka 31. navedenog KU-a kojom je ugovoreno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće Društva po godini neprekidnog radnog staža provedenog u Društvu, te je u istoj odredbi navedeno da će se o navedenom zaključiti odgovarajući sporazum između poslodavca i radnika. Da pravo tužiteljice na otpremninu predstavlja pravo iz radnog odnosa kojeg je tužiteljica temeljem navedenog KU-a stekla kod prvog poslodavca proizlazi i iz sadržaja obavijesti tuženika pod 1/ tužitelju o prenošenju njegovog ugovora o radu na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. od 12. veljače 2016.godine (list 15-16 spisa) budući se u navedenoj obavijesti izrijekom navodi da tužiteljica kao radnica čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekla do dana prenošenja ugovora o radu pa i prava u vezi sa otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda proizlazi da je pravo tužiteljice na potraživanje isplate otpremnine od poslodavca nastalo već kod prvog tužiteljičinog poslodavca Brodotrogira d.d. budući joj je u navedenoj obavijesti ovo pravo priznao i sam tuženik pod 1/, te se radi u tom smislu o stečenom pravu tužiteljice da potražuje isplatu otpremnine solidarno i od ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ i od univerzalnog pravnog sljednika tuženika pod 2/ na kojeg su pripajanjem prešla sva prava i obveze pa tako i obveza na isplatu dugovane otpremnine tužitelju. Solidarna odgovornost tuženika pod 1/ i 2/ u ovom postupku kao ranijeg poslodavca i pravnog sljednika novog poslodavca proizlazi za sve obveze prema radnicima koje su nastale do dana prijenosa pa tako i za obvezu isplate otpremnine tužitelju budući je tužitelj ovo pravo stekao do trenutka prenošenja njegovog ugovora o radu, a sve temeljem citirane odredbe članka 31. navedenog KU-a. Navedena solidarna obveza tuženih za isplatu otpremnine tužitelju proizlazi iz sadržaja odredbe članka 137.stavka 13. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a), a kojom odredbom je propisano da ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. Potrebno je istaći da je odredbom članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovog članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu te je u tom smislu potrebno istaći da je tužiteljica sukladno navedenoj odredbi do trenutka prenošenja ugovora o radu stekla pravo na isplatu otpremnine u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva za kompletan radni staž stečen kod Brodotrogira d.d. do trenutka prenošenja njegovog ugovora o radu sve sukladno navedenoj odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, dok je tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir kao pravni sljednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. kao poslodavca na kojeg je bio prenesen tužiteljičin ugovor o radu sukladno onome što je propisano člankom 137.stavak 3. ZR-a preuzeo s danom prenošenja 01.07.2017.godine sva prava i obveze iz tužiteljevog ugovora o radu pa i obvezu da tužiteljici sukladno onome što je propisano odredbom članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno s tuženikom pod 1/ isplati dugovanu otpremninu sukladno onome što je navedeno u odredbi članka 31. citiranog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine. Sve navedeno nesporno proizlazi i iz same nesporno utvrđene činjenice u ovom postupku da su tužiteljici osim tuženika pod 1/ njena stečena prava pa i pravo na otpremninu temeljem citiranog KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine priznale u svojim obavijestima od 18.prosinca 2017.godine i 02.04.2019.godine (list 17 i 18 spisa) i tuženik pod 3/ Brodotrogir outfit i raniji poslodavac Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. U tom smislu iz obavijesti HBT Trogir d.o.o. od 18. prosinca 2017.godine (list 18 spisa) također decidirano proizlazi da je isti istakao u svojoj obavijesti o prijenosu tužiteljičinog ugovora o radu na Brodotrogir outfit d.o.o. da radnici čiji je ugovor o radu prenesen na ovog poslodavca zadržavaju sva stečena prava iz prenesenog ugovor ao radu te da se na iste nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor kojeg su tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. i Sindikati sklopili 17.07.2006.godine.
12. Prema onome što je sadržano u Direktivi Europske unije broj 77/187 EEC od 14.02.1977.godine proizlazi da je navedena Direktiva usmjerena na pružanje zaštite prava radnika u slučaju prijenosa ili preuzimanja poduzeća odnosno dijela poduzeća na temelju pravnog posla ili pripajanja. Citirana Direktiva predviđa obvezu novog poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika pod 2/ kao pravnog sljednika ranijeg poslodavca) da poštuje prava i obveze iz ugovora o radu koji su postojali na dan prenošenja. Novi je poslodavac u tom smislu dužan poštovati kolektivne ugovore do njihova otkaza, isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora, te se ta obveza može ograničiti na rok ne kraći od godine dana. Naposljetku treba istaći da tuženik pod 1/ kao poslodavac koji je na novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.), a čiji je pravni sljednik tuženik pod 2/ prenio gospodarsku cjelinu i to dio koji obavlja djelatnost novogradnje bio dužan novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.) potpuno i istinito pisano izvijestiti o pravima radnika-konkretno tužitelja čiji je ugovor o radu prenesen. Ovo je propisano odredbom članka 137.stavka 4. ZR-a. U svakom slučaju propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, a što je propisano odredbom članka 137.stavka 5. ZR-a. Nije dvojbeno da je tužiteljica od strane tuženika pod 1/, prednika tuženika pod 2/ HBT-a d.o.o, kao i tuženika pod 3/ uredno zaprimila obavijesti o prenošenjima svog ugovora o radu, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanih obavijesti tužiteljici o prenošenjima ugovora o radu od 12.02.2016.godine od strane tuženika pod 1/, te obavijesti tuženika pod 3/ od 02.04.2019 (list 15-17 spisa) te da iz sadržaja tih obavijesti izrijekom proizlazi da je tužiteljica zadržala sva prava iz radnog odnosa kod Brodotrogira d.d. pa i prava vezana za otpremninu. Tuženici nisu sudu dostavili tijekom postupka u dokazne svrhe dokaz – obavijest Brodotrogira d.d. upućenu Hrvatskoj brodogradnji Trogir d.o.o. iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je tuženik pod 1/ potpuno i istinito pisano izvijestio novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. o svim pravima radnika čiji su ugovori preneseni na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. pa i o pravu na isplatu otpremnine radnicima čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, niti takav dokaz prileže spisu. Međutim, navedeno je irelevantno budući propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose pa tako i o pravima tužitelja vezanim za otpremninu ne utječe na ostvarivanje ovih prava radnika čiji je ugovor prenesen, u konkretnom slučaju tužitelja (članak 137.stavak 5. ZR-a). Dakle sva prava i obveze vezano za isplatu otpremnine su prava i obveze nastala još kod tuženika pod 1/ kao ranijeg poslodavca tužitelja, te su se dalje prenosila kao stečena prava na nove poslodavce Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o., Brodotrogir outfit d.o.o., te naposljetku B.T. Hull d.o.o. , a stečeno pravo na isplatu otpremnine u odnosu na isplatu otpremnine je nastalo samim time već u trenutku kad je tužiteljičin ugovor o radu prenesen sa prvog poslodovca tuženika pod 1/ na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. i to temeljem onog što je bilo propisano odredbama spomenutog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine su tuženici ad/1 i 2/ sukladno tome te sukladno odredbi članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno odgovorni tužiteljici za eventualnu nastalu obvezu isplate razlike otpremnine slijedom čega je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku.
13. U odnosu na spornu činjenicu da li je tuženik pod 4/ B.T. Hull d.o.o., a na kojeg je kao zadnjeg tužiteljičinog poslodavca tuženik pod 3/ Brodotrogir outfit d.o.o. prenio tužiteljičin ugovor o radu, kad je odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanom otkazu) od 14.09.2020.godine (list 6-8 spisa) prilikom izračuna i isplate otpremnine tužiteljici, trebao primijeniti odredbe spomenutog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine ovaj sud je mišljenja da je društvo B.T. Hull d.o.o. prilikom izračuna i isplate otpremnine tužiteljici prilikom poslovno uvjetovanog otkaza ugovor trebalo primijeniti odredbu članka 31. navedenog KU-a, a ne odredbu članka 126.stavka 2. ZR-a budući je B. T. Hull kao novi poslodavac koji je od ranijeg tužiteljičinog poslodavca s danom 08.04.2019.godine preuzeo tužiteljičin ugovor o radu, a što je razvidno iz pregledane obavijesti Brodotrogira outfit d.o.o. tužiteljici od 02.04.2019.godine (list 17 spisa) trebao sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu preuzeti i sva prava i obveze iz tužiteljičnog ugovora budući je sukladno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovog članka preuzima sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Obzirom da se po pitanju prava na otpremninu i načina njenog obračuna na tužiteljicu kod ranijeg poslodavca Brodotrogir outfit d.o.o. kao i kod HBT d.o.o. te tuženika pod 1/ Brodotrogira d.o.o. primjenjivala odredba članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine tvrtka B.T. Hull je kao zadnji tužiteljičin poslodavac bila dužna poštivati navedeni kolektivni ugovor do njegova otkazivanja isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora. Potrebno je istaći da je odredbom članka 57. citiranog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine ugovoreno da se navedeni kolektivni ugovor sklapa na neodređeno vrijeme te da se počinje primjenjivati od 01.07.2006.godine. Nadalje, odredbom članka 52. navedenog KU-a je ugovoreno da svaka ugovorna strana može otkazati navedeni ugovor u pisanom obliku, ali ne prije isteka jedne godine njegova trajanja, te da je otkazni rok najmanje tri mjeseca, a da nakon toga može početi pregovaranje o sklapanju novog ugovora.
14. Nije sporno između stranaka u ovom postupku da je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. odlukom od 16.05.2019.godine kao poslodavac otkazao navedeni kolektivni ugovor navedenom odlukom uz otkazni rok koji iznosi tri mjeseca, a koji počinje teći od dana dostave te odluke potpisnicima KU-a, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane odluke tuženika pod 1/ od 16.05.2019.godine (list 181-192 spisa). Iz pregledanog dopisa Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 29.svibnja 2019.godine (list 187-188 spisa) proizlazi da ovo tijelo tuženika pod 1/ Brodotrogir d.d., obavijestilo da je temeljem obavijesti tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. od 28.svibnja 2019.godine o otkazu KU-a i pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji je bio sklopljen 17.07.2006.godine između poslodavca Brodotrogir d.d. [adresa] i Nezavisnog sindikata Brodotrogir d.d. [adresa], te dostavljene odluke broj 13/19 od 16.svibnja 2019.godine o otkazu Kolektivnog ugovora kojom se stavlja van snage predmetni Kolektivni ugovor da je upisalo otkaz Kolektivnog ugovora u Knjigu evidencije kolektivnih ugovora broj II, pod evidencijskim brojem 08/06-1 sa danom 29.svibnja 2019.godine sve sukladno odredbama članka 200. Zakona o radu (''NN'' 93/14 i 127/17) i članaka 3. i 4. Pravilnika o postupku dostave i načinu vođenja evidencije kolektivnih ugovora (''NN'' 32/15). Dakle u odnosu na primjenu Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.07.2006.godine, a vezano za tužiteljičino potraživanje potrebno je istaći da navedeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine kod tužiteljičinog zadnjeg poslodavca kao i svih njenih poslodavaca na koje se prenosio tužiteljičin ugovor o radu nije prestao samom činjenicom što je taj ugovor tuženik pod 1/Brodotrogir d.d. otkazao citiranom odlukom Brodotrogira d.d. od 16.svibnja 2019.godine i o tome obavijestio navedeni Ured državne uprave u lipnju 2019.godine budući se u navedenom kolektivnom ugovoru u njemu sadržana pravna pravila pa i ona vezana za otpremninu i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora i to tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Navedeno je propisano odredbom članka 199. stavka 1. ZR-a a u kojoj odredbi je navedeno da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Otkazni rok iz odluke tuženika pod 1/ od 16.05.2019.godine (list 181-182 spisa) u trajanju od tri mjeseca, a kojom odlukom tuženika pod 1/ je otkazan navedeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine je počeo teći od trenutka dostave te odluke potpisnicima Kolektivnog ugovora te je navedeni otkazni rok u tom smislu istekao 16.08.2019.godine, ali se sukladno citiranoj odredbi članka 199.stavka 1. ZR-a pravna pravila sadržana u navedenom kolektivnom ugovoru pa i pravna pravila vezana za institut otpremnine nastavljaju primjenjivati kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu u daljnjem razdoblju od tri mjeseca od isteka otkaznog roka, dakle do najkasnije 16.11.2019.godine. U navedenom smislu nesporno proizlazi kao utvrđena činjenica da su odredbe KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bile u primjeni u trenutku prenošenja tužiteljevog ugovora o radu na poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. budući je tužiteljičin ugovor o radu bio prenesen na tog poslodavca s danom 15.02.2016..godine, a kako proizlazi iz pregledane obavijesti o prenošenju ugovora o radu od 12.veljače 2016..godine (15- 16 spisa), a potom je dalje tužiteljičin ugovor o radu prenesen počevši od 01.siječnja 2018.godine na tvrtku Brodotrogir outfit d.o.o. (list 18 spisa), te u konačnici na tvrtku B.T. Hull d.o.o. 08.04.2019.godine (list 17 spisa), a također nesporno proizlazi da su odredbe navedenog kolektivnog ugovora od 17.srpnja 2006.godine, a obzirom na navedenu produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a koja je bila u primjeni. Sam tuženik pod 1/ u obavijesti tužiteljici od 12.veljače 2026.godine (list 15-16 spisa) o prenošenju njegovog ugovora o radu izričito ističe da na radnike s prenesenim ugovorima o radu do završetka procesa restrukturiranja nastavlja se primjenjivati Kolektivni ugovor kojeg su Brodotrogir d.d. i Sindikati sklopili 17.srpnja 2006.godine te je obavijestio tužiteljici da sukladno navedenom on kao radnik čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. zadržava sva prava iz radnog odnosa koje je stekao do dana prenošenja ugovora o radu pa tako i prava u svezi sa otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom te drugim pravima iz radnog odnosa. Iz svega prethodno navedenog i svih analiziranih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da obzirom da je primjena otkazanog Kolektivnog ugovora kojeg su Brodotrogir i Sindikati sklopili 17. srpnja 2006.godine vrijedila još tri mjeseca od isteka otkaznog roka, a koji je otkazni rok istekao 16.08.2019.godine da je primjena navedenog kolektivnog ugovora trajala do 16.11.2019. pa se u tom smislu na tužiteljicu u ovom postupku po pitanju obračuna i isplate otpremnine primjenjuje ono što je bio propisano navedenim kolektivnim ugovorom od 17.srpnja 2006.godine.Također je potrebno istaći da je odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bilo ugovoreno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće Društva po godini neprekidnog radnog staža provedenog u Društvu dok je odredbom članka 126.stavka 2. ZR-a propisano da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, te je sukladno odredbi članka 126.stavka 3. ZR-a propisano da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovog članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Iz samog sadržaja citirane odredbe članka 31. navedenog Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine i citiranih odredbi članka 126.stavka 2. i 3. ZR-a je razvidno da je po pitanju načina izračuna otpremnine i prava na otpremninu navedeno pravo povoljnije ugovoreno navedenom odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine nego što je isto bilo propisano navedenim odredbama članka 126.stavka 2. i 3. ZR-a, a za koje odredbe ZR-a tuženik tvrdi da ih je primijenio prilikom izračuna otpremnine. Ovaj sud je mišljenja da je tvrtka B.T. Hull na koju je zadnju prenesen ugovor o radu tužiteljice prilikom izračuna otpremnine trebala primijeniti za tužiteljici kao radnika povoljnije pravo za izračun otpremnine i to pravo na isplatu otpremnine na način kako je bilo ugovoreno citiranom odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine tim više što su odredbe navedenog ugovora nakon jednostranog otkazivanja tog kolektivnog ugovora od strane tužiteljevog ranijeg poslodavca Brodotrogira d.o.o. bile na snazi sve do 16.rujna 2019.godine budući iste sukladno odredbi članka 199.stavka 1. ZR-a vrijede tri mjeseca od isteka otkaznog roka od tri mjeseca navedenog u odluci Brodotrogira d.d. od 16.05.2019.godine kojom je otkazan navedeni kolektivni ugovor pa su samim time citirane odredbe bile na snazi u trenutku kad je tužiteljica dobila navedeni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
15. Iz iskaza saslušane tužiteljice KŽ (list 758-759 spisa) navodi da se ona nalazila najprije u radnom odnosu s poslodavcem Brodotrogir od 21.7.1987. u ugovornom odnosu, a da je također bila u ugovornom odnosu sa Brodotrogirom d.d., tuženikom pod 1 od 1. svibnja 2002. na radnom mjestu plinski rezač – zavarivač. Tužiteljica navodi da ne zna točno datumski kada je Brodotrogir d.d. prenio gospodarsku cjelinu sektor brodogradilišta na tuženika pod 2 Hrvatsku brodogradnju Trogir ali da zna da su se njeni ugovori o radu prvo prenosili na Hrvatsku brodogradnju Trogir pa na Brodotrogir outfit pa na tvrtku B.T.Hull. Tužiteljica navodi da je ona uistinu zajedno sa suprugom jedno vrijeme obavljala posao i kod tuženika pod 4 tvrtke B.T. Hull ali da joj se dogodila situacija da je njen suprug od strane te tvrtke poslan raditi u Hotel Medena ali je doživio tešku ozljedu na radu zbog koje je jedno vrijeme bio nepokretan te da se to dogodilo 29.6.2020. Navodi da je 3 mjeseca zapravo uzela otkazni rok na kojeg je imala pravo i da je za to vrijeme njegovala supruga a da je ona saznala od pravne službe B.T.Hull da je dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te da je molila od pravnice B.T. Hulla da joj pronađe nekakav posao budući da je imala tešku osobnu i financijsku situaciju. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljici od strane poslodavca išta isplaćeno na ime otpremnine ista navodi da joj ništa nije plaćeno na ime otpremnine. Tužiteljica ističe da je njoj tvrtka Brodotrogir prilikom prebacivanja njenog ugovora o radu u drugu firmu isticala kako joj garantira sva stečajna prava do tada pa i pravo na isplatu otpremnine. Tužiteljica navodi da ona osobno ništa nije upoznata sa situacijom vezano za restrukturiranje samog Brodotrogira. Ujedno tužiteljica navodi da je nakon školovanja odmah radila budući je bila stipendirana na radno mjesto brodocjevara a da je potom sve do zadnjeg dana rada prije otkazivanja ista radila na radnom mjestu plinskog rezača – zavarivača. Navodi da je te poslove koje je radila cijelo vrijeme radila na području Trogirskog škvera. Ista je istakla da je jedne prigode stečajni upravitelj Marko Bitanga u hali okupio radnike te da su neki radnici potpisivali svoje izjave vezano za otpremnine, a koje im je nudio stečajni upravitelj te da se radio o nekom iznosu od cca 32.000,00 kn, ali da ona to nije pristala na takvu ponudu i da nije potpisala nikakvu izjavu vezano za isplatu otpremnine. Tužiteljica ističe da je do trenutka otkazivanja ugovora o radu imala ukupno 33 godine radnog staža. Također ista navodi da je bilo posla u B.T. Hullu u trenutku kada je donesena odluka o otkazu te da je ona radila a da je ona zbog događaja sa suprugom bila na bolovanju i koristila otkazni rok od 3 mjeseca, te navodi da kad je bila u radnom odnosu u B.T. Hullu da tvrtka B.T. Hull nije nije bio u stečaju.
16. Iz iskaza saslušanog zz tuženika ŽŽ (list 759-761 spisa) proizlazi da on vezano za pitanje isplate otpremnina a također pitanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici nema nikakvih saznanja ni kada se to događalo ni što se to događalo. U odnosu i s aspekta tuženika pod 1 Brodotrogira d.d. [adresa] zz tuženika navodi da on samo može reći da je u vrijeme o kojemu je riječ Brodotrogir bio u pred stečaju i da se zapravo u to vrijeme borio za financijsko preživljavanje na tržištu. Na daljnji isti navodi da što se tiče restrukturiranje Brodotrogira d.d. da se ono odvijalo u periodu od travnja 2013. do travnja 2018. i da je ono dovršeno sa travnjom 2018. te da se restrukturiranje ovog tipa nije više odvijalo. Isti navodi da je restrukturiranje koje se događalo u spomenutom periodu bilo vezano uz ugovor o privatizaciji, ugovor o prijenosu dionica Brodotrogira, a čiji je prilog i sastavni dio bio program restrukturiranja koji je odobren od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te da je od strane Vlade RH i Opće uprave za javno nadmetanje Europske komisije te da je taj program i provođenje tog programa bio jedan od uvjeta za ulaženje RH u Europsku uniju te da se cijela ta situacija sa restrukturiranjem događalo prije nastanka ovih problema vezano za isplatu otpremnina a koji su predmet ovog postupka. U odnosu na činjenicu da li su tvrtke u kojima su radili radnici obavijestili radnike da je restrukturiranje Brodotrogira prestalo 2018. isti navodi da ne zna da li su tvrtke o tome obavještavale radnike, a da isto tako ne zna ni da li su ih trebale obavijestiti i kakve veze imaju sa samim obvezama Brodotrogira. Također iz iskaza zz tuženika proizlazi da je spomenuti plan restrukturiranja Brodotrogira predstavljao plan pokušaja izlaska Brodotrogira iz pred stečaja uoči postizanja predstečajne nagodbe jer da je predstečajna nagodba sudsko rješenje iz listopada 2020. a koje obuhvaća period od donošenja rješenja pa za narednih 9 godina, te da je jedna godina u tom slučaju greys period a ostalih 8 godina je period u kojem se plaćaju obaveze. ZZ tuženika navodi da je je program za izlazak iz predstečaja zasnovan na Stečajnom zakonu i Zakon o trgovačkim društvima. Također zz tuženika navodi da tvrtka Brodotrogir d.d. nije u stalnom restrukturiranju jer da na današnji dan nema ni jednog zaposlenog, te da je aktivna ali da samo služi tome da bi se kroz nju namirile obveze iz pred stečajne nagodbe, te ističe da je postignuta predstečajna nagodba. Nadalje, iz iskaza zz tuženika proizlazi da nije sačinjen nikakav sporazum između Brodotrogira i sindikata da će se kolektivni ugovor Brodotrogira primjenjivati kod Hrvatske brodogradnje Trogir nakon proteka jedne godine od prijenosa gospodarske cjeline. Također zz tuženika je naveo da se nije kod Brodotrogira primjenjivao socijalni sporazum iz 2013.godine i to zato što se primjenjivao kolektivni ugovor Brodotrogira, a da je socijalni sporazum sklopljen između vlasnika Brodotrogira i sindikata te da se Brodotrogir držao važećeg kolektivnog ugovora i da je radio prema zakonu, a da sindikati koliko zna nikada nisu išli prema Hermas energija d.o.o. a koja je bila tadašnji vlasnik Brodotrogira, te da nakon što je otkazan kolektivni ugovor Brodotrogira d.d. da nije donesen novi kolektivni ugovor nakon otkazivanja ranijeg kolektivnog ugovora Brodotrogira d.d.
17. Navedeni iskazi tužitelja i zz tuženika potvrđuju sve utvrđene činjenice u predmetnom postupku iz pregledanih dokaza i to da je tužiteljici najprije prenesen ugovor o radu sa ranijeg poslodavca Brodotrogira d.o.o. na pravnog prednika tuženika pod 2/ Hrvatsku brodogradnju Trogir, a potom sa Hrvatske brodogradnje Trogir na Brodotrogir outfit d.o.o., te naposljetku na tvrtku B.T. Hull d.o.o. koja je tužiteljici dala spomenuti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tužiteljica ističe da joj nije ništa isplaćeno na ime otpremnine. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela proizlazi da je tužiteljici isplaćen dio otpremnine prilikom otkazivanja ugovora o radu od strane tvrtke B.T. Hull i to u iznosu od 31.263,54 Eur-a. Ovaj sud poklanja u cijelosti vjeru dijelu iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da je njoj već prvi poslodavac tuženik pod 1/ garantirao prilikom prenosa ugovora o radu na Hrvatsku brodogradnju Trogir da ista zadržava sva stečena prava pa tako i pravo na isplatu otpremnine, a što je iz svih navedenih i provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio i ovaj sud, te budući navedeno proizlazi nedvojbeno iz pregledane obavijesti tuženika pod 1/ o prijenosu tužiteljičinog ugovora o radu na HBT d.o.o. od 12.veljače 2016.godine (list 15-16 spisa), a navedenu činjenicu je u svojoj obavijesti o daljnjem prijenosu tužiteljičinog ugovora o radu isticala i tvrtka Brodotrogir outfit d.o.o. u obavijesti od 02.04.2019.godine (list 17 spisa), kao i Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. u obavijesti od 18.12.2017.godine (list 18 spisa). Ovaj sud je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrdio činjenicu da je primjena KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bila produžena pa su se odredbe tog ugovora u tom smislu trebale primjenjivati na tužiteljicu u smislu obračuna otpremnine tim više što iz iskaza saslušanog zz tuženika ŽŽ jasno proizlazi da nikad nije donesen novi kolektivni ugovor nakon jednostranog otkazivanja navedenog kolektivnog ugovora od strane tuženika pod 1/. U navedenom smislu je irelevantan dio iskaza zz tuženika u kojem isti navodi da nije postojao sporazum između tuženika pod 1/ i sindikata da će se navedeni kolektivni ugovor primjenjivati kod Hrvatske brodogradnje Trogir nakon proteka jedne godine od prijenosa gospodarske cjeline budući u konkretnom slučaju sukladno citiranim zakonskim odredbama vrijedi produžena primjena navedenog kolektivnog ugovora.
18. U svrhu utvrđivanja visine razlike neisplaćene otpremnine ovaj sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ĆŽ (list 767-769 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela proizlazi da je vještak utvrdio iz dokumentacije u predmetnom spisu da je razlike otpremnine tužiteljice obračunavo po nalogu suda i dokumentaciji u predmetnom spisu uzimajući u obzir KU tuženika o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.07.2006.godine, odluku tuženika pod 4/ o otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2006.godine, podacima tuženika iz podneska od 01.09.2025.godine u kojem stoji da tuženici dostavljaju podatke o visini prosječne plaće za 2020.godinu pa da je prosječna bruto plaća radnika po mjesečnoj rekapitulaciji obračuna plaća u 2020.godini u tuženika pod 1/ iznosila 6.560,13 kuna, te prosječna bruto plaća radnika po mjesečnoj rekapitulaciji obračuna plaća u 2020.godini u tuženika pod 2/ da je iznosila 6.359,00 Kuna. Vještak u Tablici koja prileže vještvu daje pregled razlike otpremnine tužiteljice iskazane u kunama i eurima, te zaključno u nalazu i mišljenju ističe da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je na raspolaganju i podataka navedenih u gornjoj tablici je iskazao razliku otpremnine tužiteljice koju ista potražuje od tuženika u ukupnom iznosu od 185.220,75 Kuna (Tabl. br. 1, stupac 6, red ukupno), a da to predstavlja prouvrijednost u eurima u iznosu od 24.583,02 Eur-a (Tablica br. 1, stupac 7, red ukupno). Iz Tablice koja je sastavni dio navedenog vještva je razvidno da bi tužiteljicu za 33 godine staža pripadao ukupan iznos od 216.484,29 Kuna/28.732,40 Eur-a, a da je tužiteljici obračunat i isplaćen prema odluci o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2019.godine iznos o d 31.263,54 Kuna, te da u tom smislu tuženik tužiteljici na ime otpremnine duguje neisplaćenu razliku na ime otpremnine od 185.220,75 Kuna (216.484,29 Kuna – 31.263,54 kn), a što predstavlja iznos od navedenih ukupno 24.583,02 Eur-a.
19. Ovaj sud smatra navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčela u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je vještak izračunao razliku otpremnine koja tužitelja pripada sukladno relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu i sukladno odgovarajućoj odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.srpnja 2006.godine, a čija je primjena produžena najmanje do 16.svibnja 2019.godine, najduže do kraja restrukturiranja Brodotrogira d.d. primjenom pravila o produženju primjene pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru (članak 199.stavak 1. ZR-a). Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčela stranke nisu imale primjedbi.
20. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku posebice iskaza tužiteljice i nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je prema tužiteljici pogrešno primjenjena odredba članka 126. ZR-a (''NN'' 93/14) umjesto još uvijek važeće odredbe članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, a kojom je odredbom za tužiteljicu utvrđeno povoljnije pravo za isplatu otpremnine budući se prema navedenom kolektivnom ugovoru prilikom obračuna otpremnine uzima u obzir cjelokupan radni staž tužiteljice i to kompletan staž kod svih poslodavca kod kojih je tužiteljica radila kako tuženika pod 1/ tako i svih poslodavaca na koje je bio prenesen njezin ugovor o radu, a što iznosi ukupno prema nalazu i mišljenju vještaka 33 godine staža, a što u konkretnom slučaju nije primjenjeno pa je u odnosu na tužiteljicu pogrešno primjenjena odredba članka 126. ZR-a i pogrešno obračunata i isplaćena visina otpremnine u odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici u iznosu od 31.263,54 Kuna/4.149,38 Eur-a što tužiteljica prema svom iskazu smatra pogrešno utvrđenim iznosom otpremnine. U navedenom smislu tuženik pod 1/ i pravni prednik tuženika pod 2/ su solidarni obveznici isplate otpremnine budući je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. sva prava i obveze iz tužiteljičinog ugovora pod 2/ prenio na Hrvatsku brodogradnju Trogir, a čiji je univerzalni pravni sljednik tuženik pod 2/., a koje pravo je tužiteljici nastalo temeljem navedenog kolektivnog ugovora do dana prenošenja njegovog ugovora o radu, te su postupili protivno odredbi članka 137.stavka 2. ZR-a jer treba uzeti u obzir da radnik-u konkretnom slučaju tužiteljica čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekla do prenošenja ugovora o radu pa tako i pravo na obračun i isplatu otpremnine zbog otkaza ugovora o radu sukladno navedenom važećem kolektivnom ugovoru iz 2006. Prilikom obračuna otpremnine tužiteljici postupljeno je protivno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a budući novi poslodavac sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu preuzima s danom prenošenja tog ugovora u neizmjenjenom obliku i opsegu, a tužiteljici nije obračunata otpremnina sukladno citiranom članku 31. navedenog kolektivnog ugovora od 17.srpnja 2006.godine nego sukladno odredbi članka 126. ZR- a ne uzimajući u obzir cjelokupni radni staž tužiteljice od 33 godine, a slijedom čega je tužiteljica oštećena, te je njena imovina umanjena za iznos razlike neisplaćenih otpremnina i to upravo u iznosu od 24.583,02 Eur-a, a do kojeg se iznosa došlo na način da se utvrdilo da je tužiteljicu sukladno navedenom kolektivnom ugovoru iz 2006.godine za 33 godine radnog staža pripadalo na ime otpremnine prema izračunu vještaka Mrčele 216.484,29 Kuna, a istoj je isplaćeno 31.263,54 Kuna, pa joj na ime neisplaćene razlike pripada otpremnine pripada iznos od 185.220,75 Kuna, a što predstavlja upravo navedeni iznos od 24.583,02 Eur-a, a za koji je iznos tužiteljica oštećena s osnova neisplaćene otpremnine. Sve navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela. Naime, prema odredbi članka 43.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cjelokupan dug te vjerovnik, u konkretnom slučaju tužiteljica može tražiti od koga hoće od solidarnih dužnika isplatu predmetnog duga s osnova dugovane otpremnine sve dok dug s osnova otpremnine ne bude u cijelosti ispunjen.
21. Šteta je između ostalog umanjenje nečije imovine (članak 1046. ZOO-a). Temeljem odredbe članka 1090.ZOO-a sud će uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna protivno citiranim odredbama ZR-a obračunat i isplaćen manji iznos otpremnine od onog koji ga pripada po citiranom Kolektivnom ugovoru iz 2006.godine, a zbog čega tužiteljica na ime naknade štete osnovano potražuje dugovani iznos razlike otpremnine od 24.583,02 Eur-a. Na priznati iznos razlike otpremnine u iznosu od 24.583,02 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15-u daljnjem tekstu ZOO-a). Navedena zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu isplate razlike otpremnine tužiteljicu pripada sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a od presuđenja pa do isplate budući se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja. U navedenom smislu je potrebno odbiti dio potraživanja zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice potraživanja i to za razdoblje od utuženja 02.11.2020. do presuđenja, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
22. Radi navedenog, a ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom odredbe članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom ovog zahtjeva vezano za zatezne kamate, a zbog toga dijela nisu nastali nikakvi troškovi ovaj sud je odlučio sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a da tuženici pod 1/ i 2/ naknade tužiteljici parnične troškove u cijelosti. U navedenom smislu, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) tužitelja pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 165,9 bodova, zastupana na ročištu od 23.02.2022.godine u iznosu od 165,9 bodova; trošak podneska od 23.02.2022.godine u iznosu 165,9 bodova; zastupanja na ročištu od 28.10.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 12.02.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 23.05.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 11.07.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 26.01.2026.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 26.01.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 18.02.2026.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 2.247,70 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 4.495,40 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.870,40 Eur-a ukupno iznosi 6.365,80 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 6.765,80 Eur-a, a koji iznos su tuženici pod 1/ i 2/ dužni isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu,14.travnja 2026.
S u d a c
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DN-a:
1/ tužiteljici -po punomoćniku
2/ tuženicima pod 1/ i 2/ - po punomoćniku
