Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-93/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobe s duševnim smetnjama ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Zvonimira Stiperski, odvjetnica u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 14. travnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice i voditelja odjela FŽ, prim. dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) produžuje se prisilni smještaj ĐŽ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 2 (dva) mjeseca, počevši od 17. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 17. ožujka 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu prisilno zadržane osobe ĐŽ te mu je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-73/2026-9 od 24. ožujka 2026. određen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do trideset dana, počevši od 17. ožujka 2026.

2. Prije isteka prisilnog smještaja određenog navedenim rješenjem, odnosno 7. travnja 2026. NPB Popovača dostavila je sudu prijedlog za produljenje prisilnog smještaja.

3. U pisanom prijedlogu produljenja prisilnog smještaja odjelna liječnica I-B odjela NPB Popovača ĐŽC, dr. med. spec. psih. navodi da je stanje nepromijenjeno, da je pacijent paranoidan i ljubomoran prema supruzi, bez uvida i kritičnosti u svoje stanje, potrebu liječenja, potrebu apstinencije od alkohola i uzimanja terapije, opasan je po druge u stanju teške duševne smetnje, psihoorganski promijenjen u sklopu dugogodišnje alkoholne ovisnosti.

4. Tijekom postupka, izvršen je uvid u spis, medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje vještaka prim.mr.sc.Elvire Koić, specijalistu psihijatrije, a proveden je i dokaz saslušanjem ĐŽ.

5. Za potrebe postupka koji se vodio pod poslovnim brojem R1-73/2026 provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. mr. sc. Elviri Koić, specijalistu psihijatru koja u nalazu i mišljenju zaključno navodi da je pacijent u dobi od 64 godine, na liječenju je u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma, depresivnosti i paranoidnosti uz agitaciju, impulzivnost i verbaliziranje neodređenih prijetnji prema članovima svoje obitelji. Nije suradljiv u pogledu liječenja, tako da odbija produljeno liječenje koje je nadležni liječnik procijenio kao nužno. Negira suicidalne namjere, umanjuje i značaj prijetnji i do sada nije bio manifestno agresivan, mada se uslijed impulzivnosti ni takvo ponašanje ne može isključiti. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti -MKB-10, vodeće šifre kojima se određuje liječenje sada su F10.2 bolest ovisnosti o alkoholu, F10.7 kasni psihotični poremećaj uzrokovan ovisnošću o alkoholu (F22.9 patološka ljubomora u razvoju), F62.0 trajna promjena ličnosti, F07.9 kronični psihoorganski sindrom. On nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije u stabilnom stanju, mada prima i medikamentoznu terapiju u adekvatnoj dozi, uz stabilizratore raspoloženja. S obzirom na intenzitet poremećaja, postoji opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije, primarno članove obitelji, kao i vrlo izvjesna opasnost od nastavka štetnog ponašanja konzumacijom alkoholnih pića. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku predlaže određivanje daljnjeg prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno čl. 27. odnosno čl. 40. ZZODS u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti.

6. Saslušan na ročištu **.**.2026. ĐŽ je iskazao da je to bila samo svađa s punicom, da to nije bilo ništa, „a tko se ne svađa s punicom“. Iskazao je da on ne zna zašto je punica njega nazvala na telefon i čim se on njoj javio ona je njega stala vrijeđati, netko joj je nešto valjda rekao. Iskazao je da se on prije toga svađao sa ženom, sa ženom je on dobar, sad dok je u bolnici šalje mu pakete i novce , žena se brine o njemu, kod nje su svi njegovi dokumenti. Nadalje izjavio je da mu je od rata ostalo ožiljak, a bio je od 1.7.1991. u vojsci, svašta je vidio, doživio i napravio, bio je u Okučanima na ratištu. Iskazao je da ovo nije njegovo prvo liječenje u Popovači, da on puno sanja o ratu, nauživa se straha, da je imao i terapiju koju je pio, o terapiji je brigu vodila žena, da nije pio alkohol uz terapiju, kada je pio alkohol onda nije pio terapiju jer zna da ne smije. Iskazao je da kada je sada došao u bolnicu, da je došao trijezan.

6.1. Potom prisutni voditelj odjela intervenira i kaže da je zaprimljen sa 0,63 promila alkohola i da je kod prijema pacijent rekao da je pio 4 litre pive dnevno, nakon čega je pacijent izjavio da je svaki dan pio dvije pive ujutro i dvije poslijepodne i to od pola litre.

6.2. Na pitanje što misli o prijedlogu o produljenju pacijent izjavljuje „nemojte molim vas, ovo je najdulje liječenje na kojem sam bio”, da postaje nervozan. Svaki dan ide na radnu terapiju koja traje sat vremena, ostatak vremena odmara, izlazi u dvorište da popuši. Izjavio je da je supruga bila jednom u posjeti, da ne troši gorivo, a inače mu šalje pakete. Izjavio je da u 30 godina koliko su u braku nijednom suprugu nije udario i nema sa suprugom nikakvih problema, da on nije ljubomoran na suprugu, ali ju je jednom vidio kako vozi jednog dečka u autu, da misli da to nije u redu, ona se opravdala da ga vozi na posao, „ali što ona ima voziti nekog drugog u autu“. Izjavio je da je supruga rođena 1977., ima 48 godina, nemaju djece, to mu je prvi brak, on je korisnik vojne mirovine i dodatka, a supruga je zaposlena, brine o starijim ljudima što plaća EU. Nadalje izjavio je da se do sada nije liječio od ovisnosti od alkohola , da ima kronični PTSP. Iskazao je da sada neće uzimati alkohol i da će koristiti terapiju kad ga se pusti van.

6.3. Prisutni liječnik potom je izjavio da i u ovoj bolnici postoji odjel za liječenje ovisnosti o alkoholu ali da pacijent nije pristupio tom liječenju jer je psihoorganski promijenjen i kao takav ne može slijediti taj program. Terapije koje su pacijentu ordinirane i za PTSP potpuno su nespojive s konzumacijom alkohola pa i u minimalnim količinama.

6.4. Pacijent je na to uzvratio da sada neće uzimati alkohol i da će koristiti terapiju kad ga se pusti van.

6.5. Prisutni voditelj odjela je izjavio da je to pacijent i ranije obećavao i supruzi i njima liječnicima i da se toga nije pridržavao.

6.6. Pacijent je izjavio da pije samo pivo, da ga to samo uspava i da nije kronični alkoholičar iako pije pivo svaki dan kako je rekao dva piva ujutro i dva popodne, a ima dobar apetit.

7. Prisutni liječnik FŽ, prim. dr. med. spec. psihijatrije je iskazao da su ovaj puta u liječenju oprezniji jer je pacijent prije ove hospitalizacije očuhu svoje supruge rekao kako će ga skratiti za glavu. Nadalje izjav io je da se slaže s navodima kolegice i njezinom procjenom da je potrebno duže liječenje jer ova dosadašnja koja su trajala do mjesec dana očito nisu bila dovoljna niti zadovoljavajuća. Stoga se predlaže ovo liječenje produljiti za dva mjeseca, a ukoliko kolegica i on procijene da se stanje stabiliziralo pacijent se može i ranije otpustiti iz bolnice.

8. Nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med. ovaj sud smatra danim potpuno, istinito i u skladu s pravilima struke, a kako je isti nalaz u skladu s drugim provedenim dokazima, prvenstveno medicinskom dokumentacijom i mišljenjem same ustanove u kojoj je ĐŽ smješten, ovaj sud je temeljem takvog nalaza donio konačnu odluku o prijedlogu za produljenje prisilnog smještaja ĐŽ, koji prijedlog je po ocjeni ovog suda osnovan.

9. Naime, temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da se radi o pacijentu koji boluje od kroničnog psihoorganskog sindroma, depresivnosti i paranoidnosti, psihotičnog poremećaja uzrokovanog ovisnošću o alkoholu (patološka ljubomora), kod kojeg je prisutna i trajna promjena ličnosti. Na ovo liječenje je doveden zbog psihičke dekompenzacije i prvotno je pristao na liječenje, ali je potom povukao pristanak i zahtijevao otpust, zbog čega je rješenjem poslovni broj R1-73/2026-9 od 24. ožujka 2026. određen prisilni smještaj u trajanju do 30 dana. Utvrđeno je da se pacijent i ranije liječio u psihijatrijskim ustanovama, na koja liječenja je došao dobrovoljno i koja su trajala do 30 dana.

9.1. Utvrđeno je da pacijent prema bolesti nije kritičan i nema uvid u svoje stanje, zapravo on i ne smatra da ima problem s ovisnošću o alkoholu koja je zapravo i uzrok psihotičnog poremećaja i trajnih promjena ličnosti, jer je izjavio da nije alkoholičar iako pije četiri pive dnevno svaki dan, a izjavio je i da ne pije terapiju (koju su mu odredili psihijatri) ako pije pivu. Dakle, obzirom da svaki dan pije pivo, uopće ne pije terapiju zbog čega i dolazi do pogoršanja psihičkog stanja i učestalih potreba za liječenjem. Olako obećava da ako izađe iz bolnice neće više piti alkohol i piti će terapiju.

9.2. Nadalje je utvrđeno da pacijent nije kritičan ni prema svom ponašanju do kojeg dolazi zbog navedenih duševnih smetnji, jer pacijent svojim iskazom zapravo umanjuje značaj svojih djela i opravdava se da nije mislio ozbiljno to što je rekao.

9.3. Utvrđeno je da unatoč činjenici da tijekom ove hospitalizacije prima medikamentoznu terapiju u adekvatnoj dozi i stabilizatore raspoloženja, još uvijek nije došlo do zadovoljavajućeg stabiliziranja psihičkog stanja, odnosno da obzirom na intenzitet poremećaja još uvijek postoji opasnost u odnosu na druge ljude s kojima dolazi u interakcije, primarno u odnosu na članove obitelji, posebno suprugu u odnosu na koju je i na dalje izražena ljubomora, iako ju verbalno negira.

10. Slijedom navedenog, zaključak je suda da ambulantno liječenje nije dovoljno već da je AŽ nužno potrebna psihijatrijska pomoć i liječenje u obliku smještaja u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju od dva mjeseca.

11. Obzirom pacijent uskraćuje dati pristanak za liječenje, a utvrđeno je da isti ima teže duševne smetnje uslijed kojih ozbiljno i izravno ugrožava sebe osobno , ali i osobe oko sebe, ovaj sud smatra da su se ispunjene pretpostavke 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14., dalje: ZZODS), te je sukladno članku 40. ZZODS odlučeno kao u izreci.

U Sisku, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: ĐŽ – I-B odjel

2. Zvonimira Stiperski, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, I-B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis