Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4316/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ŽJ, državljanke Demokratske Republike Kongo, koju zastupa JJ, pravnica u Udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23-06/39233, ur. broj 511-01-212-24-9 od 25. rujna 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u ovom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati Udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 C, iznos od 1.000,00 eura (tisućueura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV Zahtjev tužiteljice za naknadu troška se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužiteljica je u tužbi osporila zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je odluka neosnovana, jer činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Navodi da tuženik nije u dostatnoj mjeri uzeo u obzir i utvrdio stanje u zemlji podrijetla, da se radi o ženi kod koje doista postoji osnovan strah od progona i nasilja te također smatra da tuženik neosnovano nije ocijenio navode tužiteljice vjerodostojnima. U daljnjim navodima tužbe i tijekom spora tužitelj iznosi iscrpnu analizu iskaza tužiteljice i iscrpne navode vezane za izvješća o zemlji podrijetla. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se sasluša tužiteljice osobno, no navedeni dokaz nije proveden, jer uredno pozvana tužiteljica nije pristupila na zakazano ročište i svoj nedolazak nije opravdala, niti se javila sudu. Slijedom navedenog, opunomoćenik tužitelja je na ročištu odustao od tog dokaznog prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj 27. rujna 2023. pod imenom ĐJ, rođena **.**.1993. u mjestu Bujumbura, Burundi, nakon što je vraćena temeljem dublinskog postupka iz Švedske pod imenom ŽJ, rođena **.**.1996. u Demokratskoj Republici Kongo. Na upit jeste li ikad službeno mijenjali ime i prezime, odgovorila je ne. Dana 10. listopada 2023. godine podnijela je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište), a na dane 30. travnja 2024. i 3. svibnja 2024. je povodom podnesenog zahtjeva saslušana.

Tražiteljica u bitnome navodi da je zemlju podrijetla napustila zbog problema etničke pripadnosti plemenu Banyamulenge. Nije zatražila zaštitu državnih tijela jer je vlast u Kongu protiv njenog plemena. Navela je da zaštitu ne može pronaći u drugim dijelovima zemlje podrijetla jer je u cijelom Kongu ista situacija. Na okolnosti povratka izjavila je da će ju pripadnici skupine Mai-Mai ubiti ako se vrati L zemlju podrijetla. Tražiteljica je izjavila je da se zove ĐJ, rođena **.**.1993. godine u mjestu Bujumbura, Republika Burundi, državljanka Republike Burundi. Na saslušanju je priložila preslike iskaznice za izlazak na izbore u DR Kongo, rodni list i potvrdu o slobodnom bračnom stanju na osobno ime ŠJ. Tražiteljica je pri podnošenju zahtjeva kao razlog napuštanja zemlje podrijetla navela probleme sa skupinom Mai Mai zbog etničke pripadnosti plemenu Banyamulenge koje državljani Konga ne priznaju i smatraju ih pripadnicima plemena Ž iz [adresa]. Tvrdi da je osnovala udrugu koja se bavi zaštitom žena radi čega smatra daju pripadnici skupine Mai Mai žele ubiti,.

The Mahoro Peace Association navodi da J žive u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo, u pokrajini Sud Kivu i da su stoljećima živjeli u dobrosusjedskim odnosima s drugim plemenima. Situacija se pogoršava 2017. godine kada su naoružane skupine spaljivale njihove lokalitete i uništavale njihovo gospodarstvo. The Conversation navodi da J žive u istočnom DR Kongu u pokrajini Južni Kivu. Smatraju se povezanima s Đ iz regije Velikih jezera u Africi, a govore jezikom bliskim kirundiju (Burundi) i kinyarwandi (Ruanda). Uglavnom naseljavaju južni dio pokrajine Južni Kivu: teritorije Fizi, Mwenga i Uvira. Kolonijalna povijest kategorizirala je lokalne zajednice u "domorodce 'l i ť imigrante". Poljoprivrednici se smatraju domorocima, dok se stočari uglavnom doživljavaju kao imigranti, stranci i osvajači. Politički protivnici Š kreću se od lokalnih političara do naoružanih skupina i milicija. Političke osobe izvan Južnog Kivua su proširile ideju da su J stranci, te da štite svoju zemlju od "osvajača". To je dovelo do oružanih sukoba i djelovanja lokalnih milicija, poput E i U, koje su se zaklele protjerati P ili ih eliminirati. Banyamulenge su bili meta kongoanskih sigurnosnih službi i lokalnih milicija u velikim napadima 1996.. 1998. i 2004. godine. Novi val nasilja protiv njih započeo je 2017. godine i od tada je doveo do smrti tisuća civila i uništenja stotina sela. Tu godinu obilježilo je intenziviranje sukoba u DR Kongu zbog odgode izbora. Zbog raširenog uništavanja sela, preostali Banyamulenge u Južnom Kivuu žive u malim mjestima poput Minembwea, Murambye/Bijomba. S i Ć. I dalje se suočavaju s redovitim i koordiniranim napadima, koji su zajednici onemogućili pristup pašnjacima i poljoprivrednom zemljištu u krugu od dva kilometra. Conciliation Resources EU3 u izvješću ”lnclusion amid fragmentation: the Mai-Mai in the DRC” navodi da je doba procvata E u DRC bilo početkom 1990-ih kada su se pojavile oružane skupine E. To je razdoblje obilježeno tek započetim procesom demokratizacije koji je pokrenuo političku manipulaciju sukobima oko zemlje, lokalne vlasti i pristupa resursima na istoku zemlje, tada poznatoj kao Zair. Mobilizacija ovih skupina drastično je porasla tijekom Prvog, a osobito u Drugom ( 1998.-2003.) ratu u Kongu, a oba su pokrenuta invazijom pobunjenika koje je podržavala ruandska vlada. Tijekom Drugog rata, Kongoanski skup za demokraciju (RCD) koji je podržavao Ruanda uspio je zauzeti velike dijelove istoka zemlje. Smještene u udaljenim ruralnim područjima, skupine Mai- E vodile su gerilski rat protiv RCD-a. S obzirom na veliku odbojnost prema RCD-u medu velikim dijelovima stanovništva, Mai-Mai skupine su dobile ogromnu podršku javnosti, prikazujući se ne toliko kao naoružana skupina, već kao „narodni pokreť“ koji se bavi samoobranom. Nakon završetka rata istočni Kongo ostao je militariziran, a civilni čelnici i poslovni ljudi povezani s E često su u strahu od gubitka političkog i ekonomskog utjecaja poticali Mai-Mai skupine da se potpuno ne raspuste. Brojne skupine O

—- kao i druge zaraćene strane poput dijelova RCD-a — odbile su potpuno integrirati svoja oružana krila u vojsku iz straha da će lokalne zajednice ostati nezaštićene. Prema riječima vode E EJ: I Mai-Mai danas nemaju nikakve funkcije.

Obrazloženo je da je na zahtjevu je tražiteljica izjavila da je u Kongu osnovala malu organizaciju Mugore Urashoboye s ciljem pružanja pomoći silovanim ženama i pomaganjem da se školuju. Pripadnici skupine Mai Mai su ju željeli ubiti jer je pomagala silovanim ženama, nisu željeli da silovane žene izlaze u javnost sa svojim problemima. Nakon što su u kolovozu 2022. godine pripadnici Mai Mai izvršili napad na tražiteljičinu obiteljsku kuću, ona je sa majkom i sestrom pobjegla u Burundi. Na saslušanju je izjavila da je Mugore Urashoboye udruga koju je osnovala 2020. godine, imala 36 članova, a članice udruge su obilazile žene po kućama i ispitivale da li su bile žrtve silovanja. Tražiteljica je izjavila daje nakon njenog odlaska udruga prestala s radom.

Tuženik je obrazložio da u Demokratskoj Republici Kongo postoje organizacije koje se bave zaštitom prava žena. Medu njima su i The Kvinna till Kvinna Foundation koja radi na borbi protiv diskriminirajućih rodnih normi i povećanju poštivanja prava žena, sprječavanju nasilje nad ženama, smanjivanju obrazovnih razlika i sprječavanju dječjih brakova. Women for women international a radi u partnerstvu s lokalnim zagovarateljima ženskih prava i organizacijama za osmišljavanje i provedbu lokalnih programa koji zagovaraju mir, odgovornost za seksualne i rodno utemeljene zločine, bolje odgovore za žrtve/preživjele i dublje razumijevanje utjecaja sukoba na žene i djevojčice. Nisu pronađeni podaci o postojanju organizacije s nazivom Mugore Urashoboye u Demokratskoj Republici Kongo, niti podaci o njihovom eventualnom djelovaniu i radu.

Tražiteljičin iskaz da joj prijeti opasnost od grupe Mai Mai zbog članstva u udruzi nije uvjerljiv, naime tražiteljica ne navodi nikakve konkretne događaje radi kojih bi se moglo zaključiti da bi bila na meti skupine Mai Mai. I sama navodi da joj se članovi Mai Mai skupine nisu nikada obratili: niti su druge članice njene udruge ikada imale problema s navedenom skupinom. Tražiteljica je i sama na upit jesu li članovi skupine Mai Mai ikada pravili probleme članovima udruge odgovorila da nisu. Jedini tražiteljičin susret s navedenom skupinom je onaj iz 2007. godine kada je njezin otac navodno ubijen od strane pripadnika navedene skupine što je izjavila na zapisniku od 30. travnja 2024., međutim, uzimajući u obzir daje na zahtjevu izjavila da joj je otac preminuo 2004. godine, tąj se iskaz ne može smatrati uvjerljivim. Tražiteljica je nakon događaja iz 2007. spomenula da joj je susjed 2022. godine javio da „dolaze ljudi s crvenim trakama koji bi ih „mogli“ napasti“, međutim, tražiteljica navodi da je tada s majkom pobjegla iz kuće te ih nije dobro niti vidjela. Udruga u kojoj je tražiteljica navodno radila je, prema vlastitim navodima tražiteljice, surađivala i s predsjednikom mjesne četvrti i ogranka Crvenog Križa koji su im donirali higijenske potrepštine za djevojke. Iz navedenog je vidljivo da je tražiteljica ostvarila dobre kontakte s predstavnicima lokalne zajednice u kojoj je živjela i djelovala te da nije očekivano da bi zbog toga imala problema pogotovo jer je samo jedna od brojnih udruga koja se time sukladno izvješćima slobodno bavi u Republici Kongo.

UN Women Afica u izvješću za DR Kongo po pitanju osnaživanja žena, mira i sigurnosti navodi da Ministarstvo za ravnopravnost spolova podržava provedbu vladinog Nacionalnog akcijskog plana o ženama, miru i sigurnosti što uključuje podršku akcijskim planovima za rješavanje sukoba te podržavanje sudjelovanja žena u procesima rješavanja sukoba i post konfliktnim humanitarnim procesima. Tuženik smatra da se navedeno u izvješćima može primijeniti na tražiteljicu koja bi od navedenih institucija imala podršku pri eventualnom povratku u zemlju podrijetla i nastavljanju bavljenja humanitarnim radom i pomaganju djevojčicama i ženama.

Na upit da objasni kontradiktorne navode jer je na zahtjevu izjavila da je krivotvorenu putovnicu dobila od agenta za što je platila 500 dolara, a na saslušanju navodi da je u Europu otputovala zrakoplovom bez dokumenata, tražiteljica je izjavila da nije istina daje platila i dobila putovnicu, nego da je sa UJ, volonterkom Crvenog križa i njenim kćerima, putovala do Beograda. Na upit da objasni tko je agent kojeg spominje na zahtjevu tražiteljica izjavljuje da je to PJ jer je koristila izraz 'agenti misleći na PJ. Nisu uvjerljivi tražiteljičini navodi da je ušla u zrakoplov bez potrebnih putnih isprava kako bi otputovala u inozemstvo, pri tom prošla granične kontrole, putovala zrakoplovom, presjedala u Istanbulu i došla u Beograd u Republici Srbiji, budući da iste opovrgavaju propisi International Civil Aviation Organization (kratica ICAO) o kretanju u zračnom prometu. Od važnosti je i činjenica daje prilikom izražavanja namjere izjavila da se zove ĐJ, da je rođena 1996. godine te da je državljanka Burundija te je podatke o svom državljanstvu i identitetu promijenila na zahtjevu što ukazuje na zlouporabu institucije međunarodne zaštite.

Zaključno je utvrđeno da se tražiteljičin iskaz, radi kontradiktornih činjenica koje je tražiteljica iznijela kao i nedostatak konkretnih događaja koji bi ukazivali da joj povratkom DR Kongo prijeti opasnost od strane članova skupine Mai Mai ne smatra vjerodostojnim.

U pogledu sigurnosne situacije, podaci iz ACLED-a (EXPLORER) navode da je u prošloj godini bilo 843 incidenata koji su uzrokovali 964 smrtnih slučaja u Sud Kivu. Uzimajući u obzir daje populacija u Sud Kivu oko 4.6 milijuna može se zaključiti da se na 100 000 stanovnika dogodi 1 5 smrtnih slučaja što ukazuje na veći sigurnosni rizik međutim ne doseže razinu ozbiljne nepravde iz članka 21. Zakona. Vlada Demokratske Republike Kongo je općenito surađivala s Uredom visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i drugim humanitarnim organizacijama u pružanju pomoći i zaštite izbjeglicama, povratnicima kao i drugim osobama od interesa. 7 U čl.30. Ustava Demokratske Republike Kongo je propisano da sve osobe koje se nalaze na državnom teritoriju imaju pravo slobodnog kretanja, nastanjivanja, napuštanja i vraćanja u njega, pod uvjetima utvrđenim zakonom. Slijedom navedenog može se zaključiti da nije utvrđeno postojanje ključnih elemenata proganjanja, tražiteljici ne prijeti rizik od proganjanja i može joj se omogućiti siguran povratak u zemlju podrijetla.

Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražiteljice, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Strah koji tražiteljica osjeća od stranke E i mogućeg povratka u Kongo ne može se smatrati osnovanim strahom od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje ključnih elemenata proganjanja.

Utvrđujući osobne okolnosti tražiteljice, a imajući u vidu opisano činjenično stanje nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj individualnoj prijetnji zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području na kojem je tražiteljica živjela ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo koji doseže razinu ozbiljne nepravde . Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražiteljici ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

11. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, koje je detaljno, opsežno i dostatno argumentirano. Tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima (Narodne novine 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

12. Vezano za tužbene navode, tužiteljica navodi da je u postupku iznijela konkretne primjere koji ukazuju na neposrednu opasnost od progona posebice okolnost da su njezinog oca ubili pripadnici skupine Mai Mai, majku silovali, a nju zalili vrelom tekućinom radi čega je završila u bolnici. Tuženik pravilno ovaj iskaz nije prihvatio kao uvjerljiv jer je tužiteljica na zahtjevu izjavila da joj je otac preminuo 2004. godine, a ne 2007. kada se navodno dogodio napad i kada je isti navodno ubijen.

Tužiteljica dalje navodi da nije istina da nije navodila konkretne događaje radi kojih je bila prisiljena napustiti zemlju podrijetla, međutim navodi da ih je tuženik zanemario. Tuženik navodi da je jedini događaj koji navodi taj da su SJ navodno izvršili napad na njihovu kuću i zapalili ju, međutim, iste uopće nije vidjela jer je pobjegla prije nego su došli (navodno joj je susjed javio da idu prema njezinoj kući). Ostaje nejasno kako je susjed znao da idu baš prema njezinoj kući ako nisu bili u blizini, a ukoliko i jesu, nije vjerojatno da bi tužiteljica u toj brzini uspjela pobjeći i to s novcem koji je navodno dala agentu da joj napravi krivotvorenu putovnicu. Ovdje treba navesti da je ista na saslušanju izjavila da je otputovala zrakoplovom bez dokumenta što je, osim što je suprotno njezinoj prvotnoj izjavi danoj na zahtjevu, također i vrlo neuvjerljivo. Osim navedenog događaja ne spominje nikakve konkretne događaje koji bi ukazivala na proganjanje, naime u zahtjevu navodi da nikada nije bila izložena mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju što je takoder suprotno njezinoj izjavi danoj na zapisniku da je 2007. godine bila polivena vrućom vodom od strane pripadnika Mai Mai.

Tužiteljica navodi da su u DR Kongu česta etnički motivirana ubojstva te su još uvijek jako intenzivna što je tuženik zanemario, međutim tuženik smatra daje dužan svaki iskaz procijeniti individualno, a tužiteljičin iskaz ne ukazuje na to daje bila žrtva proganjanja budući da nikakve probleme vezano uz djelovanje svoje udruge ne spominje kao niti druga ograničenja prava, diskriminaciju ili probleme kao pripadnica skupine Banyamulenge.

Tužiteljica navodi da tuženik nije proveo procjenu rizika u skladu s međunarodnim standardima i zakonskim obvezama te nije izvršio svoju zakonsku obvezu da temeljito ispita i utvrdi sve aktualne činjenice. Tuženik navodi da, sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku, službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ovdje je tuženik uzeo u obzir lažno predstavljanje prilikom izražavanja namjere, davanje očito kontradiktornih izjava vezano za posjedovanje putovnice, izjavu da joj je ciljana zemlja bila Švedska te da nije željela ostvariti zaštitu u Republici Hrvatskoj sve dok nije vraćena iz Švedske. Uzete su u obzir i druge izjave koje su ocijenjene kao nevjerodostojne, a koje su pobliže navedene u rješenju i u prethodnim točkama odgovora na tužbu.

Tužiteljica navodi da je konkretno izjavila na zahtjevu da je skupina Mai Mai želi ubiti jer je bila na čelu organizacije koja je pružala pomoć silovanim ženama međutim, na izričit upit na zapisniku je li ona ili itko od članica njezine udruge imao problema sa skupinom Mai Mai, navodi da nije.

Tužiteljica nadalje ističe kako prevoditeljica koja je bila na zahtjevu nije ovlašteni sudski tumač. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u članku 13. ne navodi da prevoditelj u postupku mora biti ovlašteni sudski tumač, a tražiteljica je na zahtjevu potvrdila da se s prevoditeljicom razumije, zapisnik joj je pročitan te na isti nije imala primjedbi. Dodatno kontradiktornosti koje su uočene ( npr. okolnosti smrti oca, okolnosti vezane za posjedovanje putovnice) nisu takve prirode da bi se moglo govoriti o nesporazumu zbog jezične barijere. Dodatno, tužiteljica navodi da nikada nije izjavila da članovi skupine Mai Mai nisu pravili problema članicama udruge te je riječ o pogrešnom prijevodu. Tuženik navodi da je isto uneseno u zapisnik kao njezina izjava te je tražiteljici isti pročitan i to upravo uz prevođenje i prisustvo „ovlaštenog sudskog tumača” s kojim je također izjavila da se razumije. Dodatno, tražiteljica je svojim potpisom potvrdila sadržaj zapisnika.

Tužiteljica nadalje navodi da statistička analiza smrtnih slučajeva na razini cijele pokrajine ne može biti relevantan pokazatelj osobnog rizika za tužiteljicu te da je tuženik zanemario individualnu procjenu rizika. Tuženik navodi da je upravo iz tražiteljičinog iskaza koji je kontradiktoran i neuvjerljiv razvidno da joj ne prijeti nikakav sigurnosni rizik osobno.

U konačnici, tužiteljici je pružena mogućnost davanja iskaza pred ovim sudom, koju tužiteljica nije iskoristila, već se, beza javljanja sudu, nije pojavila na ročištu.

13. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

14. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe i za pristup na ročište za svaku radnju u iznosu od 500,00 eura, odnosno ukupno 1.000,00 eura.

Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 31. ožujka 2025., jer je tužitelj u istome dodatno analizirao daljnja izvješća o zemlji podrijetla, a prema stavu suda, sve navedeno mogao je iznijeti već u tužbi. Zbog navedenog trošak podneska ne predstavlja opravdan i nužan izdatak učinjeni u tijeku ili u povodu spora.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis