REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

Broj: P Ob-190/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu toga suda Mariji Jurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tužene FN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja samovlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne rasprave dana 09. ožujka 2026. održane u prisutnosti punomoćnika tuženika a bez prisutnosti tužitelja, dana 14. travnja 2026. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u ulici M. [adresa] sa 787m2 predstavlja vlastitu imovinu tužitelja SN, prof. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se zemljšnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima da na temelju ove presude u roku od 15 dana izvrši uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tužene FN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koji iznosi ½ nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u [adresa] sa 787m2 za korist tužitelja SN, prof. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Tužena je dužna nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.090,25 eura s z.z. kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate prema godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i dopuni tužbe od 05. veljače 2021.g. navodi da da su tužitelj i tužena bivši bračni drugovi. Prije zaključenja braka 1976.g. tužitelj je imao vlastitu imovinu, novčana sredstva koja su bila položena u banci u BiH a poslije prenijeta na štedni račun tužitelja koja štedna knjižica je priložena uz tužbu. Vlastitim sredstvima koja potječu iz vremena prije sklapanja braka tužitelj je kupio građevinsko zemljište ali je isto u ugovoru upisano na ime oba bračna druga. Tužitelj je vlastita sredstva stjecao radom za vrijeme studija o čemu mogu posvjedočiti UN i EN. Na građevinskom zemljištu kuću je gradio tužitelj kao i njegova obitelj, brat PN. Osim na navedeni način predmetna kuća izgrađena je sredstvima od imovine tužitelja koju je obiteljski naslijedio u Bosni i Hercegovini te sredstva dobivena prodajom uložio u gradnju predmetne kuće što mogu posvjedočiti AN iz [adresa], HN iz [adresa], KN iz [adresa], SN iz [adresa], LN iz [adresa]. Inače je tužitelj osim redovnog rada kao profesor značajna novčana sredstva stjecao radom kao stolar na koje okolnosti je predložio građevinsko i gospodarsko knjigovodstveno – financijsko vještačenje. Tužena je u braku radila ali stranke nisu živjele u ekonomskoj zajednici što je tužena već ranije iskazala pred ovim sudom. Tužena je tužitelja i njegovu obitelj iskorištavala i potkradala tijekom braka pa ga je tako izvarala za 70.000,00 eura jer je lažno prikazivala da njihov sin S studira u Zagrebu iako je prestao studirati na drugoj godini studija. Tijekom 2006. godine tužena je kupila dvosoban stan sa podrumskom prostorijom, bogato ga je renovirala, uvela centralno grijanje s kombi bojlerom i napunila svim potrebnim, a u braku je uvijek bila u minusu, plaću je trošila većim dijelom na skupe provode i još skuplje poroke. Tužitelj je profesor u invalidskoj mirovini te želi sa svojim bratom i sestrama raspolagati s kućom, tuženu nije teretio za stan koji je također bračna stečevina.

1.1. Prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima koji je važio u vrijeme stjecanja nekretnina imovina koju bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje posebna imovina i imovina koja potječe iz te imovine kao i imovina koju on stekne u toku bračne zajednice po drugoj osnovi osima radom. Prema navedenom Zakonu bračni bračna stečevina se utvrđuje prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju te imovine. Tužena nije imala nikakav doprinos u stjecanju obiteljske kuće koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u ulici M. [adresa] sa 787m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zato ova kuća predstavlja samovlasništvo tuženika iako je prije izgradnje zemljište vlastitim sredstvima kupljeno i upisano na ime parničnih stranaka svakog u ½ dijela. Stoga predlaže da sud donese presudu po kojoj navedena kuća predstavlja vlastitu imovinu tužitelja, koju na temelju presude valja upisati i na imovini tužene koja iznosi ½ dijela nekretnine, te da mu tužena nadoknadi parnični trošak.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su se tuženica i tužitelj vjenčali 1976. godine, tužitelj se zaposlio 1975. godine u Gornjem Vakufu, a tužena je počela raditi u ljekarni. Prvo zajedničko dijete tužena je rodila 1976., a drugo 1978. godine. U kućanstvu sa tužiteljem i tuženom živjeli su njegova sestra i mama. U [adresa] su se preselili 1980. te su bili podstanari dok nisu izgradili kuću. Zajednički su kupili građevinsko zemljište svatko u jednoj polovici dijela na kojem se nalazi njihova zajednička kuća koju su izgradili zajedničkim sredstvima za što kao dokaz postoje ugovori koje je tužitelj priložio uz tužbu. Tužena ne spori da je tužitelj u kupnju zemljišta od Općine Vinkovci uložio i dio sredstava koje je imao od prodaje očevine, a dio kupovine je bio plaćen posudbom. U to vrijeme tužena je doprinosila primanjima koje je ostvarivala na ime porodiljne naknade i naknade plaće, te je samostalno vodila čitavo kućanstvo i podizala zajedničku djecu parničnih stranaka. Tužena se također brinula o tužiteljevoj majci i o tužiteljevoj sestri do udaje, a tužiteljevom bratu PN su parnične stranke financirale vojsku i prvu godinu studija od kojeg je isti odustao. Parnične stranke su tužiteljevom bratu PN vratile posuđeni iznos od 12.000,00 njemačkih maraka na način da su roditelji tužene prodali dio zemlje u Fojnici (BiH) i dali parničnim strankama taj novac da vrate dugovanje.

2.1. Što se tiče gradnje zajedničke kuće dio sredstava je osiguran na način da su parnične stranke podigle kredit koji je samo formalno glasio na tužiteljevo ime jer je kredit vraćan zajedničkim sredstvima tj. primanjima tužitelja i tužene. Ostatak sredstava za izgradnju zajedničke kuće parnične stranke su izdvajale od zajedničkih svakomjesečnih primanja ostvarenih radom, dijelom od novca koji su obje parnične stranke dobile od svojih radnih organizacija u iznosu kojeg se tužena zbog proteka vremena ne sjeća (tužitelj je radio u Srednjoškolskom centru Vinkovci, a tužena u Medicinskom centru Vinkovci u ljekarni), roditelji tužene su parničnim strankama kupili i dovezli iz Fojnice (BiH) drvenu građu za krov i balkonsku ogradu te su parničnim strankama dali i iznos od 5.000,00 njemačkih maraka za kupnju stolarije.

2.2. Tužena je podigla i kredit u Jugobanci Vinkovci radi dovršenja stambene zgrade (predmetne zajedničke kuće) na iznos od tadašnjih 200.000,00 dinara te je nakon oštećenja zajedničke kuće u Domovinskom ratu tužena podigla i kredit kod Vinkovačke banke d.d. [adresa] na iznos od 620.000,00 dinara radi popravka zajedničke kuće koja je bila oštećena ratnim razaranjima, te ističe da se njezin doprinos kako kupnji građevinskog zemljišta tako i u izgradnji kuće samo zbog navedenih činjenica već može cijeniti s najmanje 50%. Tužena ne spori da je tužitelj u životu zarađivao ali je taj novac najviše trošio na pomaganje svome bratu i sestrama te je samo dio trošio na ulaganje u kuću. Izjave koje je tužitelj priložio uz tužbu i koje su ovjerene kod javnih bilježnika u svezi prodaje tužiteljeve očevine su dane od njegove rodbine (UN SN prvi bratić SN, ČN je suprug tužiteljeve sestre, a RN je tužiteljeva sestra) napravljene su nakon razvoda parničnih stranaka a koji razvod je bio 24. 6. 2005., izjave sadrže krive podatke o godinama, krivim novčanim iznosima o cijenama zemljišta, izjave o posuđenim novcima su izmišljene, a jedina izjava koja je valjana je ona koju je dao brat tužitelja PN da mu je 1988. vraćen dug u iznosu od 12.000,00 njemačkih maraka, za koji dug je tužena već navela da je vraćen novcem koji su parničnim strankama dali njezini roditelji. Da je tuženica doista stvarni i pravi suvlasnik predmetne kuće u ½ dijela govori i činjenica da je tužitelj od tužene nakon razvoda zahtijevao da plaća račune za Hrvatske vode i komunalnu naknadnu što je tužena i činila. Također, da je u predmetnu kuću parničnih stranaka ulagano samo od strane tužitelja i to njegovim vlastitim sredstvima onda bi tužitelj daleko ranije podnio ovakvu tužbu i da je tužitelj isključivo vlastitim sredstvima kupio zemljište i gradio kuću onda ne bi postojao niti jedan jedini razlog da tužena bude navedena kao suvlasnik niti bi to tužena mogla tada i tražiti.

2.3. Slijedom svega navedenog tužena predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da ga obveže da tuženoj naknadi nastale troškove parničnog postupka sa pripadajućim kamatama.

3. Tužitelj se podneskom od 25. rujna 2024. očitovao na odgovor na tužbu navodeći o kriminalnim poslovima tužene u vezi njihovog sina HN na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Tuženica mu šalje kupce za kuću iako je on kuću sagradio vlastitim novcem, novcima od rasprodane očevine i kreditima o čemu je priložio dokumente. Kada je kupio gradilište tužena je tražila da stavi isto na nju što je i učinio jer je tužena obećala da će njezini roditelji dati novac za gradnju kuće koliko i on, a tužena nije dobila na kraju ništa jer je maloljetna i trudna pobjegla od njih da bi se udala za tužitelja što joj nisu nikada oprostili. Tuženica je izmislila da je za gradnju, završetak i popravak kuće podigla kredit 1992. godine u banci na 200.000,00 dinara i 620.000,00 dinara, desetak godina nakon što su se 1983. uselili u kuću, a zato nema dokaze, a ona i njen punomoćnik ne znaju kako su se tada i pod kojim uvjetima podizali krediti za gradnju kuće.

3.1. Tužitelj je podneskom (list 87-90 spisa) još dopunio da je od vjenčanja 1976. do useljenja u kuću 1983. bio podstanar te su potrošili dobar dio prodane očevine, štedio je velike novce tako što je osobno sagradio pušnicu, sve pregradne zidove u kući, izradio je kupaonicu i još uložio više truda u druge radove. Osim posla kao profesor radio je i kao stolar. U obavljanju stolarskog posla su mu pomagala djeca, a tužena samo za novac. Imao je pomoćnike koje je dobro plaćao od kojih su njegov sin S i BN izvrsni stolari. Tužena je otišla iz obitelji s obiteljskim automobilom Fiat Punto koji je on kupio i kupila si je stan.

4. Odlučujući po tužbi sud je donio presudu broj P Ob-96/2022-15 od 14. ožujka 2025.g. kojoj je odbio tužbeni zahtjev a koje je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj G- Ob-19/2025-3 od 23. srpnja 2025.g. ukinuta te je naloženo sudu prvog stupnja saslušati svjedoke: GN i EN na okolnost da je tužitelj kupio zemljište vlastitim sredstvima te svjedoka IN na okolnost da je tužitelj sagradio kuću vlasitim sredstvima.

5. U ponovljenom postupku Sud izvršio uvid i pročitao izjavu (list 2 spisa), potvrdu (list 3 spisa), izjavu UN, EN i ĆN (list 9- 21 spisa), presliku štedne knjižice (list 23-29 spisa), izjavu (list 30-31 spisa), punomoć (list 17 spisa) priznanicu (list 33 spisa), ugovor (list 34-37 spisa), rješenje (list 21 spisa), ugovor o oročavanju sredstava (list 39-40 spisa), račun (list 28 spisa), potvrdu (list 29 spisa), izjavu ( list 30-40 spisa), rješenje o mirovini ( list 59-60 spisa), ispis podataka o plaći po godini ( list 61-64 spisa), rješenje o mirovini (list 65-72 spisa), povijesni zk izvadak (Lit 73-77 spisa), ugovor o kreditu (list 78-81 spisa), cirkularno kreditno pismo (list 82 spisa), nalozi (list 83-84 spisa), fotografije (list 92-121 spisa), presliku indexa HN (list 131-148) te saslušao parnične stranke, te svjedoka VN.

6. Druge dokaze sud nije izvodio jer za svjedoka GN tužitelj navodi da je umro, dok je svjedok EN je na intenzivnoj njezi i nije mogao doći na sud, te je i preminuo tijekom ovog postupka dana 02. veljače 2026.g.

7. Tužitelj ispitan kod suda u svom iskazu je naveo da je kuću počeo zidati 1981., a završena je 1983. za Uskrs. Plac je kupio od svoje zarade a od nasljedstva iza pok. oca je gradio kuću. U to vrijeme tužena je bila zaposlena u ljekarni u [adresa], imali su dvoje djece i njegova majka i sestra gimnazijalka su živjela sa njima i pomagale oko djece. Majka je bila neuposlena a sestra se školovala. Tužena je tražila da zemljište kasnije prepišu na jednake dijelove jer će i njeni roditelji pomoći u gradnji kuće koliko i on. Od njihovog zajedničkog rada nisu napravili kuću nego od očevine i kredite koje je on podizao. Njegova plaća je bila nešto veća u to vrijeme i on je otplaćivao kredit od svoje plaće. U gradnju kuće nije doprinijela tužena niti njezini roditelji. Hranu su on i tužena kupovali zajedno, nije mu poznato gdje je odlazila plaća tuženice koja je imala duplo manja primanja dok je on zarađivao predajući kao profesor na dvije škole njemački, latinski i grčki jezik, te je zarađivao honorarno. Stolarijom se bavio kad je uselio u kuću. Tužena je podigla kredit 10 godina kasnije za dovršetak kuće i to jedan od 640.000,00 dinara i jedan od 200.000,00 dinara. Nema saznanja da li je tuženica digla kredit za popravak kuće nakon Domovinskog rata. Tužena mu je ponekad pomagala oko izrade namještaja i za to je dobivala novce, smatra da tužena nije ništa uložila u kuću jer nije imala od čega, nije obavljala niti kućanske poslove jer je za to imao mamu i sestru, tužena je bila bolesna u vrijeme izgradnje kuće, a išla je na posao.

8. Tuženica ispitana kod suda u svom iskazu je navela da je plac na kojem je kuća građena kupljen od tužiteljevog nasljedstva iza pok. oca i njihove zarade jer su oboje bili uposleni, kuća se gradila od 1981. do 1983. Ona je u to vrijeme bila uposlena, imala je dvoje djece, brinula se o djeci a dok je bila na poslu za djecu su se brinule svekrva i zaova koje su bile kod kuće i živjele sa njima u istom kućanstvu. Kuću su čistile ona i zaova, ona je peglala, kuhala, radila zimnice, vrt, pomagala suprugu u stolariji i sve što jedna žena radi. Tužitelj je imao veću plaću od nje i digao prvi veliki kredit za gradnju kuće, onda su dizali manje kredite koje je tužitelj dobio od škole a ona od medicinskog centra. Obje zarade su se trošile u gradnju kuće, zaova je studirala, što su joj oni plaćali, ona je svoju plaću koja je dolazila u koverti davala tužitelju i on je raspolagao sa financijama, zajedno su vraćali kredite, podigla je kredit za obnovu kuće poslije rata od 4.000,00 maraka i kredit kod Jugobanke za dovršetak gradnje kuće. Njeni roditelji su joj pomagali dali, dali novac za stolariju kuće, njezin otac je dovezao drvenu građu za krov i ogradu za balkone. Kredit je skidan sa tužiteljeve plaće a njena je išla za kućanstvo. Tužitelj je stavio primjedbu da nikada nije vidio plaću od tužene, jer je pušila dvije kutije cigareta i pila litru kave. Od 1980 do 1983. godine bili su podstanari, te je jedna plaća išla na podstanarski stan u visini plaće tužene. Tužena nije bila domaćica jer je takva poslove obavljala njegova majka, tuženica ga je napustila i ostavila s bolesnim sinom, a kupila mu je stan.

9. Svjedok PN, brat od tužitelja, je u svom iskazu naveo, da je kuća sagrađena 1980. i neke, on je u to vrijeme bio u Njemačkoj. Zemljište je kupio tužitelj, ali ne zna od kojih sredstava, prodao je očevinu u [adresa], ne zna za koji iznos, ne zna da li je tužitelj isplatio ostalu braću, ne zna da li je od tih novaca tužitelj gradio kuću, on je u to vrijeme bio maloljetan i nije dobio ništa od očevine. On je išao u školu u [adresa], a tužitelj je radio u Vakufu u vrijeme kada se prodavala obiteljska kuća u [adresa]. Posudio je 12.000,00 maraka tužitelju a ne zna kud je tužitelj s tim novcima, pretpostavlja da je novac potrošio za izgradnju kuće. On je živio u kući tužitelja i tuženice u prizemlju godinu dana, a tužitelj i tuženica su bili gore. Ne može posvjedočiti da je tužitelj od svojih vlastitih sredstava kupio zemljište i sagradio kuću. Može posvjedočiti da je tuženica bila zaposlena dok je on stanovao u prizemlju njihove kuće, a bila je zaposlena i kada se kuća gradila, ne zna gdje je novac tuženica trošila, ali zna da je bila zaposlena i ne zna jesu li tužitelj i tužena dizali kredite za izgradnju kuće. Novac koji je posudio tužitelju mu je vraćen sa ruku tužitelja, a na koji način je novac skupljen to ne zna. Da li je tužitelj imao te novce ili mu ih je netko poslao, on to ne zna. Ne zna da li su tuženici roditelji nekada dovezli građu za kuću jer je tada bio u Njemačkoj, a poznavao je tuženicine roditelje.

10. U prilog tvrdnji da je imao vlastita sredstva prije braka tužitelj je uz tužbu dostavio i preslike visa da je išao u Njemačku 1973 i 1975.g. te izjave svjedoka UN, EN i ŠN sve iz 2006. godine, ovjerenih kod javnog bilježnika da je prije braka radio kao student u Njemačkoj tijekom 1971., 1972. 1973 (list 9-13 spisa): te da je tako tužitelj

- prema izjavi UN na listu 9 spisa radio kao student u Friburgu tri mjeseca 1971. godine i zarađivao 1.700,00 DEM mjesečno

- prema izjavi EN na listu 11 spisa, radio 1972. godine preko ljetnih praznika u Augsburgu u čeličani Best kao student te kao prevoditelj zarađivao 3.000,00 DEM mjesečno

-te prema izjavi ŠN na listu 13 spisa tužitelj radio u firmi Opel 1973. u Bockhumu tri mjeseca sa mjesečnom plaćom od 1.700,00 DEM.

11. Osim toga tužitelj je dostavio i izjavu svjedoka ŽN iz [adresa] da je izvršio saldiranje štednje tužitelja 1980. i prebacivanje na Jugobanku iznosa od 15.300, DEM.

12. Također je tužitelj priložio i izjavu UN na listu 26 spisa da je isti posudio novac od tužitelja 1975.g. i vratio tužitelju novac od 3.000,00 DEM 1981.g. kada je pravio kuću jer mu ga do tada tužitelj nije tražio, novac tužitelju je vratio i AN koji je novac posudio 1973.g. u iznosu od 2.200,00 DEM i vratio to 1982.godine u dinarima sve prema listu 27 spisa, te je novac tužitelju vratila i ON r. PN u iznosu od 4.500,00 DEM koje je posudila 1972.g. a koji je vraćen u proljeće 1981.g. kada je dizao veliki kredit za kuću prema listu 36 spisa.

13. Tužitelj je priložio i dokaze o prodaji zemljišta koje je naslijedio na listu 33- 39 spisa.

14. Sve provedene dokaze sud cijenio po slobodnoj ocjeni dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, s tim da je dokaznu snagu javnih isprava ocijenio vjerodostojnim dok je izjave svjedoka koje tužitelj priložio: UN, EN, ŠN, ŽN, AN i LN a koje su ovjerene kod javnog bilježnika sud ocijenio vjerodostojnim dokazom, jer iako svjedoci nisu ispitani u postupku kod suda, njihove izjave su u skladu s ostalim dokazima u spisu u vidu iskaza tužitelja da je imao vlastita sredstva prije braka dok je tuženica osporila visinu novčanih iznosa koji su navedeni u izjavama pojedinog svjedoka dok nije osporila da su novčani iznosi postojali te da su svjedoci bili u određenom odnosu sa tužiteljem.

15. Nakon tako provedenog postupka sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Na tužitelju koji tvrdi da imovine stečena za vrijeme braka nije bračna stečevina je teret dokaza (Rev-845/2022 od 22. studenog 2023).

17. Sud je u postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- Brak između parničnih stranaka je zaključen 1976.g što među strankama nije bilo sporno.

- Da je nekretnina iz tužbe suvlasništvo tužitelja i tuženice proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 73-77)

- Da je tužitelj za vrijeme trajanja braka dobio nasljedstvo (što nije sporno među parničnim strankama,

- da je tužitelj radio kao student u Njemačkoj preko ljeta,

- da je tužitelj posuđivao svoj novac svojoj rodbini prije sklapanja braka 1972. i 1975.g. (izjave UN, LN i AN)

- da su tužitelj i tužena bili podstanari od vjenčanja 1976.g. do useljenja u kuću 1983.g. te prema navodu tužitelja na podstanarstvo potrošili veći dio nasljedstva

(podnesak na listu 87 spisa),

- da su novčano pomagali sestru od tužitelja koja je živjela s njima i školovala se te su joj plaćali studij,

- da je tužitelj u ime braće i sestara prema njihovim punomoćima raspolagao sa nasljedstvom (što proizlazi iz punomoći izdane od DN, VN i NN od 5. siječnja 1981.),

- da je tužitelj sa tuženicom iste godine u veljači 1981.g. kupio građevinsko zemljište proizlazi iz ugovora o korištenju građevinskog zemljišta (list 23-24 spisa) na osnovu provedenog natječaja za dodjelu gradilišta održanom 9. veljače 1981. godine po kojem je Općina Vinkovci dala uz naknadu građevinsko zemljište radi izgradnje obiteljske i stambene zgrade najboljem ponuđaču ZN i FN, te se po rješenju po ugovorima (list 25 spisa) dozvoljava upis prava korištenja građevinskog zemljišta za izgradnju obiteljske kuće na ime SN i FN za iznos kupovine 250.000,00 dinara, a što je tužitelj platio općom uplatnicom na iznos od 245,00 i 157,95 dinara (list 19-21 spisa) 25. veljače 1981. za gradilište broj 73/111,

- da je kuća građena od kredita proizlazi iz ugovora o oročenim depozitima od 5. svibnja 1981. godine (list 26 spisa) po kojem je SN oročio sredstva od 167.500,00 dinara na rok od 180 mjeseci radi kredita, i prema deviznom internom nalogu Jugobanke (list 27 spisa) po kojem je SN oročio 107.751,55 dinara,

- da je stolarija kupljena na kredit vidljivo je na listu 28 spisa da je SN u [adresa] **.**.1982. kupio prozore i vrata na kredit,

- također je i tuženica dostavila ugovore o kreditu Jugobanke na iznos od 200.000,00 dinara za završetak stambene zgrade iz 1986.g, a koji se odobrava korisniku FN (list 78-81 spisa), te kreditno pismo Vinkovačke banke d.d. [adresa] od 17. srpnja 1992. iz kojeg proizlazi da je FN podigla kredit za popravak stambenih i gospodarskih zgrada oštećenih u ratnim razaranjima po specifikaciji materijala u iznosu od 620.000,00 dinara, te nalog blagajni na iznos od 85.547,00 a odnosi se na otplatu kredita FN dana 31.03.1994. na listu 83- 84 spisa,

- da je tužitelj bio zaposlen proizlazi iz potvrde CUO M.A. Reljković Vinkovci od 5. srpnja 1982. list 29 spisa po kojoj je profesor SN u razdoblju od 1. svibnja 1981. do 30. travnja 1982. ostvario ukupno 16629 bodova,

- da je tuženica bila zaposlena proizlazi iz rješenja i priloga na listu 59-72 spisa gdje je vidljivo da je tužena ostvarila starosnu mirovinu 12. veljače 2022. godine za radni staž 42 godine i tri dana, što znači da je tuženica bila već zaposlena 1981. i 1982.g. kada se kupovalo zemljište za kuću i gradila kuća.

18. Materijalno pravo:

18.1. Prema čl. 271. Zakonu o braku i porodičnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje kuće 1981-1983. te u vrijeme popravka kuće nakon rata 1992.g. sve do 1. srpnja 1999. (Narodne novine, broj 11/78, 45/89, 59/90) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

18.2. Prema čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima, posebna imovina bračnog druga je ona imovina:

- koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka

- te imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona.

18.3. Prema čl. 279. Zakona o braku i porodičnim odnosima, svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

18.4. Prema čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima stavak 1. i 2. kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovu doprinosu u stjecanju te imovine.

18.5. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi o odgoju i podizanju djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

19. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kao student te da je zemljište kupio od zarade tijekom studija a da to mogu posvjedočiti svjedoci EN i UN, čije izjave je sud pročitao u dokaznom postupku kao i izjavu ŠN o istoj činjenici, te utvrdio da je tužitelj radio u Njemačkoj kao student i zaradio određeni iznos novca.

20. Suprotno navodima tužitelja sud iz izjava ovih svjedoka nije utvrdo da je tužitelj novac od zarade utrošio na kupovinu građevinskog zemljišta, jer o tome nema nikakvih navoda.

21. Ovaj navod osporila je i tužena navodeći da su zemljište ona i tužitelj kupili od nasljedstva tužitelja i od njihove zarade jer su oboje u to vrijeme bili uposleni

22. Drugih dokaza, koji bi potvrdili da je tužitelj zemljište kupio od zarade koju je imao prije braka, nije bilo, niti ih je tužitelj predložio, pa je ovaj navod tužitelja neosnovan, tim više što je tužitelj sam mijenjao osnovu za kupovinu zemljišta tijekom postupka kada je tvrdio da je zemljište kupio od očevine.

23. Nadalje, tužitelj u tužbi dalje navodi da je kuću izgradio od nasljedstva i vlastite zarade koja je bila veća od tuženičine, te da tuženica iako je radila nije bila u ekonomskoj zajednici sa tužiteljem te je svoja sredstva trošila na sebe.

24. Na ove okolnosti tužitelj je predložio svjedoka ZN, koji kod suda nije potvrdio da je tužitelj kuću gradio vlastitim sredstvima, jer o tome ovaj svjedok nije imao saznanja, istina je da je tužitelju posudio novac od 12.000,00 DEM, te svjedok pretpostavlja da je potrošen za gradnju kuće a također mu je novac vraćen na ruke od tužitelja a na koji način je tužitelj došao do sredstava mu nije poznato, pa tužitelj izjavom ovog svjedoka nije dokazao svoju tvrdnju iz tužbe da je vlastitim sredstvima sagradio kuću, a isto ne proizlazi niti iz ostalih dokaza priloženih uz tužbu.

25. Tvrdnja tužitelja da sa tuženicom nije bio u ekonomskoj zajednici, te da nema doprinosa tuženice u kupovini zemljišta i izgradnji kuće također je neosnovana, jer je tuženica bila zaposlena ( a prema rješenju o umirovljenju od 01. travnja 2022.g. na listu 60. od 01.01.1977.g. do 06.10.1980.g. te od 09.02.1981. do 11. 02. 2022.g.), te je prema navodu tuženice ista davala svoju plaću tužitelju da on raspolaže s njenom plaćom, što tužitelj nije osporio tijekom saslušanja tuženice, osim toga tuženica je pomagala u domaćinstvu, pomagala u izradi namještaja, brinula oko odgoja i podizanja djece, pomagala tužitelju u obrtu, podizala kredit kod Jugobanke, dobila novčana sredstva i građevinski materijal od svojih roditelja, te je na taj način tuženica zasigurno doprinosila povećanju zajedničke imovine, a davanjem svoje plaće tužitelju tuženica je bila itekakao u ekonomskoj zajednici sa tužiteljem i stekla suvlasništvo u bračnoj stečevini.

26. Tužitelj ovom tužbom ne traži utvrđivanje omjera i doprinosa tuženice u stjecanju imovine, nego isključivo tvrdi da se radi o njegovoj vlastitoj imovini.

27. Ova tvrdnja tužitelja ne proizlazi iz ostalih dokaza, upravo suprotno navodima iz tužbe u nekretninu je uložen i rad tuženice kroz plaću i odgoj djece i druge aktivnosti, pa navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu iz čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima jer su nekretninu bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

28. Vrhovni sud RH je utvrdio da se bračna stečevina dijeli „u omjeru u kojem je osobnim doprinosom svaki od supružnika sudjelovao u stjecanju“, a jednake dijelove treba pretpostaviti ako se doprinosi ne mogu dokazati (čl. 281. st. 1. i 2., Zakon o braku i porodičnim odnosima; Rev-1386/2007-2).

29. Slijedom navedenog a kako tužitelj nije dokazao navode iz tužbe, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev pod toč. I. tužbe kao neosnovan, kako je navedeno u izreci ove presude.

30. Obzirom navedeno, neosnovan je i zahtjev iz tužbe pod. toč. II. u dijelu u kojem tužitelj traži upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženice jer za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

31. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu to mu ne pripada parnični trošak koji traži pod toč. III. tužbe, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tuženice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 dalje: Tarifa).

32.1. Tuženici je priznato po 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7/1) te za zastupanje na ročištima 19. lipnja 2024, 25. rujna 2024, 12. studenog 2025.g. 9. ožujka 2026.g. . kao i pristup na ročište za objavu presude te 03. veljače 2025.g. i 14. travnja 2026.g. (Tbr. 9/1) od 50 bodova ili ukupno 1600 bodova odnosno 3.200,00 eura što uvećano za PDV od 25% iznosi 4.000,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 90,25 eura tako da su mu priznati troškovi u ukupnom iznosu od 4.090,25 eura.

33. Slijedom iznijetog riješeno je kao pod II. izreke presude.

U Vukovaru 14. travnja 2026.

S u d a c

Marija Jurić, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku