REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: Ovr-612/2023-35
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Valentini Varga Gombar, a na prijedlog sudskog savjetnika Emanuela Melnjaka u pravnoj stvari ovrhovoditelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv ovršenika LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odgađa se provedba ovrhe na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja vodi kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem P-145/2025 (utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu) ili kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka.
Obrazloženje :
1. Ovrhovoditelj je radi namirenja novčane tražbine dana 23. kolovoza 2023. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, a temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 9012116381, od dana 23. studenog 2006. solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina pod poslovnim brojem OU 1485/2006-1 dana 23. studenog 2006., a koji je sklopljen između ovdje ovrhovoditelja kao banke, ovrhovoditelja kao korisnika kredita, te RŽ kao založnog vjerovnika.
2. Sud je dana 1. rujna 2023. usvojio prijedlog ovrhovoditelja te je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-612/23-2 kojim je odredio ovrhu na nekretnini ovršenika.
3. U nastavku postupka, sukladno uputi Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-570/2021 ovaj sud je dana 10. listopada 2024. donio Zaključak posl. br. Ovr- 612/2023-23 kojim je upozorio ovršenika o mogućoj ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, kao i posljedicama ništetnosti, te ga pozvao da se izričito izjasni da li želi ostati vezani nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite).
4. Nastavno na taj zaključak ovršenik je dana 20. studenog 2024. god. obavijestio sud da ne želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama.
5. Navedeni podnesak ovršenika otpremljen je ovrhovoditelju kojeg je isti zaprimio 25. studenog 2024., no na podnesak se nije očitovao.
6. Potom je sud izvršio uvid u sustav eSpis te utvrdio da se radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu pred Općinskim sudom u Čakovcu vodi parnični postupak pod brojem P-145/2025 kojeg je pokrenuo ovdje ovršenik protiv ovrhovoditelja. Navedeni postupak trenutno se nalazi u fazi zakazivanja pripremnog ročišta.
7. Uvidom u ovršnu ispravu – konkretno u Ugovora o kreditu, račun i partija br: 9012116381, koji je solemiziran od strane Javnog Bilježnika Jagoda Vajdić Sevšek iz Varaždina pod poslovnim brojem OU 1485/2006-1 dana 23. studeni 2006. razvidno je kako je ugovor sklopljen između ovdje ovrhovoditelja kao banke, ovršenika kao korisnika kredita, te RŽ iz [adresa] kao založnog vjerovnika kojim je ovrhovoditelj odobrio korisniku kredita namjenski kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 108.379,20 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita. Nadalje, razvidno je i kako je odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena kamata koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.
8. S obzirom na recentnu sudsku praksu, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.
9. Ističe se da je isti stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 11. ožujka 2022. (Zaključak broj Su IV-87/2022).
10. Dakle, i ovaj ovršni sud u ovom ovršnom postupku po službenoj dužnosti treba preispitati da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, da li sadrži ništetne ugovorne odredbe, te posljedično tome koliko iznosi stvarno dugovanje ovršenika.
11. U svezi ugovora o kreditu sklopljenih u valuti CHF (švicarski franak), kakav ugovor je i predmet ovog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom banke (ovdje ovrhovoditelja ili slijednika temeljem cesije) i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak). Zatim je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje ovrhovoditelja (pravnog prednika ovrhovoditelja temeljem cesije) u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje ovrhovoditelja (pravnog prednika ovrhovoditelja temeljem cesije).
12. Stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 (kojom odlukom su potvrđene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine), da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva.
13. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora. Na isto se odnosi i Presuda Suda Europske Unije C-407/18 od 26. lipnja 2019. u predmetu Addiko Bank d.d. koja se također poziva na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
14. Nadalje, odredbom čl. 65. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 6/24 – koji se primjenjuje, u daljnjem tekstu: Ovršni zakon) propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. točke 1. – 10. Ovršnog zakona.
15. Slijedom citirane odredbe čl. 65. Ovršnog zakona, da bi se odgodila ovrha na prijedlog ovršenika, potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uvjeta za odgodu ovrhe.
16. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio kako je ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona. Naime, ovršenik je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu protiv ovrhovoditelja, koji se vodi kod Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. P-145/2025, čime je ispunjena objektivna pretpostavka.
17. U odnosu na subjektivnu pretpostavku, predmet ovrhe u ovome predmetu je nekretnina ovršenika te ovaj sud smatra da bi ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu ukoliko bi njegova nekretnina bila prodana u ovom ovršnom postupku obzirom da u tom slučaju on tu nekretninu ne bi više mogao vratiti u postupku protuovrhe, a eventualna naknadna financijska naknada u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku nekretnine te bi pravna zaštita koju bi naknadno postigao u slučaju uspjeha u parnici bila nepotpuna i nedovoljna.
18. Imajući na umu zaštitu prava kupca iz čl. 110. Ovršnog zakona i činjenicu da je gubitak nekretnine u ovrsi nepovratan, postoji znatan rizik od toga da zaštita od nepoštenih ugovornih odredbi o kojoj se raspravlja i odlučuje pred parničnim sudom dođe prekasno i bude nedjelotvorna. To stoga što u situaciji kad je ovrha na nekretnini provedena prije donošenja pravomoćne odluke parničnog suda koji odlučuje o utvrđenju nepoštenosti ovršne isprave kao o glavnoj stvari, ta odluka parničnog suda ne može spriječiti konačni i nepovratni gubitak nekretnine. Taj se gubitak ne može smatrati nadoknadivom štetom samo zbog mogućnosti novčane odštete i to naknadno. Zbog toga se bez odgode ovrhe ne može osigurati potpuna učinkovitost odluke parničnog suda koji meritorno ispituje nepoštenost ugovornih odredbi iz ovršne isprave. Time bi bilo dovedeno u pitanje neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe ex tunc, a što je okvir postavljen odredbom čl. 87. st. 1.
ZZP/2003 koji je prisilni propis.
19. Šteta koja prijeti ovršeniku gubitkom nekretnine i to na temelju ovršne isprave koja sadrži odredbe koje je bez pregovaranja i protivno načelu savjesnosti i poštenja u ovršnu ispravu unio ovrhovoditelj, a koje stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu ovršenika, nenadoknadiva šteta. U takvim okolnostima, mogućnost samo novčanog obeštećenja ovršenika nije dovoljna ni potpuna da bi se smatrala restitucijom pretrpljene štete.
20. K tome još, Sud Europske unije je u presudi broj C-407/2018, utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (slovenskog, koji je gotovo identičan odredbi čl. 65. Ovršnog zakona), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, odgoditi ovrhu.
21. Dakle, ovaj sud kao ovršni sud nema mogućnost ispitati nepoštenost odredbi Ugovora o kreditu (temeljem kojeg provodi ovrhu), pa je stava da je već time, neovisno o postojanju subjektivne pretpostavke iz odredbe čl. 65. Ovršnog zakona, potrebno odgoditi provedbu ovrhe, dok se u parničnom postupku ne odluči o postavljenom zahtjevu za utvrđenje Ugovora o kredita ništetnim.
22. Stoga, sud smatra da je svrsishodno da se ovaj ovršni postupak odgodi sve dok se u pokrenutom parničnom postupku pravomoćno ne utvrdi da li je ugovor o kreditu eventualno ništetan, te da li je ovrha u ovom postupku nedopuštena, a s obzirom da ovršenik tvrdi da je tražbina i djelomično podmirena.
23. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnje s ciljem sprječavanja štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga zbog kojih se ovrha odgađa, od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe.
24. Na predmetnoj nekretnini ovrhovoditelj ima upisano i založno pravo, i zabilježbu ovrhe, tako da ovršenik istom ne može ni na koji način raspolagati, a s druge strane ovrhovoditelju i dalje teku kamate na glavničnu tražbinu. Dakle, kako je tražbina ovrhovoditelja osigurana, to za ovrhovoditelja po mišljenju suda, odgodom ove ovrhe neće nastupiti šteta.
25. Slijedom navedenog, ova se ovrha odgađa po službenoj dužnosti sve dok se ne utvrdi da li je ovrha na temelju takve ovršne isprave – ugovora o kreditu dopuštena te je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Čakovcu, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Valentina Varga Gombar
Sudski savjetnik:
Emanuel Melnjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu
2. LŽ, [adresa]
