REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-277/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja FRIGOOPREMA d.o.o., OIB: 60316076304, 4. gardijske 53 I, Split, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ZV i punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik u OD Lovrić & Klobučar j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - Ekonomski fakultet, OIB: 27208467122, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 6, Zagreb, kojeg zastupa dekanica ZVA i punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u OD Potočnjak & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika Adele Radić, odvjetnice u Splitu i zamjenice punomoćnika Antonele Rudan, odvjetnice u OD Matić & Poljak d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu presude 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po izravnoj naplati koju je pokrenuo tuženik EKONOMSKI FAKULTET –ZAGREB, Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 6, OIB: 27208467122, protiv tužitelja FRIGOOPREMA d.o.o., Split, 4. gardijske53 I, OIB: 60316076304, zahtjevom za izravnu naplatu zaprimljenim u Financijskoj agenciji Zagreb 31. siječnja 2023. u 12,11 sati, a kojim je zatražena izravna naplata na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Petra Žanka pod brojem OV-7568/19 od 10. rujna 2019.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.490,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu dijela zatezne kamate na iznos od 2.490,87 EUR u kojem ona prekoračuje iznos kamatne stope određene u točki II. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 855,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 97,53 EUR sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. svibnja 2023. ustao protiv tuženika tužbom radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te isplate.

2. U tužbi je naveo da istu podnosi na temelju zaključka Općinskog suda u Splitu broj Ovr-319/23 od 3. travnja 2023. kojim je upućen u roku od petnaest dana pokrenuti parnični postupak zbog žalbenog razloga iz članka 50., stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Petra Žanka broj OV-7568/19 od 10. rujna 2019.

3. Prijedlog ovršenika, nastavno kojem je donesen citirani zaključak, da je podnesen jer je tuženik zaprimio 8. veljače 2023. obavijest Financijske agencije o zaprimanju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, na temelju navedene bjanko zadužnice ovršenika po kojoj osnovi je Financijska agencija provela zapljenu novčanih sredstava ovršenika, a potom prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

4. Naveo je da tuženik ničim ne dokazuje da je doista angažirao drugog izvođača za otklanjanje kvara/nedostataka na postavljenim klima uređajima kao ni da je isplatio iznos od 2.358,15 EUR, a koji iznos da je u potpunosti protivan pravilima struke i tržišnoj vrijednosti popravaka klima uređaja u studentskoj referadi tuženika te korespondira potpuno novim klima uređajima, a ne popravku istih. Pored toga, da je tuženik u prilogu očitovanja na prijedlog tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostavio korespondenciju s ovlaštenim osobama tužitelja, a u kojoj se jasno navodi da garantni uvjeti podrazumijevaju redovni godišnji servis koji tuženik nije obavljao na ugrađenim klima uređajima.

5. Tuženik da je aktivirao bjanko zadužnicu koja je izdana na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku shvativši svoju očitu pogrešku koja se ogleda u pasivnosti i neodržavanju ugrađenih klima uređaja na način sukladan uvjetima jamstva i zakonskim propisima, te protivno načelu bona fide. Naime, da je primopredaja cjelokupnog predmeta nabave obavljena 31. siječnja 2020., radovi okončani 25. studenog 2019. kada je sva ugrađena oprema puštena u rad , a tuženik da od puštanja predmetne opreme u rad pa sve do podnesene reklamacije nije obavljao godišnje servise na ugrađenoj opremi, što da je bila njegova izričita i jasna obveza, niti je za isto angažirao ovlaštene osobe.

6. Nadalje, da se tuženik poziva na ovlaštenje koje je izdano 2. ožujka 2023. od trgovačkih društava VEKA-ING d.o.o. i Klima Gašpar d.o.o., odnosno dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, a da na popisu ovlaštenih distributera i servisa koje je također u ovršni spis dostavio tuženik, i na kojem se između ostalog nalazi ovdje tužitelj, nisu navedena društva Klima Gašpar d.o.o. i VEKA-ING d.o.o.

7. Sve navedeno da ukazuje da je tuženik nedopustivo aktivirao bjanko zadužnicu koja je izdana na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku te da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju predmetne bjanko zadužnice izdane sukladno članku 6. Ugovora za zamjenu postojećih klima uređaja, radi čega je nedopuštena pljenidba i prijenos sredstava u postupku koji je pokrenut kod Financijske agencije po zahtjevu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, na temelju predmetne bjanko zadužnice, a po kojoj osnovi te zahtjeva za izravnu naplatu od 31. siječnja 2023. su zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu od 2.490,87 EUR / 18.767,46 kn, prebačena s računa tužitelja na račun tuženika 3. travnja 2023.

8. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe, predložio je izvesti dokaz čitanjem zaključka Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-319/23 od 3. travnja 2023., potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena od dana 19. travnja 2023., prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 15. veljače 2023., preslike obavijesti Financijske agencije zaprimljene dana 8. veljače 2023., preslike zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog pri Financijskoj agenciji u Zagrebu dana 31. siječnja 2023., izvatka iz sudskog registra za tužitelja, Ugovora za zamjenu postojećih klima uređaja od 26. kolovoza 2019., zapisnika br. 39-065/19 od dana 31. siječnja 2020., očitovanja tuženika na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, priloga očitovanja tuženika na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, garantnih uvjeta, dokumentacije o nabavi Klasa: 406-09/03- 19/2 od dana 22. svibnja 2019. i izvoda po računu tužitelja.

9. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon izvedenih dokaza donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos, naložiti tuženiku isplatu zaplijenjenog iznosa od 2.490,87 EUR s pripadajućim kamatama od 3. travnja 2023. kao i troškove ovog postupka zajedno sa zatraženim kamatama.

10. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te naveo da u svemu ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom postupka pred Općinskim sudom u Splitu broj Ovr-3191/2023.

11. Izjavio je kako kako nije točan navod tužitelja da tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja. Naime, da je tuženik istu podnio zbog potraživanja po osnovi neispunjenja uvjeta iz članka 6. Ugovora za zamjenu postojećih klima uređaja prema EKO standardima sklopljenog dana 26. kolovoza 2019., u dijelu obveze otklanjanja nedostataka po osnovi jamstva.

12. Tuženik je istaknuo da je s tužiteljem komunicirao na način definiran člankom 8. navedenog Ugovora te da je iz priloženih elektroničkih poruka vidljivo da je tužitelj odbio, nakon opetovanih poziva, odgovoriti na prijavu kvara.

13. S obzirom da ovršenik, ovdje tužitelj, nije izvršio svoju ugovornu obvezu, da je tuženik bio prisiljen angažirati ovlaštenog servisera za obavljanje periodičkih godišnjih jamstvenih pregleda te da je neosnovan navod tužitelja da je tuženik za održavanje i popravak predmetnih klima uređaja, angažirao treće neovlaštene osobe jer da je isti angažirao upravo ovlaštene osobe radi održavanja predmetnih klima uređaja.

14. Tuženik je predložio izvesti dokaze čitanjem preslike e-mail prepiske stranaka, popisa ovlaštenih TOSHIBA distributera i servisa, ovlaštenja za ugradnju i servis klima uređaja od 2. ožujka 2023. te priklopiti spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-319/2023.

15. U daljnjem tijelu postupka stranke su ustrajale u svojim navodima i dokaznim prijedlozima.

16. Predmet postupka je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa temeljem bjanko zadužnice tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika Petra Žanka pod brojem OV-7568/19 od 10. rujna 2019. (dalje: bjanko zadužnica) i povrat naplaćenog iznosa od 2.490,87 EUR sa zakonskim kamatama od 3. travnja 2023. po stopi propisanoj za trgovačke odnose.

17. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora za zamjenu postojećih klima uređaja prema EKO standardima od 26. kolovoza 2019. (dalje: Ugovor) kao ni da je Ugovor izvršen. Među strankama također nije sporno da su se na postavljenom klima uređaju pojavili nedostatci te da je tuženik temeljem bjanko zadužnice (koju je tužitelj izdao kao jamstvo za otklanjanje nedostataka koje ima po osnovi jamstva ili s naslova naknade štete) naplatio iznos od 2.490,87 EUR jer tužitelj nije otklonio nedostatke o kojima je obaviješten.

18. Među strankama je sporno je li tuženik bio ovlašten na temelju predmetne bjanko zadužnice naplatiti trošak koji je imao radi otklanjanja nedostataka na klima uređaju kojeg je ugradio tužitelj, a koje nedostatke tužitelj po pozivu nije otklonio.

19. Sporno je i je li radi otklanjanja nedostataka tuženiku na klima uređaju nastao trošak u visini zaplijenjenog iznosa od 2.490,87 EUR te je li naplata predmetne bjanko zadužnice za otklanjanje nedostataka uvjetovana redovnim godišnjim servisom klima uređaja.

20. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije u spisu, izvršio je uvid u predmet Općinskog suda u Splitu broj Ovr-319/23 te je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, FV, ĐV, CV i ĆV. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

21. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

22. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr- 319/2023 od 3. travnja 2023. tužitelj je upućen pokrenuti predmetnu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50., stavka 1., točke 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/22 i 64/24 dalje: OZ).

23. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena je za vidjeti da je tužitelj preuzeo zaključak 19. travnja 2023. pa je ova tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima pravovremena i dopuštena.

24. Odredbom članka 210., stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

25. Odredbom članka 50., stavka 1., točkom 7. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

26. Imajući na umu okvir raspravljanja u ovoj parnici zadan u ovršnom postupku, sud je imao raspraviti i odlučiti je li tuženik bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju predmetne bjanko zadužnice. Uzimajući u obzir da je zadužnica akcesorni instrument osiguranja, odnosno da njezina sudbina prati sudbinu glavne tražbine, sud je prije svega imao ispitati identitet glavne tražbine.

27. Iz Ugovora zaključenog između tužitelja kao izvršitelja i tuženika kao naručitelja je za vidjeti da su stranke ugovorile zamjenu postojećih klima uređaja te da se izvođač (tužitelj) obvezao isporučiti robu i izvršiti radove ugradnje iste (članci 1., 3. i 4. Ugovora), pa je za zaključiti da predmetni Ugovor predstavlja ugovor o djelu s elementima ugovora o kupoprodaji.

28. Iz članka 6. Ugovora je razvidno da su stranke ugovorile da će tužitelj tuženiku izdati bjanko zadužnicu u visini deset posto vrijednosti isporučene robe i izvedenih radova bez PDV-a s rokom valjanosti od 36 mjeseci, računajući od dana izvršene primopredaje cjelokupnog predmeta nabave, a da će se jamstvo naplatiti u slučaju da odabrani ponuditelj u jamstvenom roku ne ispun i obvezu otklanjanja nedostataka koje ima po osnovi jamstva ili s naslova naknade štete.

29. Među strankama nije sporno da je tuženik aktivirao predmetnu bjanko zadužnicu radi naplate iznosa za otklon nedostataka na postavljenom klima uređaju u studentskoj referadi koji nedostatak tužitelj nije po obavijesti otklonio.

30. Tuženik je kao naručitelj imao prava s osnova otklanjanja nedostataka izvedenih radova, ali je ta prava bio dužan ostvarivati sukladno Ugovoru kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO). S tim u vezi, zadužnica služi naručitelju da mu olakšava naplatu , ali samo za slučaj da mu pravo na takvu naplatu pripada.

31. Svjedoci FV i ĐV naveli su kako se nedostatak sastojao u kvaru klima uređaja u studentskoj referadi koji uređaj nije hladio (dalje: predmetni nedostatak). Navedeno proizlazi i iz e-mail korespodencije stranaka koja prileži spisu pa se po ocjeni ovog suda radi o manjem nedostatku ugovora o djelu.

32. Prava naručitelja u slučaju manjeg nedostatka uređena su odredbom članka 608. ZOO-a kojom je propisano da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (stavak 1.), naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka (stavak 2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor.

33. Prema odredbi članka 606. st. 1. ZOO naručitelj, koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostatcima izvršenog dijela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje.

34. Iz e-maila tuženika od 22. veljače 2021. (str. 38.) je za vidjeti da je tuženik obavijestio tužitelja o predmetnom nedostatku najmanje sedam mjeseci prije tog e - maila, dok je svjedokinja DV, zaposlenica tuženika potvrdila da je tužitelj o nedostatku obaviješten još u lipnju 2020. godine.

35. Sukladno navedenom i odredbi članka 606., stavka 1. ZOO-a tuženik je u lipnju 2022., nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti o nedostatku iz ugovora o djelu, izgubio prava koja je imao po osnovi tih nedostataka pa tako i pravo na naplatu troška otklanjanja nedostatka eventualno učinjenog po trećoj osobi.

36. Nadalje, sve i za slučaj kada bi se predmetni nedostatak imao cijeniti kao materijalni nedostatak stvari u okviru instituta kupoprodaje, sukladno svim prethodnom navedenim utvrđenjima, tuženik kao kupac u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu također nije imao pravo na naplatu po osnovi popravka (po osnovi članka 410. ZOO-a) jer je za navedeno bio prekludiran sukladno odredbi članka 422. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da se prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase nakon isteka dvije godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje.

37. Ovdje je za napomenuti da na prekluziju koja predstavlja gubitak zahtjeva i subjektivnog prava sud pazi po službenoj dužnosti te se u tom slučaju, sukladno odredbi članka 224. ZOO-a ne primjenjuju pravila o zastari pa ni ona o zastoju i prekidu zastare.

38. Slijedom navedenog, budući je tuženik u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 30. siječnja 2023. na temelju predmetne bjanko zadužnice izgubio svoja prava, pa i pravo na naplatu, sukladno odredbama članka 606. stavka 1. i 422. stavka 1. ZOO-a, koja prava su bila osigurana predmetnom zadužnicom kao akcesornim pravnim poslom, to tuženik nije imao pravo tražiti ovrhu na temelju predmetne bjanko zadužnice pa su pljenidba i prijenos provedeni na temelju iste nedopušteni, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

39. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja i za isplatom iznosa od 2.490,87 EUR radi vraćanja stečenog bez osnove sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2023. odnosno dana stjecanja (razvidno iz izvoda po računu tužitelja, str. 43. spisa) u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.

40. Pri tome, tužitelju je dosuđena stopa zatezne kamate za ostale odnose sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, jer se viša stopa, koju je to zatražio tužitelj u i kojem smislu ga je valjalo odbiti, primjenjuje isključivo na obveze iz trgovačkih ugovora, odnosa ugovora između trgovca i osobe javnog prava, dok stjecanje bez osnove, kao izvanugovorni obvezni odnos ne ispunjava taj kriterij.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke.

42. S obzirom da je tužitelj uspio u ovom postupku u cijelosti u pogledu glavnog traženja, dok nije uspio u pogledu neznatnog dijela sporednog traženja, ima pravo na naknadu troškova sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025). Slijedom navedenog, tuženika je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužen iku za sastav tužbe te pristup na ročišta 20. prosinca 2024. i 28. kolovoza 2025., svaka radnja po 100 bodova, odnosno 600,00 EUR što sve uvećano za PDV od 25% sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), iznosi 750,00 EUR. Valjalo je tužitelju priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 35,02 EUR te pristojbe na presudu u iznosu od 70,03 EUR, dakle daljnjih 105,05 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine", broj 118/2018. i 51/2023).

43. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 855,05 EUR-a, odnosno odlučio kao u dijelu pod točkom IV. izreke ove presude.

44. Tužiteljev zahtjev u pogledu više zatraženog iznosa na ime troškova postupka je valjalo odbiti kao neosnovan, i to u pogledu zatraženog troška pristupa na ročište 10. srpnja 2025. s obzirom na to da navedeno ročište nije održano kao i za više zatražene troškove sudske pristojbe koji troškovi tužitelju nisu ni nastali, radi čega je odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

U Splitu, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis