REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2491/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGACIA d.o.o., Hajdine, Hajdine 17A, OIB: 04586726793, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika METIS d.d., Kukuljanovo, Kukuljanovo 414, OIB: 19158233033, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, uz umješača na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-358/2023-37 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-358/2023-37 od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 45.000,00 eur s kamatom i naknaditi parnične troškove. Točkom II. nalaženo je naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, odbija kao neosnovan. Točkom III. nalaženo je tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJU d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, izvedenog dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka, prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, s obzirom na utvrđenje da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer na strani tuženika nije postojala protupravnost, u njegovom postupanju nema krivnje, pozivajući se na odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Žalitelj u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno uopće nema razloga te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te je iz tako pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je tuženik primijenio dužnu pažnju koja se u pravnom prometu očekuje od savjesnog gospodarstvenika. Žalitelj uglavnom ponavlja navode iznesene već tijekom prvostupanjskog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 45.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana nastanka štetnog događaja do isplate, koja je tužitelju nastala 28. prosinca 2021. na strojevima/opremi koji se nalaze u pilani/hali u Tršću, Markov Hrib.

8. U obrazloženju presude sud kao nesporno navodi nastanak štetnog događaja, odnosno da su djelatnici tuženika 28. prosinca 2021. počeli vršiti autogeno rezanje metalnih konstrukcija na navedenoj lokaciji. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetni događaj te visina štete.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj kao kupac, temeljem ugovora o kupoprodaji opreme sklopljenog 2. kolovoza 2021. sa Stečajnom masom DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju, kao prodavateljem, stekao vlasništva predmetnih strojeva/opreme

- da su se predmetni strojevi/oprema iz navedenog ugovora, nalazili kako u trenutku kupoprodaje tako i nakon kupoprodaje, odnosno na dan štetnog događaja 28. prosinca 2021., u poluotvorenom dijelu hale ispod drvene nadstrešnice (u vlasništvu RH), a kojoj je svatko imao pristup i koja nije bila zaključana ili na drugi način osigurana

- da se radilo o rabljenim strojevima/opremi proizvedeni 1980-tih te na kojoj nije postojala oznaka koja bi ukazivala na vlasništvo tužitelja

- da je tužitelju i prije nastanka štetnog događaja bilo poznato da g. DE živi pored hale, kao i da isti svojata halu zajedno sa pokretninama koje se u istoj nalaze

- da je DE kontaktirao tuženika te tražio ponudu za uslugu rezanja, utovara/istovara te otkupa željeza, kao i da je isti potpisao dozvolu za rad tuženiku kojom je potvrdio da je upravo on vlasnik predmetnih strojeva/opreme

- da je tuženik u konkretnom slučaju postupio sukladno uobičajenoj proceduri te je primijenio dužnu pažnju koja se u pravnom prometu očekuje od savjesnog gospodarstvenika.

10. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je prigovor tuženika nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, neosnovan. Utvrđenje je suda da je vlasnik predmetnih strojeva/opreme tužitelj, kao oštećenik pa je time i aktivno legitimirana osoba u ovoj parnici.

11. Neosnovana je tužiteljeva tvrdnja da su djelatnici tuženika postupali bez dopuštenja, kao i da je isti propustio uložiti dužnu pažnju jer nije sa sigurnošću utvrdio tko je vlasnik predmetnih strojeva/opreme. S obzirom na lokaciju na kojoj su se nalazile pokretnine (poluotvoreni prostor) te da je istoj mogao svatko slobodno pristupiti, kao i činjenici da iste uopće nisu bile označe kao vlasništvo tužitelja, a sam zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo da su problemi s dotičnim DE krenuli od prvoga dana koji je svojatao halu zajedno sa stvarima, sud je utvrdio da je tuženik prilikom obavljanja svojih djelatnosti postupao s dužnom pažnjom i u dobroj vjeri.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, prema kojem tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. istog članka predmnijeva se obična nepažnja.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1045. st. 1. ZOO -a, glede tužiteljevog odštetnog zahtjeva, kao vlasnika strojeva/opreme, kod kojeg se primjenjuje prvenstveno pravila subjektivne odgovornosti. Kao i za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno je da kumulativno budu ispunjenje tzv. opće pretpostavke: subjekti odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost kao i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu (u ovom slučaju krivnja štetnika koja se predmnjeva).

14. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, budući na strani tuženika nije postojala protupravnost te da u njegovom postupanju nema krivnje, već je štetni događaj uzrokovan postupanjem DE pa sukladno tome tuženik nije odgovoran za imovinsku štetu koju tužitelj potražuje.

15. Naime, u ovom parničnom predmetu koji se vodi po tužiteljevom zahtjevu za naknadu imovinske štete zbog neovlaštenog uništenja tužiteljevih strojeva/opreme u vrijednosti od 45.000,00 eura od strane tuženikovih djelatnika počinjene 28. prosinca 2021., u hali u Tršću, Makov Hrib. Odlučna je činjenica po čijem je nalogu tuženik postupao u konkretnom predmetu prilikom rezanja predmetnih strojeva. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj nesporno vlasnik predmetnih strojeva (starih 30-ak godina), koji su se nalazili u poluotvorenom prostoru (u vlasništvu RH), kojoj je svatko mogao slobodno pristupiti, kao i činjenicu da iste uopće nisu bile označe kao vlasništvo tužitelja, a s druge strane da se treća osoba DE, predstavio tuženiku kao vlasnik predmetnih strojeva te u tom svojstvu vodio pregovore. U svom iskazu DE izjavio da je on osobno otišao u društvo Metis d.o.o., gdje se predstavio kao vlasnik predmetnih strojeva, potpisao dokumentaciju da je upravo on vlasnik te vodio pregovore u procesu davanja ponude i postizanja dogovora oko predmetnog posla. Iz provedenog dokaznog postupka, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka, a posebno iz iskaza svjedoka DE koji ne spori svoje predstavljanje kao vlasnika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da na strani tuženika nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Iz navedenoga slijedi da je tuženik postupio po nalogu osobe, treće osobe koja nije vlasnik iako se predstavljala kao vlasnik strojeva. U ovakvoj neobičnoj situaciji i tužiteljevo postupanje glede skladištenja predmetnih strojeva, koje se tužiteljevo ponašanje oko vlasništva predmetnih strojeva, koje i nije bilo adekvatno, doprinijelo je ovakvoj situaciji nastanka štete.

16. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) niti tužitelj osporava točnost obračunatih troškova.

17. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović