REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-331/26-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikole Budora, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog RD, zbog kaznenog djela iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1212/25 od 22. kolovoza 2025., nakon održane javne rasprave 14. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu DD i optuženog RD, dana 14. travnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi RD, bez nadimka, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŠD, rođen **.**.2002. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u MB gradnji s mjesečnim primanjima od 1300 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, lošeg imovnog stanja, nije služio vojsku, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,
k r i v j e
što je
- od studenog 2023. do 23. studenog 2024. u [adresa], protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u nakani da ustraši i omalovaži svoju majku ŠD, učestalo je vrijeđao da je kurva, glupača, luđakinja, stara baba, da nema pojma, psovao joj mater, govorio da ide u kurac i bacao stvari po kući, koje ponašanje je eskaliralo 23. studenog 2024. oko 16,00 sati kada je ŠD nazvala policiju, zbog čega joj je rekao da je kurva te, da si je našla muža, možda ne bi bila takva rospija, nakon čega joj je rekao da će je zaklati pred policijom, ali ne nožem nego verbalno, da bi potom predvečer istog dana, glasno vikao i kucao po vratima, jer se ŠD zaključala u kuću, a potom razbio staklo na ulaznim vratima i prozoru, a kojim cjelokupnim postupanjem je kod ŠD izazvao osjećaj straha i doveo je u ponižavajući položaj,
- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, -
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11.
II. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženi RD se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom RD se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III.Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
IV. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenom uz uvjetnu osudu.
V. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.
VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti izrečenom uz uvjetnu osudu.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 I 13/26; dalje: ZKP/08) optuženi RD djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog RD, zbog kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11.
2. Optuženi RD pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno na teret optužnicom te su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te molio da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir da do sada nije kazneno niti prekršajno osuđivan, da je u međuvremenu promijenio svoj životni smjer i navike na način da se zaposlio, da ostvaruje redovita primanja te da je našao stan. Dodao je da je prije 3 do 4 godine bio na liječenju u komuni te nakon toga više ne konzumira droge, a ponekad zna popiti alkohol. Ne komunicira s majkom od trenutka kada su mu određene mjere opreza.Nakon što je zastupnica optužbe izmijenila prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije i sigurnosne mjere, optuženi se sa takvim prijedlogom suglasio.
4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka o dojavi od 23. studenog 2024. (list 14 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 15-16 spisa),medicinska dokumentacija na ime RD (list 26-27, list 55-59 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedokinje ŠD od 10. prosinca 2024. (list 54 spisa) i HD od 11. prosinca 2024. (list 63-64 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka Lane Mužinić Marinić od 28. ožujka 2025. (list 73-80 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 121-123 spisa).
5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.
6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen i odluka o sigurnosnoj mjeri, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne te odluke o sigurnosnoj mjeri.
7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok je otegotno cijenio duljinu inkriminiranog razdoblju što ukazuje na izrazitu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju, a time i viši stupanj kriminalne volje.
9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako sud je uzeo u obzir da se optuženi tijekom cijelog postupka uredno pridržavao mjera opreza, kao i da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Također je uzeto u obzir da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije i sigurnosnih mjera predloženih po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.
10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivan kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu. S druge strane i okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela u korelaciji sa njegovim korektnim držanjem pred sudom, te činjenicom da se tijekom cijelog postupka uredno pridržavao mjera opreza također pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 4 (četiri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se zaista radilo o izoliranom nasilnom ekcesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.
11. Tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženog po stalnom sudskom vještaku dr. Lani Mužinić Marinić, a iz nalaza i mišljenja vještaka koji je pročitan uz suglasnost stranaka i na koji nije bilo primjedbi proizlazi da je optuženi osoba kod koje je dijagnosticiran poremećaj ličnosti s emocionalno nestabilnim i narcističnim obilježjima. Zamjetni su i elementi dissocijalnosti. Prisutna je ovisnost o više psihoaktivnih tvari. Intelektualno funkcioniranje je u granicama kliničke normale. U vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela njegovo shvaćanje svojeg postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom bilo je smanjeno, a u stanjima intoksikacije alkoholom ili drogama te znatno povišenim afektivnim stanjima mogla je dosezati do razine bitno smanjene ubrojivosti. S obzirom na karakteristike ličnosti optuženog te smanjenu samokontrolu uz mogućnost impulzivnog i agresivnog reagiranja što bi u budućnosti moglo poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela vještak je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja sukladno članku 68. KZ/11. Budući da je ovisnost optuženog u vrijeme počinjenja djela imala odlučujuće značenje za počinjenje djela smatra da postoji vjerojatnost za počinjenje težeg kaznenog djela, odnosno da bi u budućnosti mogla poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, zbog čega je vještak preporučio i izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti sukladno članku 69. KZ/11. I majući u vidu nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine, s time da je optuženi upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene izrečenim sigurnosnim mjerama.
12. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi RD djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.Prilikom donošenja odluke sud je vodio računa da optuženi ostvaruje mjesečna primanja od 1.300,00 eura, da je u obvezi plaćanja najma, da nema ostalih izvora prihoda, stoga je uzimajući u obzir cjelokupno imovno stanje optuženog, ocjena suda da bi samo plaćanjem cjelokupnog iznosa troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje (imajući u vidu troškove vještačenja od 488,42 eura), slijedom čega ga je obvezao na djelomično snašanje troškova, i to troškova paušala, kojim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.
U Zagrebu, 14. travnja 2026.
S u d a c:
Mirko Aužina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-1212/23
2. optuženi RD, [adresa]
3. oštećena ŠD, [adresa] – po pravomoćnosti.