Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-588/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak Bedić odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. [adresa], OIB 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 26. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205663677 ,zaključen dana 3.11.2005.između tužiteljice i tuženika, potvrđen- solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca I.G.Kovačića 6,dana 8.11.2005. pod brojem OU-1747/05-1 kao i Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN.102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR,od

10.02.2016., potvrđen kod javnog bilježnika Sande Jalšovec,Čakovec,V.Morandinija 13 ,dana 29.02.2016. pod brojem OV- 1124/16 ,pa stoga predmetni ugovor i Dodatak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane,kao ni za jamce,sudužnike ni za založne dužnike.

II

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB 92963223473, da nadoknadi tužiteljici JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužiteljica sklopila ugovor sa tuženikom broj 3205663677 od 3.11.2005., kojim ugovorom je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 62.626,26 CHF.

2.U postupku dokazivanja, tuženik je uložio prigovor dvostruke litispendencije, elaborirao odlučna pravna pitanja, te predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3.U ovoj pravnoj stvari prijeporno je da li je ništetan ugovor koji su stranke sklopile.

4.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav Županijskih sudova glede prijepora.

5.Također neosnovan je i prigovor dvostruke litispendencije, jer je tužiteljica u drugom postupku kod ovoga suda P-155/2024 zahtijevala naknadu preplačenog iznosa, temeljem prijepornog ugovora između stranaka a u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je predložila da sud utvrdi da li je ništetan prijeporan ugovor no ne traži isplatu ako bi se utvrdila ništetnost.

6.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

7.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

9.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

10.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

11.Da je tome tako proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice u kojem je navela da je pročitala ugovor ali ga nije razumjela, a nikada ne bi uzela kredit da je tuženik pojasnio da će rata se povećati sa 1.000 kuna na 2.500 kuna.

12.Slijedom utvrđenog valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti.

13.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7,8 i 9 Odvjetničke tarife, zastupanje na dva ročišta, sastav tužbe, tri obrazložena podneska svaka radnja 200,00 eura, pristup na ročište za objavu 100,00 eura, podnesak od 10. veljače 2024. 50,00 eura.

Čakovec, 14. travnja 2026.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja Jasna Preložnjak Bedić odvjetnik

2. punomoćnici tuženika iz OD Porobija & Porobija