Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA PLUS d.o.o. iz Rijeke, Blaža Polića 2, OIB 83938812619, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv-5874/2024, UPP/OS-Ovrv-212/2024 od 12. lipnja 2024. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11,00 EUR (slovima: jedanaest eura) sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 2. lipnja 2023. godine do isplate i to od 2. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 37,50 EUR (slovima: trideset sedam eura i pedeset centi), sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 12. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 159,37 EUR (slovima: sto pedeset devet eura i trideset sedam centi) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 14. travnja 2026. godine do isplate po
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 2. travnja 2024. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 11,00 EUR sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 2. lipnja 2023. godine pa nadalje, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovrhe od 37,50 EUR.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa od 11,00 EUR glavnice temelji na odredbama Općih uvjeta od 4. ožujka 2022. godine kojima je utvrđeno je da će poslove organizacije i naplate parkiranja na području Grada Rijeke obavljati tužitelj. Ukazuje na odredbu članka 8., koja se nadovezuje s člankom 22. i 23. Općih uvjeta kojom je predviđeno da korisnik parkiranja na javnom parkiralištu s naplatom, koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, ugovara korištenje javnog parkirališta s tužiteljem, odnosno ukoliko korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu parkirnu kartu, smatrat će se da je s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane tužitelja kao ovlaštene osobe. Što se tiče visine naknade za parkiranje vozila za korisnika koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, ukazuje na Cjenik sa strukturom cijene komunalne usluge parkiranja na javnim parkiralištima. Kao dokaz da tuženik nije imao valjanu parkirnu kartu, poziva se na dnevnu parkirnu kartu koja je izdana temeljem odredbi Općih uvjeta i fotografije vozila tuženika, tvrdeći da je dnevna parkirna karta javna isprava te dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pa je na tuženiku teret dokaza da podatci u dnevnoj parkirnoj karti ne bi bili istiniti.
4. Stav je tužitelja da su svi navodi tuženika paušalni i izneseni isključivo radi izbjegavanja ugovorene obveze. Navodi da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik u vrijeme izdavanja dnevne parkirne karte bio vlasnik vozila i stoga je dužan podmiriti potraživanje. U odnosu na dostavljeni ugovor o kupoprodaji ukazuje da je tužitelj od Auto Hrvatske pribavio uvjerenje o vlasništvu vozila od 16. listopada 2024. iz kojeg je vidljivo da je tuženik u vrijeme izdavanja parkirne karte bio evidentiran kao vlasnik vozila za koje je izdana parkirna karta, pa navode tuženika u tom smislu drži neosnovanim. Zaključno predlaže održavanje platnog naloga na snazi, uz obvezivanje tuženika na naknadu ovršnog i parničnog troška.
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
5. Tuženik je odbijajući tvrdnje tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo kako dug prema ovrhovoditelju ne postoji. Osporava osnov tražbine tvrdeći da na dan izdavanja dnevne parkirne karte više nije bio vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], te da je podatke o vlasniku dostavio tužitelju zajedno s prigovorom na izdanu dnevnu parkirnu kartu. Ukazuje i da protivno stavu Ministarstva unutarnjih poslova koje priznaje kupoprodajni ugovor kada je riječ o prometnom prekršaju, tužitelj ne priznaje kupoprodajni ugovor koji dokazuje da tuženik u vrijeme izdavanja dnevne parkirne karte više nije bio vlasnik vozila.
6. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi kako je osobno vozilo za koje je izdana dnevna parkirna karta prodao i predao u posjed kupcu 11. travnja 2023., kada je s kupcem FL i sklopio kupoprodajni ugovor. Opisao je i da je odmah po primitku zahtjeva tužitelja za isplatu, odnosno nakon što mu je na kućnu adresu došla uplatnica s pozivom za plaćanje dnevne karte, otišao na šalter tužitelja gdje je djelatnicima tužitelja pokazao ugovor od 11. travnja 2023., i gdje su radnici tužitelja ugovor kopirali, s time što je on protiv dnevne parkirne karte izjavio i pisani prigovor. Naglasio je da je unatoč toga, naknadno od javnog bilježnika došlo rješenje da je dužan platiti iznos dnevne parkirne karte. Tuženik je istaknuo i da je registarske tablice vozila ostavio kupcu, a po sklapanju ugovora o kupoprodaji nije odlazio u Ministarstvo unutarnjih poslova ili Centar za vozila kako bi se promijenila evidencija vlasnika vozila. Tako je u srpnju 2023. na njegovu adresu stigao i poziv da označi osobu koja je upravljala prodanim vozilom na području Policijske uprave ličko-senjske, pa kada je policiji kazao da je vozilo prodao i dostavio im ugovor o kupoprodaji jer nema saznanja tko je u posjedu vozila, tada mu se policija više nije obraćala sa zahtjevom da plati kaznu za navodno učinjeni prekršaj. Stav je tuženika da za tužitelja očito vrijede drugačiji standardi, a na upit suda kazao je i da je FL, kupca vozila, mimo suda izvijestio o ovoj parnici. Zaključno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i ukidanje platnog naloga uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova sudskih pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), obzirom da je po ocjeni ovoga suda utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Tužitelj zahtjev za isplatu temelji na sadržaju Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Rijeke od 4. ožujka 2022. godine ("Službene novine Grada Rijeke“ br. 4/2022, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) kojim su određeni opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Rijeke, kao i međusobna prava i obveze tužitelja kao isporučitelja usluge s jedne strane, te korisnika usluge s druge strane, te način mjerenja, obračuna i plaćanja isporučene usluge.
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
10. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, fotografija vozila, kao i dnevne parkirališne karte broj 107992 od 17. travnja 2023. godine, razvidno je da je osobno vozilo marke „Volkswagen“, registarske oznake [registarska oznaka], tog dana opaženo parkirano bez plaćene parkirne karte na parkiralištu Školjić - bazen, zbog čega je tuženiku izdana dnevna karta u iznosu od 11,00 EUR. Nadalje, iz uvjerenja o vlasništvu vozila Auto-Hrvatske – Stanice za tehnički pregled d.o.o. od 16. listopada 2024., proizlazi da je tuženik evidentiran kao vlasnik vozila Volkswagen Golf TDI Rabbit, godine proizvodnje 2016., broja šasije [broj šasije], koje je imalo registarsku oznaku [registarska oznaka] u vremenu od 3. kolovoza 2016. do 7. kolovoza 2023., dakle, da je u vrijeme kada je dnevna parkirna karta izdana 17. travnja 2023. godine, još uvijek bilo evidentirano kao vozilo u vlasništvu tuženika.
11. Tuženik ne spori da je vozilo na dan izdavanja dnevne parkirne karte bilo evidentirano u službenim evidencijama kao vozilo u njegovom vlasništvu, no ističe da je kupoprodajnim ugovorom od 11. travnja 2023. vozilo prodao kupcu FL te joj ga istoga dana i predao u samostalni posjed.
12. Međutim, iako je točno da se prijenos prava vlasništva pokretnina s jedne na drugu osobu vrši sklapanjem kupoprodajnog ugovora i predajom stvari u posjed u smislu članka 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), što tužitelj niti ne osporava, za odgovornost tuženika za tražbine vezane uz motorno vozilo vrijede određene iznimke.
13. Naime, ocjenjujući navode tuženika, valja istaknuti da je u konkretnom postupku tuženika trebalo tretirati kao obveznika plaćanja predmetne tražbine temeljem članka 230. stavka 1. ZPP koji propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik je u evidencijama vlasništva motornih vozila na dan izdavanja dnevne parkirališne karte 17. travnja 2023. i dalje bio upisan kao vlasnik vozila, pa je time odgovoran za plaćanje tražbine tužitelju. Navedeni stav usvojen je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. kada je pod posl. br. Su IV-148/2018 donesen zaključak da je u parnicama radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba upisana u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila sukladno članku 230. stavku 1. ZPP.
14. Činjenica što je tuženik predmetno vozilo prodao 11. travnja 2023. godine, odnosno prije nastanka predmetne tražbine tužitelja, nije od utjecaja na obvezu tuženika na podmirenje tražbine tužitelja, budući je, sukladno ranije citiranoj odredbi, upravo vlasnik vozila koji je evidentiran u evidencijama MUP-a, obveznik plaćanja parkirne karte. Stoga, u situaciji kada tužitelj dokaže da je tuženik u spornom razdoblju bio vlasnikom vozila, neovisno o činjenici što je tuženik prodao predmetno vozilo prije nastanka tražbine tužitelja, tuženik bi bio u obvezi istu podmiriti (jednako i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br. Gž-434/2017 od 30. rujna 2017. i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-2166/16 od 27. kolovoza 2018., kao i nizu drugih odluka županijskih sudova).
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
15. Prema tome, u pravu je tužitelj kada traži naknadu od 11,00 EUR za izdanu dnevnu parkirnu kartu broj 107992 od 17. travnja 2023. godine. Naime, tužitelj je u tijeku postupka u spis dostavio dnevnu parkirnu kartu broj 107992 u prilogu koje je dostavljena fotografija vozila u vlasništvu tuženika koje je parkirano unutar označenog parkirališta tužitelja na području Školjić - bazen 17. travnja 2023. godine, s time što je vozilo tuženika opaženo bez kupljene karte u 07:42 sati, dok mu je dnevna parkirna karta izdana u 07:54 sati (fotografija na listu 10 spisa).
16. Tužitelj je dokazao postojanje i visinu svoje tražbine koja se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 11,00 EUR. Naime, izuzev dostavljenim fotografijama vozila registriranog kao vlasništvo tuženika, s obzirom da je osoba kojoj je tuženik povjerio vozilo na temelju kupoprodajnog ugovora parkirala vozilo na mjestu na kojem se vrši naplata parkiranja, to proizlazi i temeljem Odluke i Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja.
17. Korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama MUP-a prema registarskoj oznaci vozila pa kako tuženik nije osporio da bi u vrijeme izdavanja dnevne parkirne karte bio evidentiran kao vlasnik vozila, to je upravo tuženik sukladno članku 22. i 23. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Rijeke, obveznik plaćanja dnevne parkirne karte tužitelju.
18. Naime, člankom 8. Općih uvjeta određeno je da korisnik usluge sklapa s isporučiteljem ugovor o isporuci usluge temeljem preuzete parkirne karte kupljene ručnom naplatom ili putem parkirnog automata, zaprimljene SMS poruke o plaćenoj parkirnoj karti putem mobilnog uređaja, zaprimljene potvrde o plaćanju putem web platforme ili mobilne aplikacije, preuzete parkirne karte kupljene putem maloprodajnih objekata ili na drugi način kojim je korisniku usluge od strane tužitelja kao isporučitelja usluge omogućeno plaćanje i preuzimanje parkirne karte, dok korisnik otvorenog javnog parkirališta koji nema valjanu, odnosno odgovarajuću parkirnu kartu sukladno Općim uvjetima, korištenje otvorenog javnog parkirališta ugovara s isporučiteljem usluge sukladno člancima 22. i 23. Općih uvjeta.
19. Člankom 22. Općih uvjeta propisano je da korisnik parkiranja na otvorenom javnom parkiralištu koji ne posjeduje valjanu, odnosno odgovarajuću parkirnu kartu, smatra se da je s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane ovlaštene osobe tužitelja, pri čemu izdana dnevna karta vrijedi za parkirališnu zonu za koju je izdana i sve parkirališne zone s istom ili nižom cijenom jednog sata parkiranja. S druge strane, člankom 23. Općih uvjeta propisano je da se ovlaštene osobe tužitelja koriste odgovarajućom tehničkom opremom koja omogućuje evidentiranje mjesta i vremena parkiranja, registarske oznake vozila te ispisivanje dnevne karte i naloga, a sve sukladno ugovoru o isporuci usluge iz članka 8. stavka 3. Općih uvjeta, da dnevnu parkirnu kartu i nalog izdaje ovlaštena osoba tužitelja, koja dnevnu parkirnu kartu i nalog pričvršćuje ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila ili ih ističe na vidljivo mjesto ako vozilo nema zatvoreni prostor, kao i da se dostavljanje dnevne karte i naloga na način utvrđen u stavku 2. toga članka smatra urednom dostavom, a svako kasnije oštećenje ili uništenje istih nema utjecaja na valjanost dostavljanja i ne odgađa plaćanje dnevne karte.
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
20. Odredbom članka 23. stavka 5. Općih uvjeta propisano je da je korisnik otvorenog javnog parkirališta za kojeg je utvrđena obveza plaćanja dnevne parkirne karte, dužan platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja iste. Nadalje, Odlukom o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke („Službene novine Grada Rijeka“ br. 3/2022) s priloženim Cjenikom sa strukturom cijene komunalne usluge parkiranja na javnim parkiralištima s primjenom od 1. siječnja 2023. godine, propisano je da se visina dnevne parkirne karte određuje u iznosu od 11,00 EUR, s time što se vozilo evidentirano kao vlasništvo tuženika nesporno nalazilo na području otvorenog javnog parkirališta kojim upravlja tužitelj, oko bazena na Školjiću, a sukladno članku 2. Odluke o određivanju javnih parkirališta s naplatom („Službene novine Grada Rijeke“ br. 14/2019, 16/2019, 17/2019, 5/2021).
21. Kako je utvrđeno da je vozilo evidentirano kao vlasništvo tuženika koristilo parkiralište pod naplatom tužitelja, a za koje parkiranje nije imao valjanu parkirnu kartu, to je tuženik u obvezi tužitelju platiti naknadu u visini dnevne parkirne karte u iznosu od 11,00 EUR za parkiranje.
22. Provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je vozilo evidentirano u vlasništvu tuženika bilo parkirano na javnom parkiralištu Grada Rijeke koje je obuhvaćeno naplatom, a tuženik tijekom prethodnog postupka nije istaknuo nijednu činjenicu kojom bi s uspjehom osporio potraživanje tužitelja. Iz dnevne parkirne karte broj 107992 razvidno je da je vozilo tuženika bilo na parkiralištu i dulje od 10 minuta, jer je od vremena opažanja vozila do vremena izdavanja naloga prošlo više od tog perioda, odnosno prošlo je više od 10 minuta do kad je sukladno članku 14. stavku 1. Općih uvjeta postojala obveza isticanja plaćene satne ili cjelodnevne karte.
23. Slijedom svega navedenog smatra se da je tuženik kao evidentirani vlasnik vozila, i neovisno od toga što je trećoj osobi povjerio vozilo, sukladno odredbama Općih uvjeta, parkiranjem vozila na javnom parkiralištu pod naplatom, sklopio s tužiteljem kao organizatorom parkiranja ugovor o korištenju otvorenog javnog parkirališta s naplatom na području Grada Rijeke uz korištenje dnevne parkirališne karte (Ugovor o parkiranju uz korištenje dnevne karte) prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom. Tuženik kao evidentirani vlasnik vozila se smatra korisnikom parkirališta i odgovoran je za plaćanje utuženog iznosa. Pravo na kamatu tužitelju pripada temeljem odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, na snazi u vrijeme zasnivanja spornog odnosa, u daljnjem tekstu: ZOO), a u visini propisanoj člankom 29. stavka 2. istog zakona, od dospijeća iznosa dnevne parkirne karte do isplate, s time što valja istaknuti da je rok plaćanja dnevne parkirne karte sukladno članku 23. stavku 5. Općih uvjeta 8 dana od dana izdavanja, no tužitelj traži zateznu kamatu tek od 2. lipnja 2023. pa ju je sud i dosudio od toga dana.
24. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. ZOO-a, kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv- 5874/2024 od 12. lipnja 2024. godine održano na snazi, osim u dijelu što se odnosi na trošak ovrhe koji prema sudskoj praksi čini sastavni dio parničnog troška.
Poslovni broj: XLII Povrv-560/2024
25. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP tuženika je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na ovršni postupak, a sastoji se od javnobilježničke nagrade od 20,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 5,00 EUR, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22 i 154/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 25,00 EUR s ove osnove. Tužitelju ne pripada nagrada za sastavljanje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jer je trošak sastava tog podneska uključen u jedinstvenu nagradu predviđenu za čitav prvostupanjski postupak. Zatezne kamate na dosuđeni trošak ovršnog dijela postupka tužitelju pripadaju ne od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja obzirom da je i trošak nastao u ovršnoj fazi postupka u iznosu od 25,00 EUR dio parničnog troška, što je stav sudske prakse.
26. S druge strane, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od zatraženih 100,00 EUR jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, što tužitelju pripada temeljem Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), a uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 125,00 EUR, obzirom da je vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva manja od 100,00 EUR. Osim toga, tužitelju pripada i zatraženih 6,64 EUR sudske pristojbe na presudu, što je minimalni iznos pristojbe koji će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana i 2,73 EUR troška izdavanja potvrde o vlasništvu vozila.
27. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju dosuđen trošak od 159,37 EUR.
28. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 14. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
