REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Posl. br. P-923/2022-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Duško Vučevac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Emil Mitrovski, odvjetnik u Vukovaru, radi ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I - Utvrđuje se da je ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl. br. Ovr-1069/2020 u odnosu na tužitelja VB nedopuštena u odnosu na objekt koji se sastoji od stambene kuće u [adresa] koji se nalazi sagrađen na z. k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], Dvorište od 46 čm, Kuća, [adresa] od 68 čm ukupno površine 114 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] z.k. odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu iz razloga sadržanih u čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona.

II - Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženici RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 eura (slovima: tisućutristopedeseteura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura (slovima: stopedeseteura), kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u ovosudnom ovršnom predmetu Ovr-1069/2020 rješenjem od 07. listopada 2022. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ove ovrhe prvotno pokrenute protiv njegovog prednika, IB kao ovršenika u kojoj je ovrsi ovršenik izjavio žalbu od 23. srpnja 2021. iz razloga predviđenih čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona jer ne postoji osnov tražiti ovrhu protiv tužitelja. Navodi da je Zakonom o nasljeđivanju je utvrđeno da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. VB je temeljem rješenja javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba od 30. rujna 2015. utvrđen nasljednikom iza pok. IB iza kojeg temeljem tog rješenja nasljeđuje pokretnine koje se sastoje od razmjernog dijela mirovine pok. IB što čini razmjerni dio neisplaćene mjesečne mirovine, te novčanih sredstava kod Hrvatske poštanske banke d.d., tekući račun br.3206011464. Novčano potraživanje s osnova neisplaćene mjesečne mirovine do dana smrti ostavitelja IB iznosi 1.240,00 kn prema potvrdi HZMO -a koju se predlaže pribaviti službenim putem, dok su novčana sredstva po tom tekućem računu kod HPB dospjelo dugovanje u iznosu 154,56 kn, a koji je račun slijedom toga u minusu, te je na dan smrti bio blokiran radi ovrhe. Pored toga ostavitelj je posjedovao i kreditnu karticu MC Revolving br.2970398790 po kojoj je također bilo dospjelo dugovanje na dan smrti u iznosu 1.328,08 kn, no koja kartica nije predmet nasljeđivanja tužitelja od strane ostavitelja. Slijedom navedenog ne postoje zakonske osnove po kojoj bi tužitelj odgovarao za dugove ostavitelja jer neusporedivo premašuju vrijednosti naslijeđene imovine, odnosno ne postoji zakonska osnova za nastavak predmetnog ovršnog postupka protiv tužitelja. Nadalje, predmet ovrhe je nekretnina koja je bila predmetom darovnog ugovora između prvotnog ovršenika IB kao darovatelja i ovdje tužitelja (sadašnjeg ovršenika) od 25. ožujka 2008., a koji je darovni ugovor u postupku pobijanja dužnikovih radnji pred OGSZG, P-5826/12 presudom od 26. srpnja 2013. utvrđen da je bez pravnog učinka. Ukoliko je tom presudom pobijena ova pravna radnja darovanja isključivo temeljem koje je tužitelj uknjižen na ovoj nekretnini, to bi pravno i faktično značilo da je uknjižba tužitelja bez pravne osnove i nepostojeća, pa tužitelj i iz tog razloga ne može bi ti imenovan ovršenikom u ovoj ovrsi. Ako bi tumačili da je ovo darovanje bez pravnog učinka samo prema ovrhovoditeljima to bi također značilo da ne postoji nikakva pravna, niti činjenična veza između ovrhovoditelja (tuženika) i ovdje tužitelja, te da tužitelj i iz tog razloga ne može biti imenovan ovršenikom u ovoj ovrsi. Sa druge strane ostaje pravni učinak prema svim trećina, pa i sudskim institucijama (z.k. i parničnim) koje moraju ove okolnosti cijeniti prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, odnosno činjenicu knjižnog upisa tužitelja i obrazložene okolnosti da ovdje tužitelj ne može biti imenovan ovršenikom. Slijedom navedenih nedvojbenih okolnosti također ne postoje činjeničnih i pravnih osnova nastavka ovrhe iza ovršenika IB nadalje prema tužitelju VB. Potrebno je pojasniti da je u međuvremenu došlo do promjene opisa nekretnine koja je ovršnim prijedlogom opisana kao;

- z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] stambeni objekt 8, sjeverni ulaz br. 22 i južni br. 24 u Ul. Josipa Seissela i dvorište sa 166 m2 u ¼ dijela,

dok je prema sadašnjem z.k. stanju opisana kao;

- z. k. č. br. [katastarska čestica] Ulica Jospisa Seissela, Dvorište, Kuća površine 189 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica] Ulica Jospisa Seissela, Dvodište, Kuća površine 114 m2 ukupno 303 m2 u ¼ dijela upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] z.k. odjela OSNZ

Tužitelj ističe da nekretnina opisana ovršnim prijedlogom formalno ne postoji u zemljišnim knjigama, odnosno njezin z.k. opis je sasvim drugačiji što je sud pri donošenju pobijanog rješenja o ovrsi morao voditi računa. Navedeni razlog (nepostojeći opis nekretnine) je odlučna činjenica o kojoj postoji proturječnost između opisa u ovršnom prijedlogu i u zemljišnim knjigama što predstavlja bitnu procesnu povredu (čl. 354. t. 11 ZPP) i nedostatak zbog kojeg pobijano rješenje nije održivo, a ovrha nedopuštena. Žalitelj navodi i da je nakon (poništenog) darovanja samostalno i isključivo svojim sredstvima izgradio stambenu kuću na toj čestici koja (također) nije predmet nasljeđivanja iza prvotnog ovršenika, te ne može biti predmetom ovrhe u ovom postupku. Slijedom navedenog tužitelj smatra da zbog više uvodno opisanih pravnih i faktičnih činjenica postoje razlozi utvrđenju nedopuštenosti ove ovrhe. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, proglasiti ovrhu nedopuštenom iz razloga sadržanog u članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka izlaže kronologiju ovršnog postupka, osporava tužbeni zahtjev i navodi da se tužbom ne iznosi nijedna nova činjenica koja već nije iznesena u ovršnom postupku i o kojoj nije već odlučeno u istom te smatra da je tužbeni zahtjev isključivo usmjeren na odugovlačenje postupka . Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 12. siječnja 2024. izmijenio tužbeni zahtjev na način da je izmijenio specifikaciju kamatne stope na zatražene troškove postupka u skladu s izmjenama Zakona o obveznim odnosima te specificirao zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom bez da je promijenio istovjetnost zahtjeva ili isti povećao, odnosno dodao zahtjev postojećem pa se prema ocjeni suda radi o promjeni tužbenog zahtjeva koja ne predstavlja preinaku iz članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem zaključka (list 4-6 spisa), žalbe (list 7-8, 39-40 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 9-10, 87-88 spisa), potvrdu (list 11 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P - 5826/12-29 od 26. srpnja 2013. (list 12-15 spisa), ugovor o darovanju (list 16-20 spisa), prijedlog za ovrhu (list 21-22 spisa), izvadak iz zk (list 23-27 spisa), rješenje o ovrsi (list 36 spisa), zaključak (list 37 spisa), rješenje (list 38 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž Ovr-152/2022-2 od 10. lipnja 2022. (list 41-43 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 65 spisa), izvadak iz zk (list 66-69 spisa), zk izvadak (list 79-80 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 81 spisa), izvadak iz zk (list 82-83 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 84 spisa), izvadak iz zk (list 85-86 spisa), uvjerenja (list 89-93 spisa), presliku spomenice (list 94 spisa), obračun plaće (list 95 spisa), potvrde (list 96-97 spisa), uvjerenje (list 103-104 spisa), spis Ovr-1069/2020 (list 105-234 spisa), proveo očevid (list 249-253 spisa), izvršio čitanje i uvid u nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike (list 256-289 i 362 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo mr. Zlatka Omerhodžića (list 292 -347 i 367- 369spisa), saslušao vještaka Vladimira Zeleniku (list 377-378 spisa) i vještaka Zlatka Omerhodžića (list 378 spisa), svjedoka TB (list 390-391 spisa), svjedoka ĐB (list 391 spisa), svjedoka JB (list 391-392 spisa) i svjedoka FB (list 392 spisa) te saslušao tužitelja (list 401-402 spisa).

5. Među strankama nije sporno da je ovdje tužitelj upućen zaključkom ovog suda od 7. listopada 2022. na pokretanje parnice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Ovr - 1069/2020-12 od 8. srpnja 2021. i to u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka te da dokaz o tome dostavi sudu. Tužitelj nije osporio, pa sud smatra da je među strankama nesporno i da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P - 5826/12-29 od 26. srpnja 2013. te da je tužitelj protiv istog rješenja o ovrsi izjavio žalbu o kojoj je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž Ovr- 152/2022-2 od 10. lipnja 2022.

6. Među strankama je sporno je li kuća koja je predmet ovrhe, a opisana u ovršnom prijedlogu kuća koja je u vlasništvu i posjedu ovršenika jer je ovršenik svoju kuću sam izgradio, je li ovopredmetna tužba podnesena u cilju odugovlačenja provedbe ovrhe i je li ovrha u konkretnoj pravnoj stvari dopuštena.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 12. siječnja 2024. nije osnovan.

8. Prije svega valja ukazati da tužitelj u tužbi navodi kako je žalbu protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1069/2020-12 od 8. srpnja 2021. podnio iz razloga predviđenog u članku 50. stavku 1. točki 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ) te tužbenim zahtjevom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom upravo iz tog razloga. Nadalje, u podnesku od 9. veljače 2024. ističe i da je tražbina koja je se ostvaruje u ovršnom postupku pala u zastaru, odnosno ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

9. Uvidom u žalbu ovdje tužitelja protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1069/2020- 12 od 8. srpnja 2021. (list 7-8 spisa) utvrđeno je da u istoj tužitelj navodi:

- da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. P-3244/08 od 11. lipnja 2010.

- da ne postoje materijalno-pravne pretpostavke za ovrhu jer tužitelj nije vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe s obzirom na to da istu nije naslijedio od svog oca IB kao prvotnog ovršenika, a da je ugovor o darovanju na temelju kojeg je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine pravomoćno poništen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-5826/12-29 od 26. srpnja 2013.

- da nekretnina iz ovršnog prijedloga formalno ne postoji jer je došlo do izmjene opisa iste u zemljišnim knjigama

- te da je svoju kuću izgradio svojim sredstvima nakon poništenog darovanja i to na predmetnoj čestici i da ista ne može biti predmetom ovrhe.

10. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž Ovr- 152/2022-2 od 10. lipnja 2022. utvrđeno je:

-da se predmetna žalba tužitelja odbija kao neosnovana iz razloga predviđenih člankom 50. stavkom 1. točkom 1., 3. i 5. OZ-a i da se u tom dijelu rješenje o ovrsi potvrđuje te

- da se žalba tužitelja u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga u članku 50. stavku 1. točki 9. i 10. OZ-a vraća na postupanje prvostupanjskom sudu.

11. Uvidom u zaključak ovoga suda posl. br. Ovr-1069/2020-22 od 7. listopada 2022. (list 4-6 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu i to razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. i 10. OZ-a.

12.1. Člankom 50. stavkom 1. točkom 7. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

12.2. Točkom 9. istog stavka propisano je da se žalba može izjaviti i ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je točkom 10. istog stavka propisano da se žalba može izjaviti ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12.3. Člankom 52. stavkom 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz zbog kojeg je izjavio žalbu.

13. Slijedom navedenog, razvidno je da je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu iz razloga predviđenih u članku 50. stavku 1. točki 9. i 10. OZ-a te se u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati upravo u granicama tih razloga, a koje je razloge tužitelj prethodno istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje je upućen pokrenuti parnicu. Navedeno znači da tužitelj ne može pokrenuti parnicu iz drugih razloga, izvan prethodno navedenih pa je pozivanje tužitelja na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a koje nije isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje nije upućen pokrenuti parnicu potpuno promašeno i neosnovano te u odnosu na navedene razloge tužitelj niti nema aktivnu procesnu legitimaciju u ovom sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Revd 951/2024-2 od 13. ožujka 2024., rješenju posl. br. Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022. i dr.).

14. Ukazuje se da čak i kad bi tužitelju bilo dopušteno u ovoj parnici tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ- a, iz provedenog postupka proizlazi da takav zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan.

15. Naime, u odnosu na razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a tužitelj tijekom postupka ističe da je ovrha pokrenuta protiv njegovog prednika, IB kao ovršenika te da kao njegov zakonski nasljednik odgovara za dugove oca samo do visine naslijeđene imovine, a koji dugovi da neusporedivo premašuju vrijednost naslijeđene imovine. Nadalje, tužitelj navodi da se protiv njega ne može tražiti ovrha jer da njegova nekretnina ne može biti predmetom ovrhe jer se promijenio njezin opis u zemljišnim knjigama u odnosu na opis iz prijedloga za ovrhu, ista nije bila predmetom nasljeđivanja iza njegova oca kao izvornog ovršenika niti je bila predmetom poništenog darovanja između njega i oca, a koje darovanje je poništeno presudom koja predstavlja ovršnu ispravu u konkretnom ovršnom postupku te je on nakon navedenog darovanja izgradio svoju kuću na predmetnoj čes tici, a koja nije obuhvaćena ovršnom ispravom.

16. Ukazuje se da uvidom u rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-2264/2015, UPP/OS-116/2015-2 od 30. rujna 2015. (list 9-10 spisa) proizlazi da je tužiteljev otac IB umro **.**.2015. dok iz prijedloga za pokretanje ovrhe (list 21-22 spisa) proizlazi da je predmetni ovršni postupak pokrenut nakon njegove smrti, odnosno 8. prosinca 2020. protiv ovdje tužitelja, a ne njegovog oca pa netočno isti navodi u tužbi da je njegov otac bio izvorni ovršenik. U odnosu na navode da tužitelj kao nasljednik ne odgovara za dugove svog oca, ukazuje se da isti razlog tužitelj nije ni u kojem obliku istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi niti je u odnosu na isto upućen u parnicu pa stoga isti navod ne može biti niti predmetom raspravljanja u ovoj parnici.

17. U odnosu na ostale gore navedene navode tužitelja, istima tužitelj sadržajno upire na to da ne postoji identitet nekretnine iz ovršne isprave i ovršnog prijedloga, odnosno da tužitelj nije vlasnik nekretnine koja je predmet konkretnog ovršnog postupka, već druge nekretnine koju je sam naknadno izgradio.

18. Ukazuje se da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 5826/12-29 od 26. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je ugovor o darovanju kojeg su dana 25. ožujka 2008. zaključili IB kao darovatelj i ovdje tužitelj kao obdarenik, a predmet kojeg je bio prijenos suvlasništva na ovdje tužitelja ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] stambeni objekt oznake 8, sjeverni ulaz br. 22 i južni ulaz br. 24 u [adresa], bez pravnog učinke prema (između ostalog) ovdje tuženici i to u iznosu od 154.000,00 kuna uz pripadajuće zatezne kamate koje teku na taj iznos od 7. veljače 2008. te u iznosima od 1.895,95 kuna, 2.946,30 kuna i 6.195,00 kuna uz pripadajuće zatezne kamate koje teku na te iznose od 25. svibnja 2010. Ovdje valja ukazati i da iz navedene presude proizlazi da nije poništen predmetni ugovor o darovanju kako to pogrešno navodi tužitelj, već je isti utvrđen bez učinka i to samo prema osobama naznačenim u presudi, uključujući i ovdje tuženicu, i samo u naznačenom iznosu. Slijedom navedenoga, ovrha je zatražena upravo na nekretnini kako je ista označena u navedenoj presudi, odnosno na dijelu nekretnine ¼ dijela nekretnine upisane u zk. Ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] stambeni objekt oznake 8, sjeverni ulaz br. 22 i južni ulaz br. 24 u [adresa].

19. Nadalje, sud je tijekom postupka proveo očevid i građevinsko i geodetsko vještačenje, a radi identifikacije svih nekretnina koje se nalaze na predmetnoj zemljišnoj čestici. Tijekom očevida od 16. srpnja 2024. provedenom na licu mjesta u [adresa], sud je vještacima dao zadatak identificirati nekretninu kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja više ne postoji u zemljišnim knjigama te identificirati na kojim kčbr. se nalazi kuća broj 22 i kuća broj 22/1 te iste identificirati (list 251 spisa).

20.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike od 22. kolovoza 2024. (list 256-289 spisa) proizlazi da se presuda posl. br. P-5826/12-29 odnosi na osnovnu zk.č. 192/15, stambeni objekt oznake br. 8 sjeverni ulaz br. 22 i južni ulaz br. 24 u [adresa] čhv (597 m2) koja je bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – stara izmjera. Geodetskimelaboratom RN 713/2015, osnovna zk.č. 192/15 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – stara izmjera je pocijepana na dvije čestice i to:

- novonastalu zk.č. 192/15 k. o. [katastarska općina] – stara izmjera, stambeni objekt oznake br. 8 u [adresa] i dvorište površine 299 m2 te

- novonastalu zk.č. 192/18 k. o. [katastarska općina] – stara izmjera, ŠB, dvorište površine 174 m2 i zgrada mješovite uporabe br. 24 površine 136 m2, ukupne površine 310 m2.

20.2. Novonastala zk.č. 192/18 k. o. [katastarska općina] – stara izmjera je otpisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – stara izmjera, pod brojem Z- 6727/2016. Zgrada mješovite uporabe br. 24 (ranije stambeni objekt br. 8 južni ulaz br. 24) je otpisana u novi uložak, bez prijenosa tereta (ovrhe). Zk.č. 192/18 k. o. [katastarska općina] – stara izmjera je uslijed postupka obnove zemljišne knjige upisana u glavnu knjigu k. o. [katastarska općina] s novom oznakom zk.č. 199/17, ali ona nije predmetna čestica u naslovljenom predmetu jer je zgrada mješovite uporabe br. 24 (ranije stambeni objekt br. 8 južni ulaz br. 24) otpisana bez prijenosa tereta (ovrhe).

20.3. Novonastala zk.č. 192/15 k. o. [katastarska općina] – stara izmjera je uslijed postupka obnove zemljišne knjige upisana u glavnu knjigu k. o. [katastarska općina] s novom oznakom zk.č. 199/24 te je na njoj zadržan upisani teret (ovrha) . Geodetskim elaboratom RN 14/2021, predmetna zk.č. 199/24 je pocijepana na dvije čestice i teret (ovrha) je prenesen na obje novonastale čestice:

- novonastalu zk.č. 199/24, [adresa], dvorište površine 111 m2 i kuća, [adresa] površine 78 m2, ukupne površine 189 m2 te

- novonastalu zk.č. 199/28, [adresa], dvorište površine 46 m2 i kuća, [adresa] površine 68 m2, ukupne površine 114 m2.

20.4. Obje predmetne čestice, zk.č. 199/24 i zk.č. 199/28, formirane elaboratom RN 14/2021 i kao takve su danas upisane u Bazu zemljišnih podataka, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a suvlasnici su DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu ½ i GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] DIJELU ½ .

20.5. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi:

- da se na zk.č. 199/24 nalazi kuća katnica kućnog broja 22 površine 78 m2 u [adresa] i dvorište te da je ista navedena u presudi, kao i

- da se na zk.č. 199/28 nalazi kuća katnica kućnog broja 22/1 površine 68 m2 u [adresa] i manje dvorište te da ista nije navedena u presudi.

21. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su strankama pri čemu je podneskom od 30. kolovoza 2024. tužitelj predložio usmeno saslušati vještaka iako nije iznio konkretne prigovore ili primjedbe na isti, dok se tuženik podneskom od 17. rujna 2024. očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Vještak geodet se 5. rujna 2024. očitovao na podnesak tužitelja i izjavio da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

23. Na ročištu od 23. siječnja 2025. tužitelj je naveo da ustraje kod navoda u dijelu u kojem ističe nepodudarnost identiteta čestica utvrđenih geodetskim vještačenjem i u ovršnom prijedlogu glede opisa nekretnine i predmeta ovrhe. Na istom ročištu saslušan je vještak geodet te je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i dopunskog očitovanja te pojašnjava da u trenutku donošenja presude (Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5826/12-29) od 26. srpnja 2013. na kčbr. [katastarska čestica] nalazio se objekt koji u tom trenutku nije bio upisan, a taj objekt je kasnije dobio kućni broj 22/1. Ponovno pojašnjava i da se na staroj kčbr. [katastarska čestica] koja je kasnije pocijepana na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nalazio stambeni objekt broj 22 i broj 24 te da je kasnije izdvojen stambeni objekt broj 8, južni ulaz broj 24, a da je na kčbr. [katastarska čestica] i dalje, a kao što je i prije bio, stambeni objekt broj 8 sjeverni ulaz broj 22 te stambeni objekt broj 22/1.

24. Sud je nalaz i mišljenja vještaka prihvatio u cijelosti, jer je isti dan od osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim. Ističe se kako tuženik nije imao prigovora ili primjedbi na isti dok je tužitelj tražio usmeno saslušanje vještaka iako nije istaknuo niti jedan prigovor ili primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka, već je samo ponovio utvrđenja iz istog i pozivao se na njih kao dokaz svojih navoda. Nadalje, tužitelj nakon usmenog saslušanja vještaka nije imao ikakvih primjedbi ili prigovora niti je tražio novo vještačenje. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da strane nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka geodeta.

25. Slijedom svega navedenog, proizlazi da, suprotno navodima tužitelja, postoji identitet između nekretnine navedene u presudi koja predstavlja ovršnu ispravu i nekretnine iz ovršnog prijedloga, odnosno nekretnine čiji je tužitelj suvlasnik. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je dio stare kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navedene u ovršnoj ispravi i ovršnom prijedlogu, nekretnina koja je sada upisana na zk.č. 199/24 na kojoj se nalazi kuća katnica kućnog broja 22 površine 78 m2 u [adresa] i dvorište te da je ista navedena u predmetnoj presudi, kao i da je dio izvorne čestice i nekretnina upisana na zk.č. 199/28, a na kojoj se nalazi kuća katnica kućnog broja 22/1 površine 68 m2 u [adresa] i manje dvorište koja nije navedena u presudi. Pri tom vještak navodi da, iako stambeni objekt koji sada nosi broj 22/1 nije bio u vrijeme donošenja presude upisan u zemljišnim knjigama, čestica na kojoj je izgrađen, sada pod oznakom zk.č. 199/28, bila je dijelom nekretnine kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene i sadržajno obuhvaćene predmetnom presudom. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 279-280 spisa) razvidno je da je tužitelj upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oznake kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a što ukazuje da je isti suvlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe. U odnosu na činjenicu da objekt izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] nije bio upisan u zemljišnim knjigama u vrijeme donošenja ovršne isprave ukazuje se da je člankom 9. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ) propisano načelo jedinstva nekretnina, odnosno da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

26. Slijedom navedenoga, razvidno je da je i stambeni objekt koji je izgrađen na zemljišnoj čestici neodvojiv dio te nekretnine pa prigovori tužitelja po navedenoj osnovi, osim što su u cijelosti neosnovani, nisu niti dopušteni u ovoj parnici jer se ne radi o žalbenim razlozima iz članka 50. stavka 1. točke 9. i 10. OZ-a.

27. U odnosu na razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a također se ukazuje da tužitelj nije s istim upućen u ovu parnicu niti se na prigovor zastare tražbine na bilo koji način pozivao u žalbi protiv rješenja o ovrsi pa navedeni prigovor nije od važnosti za odluku u ovoj stvari.

28. Slijedom navedenog, sud je u konkretnoj pravnoj stvari sud dužan ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 50 stavka 1. točke 9. i 10. OZ. 29. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

30. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

32. Ukazuje se da gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta iz čl. 50 st. 1. toč. 9. i 10. OZ.

33. Naime, niti iz jednog dokaza koje je predložio tužitelj ne može se zaključiti o postojanju gore navedenih zakonskih pretpostavki za proglašenje ovrhe nedopuštenom, odnosno tužitelj nije niti dokazivao, a posljedično nije niti dokazao da bi postojao neki od žalbenih razloga iz kojih je upućen u parnicu.

34. Tužiteljevi navodi sadržajno se sažimaju u tome da ne postoji identitet njegove nekretnine i one na koju se odnosi ovršna isprava kako je već ranije navedeno te da se zbog toga ne može protiv njega tražiti ovrha, a takovi prigovori se u ovoj parnici ne mogu isticati.

35. Budući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50 st. 1. toč. 9. i 10. OZ, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti te odlučiti kao pod toč. I. izreke.

36. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

37. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa), a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa troškovnikom, priznati sljedeće troškove: sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 15. siječnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 10. travnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 15. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 11. veljače 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) umjesto zatraženih 100,00 eura, a jer istim samo navodi koji dio ovršnog spisa predlaže preslikati i ponavlja navode iz odgovora na tužbu, sastav podneska od 17. rujna 2024. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a jer se istim tuženik obrazloženo očituje na nalaze i mišljenja vještaka pri čemu sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno članku 2. stavku 1. ZPP -a te zastupanje na ročištu od 17. ožujka 2026. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što čini ukupno 1.350,00 eura osnovano zatraženog i priznatog troška tuženika pa je odlučeno kao pod toč II. izreke.

38. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 6. travnja 2024. u iznosu 100,00 eura jer istim tuženik samo ponavlja navode iz odgovora na tužbu i prethodnih podnesaka te dostavlja zamjeničku punomoć za ročište od 10. travnja 2024., a koja punomoć je mogla biti dana i na ročištu pa se isti podnesak ne smatra potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

39. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je odbio u cijelosti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženici po pun.