REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 34, OIB: 21632404131, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Maciček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2024-12 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2024-12 od 17. travnja 2025. u točki I. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta po prijedlogu tuženika GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljerke Gec sa sjedištem u Zagrebu, posl.br. Ovrv-66783/2023, UPP/OS-Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023.

2. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB: 21632404131, troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama“ i točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 83,48 EUR, kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, pozivajući se na odredbu čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ). Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv točke I. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti je podredno ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

Žalitelj iznosi cijeli tijek prvostupanjskog postupka i ponavlja navode iznesene već tijekom prvostupanjskog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec, poslovni broj Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023.

8. Kao nesporno u obrazloženju sud navodi da je:

- tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio javnoj bilježnici prijedlog za ovrhu radi naplate naknade za postavljene reklame,

- doneseno rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023., koje je postalo pravomoćno i ovršno,

- tužitelj, kao ovršenik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koji prijedlozi su pravomoćno odbijeni,

- tužitelj, kao ovršenik upućen u parnicu u roku od 15 dana od dana zaprimanja toga zaključka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a,

- zaključak zaprimljen po tužitelju 13. studenoga 2024. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena – (list 143. spisa), dok je tužba u ovom predmetu podnesena 28. studenoga 2024. (prijemni žig na listu 1. spisa), pa je tužba pravovremena, sukladno čl. 55. st. 1. OZ-a.

9. Sporno je, je li ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, odnosno je li tražbina, koju od tužitelja potražuje tuženik, prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

10. Prema odredbi iz čl. 53. st. 1. OZ-a („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. – 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

11. Prema odredbi iz čl. 55. st. 1. OZ-a ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. toga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz st. 2. toga članka. Ako rješenje o žalbi iz st. 1. toga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokazuje javno ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one opće poznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevamo, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku (st. 2.).

12. Prema odredbi iz čl. 55. st . 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Prema odredbi iz čl. 55. st. 5. OZ -a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom st. 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj, kao ovršenik, podnio prigovor nakon proteka roka u kojem je naveo da su stranke zaključile ugovor o darovanju i postavljanju košarica za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012., na temelju kojeg je postavljeno 700 košara za smeće u gradu Zagrebu. 25. kolovoza 2015. zaključili su aneks br. 1. 28. prosinca 2012. zaključili su ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama te je postavljeno dodatno 700 košara, a 17. prosinca 2015. zaključen je novi aneks. Na temelju navedenih ugovora tužitelj dao tuženiku u vlasništvo ukupno 1.036 košara za otpatke, zauzvrat tužitelj je košare mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tuženiku. 20. srpnja 2020. sklopljen je ugovor o nagodbi kojim se tuženik obvezao tužitelju dodijeliti zamjenske lokacije za postavljenje reklama i reklamnih panoa. Tuženik u prigovoru navodi da u predmetnom ovršnom postupku tuženik potražuje tražbinu iz ugovora o plaćanju naknade za postavljenje reklama, a koji ugovor je raskinut te ističe da tuženik ne koristi košarice od 1. siječnja 2020.

14. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da tužitelj u tužbi iznosi navode kao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi čije proglašenje nedopuštenim traži u ovom postupku, zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a.

15. Odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a protiv rješenja o ovrsi, ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da svi navodi tužitelja o dostavi, odnosno dostavama javnih bilježnika, o e-Komunikaciji te e-mailu koji nije u funkciji, a koji je vezan uz sustav e-Komunikacije, ne predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, zbog čega sud u ovoj parnici ne može raspravljati. O takvim navodima već je odlučeno unutar odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim je pravomoćno odbijen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi te prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

17. Pravilno sud navodi da je na sudu samo odlučivanje o postojanju žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, u čiji prilog tužitelj navodi da je ugovor između stranaka o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinut te da tuženik ne koristi košarice od 1. siječnja 2020. Međutim, valja istaći da je rješenje o ovrsi iz ovog predmeta doneseno 29. rujna 2023., dok je raskid ugovora i prestanak korištenja košara za smeće, kao reklamnog prostora, nastupio 1. siječnja 2020., dakle, prije nego što je doneseno rješenje o ovrsi.

18. Pravilno je sud ocijenio da se navedeni razlozi ne mogu uzeti kao osnovani žalbeni navodi na koje ukazuje tužitelj da se radi o činjenicama koje su nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi, a zbog čega ih tužitelj, kao ovršenik, nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka. Svi navodi koje iznosi tužitelj predstavljaju činjenicu koja je nastala nakon postupka iz kojeg potječe odluka, odnosno činjenicu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, jer navedena odluka je presuda, a ne odlučna činjenica za ovaj konkretni spor.

19. Nesporno je da je rješenje o ovrsi čije se proglašenje traži nedopuštenim u ovom postupku doneseno 29. rujna 2023. dok se pozivanje tužitelja odnosi na činjenice i presude nastale tijekom 2020. godine i s kojima je bio upoznat. Slijedom navedenoga ne može se raditi o činjenicama koje su nastale u vrijeme kada ih tužitelj, kao ovršenik, više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, radi čega nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

20. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

21. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović