REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3457/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SLATING d.o.o., Slatina, Nikole Šubića Zrinskog 28, OIB: 50177157795, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Kosta Lacmanović, odvjetnik iz Virovitice, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženika Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 17, OIB: 09931144729, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica iz Zagreba, Ulica Vjenceslava Novaka 14, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-676/2024 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-676/2024 od 12. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 716,57 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.980,02 € sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.375,00 € sa zateznim kamatama. Točkom III. odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 308,13 € sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, kao i pisane iskaze AD (list 51. – 52. spisa), UD (list 53. – 56. spisa), VD (list 168. – 170. spisa), LD (list 171. – 172. spisa) i izvedenog dokaza saslušanjem svjedoka PD (list 206 . – 208. spisa), UD (list 208. – 209. spisa), kao i stranke i to zakonskog zastupnika tužitelja AD (list 209. – 210. spisa) i zakonskog zastupnika tuženika SD (list 210. – 211. spisa) te je izvršenog uvida u spis javnog bilježnika Tamare Banac Knežević, prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1111. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 209. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik imao valjanu osnovu naplatiti se u ovrsi. Pored toga sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tužitelj osporava dio presude kojom nije uspio u sporu, točke I. i II. izreke. Žalitelj u bitnom navodi da su presudom počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer nije rezultat savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ni na temelju rezultata cjelokupnog postupka i iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je nerazumljiva, jer proturječi sama sebi te razlozima i dokazima na kojima se temelji, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost. Žalitelj uglavnom ponavlja navode već iznesene u prvostupanjskom postupku.

4. U odgovoru na žalbu, tuženik osporava žalbene navode, predlaže ovome sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 716,57 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik opisno upire u žalbi. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu osnovu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 31.980,02 €, kojeg je tuženik naplatio u izvansudskoj ovrsi pred FINA-om temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

9. Među strankama sporna je osnova i visina utuženog potraživanja.

10. U obrazloženju sud navodi da je uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamara Banac Knežević iz Orahovice, Josipa Kozarca 14, sudski predmet poslovni broj Ovrv-3056/2023, javnobilježnički predmet poslovni broj UPP/OS-Ovrv-609/2023 od 6. srpnja 2023., razvidno da se radi o rješenju koje je doneseno na prijedlog ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja kao ovršenika i to radi naplate tražbine po računu broj 120/23/1/1 na iznos od 29.520,50 € uvećano za zatezne kamate i to za pružene odvjetničke usluge sastava Ugovor o prijenosu poslovnih udjela 07/2020, Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa 08/2020, Slating, UD, LD i Ugovora o ustupu UD - Slating od 19. lipnja 2020. (50%). Tuženik je u spis dostavio nacrte ugovora, utanačenja i sporazuma (list 106-129, 132-134 spisa) kao i nacrte izjave (list 137. spisa), iz kojih je razvidno da je tuženik obavio posao na koji je izdao ranije navedeni račun.

11. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, prema odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik naplatio preko FINA-e iznos od 31.980,02 € temeljem osnove i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi. Dakle, tuženik je imao valjanu osnovu da ide u izvansudsku ovrhu sukladno čl. 209. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ovdje nije došlo do stjecanja bez osnove, ovo stoga što tuženik nije stekao predmetni iznos na način da se osnova nije ostvarila odnosno nije kasnije otpala, tako je tuženik valjano stekao iznos od 31.980,02 €.

Naime, tužitelj je u ovršnom postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, imao na raspolaganju podnošenje prigovora na rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 282. OZ-a, što nije učinio. Također je imao mogućnosti podnošenja pravnih sredstava sukladno čl. 210. OZ-a, a što jest učinio, ali s istim pravnim lijekovima nije uspio. Slijedom navedenog ovdje tuženik je ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, a koje rješenje predstavlja valjanu osnovu za provođenje ovrhe putem FINA-e temeljem koje je stekao iznos od 31.980,02 €.

14. Stoga dakle tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos s naslova stečenog bez osnove iz razloga što je pravna osnova za stjecanje tog iznosa, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Banac Knežević od 6. srpnja 2023. sudski predmet poslovni broj Ovrv-3056/2023, javnobilježnički predmet poslovni broj UPP/OS-Ovrv-609/2023 kojim je došlo do zapljene sredstava tužitelja, nije obustavom ovrhe (ili ne neki drugi način) otpala ili prestala postojati, čime nisu ispunjeni zakonski uvjeti za potraživanja tužitelja s osnove stečenog bez osnove.

15. Nadalje, stjecanjem iznosa od 31.980,02 € provođenjem izvansudske ovrhe pred FINA-om temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i stjecanjem iznosa od 31.980,02 €, tuženik nije učinio štetu tužitelju.

16. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjenje su: 1) subjekti odgovornosti za štetu, 2) štetna radnja štetnika, 3) šteta, 4) uzročna veza između štetne radnje i štete i 5) protupravnost. Subjekti odgovornosti za štetu su štetnik/odgovorna osoba i oštećenik. Oštećenik je svaka fizička ili pravna osoba koja trpi štetu. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Postojanje navedenih pretpostavki mora tužitelj dokazati u postupku.

17. Prvostupanjski sud utvrdio je da ne postoji štetna i protupravna radnja tuženika, jer povlačenje ponude koju UD nije prihvatio te izdavanje računa sukladno Odvjetničkoj Tarifi ne predstavljaju štetnu i protupravnu radnju. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije dogovoran ni za štetu jer tužitelj nije dokazao sve kumulativne pretpostavke eventualne tuženikove odgovornosti za štetu.

18. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

19. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao točki II. izreke presude na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović