Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1417/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika: 1. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, 2. RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu 1.tuženika OZ izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo pod poslovnim brojem P-553/2024 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 1.tuženika OZ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo pod poslovnim brojem P-553/2024 od 26. svibnja 2025. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev 1.tuženika OZ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između darovatelja MZ 1.tuženika i obdarenika RZ, 2.tuženika od 19. travnja 2022. koji je ovjeren u potpisu 1.tuženika i obdarenika 2.tuženika RZ kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod brojem OV-2247/2022 i Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između darovatelja OZ 1.tuženika i obdarenika TZ 3.tuženika koji je ovjeren kod javnog bilježnika Anke Poropat pod brojem OV-5762/2022 gube pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužitelja prema 1.tuženiku OZ u iznosu od 93.660,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 93.633,95 eura od 12. prosinca 2022. pa do isplate, 2. U točki II izreke je odlučeno da su 2.tuženik KZ i 3.tuženik TZ, dužni dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema 1.tuženiku OZ u iznosu od 93.660,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 93.633,95 eura od 12. prosinca 2022. do isplate namiri iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnina i to 2.tuženik iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnine označene kao k. č. br. ZGR [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a 3.tuženik iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

3. U točki III izreke naloženo je tuženima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.642,08 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2025. pa do isplate u roku od 15 dana.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi 1.tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o darovanju od 19. travnja 2022. i 29. prosinca 2022. kojima je 1.tuženik darovao 2. i 3.tuženiku nekretnine koje su upisane u točki II izreke, koje gube pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebna radi namirenja tražbine tužitelja prema 1.tuženiku u iznosu od 93.660,49 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 93.633,95 eura od 12. prosinca 2022. pa do isplate.

8. Sporno je tijekom postupka da li su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), posebno da li je dospjela za isplatu, tražbina tužitelja da li je 1.tuženik insolventan i postojanje štete vjerovnika tj. tužitelja. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj prema 1.tuženiku ima dospjelo potraživanje na ime poreza i prireza na dohodak koje je utvrđeno u postupku nadzora, a sve temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. u iznosu od 93.633,95 eura sa zateznim kamatama i od 4. travnja 2023. u iznosu od 26,54 eura.

9. Odbijen je prijedlog 1.tuženika da se odredi prekid ovog postupka do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnoj tužbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Usl-31/2023 i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2684/23 kojima se odlučivalo o tužbenom zahtjevu za poništenje navedenih rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područnog ureda Pazin od 14. ožujka 2022. i 7. studenog 2022. jer smatra da odluka Ustavnog suda nije prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 12. ZPP-a.

10. Naime, navodi da kada odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, pa da odluka Ustavnog suda u povodu ustavne tužbe je sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i slobode, a ne odluka kojom se odlučuje o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa, pa da stoga odluka Ustavnog suda nije prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. U odnosu na postojanje pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl. 66. st. 1. ZOO-a u pogledu dospjelosti tražbine tužitelja sud prvog stupnja navodi da je navedeno porezno rješenje od 14. ožujka 2022. postalo izvršno 12. prosinca 2022., a da je 1.tuženik raspolagao u korist 2.tuženika darujući mu predmetnu nekretninu 19. travnja 2022. te da dospjelost tražbine vjerovnika za isplatu mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe, da je u ovom postupku tužba podnesena 10. svibnja 2023. slijedom čega da je neosnovan prigovor 1.tuženika da je tražbina tužitelja nije dospjela.

12. U odnosu na ispunjenost zakonskih pretpostavki iz čl. 67. st. 3. ZOO-a u kojoj je propisano da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da trećoj osobi je to bilo poznato i moglo biti poznato, utvrđuje da je 1.tuženik besplatno raspolagao ugovora o darovanju u korist 2.tuženika svoga oca i u korist 3.tuženika majke te se smatra da je znao da poduzetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Utvrđuje da je 1.tuženik besplatno raspolagao ugovorom o darovanju u korist 2.tuženika svoga oca i u korist 3.tuženika svoje majke, te se smatra da je znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužitelju pri čemu nije od utjecaja da li je to njegovom ocu 2.tuženiku i majci 3.tuženici to bilo poznato te da je na 2. i 3.tuženiku teret dokaza da dokažu da poduzetim raspolaganjem i 1.tuženik nanosi štetu tužitelju.

13. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je navedeno porezno rješenje od 14. ožujka 2022. uručeno punomoćniku 1.tuženika EZ **.**.2022. kako to proizlazi iz sadržaja pismena na listu 120. -122., da iz sadržaja tog rješenja proizlazi da je Porezna uprava izvršila porezni nadzor nad 1.tuženikom u kojem je 1.tuženik aktivno sudjelovao da je bio pozvan na razgovor 22. prosinca 2021., da je podnio prigovor na zapisnik i dao je očitovanje pa zaključuje da je 1.tuženik bio upoznat da se protiv njega provodi porezni nadzor i da je doneseno porezno rješenje kojim je utvrđeno predmetno dugovanje prema tužitelju, a nakon čega je 19. travnja 2022., a zatim 29. prosinca 2022. sklopio sporne ugovore o darovanju kojima je otuđio svoju imovinu 2. i 3. tuženiku.

14. U odnosu na postojanje činjenice da je 1.tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku utvrđuje da je iz iskaza 2.tuženika proizlazi da su predmetne nekretnine nasljedstvo iza oca 2.tuženika, da su te nekretnine darovane 1.tuženiku, da je bio upoznat sa činjenicom da 1.tuženik ima dug prema tužitelju slijedom čega da su uslijedila navedena darovanja.

15. Stoga zaključak suda prvog stupnja da je darovanje između 1.tuženika i 2.tuženika i 3. tuženika učinjeno da se nanese šteta tužitelju jer da je 2.tuženik kuću darovao 1.tuženiku i zadržao pravo plodouživanja, da je tu kuću 2.tuženik počeo renovirati 2022., da je 1.tuženik njemu vratio kroz darovanje istu tu kuću i da je nastavio sa renoviranjem te utvrđuje da 1.tuženik nije dokazao tijekom postupka da nije znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te navodi da Općinsko državno odvjetništvo prema čl. 163. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sukladno navedenoj Tarifi.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP- a kada je odbio prijedlog 1.tuženika da se odredi prekid u ovom postupku do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske jer je podignuta ustavna tužba protiv presuda Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Usl-31/2023 i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-2684/23 jer je pravilno utvrdio da odluka u postupku pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske nije prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer Ustavni sud Republike Hrvatske nije žalbeni sud u odnosu na redovne i specijalizirane sudove i da se tužba Ustavnom sudu podnosi radi zaštite povrede zajamčenih ustavnih prava što je ujedno i razlog da odluka Ustavnog suda nema značenje pravomoćne odluke o prethodnom pitanju jer je u prethodnom pitanju odlučeno u upravnom postupku.

17. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kada navodi da mu je nezakonitim postupanjem suda onemogućeno da bude saslušan na ročištu održanom 10. travnja 2025. i da raspravlja pred sudom.

19. Naime, 1.tuženik u žalbi navodi da je jedan dan prije ročišta obavijestio sud da ne može pristupiti zbog zdravstvenog problema u vidu povišene tjelesne temperature i respiratornih problema da je dostavio potvrdu liječnika o dijagnozi sinusitisu acuta te se sud prvog stupnja pravilno navodi da je iz navedene dokumentacije ne proizlazi da je navedena dijagnoza razlog zbog čega se nije moglo pristupiti na ročište i dati iskaz. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odlučio da neće saslušavati 1.tuženika u svojstvu stranke.

20. Napominje se da i bez saslušanja 1.tuženika iz odredbe čl. 67. st. 3. ZOO-a proizlazi da kod besplatnih raspolaganja se smatra da je 1.tuženik dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju.

21. Sud prvog stupnja je prihvatio iskaz 2.tuženika kao vjerodostojan, a iz kojeg iskaza pravno zaključuje da je darovanje između 1.tuženika i 2.tuženika sačinjeno upravo da se nanese šteta tužitelju jer 2.tuženik obrazlaže iz kojih razloga je najprije nekretnina koja je darovana 1.tuženiku opet spornim ugovorom darovana 2.tuženiku, jer da je znao da 1.tuženik ima problema u odnosu na dug prema tužitelju.

22. Nisu osnovani žalbeni 1. tuženika da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice o tome da 1.tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se predmetno dugovanje uredno naplaćuje sa računa 1.tuženika putem Fine da dugovanje iznosi preko 93.000,00 eura (bez kamata), da je naplaćeno svega 655,35 eura kroz dvije godine te da 1.tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, da 1.tuženik tijekom postupka niti sada u žalbi ne navodi da ima druge imovine iz koje bi se mogao namiriti tužitelj. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 66. st. 2. ZOO-a kada navodi da se smatra da su pravne radnje zaključeni ugovor o darovanju poduzeti na štetu vjeronika jer zbog tih pravnih radnji 1.tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine vjerovnika.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tuženika da je trebalo utvrditi da tražbina tužitelja nije dospjela u trenutku raspolaganja 1.tuženika predmetnim ugovorima o darovanju jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da dospjelost tražbine vjerovnika mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe, a ne u vrijeme zaključenja navedenih darovnih ugovora, jer je takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja u skladu sa zaključkom sa sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. svibnja 2021. pod poslovni brojem Su-IV-16/2021 u kojemu se navodi da dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO-a) mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.

24. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije relevantno pozivanje 1.tuženika na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje datiraju prije navedenog zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tuženika da je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je odluka donesena pravilnom primjenom navedene odredbe ZPP-a jer 1.tuženik nije uspio u ovom postupku slijedom čega je nadoknaditi parnične troškove tužitelju koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer državno odvjetništvo prema čl. 163. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi.

26. Budući da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a niti bitne povrede na koje se poziva 1.tuženik, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u okviru odredbi čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st. 3. ZOO-a žalbu 1.tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

27. Prvotuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić