Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1220/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja CČ, državljanina Alžira, trenutno u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Dugo Selo, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, OIB 36162371878, radi produljenja smještaja u Prihvatom centru za strance, 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, klasa: UP/I-034-02/26-01/14, ur. broj: 511-01-65-26-1, od 24. veljače 2026.
II Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju produljeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže za još dva mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito, jer tuženik obrazlaže produljenje činjenicom da još nije realiziran povratak jer se čekao odgovor Veleposlanstva Alžira i identifikacija putem INTERPOL-a. Tužitelj ističe da se on u predmetnom Centru nalazi neprekidno već godinu i dva mjeseca, što tuženik u obrazloženju pokušava opravdati sporim radom stranih tijela i sumnjom u davanje lažnih podataka. Tuženik navodi da je tek 20. veljače 2026. poslao "požurnicu" Veleposlanstvu , iako je digitalni dokument za identifikaciju imao još od 15. prosinca 2025. Zadržavanje stranca 14 mjeseci zbog administrativnih kašnjenja u komunikaciji između tuženika i Veleposlanstva ne predstavlja "dužnu pažnju", već neopravdano odugovlačenje na štetu slobode pojedinca. Zakon o strancima nalaže da smještaj smije trajati samo onoliko koliko je opravdano očekivati da će se udaljenje realizirati. Tuženik u rješenju navodi da je identitet sada potvrđen putem INTERPOL-a Alžir. Ako je identitet potvrđen, više ne postoji zakonska sumnja u identitet koja bi opravdavala daljnje zadržavanje pod točkom 215. st. 1. i 2. Daljnje držanje tužitelja u zatvorenom objektu nakon 14 mjeseci, bez jasnog datuma deportacije, prestaje biti mjera osiguranja povratka i postaje de facto kazna, što je u suprotnosti s člankom 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Tuženik uopće nije razmatrao primjenu blažih mjera propisanih Zakonom o strancima (poput javljanja u policijsku postaju ili pologa putnih isprava), čime je izravno prekršio obvezu ispitivanja alternativnih mjera prije produljenja najstrožeg oblika ograničenja slobode. U spis dostavlja sudsku praksu za koju smatra da je primjenjiva u ovom predmetu. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja. Naveo je da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje. Razlog produljenja je činjenica da postupak prisilnog udaljenja nije bilo moguće izvršiti jer Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike još nije izdalo potrebne putne dokumente, unatoč telefonskim kontaktima za žurnost, ali se očekuje izdavanje. Naime, predmetni je u Prihvatni centar za strance prvobitno smješten temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti a njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, rješenjem Službe za međunarodnu zaštitu, je odbačen kao očito neosnovan, nakon čega je smješten temeljem Zakona o strancima pa se tek tada krenulo s postupkom utvrđivanja identiteta i pribavljanja putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje od nadležnih tijela druge države. Nadalje, više puta kontaktirano je Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike, te su nam isti u zadnjem e-mailu dali do znanja da rade po našem zahtjevu ali da čekaju odgovor iz Alžira (što podrazumijeva terensku provjeru) i da će nas odmah po zaprimanju odgovora obavijestiti. Također, dopis zaprimljen od Službe za operativnu međunarodnu policijsku suradnju kojim nas obavješćuju da su zaprimili odgovor INTERPOL-a Alžira u kojem se konstatira da je predmetni alžirskog državljanstva proslijeđen je u Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike te se čeka izdavanje putnog lista radi organizacije povratka u matičnu zemlju. Napominje da je odabrana neposredna komunikacija s Veleposlanstvom Alžirske Narodne Demokratske Republike putem elektroničkih sredstava komunikacije (e-mail i telefonski), a ne putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, radi bržeg utvrđivanja/potvrđivanja identiteta i pribavljanja potrebnih putnih dokumenata. Slijedom svega navedenog, u cilju osiguranja tužiteljevog povratka, a do potvrđivanja identiteta, dobivanja putnog lista i pribavljanja viza za policijske službenike u pratnji, valjalo je istome produljiti smještaj u Prihvatnom centru za strance.
Vezano za tužbene navode da se tužitelj u ovom Centru nalazi već 14 mjeseci isti su netočni budući da je stranac u Prihvatni centar za strance smješten dana 18.3.2025. godine, što iznosi 12 mjeseci smještaja, s tim da je prvotno smješten temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa se nije smjelo kontaktirati nadležno veleposlanstvo radi utvrđivanja identiteta sve do 24.4.2025. godine kada mu je ograničena sloboda kretanja temeljem Zakona o strancima (po kojem Zakonu smještaj s danom 24.3.2026. godine iznosi 11 mjeseci).
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.
6. Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Sukladno članku 214. stavku 1. Zakona državljana treće zemlje može se smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. Zakona o strancima. Sukladno članku 215. stavku 3. Zakona propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci, ako se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
7. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tuženik već bio donio rješenje o produljenju smještaja KLASA:UP/l-034-02/25-01/42, URBROJ:511- 01-65-25 I od 24. prosinca 2025. tužitelju, koje je Upravni sud Zagrebu potvrdio. U prethodno produljenom rješenju o ograničenju smještaja bilo je obrazloženo da se nije još uvijek uspio realizirati povratak imenovanog stranca u matičnu zemlju, jer nije bio zaprimljen odgovor Veleposlanstva Alžirske Narodne Demokratske Republike u Zagrebu. Isti su nam odgovorili da još nemaju nikakve informacije i da će nas kontaktirati odmah po primitku obavijesti iz Alžira, iako je dana 15. prosinca 2025. godine putem elektroničke pošte zaprimljen digitalni dokument s fotografijom i imenom LČ, za kojeg je predmetni izjavio da se radi o vozačkoj dozvoli i da mu je to poslao brat, pa je navedeni dokument odmah proslijeđen u Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike u Zagrebu radi ubrzavanja postupka identifikacije. Kako je od nadležnog tijela druge države zatražena dostava putne isprave a ujedno i potvrda državljanstva i identiteta, a koja traje duže nego što je uobičajeno, posumnjalo se u možebitno davanje lažnih podataka od strane tužitelja a sve s ciljem sprečavanja ili odugovlačenja prisilnog udaljenja (članak 215. stavak 1. i 2. Zakona o strancima), te je naknadno upućen dopis Službi za operativnu međunarodnu policijsku suradnju. Dopisom je zatraženo dostavljanje informacija državama Magreba (Libija, Alžir, Maroko, Tunis, Sudan, Mauritanija i dr.) kako bi se utvrdio identitet i državljanstvo, budući da predmetni ne posjeduje nikakav osobni dokument. Dana 23. veljače 2026. tuženik je zaprimio obavijest u kojoj nam dostavljaju odgovor INTERPOL-a Alžira u kojem se navodi da su pretrage provedene na temelju dostavljenih otisaka prstiju i da se radi o osobi imenom ŠČ, rođenoj **.**.1997. u Alžiru, Alžirskog državljanstva, te će isti biti proslijeđen nadležnom Veleposlanstvu radi izdavanja putnog lista kako bi se organizirao povratak u matičnu zemlju.
Radi navedenog, a temeljem razloga za inicijalni smještaj stranca u Centar iz članka 214. stavka 2. Zakona o strancima, strancu je smještaj produžen sukladno članku 215. stavku 3. Zakona o strancima.
8. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju.
9. Naime, tužitelj se nalazi u centru od 18. ožujka 2025. te je do 24. travnja 2025. bio smješten na temelju odredaba Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a zatim na temelju odredaba Zakona o strancima. Osporenim rješenjem smještaj se produljuje najdulje do 24. travnja 2026., iz čega proizlazi da će stranac u centru ukupno biti smješten više od 13 mjeseci, a što je i nadalje unutar parametara od ukupno dopuštenih osamnaest mjeseci sukladno odredbama članka 214. i 215. Zakon u o strancima. Također, kod tužitelja je nedvojbeno ostvaren uvjet da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, te da se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
10. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
11. Također, ističe se da sudska praksa na koju se poziva tužitelj u ovom predmetu nije primjenjiva na ovaj predmet, jer se radi o bitno drugačijem činjeničnom stanju, jer je Upravni sud u Zagrebu u presudi Us I-3906/2025-7 od 14. studenog 2025. izrijekom naveo da sud ne može utvrditi da bi se opravdano očekivala dostava putnih isprava potrebnih za prisilno udaljenje, jer se iz stanja spisa ne može uopće utvrditi da su takvi dokumenti zatraženi, a što ovdje nije slučaj.
12. Zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći je odbijen jer opunomoćenik tužitelja nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka (on se nalazi na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, ali se u ovom slučaju ne radi o odobravanju međunarodne zaštite).
13. Opći postupak odobravanja besplatne pravne pomoći je pak propisan u Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13 i 98/19) i njega ne provodi sud.
14. Tužitelj (zastupan po opunomoćeniku odvjetniku na temelju punomoći koja prileži spisu) je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
