REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1164/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o., OIB: 42046322633, Mučići, Mučići 38E, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2757/2025-6 od 13. veljače 2026., 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2757/2025-6 od 13. veljače 2026.

II. O troškovima postupka nastalima povodom pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju AFRO d.o.o., OIB: 42046322633, Mučići, Mučići 38E, ukupan iznos od 56,87 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 29. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju AFRO d.o.o., OIB: 42046322633, Mučići, Mučići 38E, trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud prvenstveno rukovodeći se činjenicama kako je riječ o sporu male vrijednosti u visini od 56,87 EUR, koji iznos tužitelj potražuje kao regresnu isplatu na ime naknade imovinske štete. Iako je tuženik prigovorio nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenik TH svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 330,11 EUR ustupio tužitelju. Utvrđuje da je tužitelj obavio popravak vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (popravak se odnosi na prometnu nezgodu, koja se dogodila 6. prosinca 2022., povodom odštetnog zahtjeva - pod brojem izvida štete 228410511550). Iz računa proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Zaključuje da je oštećenik ovlašten sam izabrati autoradionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo jer je tuženik dužan vratiti vozilo u stanje u kakvom je bilo prije nastanka štetnog događaja (čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Stoga prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.; dalje: ZPP), čl. 219. st. 1. ZPP -a, čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP). O zakonskim zateznim kamatama odluku je donio primjenom čl. 29. st. 2. ZOO -a, dok je o troškovima parničnog postupka odlučio primjenom čl. 151. st. 1. ZPP -a, čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa).

4. Žalbu protiv navedene presude podnio je tuženik pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je u presudi izostalo jasno i valjano obrazloženje prigovora promašene pasivne legitimacije što predstavlja povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Revd-2728/2024 od 10. srpnja 2024. Kako iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi po kojoj osnovi tuženik odgovara, odnosno tužitelj u tužbi ne navodi niti dostavlja bilo kakvih podataka i dokaza o načinu na koji je oštećeno vozilo navedenih registarskih oznaka, ne navodi bilo kakve podatke o osobi i vozilu štetnika, konkretnoj polici osiguranja, ne navodi na koji način je došlo do štetnog događaja i u čemu se sastoji odgovornost tuženika, prilikom donošenja presude došlo je do povrede prava na pravično suđenje i obrazloženu odluku te je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Tuženik kao osiguratelj po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti može odgovarati samo za štete nastale u prometnim nezgodama, i to u okviru odgovornosti svojeg osiguranika (štetnika). Navodi da su propisane obveze tužitelja u sporovima male vrijednosti u pogledu iznošenja svih činjenica na kojima se temelji zahtjev i s tim u vezi predlaganja dokaza, bez obzira što je i kako je tuženik radio prije pokretanja ovog postupka i kakva su bila njegova očitovanja na odštetni zahtjev tužitelja, tj. je li u mirnom postupku priznao (u cijelosti ili djelomično) ili osporio postojanje svoje obveze, odnosno svoju odgovornost, je li platio dio štete po odštetnom zahtjevu ili nije. Na temelju sadržaja tužbe i u njoj iznijete činjenične osnove sud nije mogao zaključiti o načinu na koji je nastala šteta na predmetnom vozilu, nije mogao zaključiti da je za istu odgovoran ili isključivo odgovoran neki osiguranik tuženika i da je stoga tuženik u cijelosti ili djelomično odgovoran naknaditi štetu temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i izvanugovorne odgovornosti za štetu, odnosno temeljem Zakona o osiguranju o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima. Također, ukazuje da je u primjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Ponavlja kako i tijekom prvostupanjskog postupka da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Tuženik pobija i rješenje prvostupanjskog suda kojim su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika, pa tuženik nije niti bio u mogućnosti dodatno dokazati sve istaknute navode i prigovore iznesene u odgovoru na tužbu, čime je isti onemogućen u raspravljanju. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 91,40 EUR.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Nakon što je ispitao presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365. ZPP -a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik plati imovinsku štetu a koju tražbinu je TH iz [adresa] prenio na tužitelja temeljem Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji) u iznosu od 56,87 EUR. Tužitelje je izvršio popravak vozila prema ispostavljenom računu broj: 359-21340-91 u iznosu od 330,11 EUR. Tuženik je ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 273,24 EUR.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik je osporio pasivnu i aktivnu legitimaciju, nadalje osporio je istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, kao i visinu tužbenog zahtjeva. U odgovor na tužbu je posebno istaknuo da nije dostavljena polica osiguranja niti dokaz o osiguranju, niti podaci o samoj nezgodi. Prvostupanjski sud nalazi osnovu zahtjeva u podacima iz Izvida štete (točka 13. obrazloženja prvostupanjske presude) te utvrđuje pasivnu legitimaciju tuženika iz Obrazloženja ponude tuženika od 19. siječnja 2023. (točka 15. prvostupanjske presude) očito smatra da time što je tuženik dao ponudu, nije sporna pasivna legitimacija iako je tuženik izričito osporio u navodima odgovora na tužbu.

10. Pravilno tuženik u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama nastanku štetnog događaja i kao ni o materijalno pravnom prigovoru promašene pasivne legitimacije.

11. Tuženik je tijekom prvostupanjskoga postupka i u žalbi ukazivao na to da iz tvrdnji na koje se poziva tužitelj, a potom ni iz prvostupanjske presude, nije jasno iz koje činjenične i pravne osnove proizlazi njegova obveza prema cedentu koja je ustupljena ovdje tužitelju kao cesionaru, s obzirom na to da presuda nema razloga kako o štetnom događaju tako i o istaknutom prigovoru materijalno pravne pasivne legitimacije.

12. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da time što je u mirnom postupku podmirio dio tražbine ne znači da ne može osporavati u parničnom postupku pasivnu legitimaciju niti se smatra samim automatizmom da je time u parničnom postupku nesporna pasivna legitimacija. Potrebno ju je dokazati i utvrditi, jer u konkretnoj situaciji sporna je upravo odgovornost po toj osnovi.

13. Nadalje, prema mišljenju ovog suda osnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud dužan u razlozima svoje odluke navesti pravnu osnovu temeljem koje proizlazi pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja i određeno navesti policu osiguranja osnovom koje proizlazi pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine (ako se radi o ugovornoj obvezi po kasko polici) ili za naknadu štete (ako se radi o polici osiguranja od automobilske odgovornosti), neovisno o tome da li je riječ o sporu male vrijednosti. Time što je spor male vrijednosti stranke su dužne predložiti sve dokaze uz tužbu i odgovor na tužbu, sud je dužan okončati pisani postupak u razumnom roku ali je isto tako sud je dužan dati provjerljive razloge temeljem kojih se može s pouzdanošću zaključiti o pasivnoj legitimaciji tuženika i uzrocima nastanka štetnog događaja. U suprotnom bi bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 6-38/24), a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku.

14. Obrazloženje sudske odluke kojom se tuženiku nalaže ispunjenje određene obveze, u ovome slučaju novčane, treba biti takvo da je iz njega jasno koja je činjenična i pravna osnova dužnikove obveze i na temelju kojega materijalnoga prava je utvrđeno postojanje te obveze. Takav nedostatak u obrazloženju ne može se nadomjestiti pozivanjem na to da je tuženik dio obveze dobrovoljno platio prije podnošenja predmetne tužbe, jer tuženik u ovome postupku ima pravo pozivati se na to da tužitelju ništa ne duguje, a iz presude kojom ga se obvezuje na plaćanje mora biti jasno koju obvezu dužnik plaća (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj Revd-2728/2024 od 10. srpnja 2024. i Rev-1524/24 od 28. svibnja 2025.).

15. Raspravnim rješenjem od 30. siječnja 2026. prvostupanjski sud je odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi te da se odbijaju svi predloženi a neizvedeni dokazi kao nevažni za utvrđivanje odlučnih činjenica (list 69. do 71. spisa) ne navodeći pri tome koje to konkretno dokaze odbija izvesti. Prvostupanjski sud je ocijenio isključivo dokumentaciju priloženu uz tužbu i temeljem te ocjene donio svoj zaključak o osnovanosti zahtjeva pa tako i osporene pasivne legitimacije.

16. Ukoliko je prvostupanjski sud ocijenio da neće izvoditi daljnje dokaze koje su stranke predložile, osim onih predloženih uz tužbu, tada je to decidirano valjalo navesti (koje dokaze odbija izvesti). Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da zbog odbijanja suda da izvede dokaze koje je predložio u odgovoru na tužbu nije bio u mogućnosti dokazati navode i prigovore iznesene u odgovoru na tužbu, čime je onemogućen u raspravljanju pred sudom (čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a).

17. U izreci presude sud dosuđuje zakonsku zateznu kamatu na utuženu glavnicu tekuću od 29. ožujka 2023. (točka I. izreke) dok iz obrazloženja presude proizlazi kako smatra da tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. lipnja 2025. (točka 22. obrazloženja presude). Dakle navodi iz izreke presude suprotni su navodima iz obrazloženja presude što predstavlja daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Zbog svega naprijed navedenog ovaj drugostupanjski sud za sada nije u mogućnosti ispitati pravilnost prvostupanjske presude. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. Ukinuta je odluka o troškovima postupka jer je ukinuta odluka o glavnoj stvari pa za sada nije izvjestan uspjeh stranaka u sporu.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, provest će predložene dokaze te nakon pravilne ocjene svih izvedenih dokaza donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP -a. Ako odbija izvođenje pojedinog dokaza određeno će navesti koji od predloženih dokaza odbija izvesti i zbog kojih razloga. Prilikom odlučivanja o tijeku zakonske zatezne kamate voditi će računa da izreka presude i obrazloženje navedenog dijela presude budu usuglašeni. U obrazloženju presude detaljno će navesti razloge zbog kojih smatra da tužitelj ima pravo na tijek zakonskih zateznih kamata baš od navedenog dana (naravno ukoliko bude smatrao da je tužbeni zahtjev osnovan).

21. O nastalim troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Nevenka Baran