Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1482/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja HA, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, klasa: NK-UP/I- 216-03/26-03/10, ur. broj 511-19-48-26-1 od 13. ožujka 2026. u dijelu kojim je ograničenje kretanja određeno preko razdoblja od 2 (dva) mjeseca.
II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.
III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvijestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito, jer, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje institut sigurne zemlje podrijetla, tuženik je dužan postupak provesti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, slijedom čega je i navedeni rok odgovarajući rok za ograničenje slobode kretanja u konkretnom slučaju, a ne kako je to naveo tuženik tri mjeseca. Smatra da kod tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenja, kao najteže mjere. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika, podredno određivanje ograničenja slobode kretanja na razdoblje najduže dva mjeseca.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.
6. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je imenovani stranac 13. ožujka 2026. vraćen sukladno dublinskom postupku charter zrakoplovom broj CD9397 iz Münchena, Njemačka u Republiku Hrvatsku, kojom prilikom izražava novu namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je bez odgode zaprimljena. Prvi zahtjev za međunarodnom zaštitom mu je odbijen dana 20. siječnja 2025. dok mu je drugi zahtjev odbačen dana 7. studenog 2025. Shodno navedenom te provjerom osobe putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da ĆA, nema više pravo boravka u Republici Hrvatskoj dok mu se treći puta odlučuje o podnijetom zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Iz navedenog se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite isti želi odgoditi ili otežati izvršavanje odluke o vraćanju i protjerivanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima jer je provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da predmetni ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu, „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju — članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860” od dana 28.10.2025. godine raspisana od strane Hrvatske te mjeru „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica — članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861” od dana 21.01.2026. godine raspisana od strane Francuske. Shodno gore navedenom, a sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istome je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu te obzirom na to da isti nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj.
7. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika (zapisnika o saslušanju tužitelja od 13. ožujka 2026., kojeg je tužitelj osobno i bez primjedbi potpisao) utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju.
8. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Prema stavu suda, u upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 2. točke 1. i 7., stavka 6. i stavka 1 1 . Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) kojom je prilikom je pravilno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Turske potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance MUP-a RH. Sud smatra da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.
9. Međutim, prema mišljenju Suda trajanje predmetne mjere trebalo je skratiti na vrijeme od dva mjeseca, pri čemu je Sud imao u vidu da u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom 9. ZMPZ-a, tuženik donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. toga Zakona utvrdi da je moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla sukladno članku 44. toga Zakona. Naime, člankom 44. stavkom 5. ZMPZ-a propisano je pak da se jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje za svaki zahtjev zasebno. Nije bilo sporno da se Republika Turska nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla, slijedom čega je dovoljno, prema mišljenju Suda, odrediti ograničenje slobode kretanja tužitelja na razdoblje od dva mjeseca, a tuženik, ukoliko to smatra potrebnim i opravdanim, može produžiti mjeru ograničenja slobode kretanja.
10. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
11. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
