Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1299/2021-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. tužiteljice GĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 3. tužitelja TĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi zastupani po odvjetniku Vaić Nikoli iz Odvjetničkog društva Vaić&Dvorniĉić d.o.o. iz Rijeke, Križanićeva 5/II, protiv tuženika Grada Kastva iz Kastva, Zakona Kastafskega 3 (čiji je OIB 54394236461) zastupanog po punomoćnicama EĐ dipl.iur. i ŽĐ mag.iur., radi činidbe, vrijednost predmeta spora 17.688,45 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ, punomoćnice tužitelja i punomoćnica tuženika Grada Kastva, dana 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se do tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ koje glasi:
"I/ Tuženik Grad Kastav dužan je o svom trošku financirati izradu geodetskog elaborata prijavnog lista za katastar i zemljišnu knjigu na način da se iz čestice broj 8440 nerazvrstana [adresa] u površini od 1507 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdvoji u svom prvobitnom obliku i površini čestica broj 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da na tako formiranoj čestici bude tužiteljica BĐ suvlasnica u 2/4 idealna suvlasnička dijela, tužiteljica GĐ suvlasnica u 1/4 idealna suvlasnička dijela i tužitelj TĐ suvlasnik u 1/4 idealna suvlasnička dijela, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ Tuženik dužan je naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 13.371,77 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Tuženik Grad Kastav iz Kastva, Zakona Kastafskega 3 (čiji je OIB 54394236461) je dužan platiti 1. tužiteljici DĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 7.100,00 € (slovima: sedam tisuća i sto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja 15. travnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se 1. tužiteljica BĐ odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva.
III. Tuženik Grad Kastav iz Kastva, Zakona Kastafskega 3 (čiji je OIB 54394236461) je dužan platiti 2. tužiteljici GĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 3.550,00 € (slovima: tri tisuće petsto i pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja 15. travnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se 2. tužiteljica GĐ odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva.
IV. Tuženik Grad Kastav iz Kastva, Zakona Kastafskega 3 (čiji je OIB 54394236461) je dužan platiti 3. tužitelju TĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 3.550,00 € (slovima: tri tisuće petsto i pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja 15. travnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se 3. tužitelj TĐ odbija s ostatkom svoga tužbenog zahtjeva.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Dana 29. srpnja 2021. zaprimljena je tužba 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ koji tvrde da 1. tužiteljica BĐ bila je suvlasnica u 2/4 idealna suvlasniĉka dijela, 2. tužiteljica GĐ u 1/4 idealna suvlasniĉka dijela, a 3. tužitelj TĐ u 1/4 idealna suvlasniĉka dijela na kĉ.br. 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] na kojemu su oni imali upisano pravo vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema tvrdnjama 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ i oni su odlučili graditi samostojeće stambene zgrade u predjelu [adresa] kojih nije bilo javnog puta niti bilo kakve komunalne infrastrukture. Zbog toga su 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i pravni 3. tužitelja TĐ, sada pok. ĐĐ odlučili kupiti česticu 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] k. o. [katastarska općina], raskrčiti ju tj. posjeći šumu, izravnati zemljište i izgraditi put. To su sve napravili prednici stranaka pok. ĐĐ i dr. Dakle, 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ i njihovi prednici kupili su privatno zemljište, izgradili put i tako omogućili put do svojih gradilišta na kojima su izgradili ili grade svoje kuće. Naglašava se da kuća 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ je izgrađena, dok je kuća 1. tužiteljica BĐ u izgradnji. Njihovi pravni prednici kao i 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ postavili su na izgrađenom putu vodovodnu instalaciju do svojih kuća kao i električnu instalaciju.1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ ističu da oni su mirno i nesmetano uživali svoj privatni put do svojih kuća. Kada se u susjedstvu izgradila višestambena kuća, počeli su i stanari te susjedne kuće koristiti taj put. Naglašava se da 1. tužiteljica BĐ i dr. morali su platiti komunalne naknade i sve troškove za komunalno uređenje zemljišta da bi ishodili građevinske i lokacijske dozvole, iako je zemljište bilo komunalno potpuno neuređeno, te su oni morali sami o vlastitom trošku komunalno urediti zemljište i spojiti na komunalnu infrastrukturu. Oni su godinama nakon 1996. godine mirno i nesmetano uživali svoje pravo suvlasništva na čestici 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] k. o. [katastarska općina], sve dok se 2017. godine nije pojavio tuženik Grad Kastav koji je bez ikakvog pitanja vlasnika navedene čestice izvršio parcelaciju te čestice radi formiranja javne ceste. Prijavni list je sastavio Geodetski ured Topoing d.o.o. [adresa] i onda je Područni ured za katastar Rijeka 22. ožujka 2017. dostavio geodetski elaborat, prijavni list i drugu dokumentaciju Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci radi provođenja prijavnog lista u zemljišnoj knjizi oduzimanja i brisanja prava privatnog vlasništva tužitelja na čestici 7588/20 k. o. [katastarska općina] i uknjižbe prava vlasništva na toj čestici u korist Grada Kastva. Sudovi su se pozivali na Zakon o cestama koji omogućava oduzimanje privatnog vlasništva radi formiranja lokalne nerazvrstane ceste bez ikakve naknade za to uknjiženo privatno pravo vlasništva vlasnicima tog zemljišta. 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ tvrde da su prvi puta saznali da su bez ikakve naknade lišeni prava vlasništva na navedenoj čestici kada su primili rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci broj Z-13060/2017 od 05. rujna 2017.g. Prema tvrdnjama 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ oni su uložili prigovor Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci dana 18. 09. 2017.g. Osim niza primjedaba što se tiče dimenzija novoformirane nerazvrstane ceste, koja je uža od privatnog puta što su ga tužitelji izgradili, a koji je bio širok 8 m, u prigovoru su se žalili na činjenicu da im se otima privatno vlasništvo zemljišta bez ikakve naknade. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci broj Z-36081/2017 od 26. rujna 2017. izvršena je zabilježba prigovora tužitelja u zemljišnoj knjizi. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj 97 Z-3987/18, Z-36081/17 od 16. veljače 2018.g. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja te potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci br. Z-13060/2017 od 05. rujna 2017.g. Županijski sud u Velikoj Gorici donio je rješenje pod brojem 15 Gž Zk- 233/2018-2 dana 24. rujna 2018.g. kojim je odbio žalbu tužitelja i potvrdio navedena prvostupanjska rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji. Nakon toga 3. tužitelj TĐ ističu da su pravodobno podnijeli ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske dana 22. 12. 2018.g. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-III-4841/2018 od 08. svibnja 2019.g. koje je dostavljeno punomoćniku 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ **.**.2019. odbacio je ustavnu tužbu. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ predlažu uvid u: a) Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za česticu 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] k. o. [katastarska općina], b) Izvadak iz zemljišne knjige za novoformiranu česticu broj 8440 nerazvrstana cesta SU-128 [adresa] u površini 1507 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], c) Uvid u kompletni spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Z-3987/18 i Z-36081/17 i d) Uvid u spis Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4841/2018. 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ ističu da u privitku dostavljaju izvod iz katastarskog plana od 14. 04. 2021.g. iz kojega proizlazi da je susjed KĐ ucrtao u katastru put za susjednu kuću koji put je označen oznakom „x“ a nalazi se na čestici 7588/19 k. o. [katastarska općina]. To je privatni put za kuću na čestici 7588/7 k. o. [katastarska općina]. Taj privatni put ide paralelno sa ovom nerazvrstanom cestom koja je na kopiji katastarskog plana od 14. 04. 2021. oznaĉena oznakom „y“. Kada se pogleda ova kopija katastarskog plana onda je prema tvrdnjama 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ vidljivo da put koji je sada označen sa „y“ kao nerazvrstana cesta vodi samo do dva gradilišta, i to onoga 3. tužitelja TĐ na čestici 7588/16 i 1. tužiteljice ZĐ na čestici 7588/18. Zbog toga prema tvrdnjama 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ postoje uvjeti da se ukine nerazvrstana cesta i da se ponovno uspostavi privatni put na koridoru označenom „y“ do njihovih kuća, a susjedna nekretnina višestambena zgrada na čestici 7588/14 i 7588/7 imat će svoj put preko čestice koju je ucrtao KĐ u katastar, a nosi katastarsku oznaku 7588/19 k. o. [katastarska općina]. Naglašava se da ovu tužbu treba smatrati tzv. stupnjevitom tužbom, jer si 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ pridržavaju pravo da konačno preciziraju tužbeni zahtjev nakon što bude proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi eventualne parcelacije nerazvrstane ceste na čestici 8440 k. o. [katastarska općina] i ponovne uspostave privatnog puta na koridoru označenom „y“ na priloženoj kopiji katastarskog plana, kao i nakon što vještak građevinske struke dade svoj nalaz i mišljenje o cijeni građevinskog zemljišta u mjestu [adresa] u Gradu Kastvu, tj. prijeporne čestice. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ predlažu očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke. Također predlaže se i saslušanje stranaka, u svojstvu svjedoka supruga 1. tužiteljice ZĐ tj. OĐ iz [adresa] te po potrebi i drugi dokazi. Za sluĉaj da ne bi bio prihvaćen prvenstveno postavljeni tužbeni zahtjev na vraćanje privatnog puta u vlasništvo tužitelja i obvezu tuženika Grada Kastva da izvrši izdvajanje bivše čestice 7588/20 k. o. [katastarska općina] iz sadašnje čestice 8440 k. o. [katastarska općina] te formira ponovno istu česticu 7588/20 k. o. [katastarska općina], učini odgovarajući geodetski elaborat te prijavne listove za katastar i gruntovnicu te upiše to zemljište ponovno kao privatni put vlasništvo tužitelja u suvlasničkim omjerima kako je navedeno u povijesti ove tužbe, tj. 1. tužiteljica BĐ u 2/4 dijela, 2. tužiteljica GĐ u 1/4 dijela i 3. tužitelj TĐ u 1/4 dijela, onda tužitelji postavljaju podredni tužbeni zahtjev kojim traže naknadu za svoje oduzeto zemljište česticu 7588/20 k. o. [katastarska općina] u površini od 188 m[2] . Naglašava se da tržišna cijena jednog m[2] građevinskog zemljišta u [adresa] iznosi 120 eura, protuvrijednost u kunama. To znači da 188 m[2] pomnoženo sa 120 eura daje iznos od 22.560,00 eura za cijelu česticu. Kada se po srednjem tečaju eura u odnosu na kunu po tečajnoj listi HNB na dan 29. 07. 2021. u iznosu od 1 euro = 7,507043 kune, dobije se iznos od 169.358,89 kuna koliko tužitelji traže naknadu za svoje zemljište. Od tog iznosa dv ije četvrtine pripadaju 1. tužiteljici ĆĐ, a to je iznos od 84.679,44 kune, a po jedna četvrtina 2. tužiteljici GĐ i 3. tužitelju TĐ tj. svakome 42.339,72 kune. U dokaz prethodno navedenog pored već predloženog očevida na licu mjesta treba dati zadaću vještaku građevinske struke da procijeni vrijednost bivše čestice 7588/20 k. o. [katastarska općina] po današnjim tržišnim cijenama, sa valutnom klauzulom u eurima. Na temelju navedenog po prosudbi 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ nedopustivo je stjecanje bez osnove na strani tuženika Grada Kastva, jer je to suprotno čl. 1 Protokola 1 uz EKLJP koji štiti pravo vlasništva. Čl. 141 Ustava Republike Hrvatske navodi, da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom, i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske a po pravnoj su snazi iznad zakona. To znači da je čl. 1 Protokola 1 uz EKLJP koji štiti pravo vlasništva na kojega se pozivaju tužitelji po pravnoj snazi jači od Zakona o cestama na kojega se poziva tuženik Grad Kastav i po kojemu je tuženik Grad Kastav oduzeo privatno vlasništvo na navedenoj čestici tužiteljima bez plaćanja ikakve naknade. Ističe se da Iz knjige dr. sc. RĐ, ustavne sutkinje, koja knjiga nosi naslov – Načelo razmjernosti u praksi Europskih sudova i Hrvatskog Ustavnog suda (s posebnim osvrtom na vlasništvo) dostavlja se preslika str. 140 na kojoj su navedena tri pravila iz članka 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju koja obuhvaćaju: 1. načelo mirnog uživanja vlasništva (prva reĉenica stavka 1. ĉlanka 1.),
2. oduzimanje imovine (druga rečenica stavka 1. ĉlanka 1.), 3. kontrolu korištenja imovine (stavak 2. ĉlanka 1.). Kada se ta pravila primijene u ovoj parnici, onda po prosudbi 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ je vidljivo da se radi o oduzimanju njihove imovine sa strane tuženika Grada Kastva bez naknade, koje pravilo je navedeno pod toĉkom 2. na stranici 140 navedene knjige dr. sc. RĐ koja predstavlja njezinu doktorsku disertaciju objavljenu sa strane Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2016.g. Po članku 141 Ustava Republike Hrvatske i navedenom Pravilu pod točkom 2. članka 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju treba tužiteljima dosuditi naknadu za oduzeto zemljište ukoliko se odbije prvotno postavljeni tužbeni zahtjev objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, jer 3. tužitelj TĐ podredno traže naknadu za svoju imovinu koju im tuženik Grad Kastav mora platiti prema članku 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju, drugo pravilo koje zabranjuje oduzimanje imovine, što se dogodilo u ovom slučaju. U dokaz prethodno navedenog predlaže se uvid u presliku str. 139 i 140 iz navedene knjige dr. sc. RĐ u privitku. Na temelju navedenog 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ predlažu da sud nakon provedenog postupka donese ovu presudu: "1/ Tuženik Grad Kastav dužan je o svom trošku financirati izradu geodetskog elaborata prijavnog lista za katastar i zemljišnu knjigu na način da se iz čestice broj 8440 nerazvrstana [adresa] u površini od 1507 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdvoji u svom prvobitnom obliku i površini čestica broj 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da na tako formiranoj čestici bude tužiteljica BĐ suvlasnica u 2/4 idealna suvlasnička dijela, tužiteljica GĐ suvlasnica u 1/4 idealna suvlasnička dijela i tužitelj TĐ suvlasnik u 1/4 idealna suvlasnička dijela, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 2/ Tuženik dužan je naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od kuna................... sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Za slučaj da sud ne bi udovoljio prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu na ponovno vraćanje u posjed i vlasništvo privatnog puta tužiteljima, kako je to navedeno pod točkom 1/ i 2/ tužbenog zahtjeva, onda podredno 3. tužitelj TĐ predlažu da sud donese ovu presudu: "3/ Tuženik dužan je platiti tužiteljici DĐ iznos od 84.679,44 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade za njezin idealni suvlasnički dio od 2/4 dijela na zemljištu kĉ.br. 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 4/ Tuženik dužan je platiti tužiteljici MĐ iznos od 42.339,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime naknade za njezin idealni suvlasnički dio od 1/4 dijela na zemljištu kĉ.br. 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 5/ Tuženik dužan je platiti tužitelju VĐ iznos od 42.339,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime naknade za njegov idealni suvlasnički dio od 1/4 dijela na zemljištu kĉ.br. 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 6/ Tuženik dužan je naknaditi tužiteljima parniĉni trošak u iznosu od kuna.................. sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. U svom odgovoru na tužbu 28. veljače 2022. tuženik Grad Kastav je u cijelosti sporio tužbu i tužbeni zahtjev 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ. Ističe se da 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ neosnovano predlažu vraćanje puta u njihovo vlasništvo i obvezu tuženika Grada Kastva da izvrši izdvajanje bivše čestice 7588/20, k. o [katastarska općina] iz sadašnje čestice 8440, k. o. [katastarska općina] te formira ponovno istu česticu 7588/20 zbog nastavno navedenih razloga. Prema članku 131. stavku 1. Zakona o cestama, ceste koje se na dan stupanja na snagu toga zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika ako nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste, a prema stavku 6. nerazvrstane ceste iz stavka 1. upisat će se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Nadalje, člankom 133. stavkom 1. Zakona o cestama propisano je da se nerazvrstane ceste iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. toga Zakona evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste, javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava trećih osoba. Obzirom da se u konkretnom slučaju , kako i sami tužitelji navode, radi o putu koji se koristi za promet dugi niz godina, to je razvidno da tužiteljima nekretnina nije oduzeta provedbom elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste u zemljišnim knjigama i katastru , već im je ta nekretnina oduzeta onda kada se je ista kao takva počela upotrebljavati. To vlasništvo već je stečeno na temelju zakona, a citirane odredbe Zakona o cestama, kao lex specialis, reguliraju način zemljišnoknjižnog i katastarskog usklađivanja njihova stanja, propisujući upis nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi i neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave – i to ʺbez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjiziʺ. Upravo vezano za modus korištenja predmetne nekretnine tuženik Grad Kastav prije svega ističe prigovor zastare. Opći zastarni rok za potraživanje naknade zbog oduzimanja zemljišta od 5 (pet) godina je protekao. Trenutak koji je relevantan za računanje početka roka jest trenutak kada se nekretnina počela koristiti kao cesta. Sam i tužitelji u svojoj tužbi navode da se nekretnina kao put za promet motornih vozila koristi prije 1996. godine, dakle znatno prije no što je stupio na snagu Zakon o cestama, te je po prosudbi tuženika Grada Kastva razvidno da je tražbina 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ za isplatu tržišne vrijednosti zastarjela. Tuženik Grad Kastav također, opreza radi, osporava vrijednost predmetnog puta koju su tužitelj naveli jer je ista precijenjena, budući metar kvadratni puta ili ceste na području Grada Kastva zasigurno ne iznosi 120,00 EUR/m[2] . Slijedom svega navedenog, budući da se u konkretnom slučaju radi o legitimnom načinu na koji je tuženik Grad Kastav stekao pravo vlasništva na spornoj nerazvrstanoj cesti te cijeneći istaknuti prigovor zastare, tuženik Grad Kastav predlaže naslovu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži 1. tužiteljici DĐ, 2. tužiteljici GĐ i 3. tužitelju TĐ da tuženiku Gradu Kastvu naknadi troškove parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u: svu dokumentaciju koju su dostavile stranke i koja kao takva nije sporna u smislu vjerodostojnosti nezavisno od toga tko od stranka je istu dostavio. Također izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-3987/18 i Z-3608/17. Nadalje izvešen je uvid u nalz i mišljenje angažiranog mjerničkog vještaka Tomislava Vidmara mag. ing. geod. et geoinf. od 15. listopada 2025. (list sudskog spisa od broja 208 do 233) i nalaz i mišljenje angažiranog građevinskog vještaka ŠĐ dipl ing. građ. od 3. prosinca 2025. (list sudskog spisa od broja 249 do 262). Na ročištu dana 3. ožujka 2026. u svojstvu svjedoka saslušani su: ČĐ (list sudskog spisa broj 276) i NĐ (list sudskog spisa broj 276 i 277) kao i same stranke tj. 1. tužiteljica BĐ (list sudskog spisa broj 277), 2. tužiteljica GĐ (list sudskog spisa broj 277) i 3. tužitelj TĐ (list sudskog spisa broj 277).
4. U svom nalazu i mišljenju od 15. listopada 2025. angažirani mjernički vještak Tomislav Vidmar mag. ing. geod. et geoinf. ističe da je prisustvovao očevidu suda na licu mjesta dana 19. rujna 2025. godine, na kojem je dobio zadatak izraditi nalaz i mišljenje u kojemu treba identificirati nekadašnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada unutar nove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odrediti površinu iste, očitovati se što predstavlja te usporediti gruntovne i katastarske podatke za navedene nekretnine. Nekretnina dređena rješenjem suda je k.č.br. nekadašnja 7588/20 k. o. [katastarska općina], sada dio k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], a ista se nalazi u lokalnoj samoupravi Grada Kastva. Naglašava se da kopija katastarskog plana preuzeta je putem zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra (ZIS OSS). Geodetska izmjera predmetne nekretnine te okolnog područja izvedena je GPS/GNSS uređajem u Hrvatskom terestričkom referentnom sustavu (HTRS96/TM) te manjom bespilotnom letjelicom. Obradom terenskih podataka mjerenja dobiven je snimak stvarnog stanja na terenu te digitalna ortofoto karta snimljenog područja. Prema obrađenim podacima izmjere izrađen je preklop katastarskog plana na geodetsku izmjeru snimljenog područja, a sve u skladu s uputama Državne geodetske uprave (Zagreb, 10. lipnja 2013. godine). Angažirani mjernički vještak Tomislav Vidmar mag. ing. geod. et geoinf. konstatira da prilikom očevida suda na licu mjesta tužitelji su pokazali prijepor. Prijepor se nalazi u [adresa], a proteže se sjeverno od kuće na adresi [adresa]. U naravi prijepor predstavlja prilazni put koji je djelomično asfaltiran, a djelomično popločen tlakavcima (Prilog br. 4 – fotografije br. 1, 2, 3, 4). Na prijelazu s asfaltiranog dijela prilaznog puta na betonski dio nalazi se slivna rešetka, dok se na dijelu popločenom tlakavcima nalaze dvije šahte. Angažirani mjernički vještak Tomislav Vidmar mag. ing. geod. et geoinf. ističe da predmetna nekretnina prema službenom katastarskom planu je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao nerazvrstana cesta SU 128, [adresa], površine 1507 m2 u vlasništvu: Javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu grada [adresa]. Nekadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (SI) koja je predmet ovog postupka je geodetskim elaboratom (RN-16/17) izvedenog stanja nerazvrstane ceste GSU17- [adresa] i SU128- [adresa] u [adresa], izrađenog po Topoing d.o.o. u veljači 2016. godine, a potvrđenog 20.11.2017. godine, pripojena novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nerazvrstana cesta – SU128- [adresa]). Na skici lica mjesta (Prilog br. 2 i 3) prikazan je preklop katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (SI) na službeni katastarski plan k. o. [katastarska općina]. Isprekidanim linijama narančaste boje, rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A i ispunom roze boje prikazana je nekadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (SI) čija površina izračunana iz grafike katastarskog plana stare izmjere k. o. [katastarska općina] iznosi 180 m[2] . Prema dostupnoj dokumentaciji površina nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u katastarski operat i zemljišnu knjigu bila je 188 m[2] . Prema staroj izmjeri prijepor pokazan prilikom očevida suda na licu mjesta odgovara zk.č.br. 495/20 k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok prema službenom katastarskom planu prijepor odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje angažiranog mjerničkog vještaka Tomislava Vidmara mag. ing. geod. et geoinf. kojeg je prihvatio i ovaj sud budući je stekao dojam da je isti stručan i objektivan.
5. U svom nalazu i mišljenju od 3. prosinca 2025. angažirani građevinski vještak ŠĐ dipl ing. građ. ističe da područje i lokacija procjembenog zemljišta je utvrđena na temelju postavki „Prostornog plana uređenja Grada [adresa]“ (Sl.n.PGŽ broj 21/03, 14/06, 13/10, 21/11-ispr., 16/13, 36/13-ispr., 18/15, 5/17-proč.tekst., 21/18 i Sl.n.Grada Kastva broj 06/19, 09/21-proč. tekst, 09/25). Procjembeno zemljišta, u naravi prilazna cesta, nalazi se u prostoru izgrađenog stambenog naselja oznake N1 - 4, u kojem su definirani „Uvjeti gradnje u izgrađenim i uređenim dijelovima građevinskog područja naselja Kastav“. Naglašava se da se dostavlja se snimak grafike iz „Prostornog plana uređenja Grada [adresa]“ (Sl.n.PGŽ 5/2017) od 24.02.2017, na kojem je označena lokacije procjembenog zemljišta. Na temelju ovog „PPU Grada [adresa]“ izračunata je tržišna vrijednost zemljišta, prema pravilu prethodnog učinka. Prema utvrđenju angažiranog građevinskog vještaka ŠĐ dipl ing. građ. u naravi sporni prijepor je danas dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a predstavlja prilazni put-cestu do stambene zgrade na adresi [adresa]. Karakteristike zemljišta: 1) prilazni put, zemljište dio k. č. [katastarska čestica], zkul broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površina 188,00 m[2] , 2) sastavni je dio nerazvrstane ceste –SU128- [adresa], upisano kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Kastva, 3) sadašnje stanje zemljišta: dio asfaltirana površina, dio ugrađeni tlakavci, 4) način korištenja: prilazni put do stambene zgrade [adresa], 5) uređenje površina: dio asfaltirana površina, dio ugrađeni tlakavci, između je slivna rešetka, 6) prava i tereti: samovlasnik: Grad Kastav, 7) akti o gradnji: nije poznato, 8) položajna obilježja: dio nerazvrstane ceste SU128- [adresa], 9) vrijeme čekanja: nema i 10) zemljište I kategorije (čl.10, Pravilnika). Potom se naglašava da dan kakvoće je 23.02.2017 godine, odnosno dan prije stupanja na snagu „Prostornog plana uređenja Grada [adresa]“ (Sl.n.PGŽ 5/2017 od 24.02.2017 godine). Dan vrednovanja je 3.12.2025 godine, podredno 03.03.2017 i 05.09.2017 godine. Za utvrđenje tržišne vrijednost nekretnine na dan izrade ovog nalaza (03.12.2025) predmetne nekretnine, u naravi građevinsko zemljišta, korištena je poredbena metoda, na temelju realiziranih kupoprodajnih ugovora zadnjih tri-četiri godine za zemljišta na području katastarske općine [katastarska općina]. Kupoprodajni su ugovori evidentirani na internetskom portalu „e-nekretnine“ Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Zagreb, sa podacima koji su preuzeti iz Porezne uprave. Zaključno angažirani građevinski vještak ŠĐ dipl ing. građ. je utvrdio: 1) Tržišna vrijednost procjembenog zemljišta, kao dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa], na dan izrade ovog nalaza (3.12.2025), zaokruženo iznosi: 14.200,00 EUR, 2) Tržišna vrijednost procjembenog zemljišta, kao dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa], na dan izvlaštenja (03.03.2017) zaokruženo iznosi: 6.820,00 EUR, 3) Tržišna vrijednost procjembenog zemljišta, kao dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa], na dan upisa prijavnog lista (05.09.2017) zaokruženo iznosi: 7.030,00 EUR. Naglašava se da sve prethodno izračunate vrijednosti su bez PDV-a te procijenjena tržišna vrijednost ovog zemljišta je informativnog karaktera i uvjetovana je trenutnim stanjem tržišta nekretnina te je podložna promjenama. Navedena informativna vrijednost je procijenjena na promatrani rok u trajanju od šest mjeseci i to ukoliko ne dođe do značajnih promjena na tržištu nekretnina, uvjetovanih drugim parametrima, kao što su ekonomski, politički i slično, a koji se za sada ne mogu procijeniti niti predvidjeti. Nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje angažiranog građevinskog vještaka ŠĐ dipl ing. građ. kojeg je u cijelosti prihvatio i ovoj sud budući je stekao dojam da je isti stručan i objektivan.
6. Usmeno saslušan na ročištu dana 3. ožujka 2026. svjedok ČĐ je iskazao da je bio na licu mjesta kad je bio očevid suda u nazočnosti mjerničkog i građevinskog vještaka. Navedeno sporno zemljište je bilo u naravi šuma koju su oni iskrčili i napravili put do njihovih kuća. Prema tvrdnjama svjedoka OĐ oni su to nesmetano koristili za prolaz automobilima. Međutim tek negdje od 1996. pa nadalje taj put koriste i stanari višestambene zgrada. Tu višestambenu zgradu je napravio gospodin KĐ. Naglašava se da oni su samo obaviješteni da njihov privatni put je pretvoren sudskim rješenjem u nerazvrstanu cestu. Oni su se na to rješenje žalili ali nisu uspjeli pa su zato pokrenuli ovu tužbu. Naime oni smatraju da bi to i nadlaje trebalo ostati njihov privatni put, a podredno ako to nije iz bilo kog razloga moguće onda ih je potrebno obeštetiti odnosno isplatiti pravičnu novčanu naknadu. Prema tvrdnjama svjedoka OĐ na spornom prijeporu oni parkiraju automobile dok stanari višestambene zgrade iz [adresa] koja ima 8 stanova tu samo prolaze automobilima. Prema tvrdnjama svjedoka OĐ u međuvremenu se dovršava i zgrada na adresi [adresa] gdje ima dva stana tako da će u budućnosti možda i stanari te zgrade koristiti taj put , a oni se boje da bi isti mogli tu parkirati svoje automobile. Prema tvrdnjama svjedoka OĐ stanari na adresi 124b, [adresa], ne parkiraju svoje automobile na spornom prolazu, budući imaju dosta mjesta ispred zgrade. Svjedok ČĐ je iskazao da sporni prijepor je jedini prilaz do njihovih kuća kojeg trenutno koriste. Taj put kako je prije rekao koriste i dvoje stanara zgrade [adresa]. Na spornom prijeporu prije nekih godinu dana Grad Kastav je postavio kanalizaciju. Prema tvrdnjama svjedoka OĐ oni nikada nisu branili susjedima da prolaze našim putem. Na kraju svoga iskaza svjedok ČĐ je ustvrdio da su oni morali kupiti sporni prijepor kako bi dobili lokacijsku i građevinsku dozvolu.
7. Usmeno saslušan na ročištu dana 3. ožujka 2026. svjedok NĐ je iskazao da je on zaposlen kod tuženika Grada Kastva kao pročelnik odjela za komunalni sustav i prostorno uređenje od 2014 pa nadalje. Sporni prijepor je u naravi nerazvrstana cesta koja se kao takva koristila, a što je utvrdio mjernički vještak kojem je dat u zadatak da to točno snimi kako bi se to kasnije samo evidentiralo u zemljišne knjige. Naime prilikom tog snimanja utvrđeno je da su okolni objekti izgrađeni sukladno lokacijskoj i građevnoj dozvoli. Svjedok NĐ ističe da angažirana geodetska firma koja je dobila posao je imala zadatak da snimi stvarno stanje na terenu sukladno važećim propisima. Dakle oni su utvrdili da taj prijepor se već koristi kao nerazvrstana cesta pa su tako i napravili elaborat koji je potom proslijeđen zemljišno knjižnom odjelu radi evidentiranja i provedbe. Napominje da prostorna dokumentacija za Grad Kastav je rađena 1988 i to od tadašnje nadležne Općine Rijeka. Dakle, sve to je uzela u obzir angažirana geodetska tvrtka Topoing d.o.o. Na pitanje 3. tužitelja TĐ zbog čega kao nerazvrstana cesta nije proglašena dio k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se također koristila za prolaz automobilima svjedok NĐ je iskazao da je to radila vanjska geodetska firma i Grad Kastav nije imao utjecaja na njihov rad.
8. Usmeno saslušan na ročištu dana 3. ožujka 2026. 3. tužitelj TĐ je iskazao da je slušao iskazivanje svjedoka OĐ te može u potpunosti potvrditi istinitost njegova iskazivanja. Naglašava se sporni prijepor oni koriste za prolaz automobilima i na spornom prijeporu i parkiraju svoje automobile jer im je okućnica nedovoljna za parkiranje automobila.
9. Usmeno saslušana na ročištu dana 3. ožujka 2026. 1. tužiteljica BĐ je iskazala da je slušala iskazivanje svoga supruga ČĐ i nećaka TĐ te može u potpunosti potvrditi istinitost njihovih iskaza. Potpuno joj je nejasno zbog čega se samo njihov privatni put proglasio nerazvrstanom cestom, a ne primjerice i dva metar širine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je bilo ranije vlasništvo gospodina PĐ , a koje je to njegova žena IĐ prodala KĐ i koji je postojeću kuću pretvorio u višestambeni objekt za otkup stanova. Na kraju svoga iskaza 1. tužiteljica BĐ je napomenula da od tih 8 stanara samo dvoje stanara iz zgrade [adresa] koriste sporni prijepor.
10. Usmeno saslušan na ročištu dana 3. ožujka 2026. 2. tužiteljica GĐ je iskazala da je slušala iskazivanje svjedoka OĐ, 1. tužiteljice ZĐ i 3. tužitelja TĐ te može u potpunosti potvrditi istinitost njihovih iskazivanja.
11. Uvidom u Zemljišnoknjižni spis Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-3987/18 i Z-3608/17 ovaj sud je utvrdio da dana 30. ožujka 2017. tijela nadležna za katastar (Državna geodetska uprava, Područni ured za Katastar Rijeka), nakon provedbe geodetskog elaborata pokrenula su zemljišnoknjižni postupak pred Zemljišno-knjižnim odjelom Općinskog suda u Rijeci radi upisa ceste koju su izgradili 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ kao nerazvrstane ceste. Rješenjem poslovni broj Z-13060/2017 od 5. rujna 2017. zemljišnoknjižni referent Općinskog suda u Rijeci spojio je česticu na kojoj su podnositelji izgradili pristupnu cestu s tri susjedne čestice u vlasništvu Grada Kastava u novoformiranu jedinstvenu česticu, te je tu novu česticu upisao kao javno zemljište u vlasništvu Grada Kastava. Naime, između ostalih poništena je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] i ista je spojena u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Citirano rješenje Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog poslovni broj Z- 13060/2017 od 5. rujna 2017. 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ su zaprimili dana 7. rujna 2017. te su dana 18. rujna 2017. protiv istoga podijeli prigovor tvrdeći da su njime povrijeđena njihova prava vlasništva. Pozvali su se, inter alia, na članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: EKLJP). Konkretno, ustvrdili su da je Grad Kastav trebao pokrenuti postupak izvlaštenja prije upisa navedene promjene u zemljišne knjige jer se takva promjena nije smjela provesti bez njihove suglasnosti. Naveli su i da bi se načelno mogli složiti s izvlaštenjem, ali samo pod uvjetom da im se isplati pravedna naknada. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-3987/18-10 te Z- 36081/17 od 16. veljače 2018. odbijen je prigovor 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ. Naime između ostaloga se u obrazloženju toga rješenja navodi da je Zakonom o cestama propisan postupak upisa nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige i da je zemljišnoknjižni referent pravilno primijenio mjerodavne odredbe. Dana 19. ožujka 2018. 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ uložili su žalbu protiv te odluke ponavljajući u biti tvrdnje iznesene u njihovu prigovoru od 18. rujna 2017. Ustvrdili su i da je geodetski elaborat na temelju kojeg su tijela nadležna za katastar pokrenula zemljišnoknjižni postupak manjkav i da ne odgovara stvarnom stanju predmetnog zemljišta. Međutim Županijski sud u Velikoj Gorici svojim rješenjem poslovni broj Gž Zk-233/2018-2 od 24. rujna 2018. je odbio žalbu 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-3987/18-10 te Z-36081/17 od 16. veljače 2018. Nakon toga 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ su podnijeli i ustavnu tužbu ali je ista odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4841/2018 od 8. svibnja 2019. Također 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ su se obratili i Europskom suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) ali je njihova tužba proglašena nedopuštenom odlukom toga suda broj 59030/19 od 20. siječnja 2022. (list sudskog spisa od broja 118 do 129).
12. Svojim podneskom od 2. ožujka 2026. 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ su sukladno nalazu i mišljenju angažiranog mjerničkog vještaka Tomislava Vidmara mag. ing. geod. et geoinf. i angažiranog građevinskog vještaka ŠĐ dipl ing. građ. konačno specificirali svoj tužbeni zahtjev te su predložili da sud donese slijedeću presudu: "I/ Tuženik Grad Kastav dužan je o svom trošku financirati izradu geodetskog elaborata prijavnog lista za katastar i zemljišnu knjigu na način da se iz čestice broj 8440 nerazvrstana [adresa] u površini od 1507 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdvoji u svom prvobitnom obliku i površini čestica broj 7588/20 šuma u površini od 188 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da na tako formiranoj čestici bude tužiteljica BĐ suvlasnica u 2/4 idealna suvlasnička dijela, tužiteljica GĐ suvlasnica u 1/4 idealna suvlasnička dijela i tužitelj TĐ suvlasnik u 1/4 idealna suvlasnička dijela, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II/ Tuženik dužan je naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od________EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Za slučaj da sud ne bi udovoljio prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu na ponovno vraćanje u posjed i vlasništvo privatnog puta tužiteljima, kako je to navedeno pod točkom 1/ i 2/ tužbenog zahtjeva, onda podredno 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ predlažu da sud donese sljedeću presudu: "I/ Tuženik je dužan platiti tužiteljici DĐ iznos od 8.844,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade za njezin idealni suvlasnički dio od 2/4 dijela na zemljištu određenom kao kč. br [katastarska čestica] šuma u površini od 188m2 koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na dan izrade nalaza određenom kao k. č. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa] sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II/ Tuženik je dužan platiti tužiteljici GĐ iznos od 4.422,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade za njezin idealni suvlasnički dio od 1/4 dijela na zemljištu određenom kao kč. br [katastarska čestica] šuma u površini od 188m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na dan izrade nalaza određenom kao k. č. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa] sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III/ Tuženik je dužan platiti tužitelju VĐ iznos od 4.422,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade za njegov idealni suvlasnički dio od 1/4 dijela na zemljištu određenom kao kč. br [katastarska čestica] šuma u površini od 188m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na dan izrade nalaza određenom kao k. č. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi prilazni put do stambene zgrade [adresa] sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. IV/ Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od
EUR sa zakonskom zateznom
kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
13. Na ročištu dana 3. ožujka 2026. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio sve stranke da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 3. ožujka 2026. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP -om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnica 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ u cijelosti na način kako je isti preciziran u njihovom podnesku od 02. ožujka 2026. Naglašava se da se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva. Dakle, najprije treba pravno odlučiti o točki 1 izreke tužbenog zahtjeva za ponovno vraćanje u posjed i vlasništvo privatnog puta tužiteljima. U svezi eventualnog tužbenog zahtjeva radi isplate treba odlučiti podredno ukoliko se pravomoćno odbije kao neosnovan onaj prvo postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe se primjedba na iskaze svjedoka u dijelovima koji su u suprotnosti s navodima tužitelja. U svojoj završnoj riječni punomoćnice tuženika Grada Kastva su predložile odbijanje tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ kao neosnovan. Ističe da je iz navoda stranaka proizlazi da se radi o pristupu do njihovih kuća, a ne kao što je u nalazu vještaka ŠĐ utvrđeno da se radi o prilaznom putu samo do stambene zgrade na adresi [adresa].
14. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjevi 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ su djelomično osnovani.
15. Ovaj sud je u potpunosti prihvatio kao isitnite iskaze 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ kao i saslušanih svjedoka OĐ i NĐ. Iz provedenog postupka ovaj sud je utvrdio:
- Budući da nije postojao pristup kućama tužitelja s glavne ceste, 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i pravni prednik 3. tužitelja TĐ tj. ĐĐ su kupili obližnju česticu k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao suvlasnici navedene nekretnine su bili upisani: 1. tužiteljica BĐ u 2/4 dijela, 2. tužiteljica GĐ u 1/4 dijela i UĐ u 1/4 dijela. Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-2227/12 od 30. travnja 2013. rješenjem Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-6521713 od 2. svibnja 2013. umjesto pok. ĐĐ upisan je kao suvlasnik te nekretnine u 1/4 dijela njegov sin 3. tužitelj TĐ.
- Negdje 1996. godine 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i pravni prednik 3. tužitelja TĐ tj. ĐĐ su posjekli šumu i na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] napravili privatni put do svojih kuća.
- Tijekom 2006. godine, na čestici koja se nalazi sjeverno od zemljišnih čestica tužitelja KĐ je umjesto ranije kuće napravio višestambeni objekt u [adresa], na adresi [adresa] s osam stanova. Svi ti stanovi u zgradi prodani su do početka 2008. godine. Od tada se privatnom pristupnom cestom koju su izgradili tužitelji koriste i stanari navedene višestambene zgrade u [adresa] tj. samo dvoje od osam stanara navedene zgrade. Međutim u međuvremenu dovršava se i zgrada u [adresa] s dva stana tako da predvidivo i stanari te zgrade će koristi pristupnu cestu tj. nekadašnju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] u naravi štala površine 50 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Hreljin
- Dana 28. srpnja 2011. stupio je snagu Zakon o cestama ( Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, 156/2025 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZC). Prema čl. 98. st. 1. ZC-a nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, te se između ostalih navode i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina. Također je odredbom čl. 131. st. 1. ZC-a propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste te da se nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju u zemljišne knjige po službenoj dužnosti, na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Tom je odredbom nadalje propisano da prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz st. 4. toga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (st. 5) te da će se nerazvrstane ceste (iz stavka 1. toga članka) upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6).
- Dana 30. ožujka 2017. tijela nadležna za katastar (Državna geodetska uprava, Područni ured za Katastar Rijeka), nakon provedbe geodetskog elaborata pokrenula su zemljišnoknjižni postupak pred Zemljišno-knjižnim odjelom Općinskog suda u Rijeci radi upisa ceste koju su izgradili tužitelji kao nerazvrstane ceste a što je u konačnici rezultiralo na način da je nekadašnja nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi štala površine 50 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je bila u suvlasništvu 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ ušla u kao sastavni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi nerazvrstana cesta SU 128 [adresa] površine 1507 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je upisana kao javno dobro u općoj upravi u neotuđivom vlasništvu Grada Kastava. Navedeni zemljišno knjižni postupak se je vodio kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-3987/18 i Z-3608/17 koji je prethodno opisan u točki 11. obrazloženja ove presude. Dakle, izvršeno je faktično izvlaštenje te nije sporno da 1. tužiteljici DĐ, 2. tužiteljici GĐ i 3. tužitelju TĐ nisu novčano obeštećeni.
16. Prethodno navedene činjenice koje je utvrdio ovaj sud nisu između stranka sporna već su sporna isključivo pravna pitanja tj. imaju li pravo 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja tj. da im se vrati nekadašnja nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u njihovo vlasništvo odnosno podredno ako to nije moguće imaju li pravo na novčano obeštećenje i ako je odgovor afirmativan da li u tom slučaju je nastupila zastara njihovog potraživanja.
17. Valja naglasiti da ZC prvi put u hrvatskom zakonodavstvu određuje u čijem su vlasništvu nerazvrstane ceste tako da je na nerazvrstanim cestama uspostavljen vlasničkopravni režim javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Pri tome ZC razlikuje ceste koje će se tek izgraditi i postati nerazvrstane ceste pravomoćnošću uporabne dozvole i nerazvrstane ceste koje su već izgrađene te ex lege, stupanjem na snagu ZC-a postaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave, bez obzira na dotadašnje upise prava vlasništva drugih fizičkih i pravnih osoba na nekretninama na kojima su izgrađene nerazvrstane ceste. U odnosu na prvu kategoriju – nerazvrstane ceste koje će se tek izgraditi u čl. 105. st. 2. ZC određuje da se provode propisi o izvlaštenju te da dotadašnji vlasnik izvlaštene nekretnine ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Međutim, u odnosu na drugu kategoriju - nerazvrstane ceste koje su već izgrađene te ex lege, stupanjem na snagu ZC-a postaju javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave . Međutim, ZC ne rješava pitanje naknade do tada upisanim vlasnicima nekretnina na kojima su izgrađene nerazvrstane ceste, već određuje da se evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste - javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. Usporedbe radi, Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/2018, 110/2018, 32/2020, 145/2024 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZKG) u članku 61. stavku 1. na jednak način proglašava komunalnu infrastrukturu javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, međutim, različito od ZC-a, propisuje kada komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi, i to tako da određuje da stječe status javnog dobra „danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi, a ako je riječ o komunalnoj infrastrukturi koja nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, nakon što su riješeni imovinskopravni odnosi.“ Dakle, kod komunalne infrastrukture koja nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, komunalna infrastruktura može steći status javnog dobra u općoj uporabi i prijeći iz vlasništva drugih fizičkih i pravnih osoba u vlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost tek nakon što se razriješe imovinskopravni odnosi. Po prosudbi ovoga suda 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ ne mogu osnovano tražiti povrat u svoje vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je na njoj izgrađena nerazvrstana cesta koja je sada po samom zakonu ex lege u vlasništvu tuženika Grada Kastva. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
18. Valja naglasiti da niti za tuženika Grada Kastva nije sporno da u takvoj pravnoj i faktičnoj situaciji 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ imaju pravo na naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta bez provođenja propisanog izvlaštenja. Međutim, tuženik Grad Kastav ističe prigovor zastare. Prema tvrdnjama tuženika Grada Kastva zastara naknade zbog oduzimanja zemljišta je pet godina a relevantan trenutak za računanje roka zastare je kada se nekretnina počela koristiti kao cesta, a što je prema navodima samih tužitelja bilo i prije 1996. godine dok je tužba tužitelja podnesena dana 30. srpnja 2021. tako da je već odavno nastupila zastara. Prigovor zastare tuženika Grada Kastva ovaj sud nije uvažio kao osnovan.
19. Valja naglasiti da u svom pravnom shvaćanju sa 2 sjednice Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. navodi: ''Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“.
20. U ovom konkretnom slučaju očito 1. tužiteljica BĐ, 2. tužiteljica GĐ i 3. tužitelj TĐ su saznali da njihova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] više nije njihovo privatno vlasništvo nego sada sastavni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi nerazvrstana [adresa] površine 1507 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika Grada Kastva tek dana 7 rujna 2017. kada su zaprimili rješenje Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z- 13060/2017 od 5 rujna 2017. Prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 te u daljnjem tekstu: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, budući je tužba 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ podnesena 30. srpnja 2021. ako se i primijeni kao ispravno citirano pravno shvaćanje sa 2 sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. očito je da do tada zahtjev za isplatu naknade tužiteljima za oduzeto zemljište nije zastarjelo.
21. Valja naglasiti da bivši vlasnici koji nisu ostvarili naknadu za oduzeto zemljište bili su uvjereni da im se vlasništvo koje je upisano u zemljišne knjige bez naknade ne može oduzeti. Očekivali su isplatu naknade jer se bez izvlaštenja zemljišta za cestu nije mogla ishoditi građevinska niti uporabna dozvola pa se kao takva nije niti mogla upisati u zemljišne knjige. Međutim, ostali su bez toga jamstva i mogućnosti ostvarenja naknade upravo budući je ZC-a legalizirao status takvih cesta i omogućio upis u zemljišne knjige bez obzira na postojeće upise. Prema čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Prema čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZV) pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Potom se u čl. 33. st. 2. ZV-a navodi bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Sukladno čl. 33. st. 3. ZV-a ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje. Na kraju je čl. 33. st. 4. ZV-a propisano ne bude li razlog radi kojega je bilo provedeno neko izvlaštenje ostvaren u propisanom, odnosno razumnom roku, izvlaštenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijašnje pravno i faktično stanje koliko je to najviše moguće, ali tada smije zadržati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlaštenja." Članak 33. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.) glasio je: ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja." Prema čl. 11. st. 1. važećeg Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine br. 74/2014, 69/2017, 98/2019 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZOI) za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Članak 1. Protokola br. 1 uz EKLJP u glasi: "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
22. Primjera radi valja naglasiti da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. između ostaloga ističe: ".....Dakle, podnositelju je oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta prije 2009. godine bez provođenja propisanog postupka izvlaštenja i bez isplate naknade za navedenu nekretninu. Stoga takvo postupanje predstavlja miješanje u njegovo pravo vlasništva. Takvo miješanje predstavlja povredu prava vlasništva ako ne ispunjava uvjete iz članka 1. stavka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, odnosno članka 50. stavka 1. Ustava. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno ispitati je li oduzimanje vlasništva bilo propisano zakonom ili je bilo u interesu Republike Hrvatske i je li za tako oduzeto vlasništvo osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine. 10.1. Ustavni sud ocjenjuje da je miješanje utemeljeno na zakonu - člankom 131. stavkom 1. ZoCest-a/11 propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu ZoCest-a/11, tj. 28. kolovoza 2011. koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga ZoCes-a/11, postaju nerazvrstane ceste, dakle, na suvlasničkom dijelu nekretnine podnositelja izgrađena je nerazvrstana cesta koja je sukladno članku 131. stavku 2. ZoCest-a/11, po službenoj dužnosti postala javno dobro kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju vlasništvo tuženog Grada Zagreba. Također, miješanje je težilo ostvariti legitimni cilj, odnosno izgradnju prometnice u javnom interesu, u smislu članka 1. stavka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te članka 50. stavka 1. Ustava. U konkretnom je slučaju zadaća Ustavnog suda utvrditi je li za tako oduzeto suvlasništvo nekretnine podnositelja osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine. ....13. Ustavni sud primjećuje da je podnositelju nekretnina oduzeta bez provođenja zakonom predviđenog postupka za izvlaštenje za izgradnju ceste, za koju u konačnici nije ostvario naknadu tržišne vrijednosti. Naime, sadašnji vlasnik nekretnine tuženik Grad Zagreb ne može izvlačiti korist uslijed oduzimanja vlasništva i proglašenja nekretnine javnim dobrom u općoj uporabi (nerazvrstana cesta) bez provođenja postupka izvlaštenja....."
23. Valja posebno napomenuti da prema čl. 170. ZV-a pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Dakle, iz citiranih propisa je razvidno da faktično izvlaštenje ima tri faze: 1) utvrđivanje interesa Republike Hrvatske za gradnju nerazvrstane ceste, koji je kod izvlaštenja „de facto“ utvrđen prema prostornom planu i članku 105. ZC-a, 2) oduzimanje zemljištu sposobnosti da bude u prometu prema članku 33. st. 2. ZV-a jer je postalo javno dobro pa su nastupili učinci kao da je doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju i 3) sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade po službenoj dužnosti određivanje visine i isplata naknade na temelju članka 50. Ustava Republike Hrvatske. Iz toga proizlazi da kod instituta izvlaštenja o zastari nema niti govora sve do trenutka dok se ne okonča treća faza odnosno dok nije pravomoćnom odlukom upravnog tijela ili suda određena visina i obveza isplate naknade po službenoj dužnosti. U prilog takvom tumačenju može se navesti odluka ESLJP-a u predmetu Radan protiv Hrvatske, zahtjev br. 49019/06, od 27. rujna 2009. gdje se između ostaloga navodi: „… Sud napominje da nacionalno pravo dopušta nekoliko mogućih osnova temeljem kojih podnositelj može tražiti naknadu za zemljište površine 109 četvornih metara koje nije bilo uključeno u početnu odluku o izvlaštenju. Prvo, članak 1045. Zakona o obveznim odnosima daje podnositelju pravo na potraživanje ukupne štete koja mu je uzrokovana izvlaštenjem dodatnih 109 četvornih metara. Nadalje, članak 1111. istog Zakona omogućuje podnositelju traženje naknade u vrijednosti imovine koju mu je država oduzela bez ikakve pravne osnove. Najzad, i kao najvažnije, temeljem članka 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, podnositelj ima stvarnopravni zahtjev prema državi za naknadu svoje izvlaštene imovine.“.
24. Iz provedenog građevinskog vještačenja od strane angažiranog građevinskog vještaka ŠĐ dipl ing. građ. je razvidno da tržišna vrijednost nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 188 m[2] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 3, prosinca 2025. odnosno na dan presuđenja ovoga suda iznosi 14.200,00 € bez poreza na dodanu vrijednost. Sukladno suvlasničkim omjerima 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ valjalo je dosuditi 1. tužiteljici DĐ pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.100,00 € te 2. tužiteljici GĐ i 3. tužitelju TĐ svakom u iznosu od 3.550,00 € te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama II:, III. i IV. Valja naglasiti da 1. tužiteljici DĐ, 2. tužiteljici GĐ i 3. tužitelju TĐ ne pripada pravo na dosuđenje iznosa preza na dodanu vrijednost budući je to prihod Republike Hrvatske koju uobičajeno plaća kupac nekretnine odnosno ako je plaće prodavatelj onda se za taj iznos uvećava kupoprodajna cijena. Također je bez pravne osnove potraživanje zakonske zatezne kamate na tako dosuđeni novčani iznos od dana podnošenje tužbe 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ tj. od dana 30. srpnja 2021. godine i to na tržišnu vrijednost nekretnine koja je utvrđena na dan 3. prosinca 2025.
25. Po prosudbi ovoga suda stranke su u ovoj parnici uspjele približno u jednakim dijelovima tako da primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a valjalo je odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom V.
U Rijeci 15. travnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. 1. tužiteljice ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja TĐ zajedno s rješenjem o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1299/2021-47 od 15. travnja 2026. u iznosu od 223,34 € i
- pun. tuženika Grada Kastva.
