Poslovni broj: Us I-761/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Petar Macura, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 1A/III, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi obnove postupka u upravnoj stvari priznavanja prava na roditeljski dopust kao rad s polovicom punog radnog vremena i pripadajuću naknadu plaće, nakon usmene i javne rasprave, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/179, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 3. siječnja 2025.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Bjelovar, KLASA: UP/I-502-06/24- 02/29878, URBROJ: 338-07-02-24-4 od 8. listopada 2024.

III Dopušta se obnova postupka okončanog pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Bjelovar KLASA: UP/I-502-06/19-02/411, URBROJ: 338-07-02-22-12 od 27. rujna 2022.

IV Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Bjelovar KLASA: UP/I-502-06/19- 02/411, URBROJ: 338-07-02-22-12 od 27. rujna 2022.

V Priznaje se tužiteljici pravo na roditeljski dopust za blizanke LL i ĐL, rođene **.**.2019. u trajanju od 30 mjeseci za svako dijete, ukupno 60 mjeseci, te naknadu plaće za četvrto dijete.

VI Nalaže se prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude donese posebno rješenje o visini, načinu isplate i trajanju naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za blizanke LL i ĐL, rođene **.**.2019.

VII Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/179, URBROJ: 338-01-06-05-25- 02 od 3. siječnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I-502-06/24-02/29878, URBROJ: 338-07-02-24-4 od 8. listopada 2024. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem KLASA: UP/I-502-06/19-02/411, URBROJ: 338-07-02-22-12 od 27. rujna 2022.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je zahtjev za obnovu postupka podnijela jer je kasnijim drugačijim rješenjem jednoglasnom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2676/2023 od 15. veljače 2024. o istom pitanju tumačenja zakonske odredbe odlučeno u bitnim točkama drugačije, te smatra da se radi o obvezujućoj odluci u vidu pravnog standarda glede tumačenja članka 18. stavaka 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

3. Tužiteljica opisuje činjenično stanje koje je u njenom slučaju istovjetno činjeničnom stanju u vezi kojeg je donesena prethodno navedena odluka Ustavnog suda, te tuženik neosnovano zaključuje da se ne radi o novom dokazu, odnosno novoj činjenici, odnosno prethodnom pitanju, a upravo stoga jer Ustavni sud utječe na promjenu upravne i sudsko upravne prakse.

4. Smatra da je u konkretnom slučaju tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer obiteljski status, odnosno rođenje trećeg i četvrtog djeteta koji su u ovom konkretnom slučaju rođeni kao blizanci ne bi smjelo biti opravdana osnova da se u slučaju socijalne sigurnosti, a što uključuje i područje zdravstvenog osiguranja uskraćuje pravo koje u istovjetnoj situaciji pripada roditeljima trećeg i četvrtog djeteta, a kada se uzme u obzir članak 1. stavak 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije i članka 8. točke 3. navedenog Zakona.

5. Opisuje sadržaj navedene odluke Ustavnog suda, te ističe da se navedena odluka može smatrati novom činjenicom odnosno novim dokazom, ali i prethodnim pitanjem jer se radi o drugačijem tumačenju prava od tumačenja prava tuženika.

6. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i navodi sadržaj primijenjenih propisa, te ističe da se u smislu članka 123. stavku 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odluka suda ili drugog javnopravnog tijela ne može smatrati novom činjenicom ni novim dokazom koja bi u vezi s već utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno izvedenim dokazima dovela do drukčijeg rješavanja, kao ni u smislu točke 3. navedenog članka i stavka Zakona, jer je predstavlja kasnije drukčije rješenje o prethodnom pitanju, a obzirom da se rješenje doneseno u postupku u kojem se traži obnova nije ni temeljilo na prethodnom pitanju o kojem bi nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

8. Navodi kako javnopravno tijelo ne može dopustiti obnovu postupka s osnova saznanja za činjenice koje su nastale nakon donošenja upravnog akta kojim je pravomoćno odlučeno jer se u smislu Zakona o općem upravnom postupku pri postupku obnove novim činjenicama mogu smatrati samo one činjenice koje su postojale u trenutku donošenja upravnog akta kojim je postupak okončan, a o kojim činjenicama stranka ili tijelo koje vodi postupak nisu imali nikakvog saznanja prilikom donošenja tog akta.

9. Naime, obnova postupka ne bi bila dopuštena ni u slučaju da je povrijeđen materijalni propis prilikom donošenja rješenja jer eventualna nepravilna primjena materijalnog prava odnosno naknadno drugačije tumačenje propisa nisu zakonom propisani kao razlog za obnovu upravnog postupka, pa onda ni navedena odluka Ustavnog suda nije zakonom predviđen razlog za obnovu postupka u kojem je pravomoćno odlučeno o tužiteljičinom pravu na roditeljski dopust za blizanke LL i ĐL rođene **.**.2019.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. Tužiteljica se u podnesku očitovala na odgovor tuženika ponavljajući stav iz prethodno spominjane odluke Ustavnog suda, te smatra bitnim da formalističko tumačenje tuženika predstavlja povredu prava na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske u vezi prava na jednakost pred zakonom zajamčenog člankom 14. stavko 2. Ustava.

12. Ističe da je u vrijeme donošenja upravnog akta 27. rujna 2022., a obnovu kojeg upravnog postupka je zatražila tužiteljica egzistirala odluka Upravnog suda u Zagrebu pod broj Us I-1356/21-7 od 14. ožujka 2022., a u kojoj odluci je zauzeto identično shvaćanje koje je naknadno potvrđeno u presudi Ustavnog suda, pa je tuženik morao biti upoznat s navedenom prvostupanjskom presudom jer je bio stranka u tom postupku.

13. Poziva se na članak 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske prema kojima su sve pravne i fizičke osobe obvezne poštovati pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske te uvažavati i provoditi ustavno sudsku praksu u odnosu na ustanovljene obvezujuće pravne standarde zaštite ljudskih prava.

14. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje tuženika i naloži tuženiku da tužiteljici naknadni troškove upravnog spora zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate u roku od 15 dana.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

17. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

18. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 3. siječnja 2025. žalba tužiteljice je odbijena, pozivom na relevantne odredbe članaka Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj: 155/22) te na članak 123. stavak 1. točku 1., stavak 2. točku 3. i stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).

19. Tuženik obrazlaže da se odluka Ustavnog suda donesena povodom ustavne tužbe u drugom predmetu ne može smatrati novom činjenicom ni novim dokazom koja bi u vezi s već utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno izvedenim dokazima dovela do drukčijeg rješavanja, a ne radi se ni o drukčijem rješenju prethodnog pitanja, jer rješenje za koje se traži obnova se nije ni temeljilo na prethodnom pitanju o kojem bi nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije.

20. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 3. točkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

21. Odredbom članka 14. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) propisano je da Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

22. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen Zakon o općem upravnom postupku na štetu tužiteljice.

23. Naime, tuženik pravilno tumači da u konkretnom slučaju odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2676/2023 od 15. veljače 2024. u kojoj je o istom pitanju tumačenja zakonske odredbe odlučeno u bitnim točkama drugačije, ne predstavlja razlog za obnovu postupka iz prethodno citiranog članka 123. stavka 1. i stavka 3. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, jer novo tumačenje materijalnog prava ne predstavlja razlog za obnovu postupka, niti se smatra novim dokazom niti novom činjenicom, a ne predstavlja niti drugačije rješavanje o prethodnom pitanju, obzirom da se materijalno pravo koje je primijenjeno na tužiteljičin slučaj nije temeljilo na bilo kakvom prethodnom pitanju.

24. Međutim, sud nije mogao otkloniti prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju došlo do različitog postupanja na osnovi istog činjeničnog stanja i istih materijalnih propisa u odnosu na tužiteljicu i na drugu tužiteljicu DLŽ, a u čijem predmetu je Ustavni sud Republike Hrvatske u prethodno citiranoj odluci od 15. veljače 2024. izrazio stav da sama činjenica što su treće i četvrto dijete novorođeni blizanci ne smije biti zapreka da se roditelju uskrati pravo koje pripada drugim roditeljima čije treće i četvrto dijete nisu blizanci i koji to pravo mogu koristiti prema svojoj odluci do navršene osme godine života trećeg i četvrtog djeteta, a kada se uzme u obzir i članak 1. stavak 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/08 i 112/12) i članka 8. točke 3. istog Zakona, a osobito jer se u konkretnom slučaju radi o skrbi za djecu i mladež koja predstavlja ustavnu obvezu države iz članka 63. stavka 1. Ustava.

25. Iz navedenog razloga, a da bi se poštovala zakonska i ustavna zabrana diskriminacije, kao i zabrana diskriminacije iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji, članka 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, članka 21. i 23. Povelje Europske unije, članka 8. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju, u konkretnom slučaju obzirom na ustavne i međunarodne obveze koje je Republika Hrvatska preuzela, bilo je potrebno iznimno dopustiti obnovu postupka okončanog ranijim pravomoćnim rješenjem od 27. rujna 2022., a što je sud i učinio, te tužiteljici priznao traženo pravo na roditeljski dopust za blizanke rođene **.**.2019. u trajanju od 30 mjeseci za svako dijete tj. ukupno 60 mjeseci.

26. U postupku nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo treba u konkretnom slučaju utvrditi je li tužiteljica dio priznatog prava na roditeljski dopust već iskoristila, te ima li mogućnosti za korištenje do sada neiskorištenog dijela roditeljskog dopusta za blizanke rođene **.**.2019., pa na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti posebno rješenje o početku korištenja prava, trajanju korištenja prava te visini i načinu isplate naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust.

27. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, na način da je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za pristup odvjetnika na ročište, sukladno Tbr. 27/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 1.250,00 eur, dok sud nije ocijenio opravdanim trošak sastava podneska u kojem nisu iznesene nikakve nove činjenice niti predloženi novi dokazi, a koje nije bilo moguće iznijeti u tužbi ili na održanom ročištu, pa je iz tog razloga u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen sukladno članku 144. Zakona o upravnim sporovima.

28. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Petar Macura, putem e-kom

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom

3. U spis