REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-2177/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d., Ogulin, Zrinski trg 5, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EM iz [adresa], kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/25-01/121, URBROJ: 529-06-03-02/1-25-2 od 1. listopada 2025. i rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam, Izdvojeno mjesto rada Otočac, KLASA: UP/I-335-03/24-01/186, URBROJ: 2125-17-01/4-25-25 od 30. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tužitelj ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/25-01/121, URBROJ: 529-06-03- 02/1-25-2 od 1. listopada 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam, Izdvojeno mjesto rada [adresa], KLASA: UP/I-335-03/24-01/186, URBROJ: 2125-17-01/4-25-25 od 30. lipnja 2025. Prvostupanjskim rješenjem, izdanim povodom zahtjeva ovdje zainteresirane osobe u svojstvu ugostitelja - vlasnika [obrt], obrta za ugostiteljstvo, utvrđeno je da objekt zainteresirane osobe naziva Mirakul ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „Barovi“, vrste Caffe bar, uz ostale prateće odluke.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Smatra da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da o odlučnim činjenicama nisu dani jasni i valjani razlozi jer se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo na sve žalbene navode niti je obrazložilo razloge njihova odbijanja. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su pogrešno utvrdili da predmetni objekt ispunjava minimalne uvjete jer smatra da se ne radi o postojećem ugostiteljskom objektu budući je isti legaliziran tek građevinskom dozvolom iz 2024. godine i uporabnom dozvolom iz 2025. godine, stoga da prema Zakonu o gradnji ne može raditi o postojećem objektu ako isti nije zakonit, dok se ranije građevinske i uporabne dozvole iz 1999. i 2000. ne odnose na poslovne prostore, a na njima se nije ni temeljio zahtjev zainteresirane osobe. Iz toga izvodi zaključak da se na predmetni objekt moraju primijeniti važeće odredbe Pravilnika o minimalnim tehničkim uvjetima, osobito u dijelu koji se odnosi na obvezu postojanja odvojenih sanitarnih čvorova za muškarce, žene i osoblje, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Dalje navodi da upravna tijela nisu pravilno ocijenila njegove prigovore vezane uz neispunjavanje minimalnih uvjeta (sanitarni čvorovi, ventilacija), niti su provela predloženo građevinsko vještačenje radi utvrđivanja utjecaja predmetnog objekta na njegovo pravo na mirno stanovanje i vrijednost nekretnine. Ističe i povrede u vezi s postupkom mjerenja buke, navodeći da mu nije omogućeno sudjelovanje te da mjerenja nisu provedena na relevantan način. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je pravilno utvrđeno da se radi o postojećem ugostiteljskom objektu u smislu članka 2. stavka 4. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« (Narodne novine br. 82/07., 82/09., 75/12., 69/13., 150/14., 85/15.; dalje: Pravilnik), budući da je u istom prostoru već obavljana ugostiteljska djelatnost temeljem rješenja iz 2001. godine. Ističe da zakonitost tog rješenja nije predmet ovog postupka, niti je tužitelj dostavio dokaze o njegovoj nezakonitosti. Nadalje navodi da pitanja buke, prava na mirno stanovanje, ventilacije i vrijednosti nekretnine nisu predmet ovog upravnog postupka, već eventualno drugih postupaka pred nadležnim tijelima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, pridružuje se navodima tuženika. U bitnome ističe da se radi o dugotrajno postojećem ugostiteljskom prostoru u poslovno-stambenoj zgradi u kojem se ista djelatnost obavljala i ranije, stoga je i zainteresirana osoba imala legitimno pravo očekivati da će predmetni poslovni prostor ostati prostor ugostiteljske namjene. Nadalje, da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izdavanje rješenja te da su navodi tužitelja neosnovani i usmjereni na onemogućavanje obavljanja djelatnosti. Posebno naglašava primjenu odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i Pravilnika, kao i činjenicu da je objekt postojeći u smislu tih propisa, neovisno o kasnijim građevinskim dozvolama za rekonstrukciju. Prigovore koji se odnosi na postupak mjerenja buke da nisu relevantni u ovom sporu te da se eventualno mogu isticati u postupku pred nadležnim Ministarstvom zdravlja, kao ni prigovor radi utvrđivanja da li prostor odgovara izdanoj građevinskoj dozvoli koji se rješava pred nadležnim upravnim tijelima. Dodatno ističe da je izdano rješenje od 3. studenoga 2025. kojim se utvrđuje nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti novom društvu Felix-Otočac d.o.o. za istu vrstu ugostiteljske djelatnosti, a protiv kojeg rješenja tužitelj nije izjavio žalbu, a što dodatno upućuje na šikanozno postupanje usmjereno samo prema zainteresiranoj osobi. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora na koju su pristupili tužitelj i zainteresirana osoba, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale, dok druge po zainteresiranoj osobi predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21.; dalje: ZUD), koji se primjenjuje na konkretnu upravnu stvar, propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta izdati ugostitelju koji ispunjava sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 4. Pravilnika postojećim ugostiteljskim objektom u smislu toga Pravilnika smatraju se ugostiteljski objekti koji posluju na dan stupanja na snagu toga Pravilnika i ugostiteljski objekti koji nakon stupanja na snagu toga Pravilnika započinju poslovati u poslovnom prostoru u kojem je već poslovao ugostiteljski objekt iste vrste.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je povodom zahtjeva od 30. prosinca 2024. zainteresiranoj osobi izdano rješenje, KLASA: UP/I-335-03/24-01/186, URBROJ: 2125-17-01/4-25-25 od 30. lipnja 2025., kojim je utvrđeno da ugostiteljski objekt naziva Mirakul u [adresa], ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu skupine „Barovi“, vrste Caffe bar. Tužitelju je u postupku priznato svojstvo stranke jer je vlasnik stana na prvom katu koji se nalazi u zgradi poslovno-stambene namjene u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt. U postupku je proveden očevid predmetnog ugostiteljskog objekta, o čemu je sačinjen zapisnik od 9. svibnja 2025., kao i ponovni očevid od 5. lipnja 2025., na kojem je utvrđeno da se radi o prostoru ukupne površine 50 m2, od čega prostor za usluživanje gostiju zauzima 35 m2, da objekt ima zahod za goste koji se sastoji od jedne zahodske kabine i da zaposleno osoblje ima odgovarajuću prostoriju u kojoj se nalazi jedan zahod.

11. U konkretnom slučaju, u postupku je utvrđeno da je za predmetni poslovni prostor izdano rješenje Klasa: UP/I-335-02/01-01/14 Urbroj: 2125-09/2-01-4 od 21. prosinca 2001. kojim je utvrđeno da podnositelj zahtjeva u tom postupku (Lupus d.o.o.) ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste caffe bar. Iz te činjenice pravilno su upravna tijela zaključila da se radi o postojećem ugostiteljskom objektu u smislu citirane odredbe Pravilnika, neovisno o kasnijim građevinskim zahvatima i izdavanju novih dozvola.

12. Stoga tužbeni navodi kojima se osporava svojstvo „postojećeg objekta“ pozivanjem na vrijeme izdavanja građevinske i uporabne dozvole iz 2024. i 2025. godine nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer se pojam postojećeg objekta u ovom postupku utvrđuje prema posebnom propisu iz područja ugostiteljstva (Pravilniku), a ne isključivo prema propisima o gradnji.

13. Sud prihvaća i stajalište tuženika i zainteresirane osobe da pojam „postojećeg objekta“ u ovoj upravnoj stvari ima autonomno značenje te da nije odlučno vrijeme izdavanja novijih građevinskih dozvola i da rekonstrukcija objekta ne mijenja njegov status u smislu Pravilnika.

14. Slijedom navedenog, budući da se radi o postojećem objektu, pravilno je primijenjena i odredba čl. 46. st. 2. Pravilnika koja dopušta drukčije uređenje sanitarnih čvorova (zahod koji se sastoji od jedne zahodske kabine kao iznimku od zahoda za žene i zahoda za muškarce) u postojećim objektima u kojem je površina za usluživanje do 50 m2, kao što je konkretno slučaj, pa su neosnovani tužbeni navodi o neispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta u tom dijelu.

15. U odnosu na navode o bitnim povredama postupka, sud nalazi da obrazloženje osporenog rješenja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te pravnu osnovu odluke, u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.), te da okolnost što tužitelj nije zadovoljan danim razlozima ne znači da obrazloženje ne postoji ili da je nerazumljivo.

16. Drugostupanjsko tijelo je obrazložilo na temelju kojih dokaza utvrđuje status objekta, zašto pojedini žalbeni navodi nisu od utjecaja, koji su propisi primijenjeni. Činjenica da se nije detaljno očitovalo na svaki pojedini navod ne predstavlja bitnu povredu postupka ako su razlozi odluke jasni i omogućuju sudsku kontrolu, što je ovdje slučaj.

17. Također, pravilno su upravna tijela ocijenila da pitanja buke, ventilacije, prava na mirno stanovanje, kao i eventualnog umanjenja vrijednosti nekretnine, nisu predmet upravnog postupka radi utvrđivanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti, već mogu biti predmet drugih postupaka pred nadležnim tijelima, slijedom čega nije bilo ni osnove za provođenje u postupku predloženog građevinskog vještačenja. Dodatno u pogledu navoda o mjerenju buke, iz spisa proizlazi da postoji pravomoćno rješenje nadležnog tijela od 5. ožujka 2025. kojim je utvrđeno da su provedene mjere zaštite od buke pa i stoga takvi navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

18. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, slijedom čega tužbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

19. O trošku tužitelja sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove zainteresirane osobe na strani tuženika, sud je odluku donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Zainteresirana osoba na uspjela je u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku - odvjetniku pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu od 10. veljače 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke ove presude.

U Rijeci 14. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).