Posl. br. P-994/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85A, Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. PJ, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. KJ, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]) , oboje zastupani po pun iz OD Knežević i partneri, odvjetnic ima iz Rijeke, protiv tuženika 1. LJ, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. ŠJ, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po pun Karmeli Tus, odvjetnici iz Crikvenice, radi obvezno - ništetnost, nakon zaključene glavne rasprave održane 09. ožujka 2026. u nazočnosti 2. tužitelja, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, dana 14. travnja 2026., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 30.07.2021. godine i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 12.10.2021. godine, sklopljeni između LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetni u dijelu koji se odnosi na nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je zemljišnoknjižno stanje bilo prije zabilježbe doživotnog uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I presude, ništetnih u dijelu koji se odnosi na nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. 2. tužena je dužna trpjeti brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa], površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je zabilježba upisana na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I presude.
4. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."
II. Odbija se drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 30.07.2021. godine i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 12.10.2021. godine, sklopljeni između LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetni u dijelu koji se odnosi na ½ nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na ½ nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je zemljišnoknjižno stanje bilo prije zabilježbe doživotnog uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I presude, ništetnih u dijelu koji se odnosi na ½ nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. 2. tužena je dužna trpjeti brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na ½ nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa], površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je zabilježba upisana na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. presude.
4. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."
III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 31. prosinca 2021. godine, u bitnome, navode da su tuženi dana 30.07.2021. godine zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim 1. tuženi prenosi u vlasništvo svojoj sestri 2. tuženoj i to trenutkom svoje smrti svoju imovinu kako je predmetnim Ugovorom određeno, dok su dana 12.10.2021. godine tuženi zaključili i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Temeljem navedenih isprava pod poslovnim brojem Z-11643/2021 od dana 02.08.2021. godine, upisana je zab ilježba doživotnog uzdržavanja na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa], površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji navode da su djeca 1. tuženika i pok. OJ, supruge 1. tuženika iza koje se pred naslovnim sudom vodi ostavinski postupak radi naknadno pronađene imovine, a koja ostavinska imovina se sastoji i od nekretnina koja su predmet gore navedenog Ugovora i njegova Aneksa. Da su I. tuženik i II. tužena brat i sestra, pa je II. tužena teta tužitelja. Tužitelji ističu da su dana 17.03.2021. godine naslovnom sudu podnijeli prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka radi naknadno pronađene imovine iza pok. OJ, koja naknadno pronađena ostavinska imovina da se sastoji od nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 27 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su nekretnine vanknjižno vlasništvo pok. OJ, te nisu bile obuhvaćene postupkom koji se vod io pri naslovnom sudu pod poslovnim brojem O-3053/2018. Prethodno navedene nekretnine stečene su za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. OJ i 1. tuženika, te predstavljaju bračnu stečevinu, slijedom čega ½ dijela predmetnih nekretnina pripada pok. OJ. Budući da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Jelene Tus, pod poslovnim brojem O-3053/2018, od dana 01.10.2018. godine utvrđeno kako je pok. OJ za oporučene nasljednike imenovala ovdje tužitelje, to ½ dijela predmetne nekretnine kao vanknjižno vlasništvo pok. OJ pripada tužiteljima, svakome u ¼ dijela. U navedenoj pravnoj stvari dana 15.06.2021. godine održana je ostavinska rasprava kod Javnog bilježnika Jelene Tus te je rješenjem određeno dostavljanje spisa naslovnom sudu na daljnje odlučivanje obzirom da između tužitelja i 1. tuženika postoji spor. Dakle, mjesec dana nakon održavanja ostavinske rasprave 1. tuženik je s 2. tuženom sklopio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a isto tako dana 16. srpnja 2021. godine sklopio je i sa sinom 2. tužene ugovor o kupoprodaji nekretnina, a sve za nekretnine koje su predmet ostavinskog postupka radi naknadno pronađene imovine iza pok. OJ. Razvidno je kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegov Aneks sklopljen u svrhu oštećenja tužitelja, a zabilježba doživotnog uzdržavanja na prijepornoj nekretnini učinjena je kako bi se 1. tuženik zaštitio u slučaju da bi prijeporna nekretnina u ostavinskom postupku bila određena kao bračna stečevina te kao takva morala biti podijeljena u suvlasništvo 1. tuženika i tužitelja, kao oporučnih nasljednika iza pok. OJ. Pritom je 2. tužena znala da 1. tuženiku ne pripada vlasništvo prijeporne nekretnine u cijelosti budući da ista predstavlja bračnu stečevinu 1. tuženika i pok. OJ, brata i šogorice 2. tužene. Riječ je o bliskim osobama, a 1. tuženik je na 2. tuženu prenio više prava nego što ih sam ima, a što je 2. tuženiku bilo poznato. Slijedom navedenog predložili su da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.
2. U svome odgovoru na tužbu tuženici navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tuženici ističu kako je ostavinski postupak iza pok. OJ , vođen kod javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, u predmetu posl. broj O-3053/2018, a u istom predmetu na zapisniku od 01. listopada 2018. godine proglašene su oporuke ostaviteljice i to Oporuka od 23.05.2010. godine u kojoj pok. OJ točno navodi koju imovinu oporučno ostavlja tužiteljima, te Oporuka navedena kao „Moja posljednja želja“ od 20.06.2014. godine, u kojoj je ostaviteljica navela da su „kuća u [adresa], ljetna kućica i radiona stečene u braku“, te iako se te nekretnine ne pišu na njezino ime, da se dijele na pola, pa iz te oporuke ne proizlazi da je imovinom za koju se navodi da je bračna stečevina, pok. OJ oporučno raspolagala u korist bilo kojeg zakonskog nasljednika. Na istom zapisniku 01. listopada 2018. godine, a nakon što su oporuke od strane javnog bilježnika pročitane i proglašene, utvrđena je ostavinska imovina iza pok. OJ. Tužitelji na tako utvrđeni sastav i opseg ostavinske imovine nisu podnijeli nikakav prigovor, tvrdeći da ostavinsku imovinu predstavlja i imovina navedena u Oporuci „Moja posljednja želja“ od 20.06.2014. godine, a iz izjave tužitelja na istom zapisniku, na stranici 4, ispod navođenja nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu, jasno je da ta imovina ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice. Rješenje o nasljeđivanju od strane javnog bilježnika u tom predmetu, donijeto je upravo u odnosu na imovinu koja je u ostavinskom postupku sukladno dokumentaciji u spisu i izjavama nasljednika utvrđena kao ostavinska imovina, pa to isto rješenje ima značaj presuđene stvari, te veže sve nasljednike koji su sudjelovali u postupku, a vezano za sve činjenice koje su u postupku bile poznate i nesporne u vrijeme donošenja rješenja, a što i stav sudske prakse koji proizlazi primjerice iz odluke VSH Rev - 1799/89, te odluke istog suda Rev-727/90. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o činjenicama koje su tužiteljima, kao nasljednicima, koji su sudjelovali u ostavinskom postupku bile poznate prilikom davanja izjave vezano za opseg ostavinske imovine, jer nakon što su obje Oporuke, dakle i Oporuka od 20.06.2014. godine pročitane i proglašene, tužitelji nisu podnijeli nikakav prigovor glede opsega utvrđene ostavinske imovine. Njihov zahtjev nakon donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, za utvrđenje da ostavinsku imovinu čine predmetne nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu ostaviteljice u ½ dijela, koju su oni kako se navodi stekli nasljeđivanjem kao oporučni nasljednici na jednake dijelove, dakle zahtjev koji je postavljen šire od samog utvrđenja sastava ostavine iza pok. OJ je neosnovan, a što je stav sudske prakse, koji proizlazi primjerice iz odluka Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1665/2014, te Gž-2103/2020, te odluke Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-878/2016. Vezano za navode iz tužbe kako su predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te Anex tog ugovora sklopljeni u svrhu oštećenja tužitelja, 1. tuženik želi podsjetiti tužitelje da je osoba u dobi od 79 godina, sa mjesečnim primanjima po osnovu mirovine od 3.200,00 Kn, te da su tužitelji sa njim prekinuli svaki kontakt prije više od godinu dana, točnije od Božića 2020. godine, a svu pomoć koja je istome potrebna pruža mu 2. tužena, uz pomoć svoje djece, sukladno Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Iz navoda tužbe proizlazi kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan u odnosu na imovinu za koju tužitelji tvrde da predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. OJ koja im pripada kao oporučnim nasljednicima. Tuženici ističu da činjenica da bi predmet ugovora bila imovina na koju tužitelji polažu vlasnička, odnosno suvlasnička prava po osnovu nasljedstva iza pok. OJ, odnosno da bi predmet ugovora bila tuđa stvar, ne čini taj ugovor ništetnim, a što je i stav sudske prakse Vrhovnog suda, koji proizlazi primjerice iz odluke Rev-2077/1991, pa se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao neosnovan.
3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu i to u: ugovor o doživotnom uzdržavanju, te Anex ugovora o doživotnom uzdržavanju (stranice 6 do 14 spisa), povijesni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanice 15 do 17 spisa), rješenje o nasljeđivanju, javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, posl. br. O-3053/18 (stranice 18 do 20 spisa), zapisnik Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, od dana 15. lipnja 2021. godine (stranica 21 do 23 spisa), ugovor o kupoprodaji (stranica 24-30 spisa), oporuku (stranica 42 spisa), oporuku- moja posljednja želja (stranica 43 spisa), zapisnik od 01. listopada 2018. godine (stranica 44 do 48 spisa), povijesni zk izvadak (list 54 - 66 spisa), podneske Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (74-75 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva Rijeci, broj: KP-DO-1674/23, od 12. listopada 2023. godine (list 70-73 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. R1Ob-140/22 (stranica 81 do 89 spisa), ovosudni spis posl.br.O-3053/18 (kasnije posl. br. Pu O-17/21 i posl.br. O- 1118/21). Tijekom postupka izveden je i dokaz saslušanjem 1. i 2. tužitelja, te 1. i 2. tuženih kao parničnih stranaka.
4. Ovaj sud je dana 15. ožujka 2024. godine donio presudu posl. br. P -1/22 kojom je odbio tužbene zahtjeve tužitelja, a Županijski sud u Puli-Pola je rješenjem posl.br.Gž-758/2024-2 odlučujući po žalbi tužitelja ukinuo naprijed navedenu presudu ovoga suda, te predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. Iako je drugostupanjski sud u svoj odluci naveo da ovaj sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava odbio provođenje predloženih dokaza, ovaj sud u ponovljenom postupku nije izvodio nikakve druge dokaze obzirom je utvrđeno da su svi predloženi dokazi provedeni, a niti jedna od stranaka na ročištu od dana 09. ožujka 2026. godine nije predlagala druge dokaze.
5. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 6 do 10 spisa) je utvrđeno da je isti zaključen u Crikvenici, dana 30. srpnja 2021. godine, između LJ, iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i ŠJ, iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja. Čl. 1 istoga je određeno da LJ prenosi u vlasništvo svojoj sestri ŠJ, trenutkom svoje smrti, sve nekretnine na kojima dolazi upisan kao vlasnik ili suvlasnik uključujući kuću s okućnicom na adresi [adresa], koja kuća je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina odgovara novo formiranoj k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u preoblikovanju, kao i nekretnine koje se vode upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Krk, te sve ostale nekretnine koje mu pripadaju po bilo kojem osnovu ma gdje se nalaze, sve pokretnine koje se nalaze u kući na adresi u [adresa], sve novčane iznose na njegovom imenu, te sve novčane iznose koji mu pripadaju po bilo kojem osnovu, sva motorna vozila, cestovna i plovna na njegovom imenu, te sva prava koja mu pripadaju po bilo kojem osnovu, odnosno cjelokupnu imovinu do ga je za uzvrat davateljica dužna doživotno uzdržavati. Čl. 3 istoga primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da na temelju ovog ugovora ishodi u zemljišnoknjižnim odjelima Crikvenica, Krk i Novi Vinodolski zabilježbu prava davateljice uzdržavanja iz ovog ugovora na svim nekretninama na kojima isti dolazi upisan kao vlasnik ili suvlasnik. Primateljica uzdržavanja i davatelj uzdržavanja, ovdje tuženi, podnijeli su ugovor o doživotnom uzdržavanju na potvrdu javnom bilježniku iz Crikvenice, Koku Borasu, posl. br. OV- 2528/21, dana 02. kolovoza 2021. godine. Uvidom u Anex ugovora o doživotnom uzdržavanju (stranica 11 i 12 spisa) je utvrđeno da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od dana 30. srpnja 2021. godine pogrešno naznačen OIB primatelja uzdržavanja LJ, te se isti ispravlja, dok u preostalom dijelu predmetni ugovor ostaje neizmijenjen. Primatelj uzdržavanja, te davateljica uzdržavanja, ovdje tuženi, podnijeli su Anex ugovora o doživotnom uzdržavanju na potvrdu javnom bilježniku iz Crikvenice, Koku Borasu, posl. br. OV-366/21, od dana 13. listopada 2021. godine.
6. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 15 do 17, 54 do 58, 59 do 66 spisa) je utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmetna čestica bila je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] te je ista temeljem darovnog ugovora dana 23. veljače 1976. godine otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist LJ, [adresa]. Uvidom u isti je utvrđeno da je dana 02. kolovoza 2021. godine upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju, te njegovog Anexa 13. listopada 2021. godine, sklopljenog između LJ, kao primatelja uzdržavanja i ŠJ, kao davateljice uzdržavanja, pod Z-11643/21.
7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju, javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, posl. br. O-3053/18 (stranice 18 do 20 spisa, list 5-9 spisa posl.br. O- 3053/18) je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. OJ, rođene P, čine nekretnine i to one upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Lepenice u ½ dijela, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, pokretnine i to sredstva na tekućem računu i deviznoj štednji Erste banke, te prava i to tražbina prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine za kolovoz 2018. godine, tražbina prema HZZO-u s osnova pretplate dopunskog osiguranja, kao i pravo korištenja grobnog mjesta oznake D-4-11 na mjesnom groblju [adresa]. Nadalje, njezinim nasljednicima temeljem vlastoručne oporuke i zakona proglašeni su 1. tuženik, suprug ostaviteljice na pokretninama, te pravima izuzev grobnog mjesta u 1/3 dijela, te 1. tužiteljica i 2. tužitelj na nekretninama, te pravu korištenja grobnog mjesta u 1/2 dijela svaki, te pokretninama i preostalim pravima u 1/3 dijela svaki.
8. Uvidom u zapisnik sastavljen od javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, od dana 15. lipnja 2021. godine (stranica 21 do 23 spisa, stanica 33-35 spisa posl.br. O-3053/18), posl. br. Pu O-17/21, iza pok OJ, je utvrđeno da će se temeljem čl. 224 Zakona o nasljeđivanju ostavinski spis dostaviti Općinskom sudu u Crikvenici, na daljnje odlučivanje obzirom među sunasljednicima postoji spor što čini ostavinsku masu.
9. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranice 24 do 30 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između I. tuženika kao prodavatelja , te ČJ kao kupca, a predmet kojeg je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 27 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina odgovora novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] površine 112 m2 (pomoćna zgrada površine 39 m2 i dvorište površine 73 m2), iz zk. ul . 5690 k. o. [katastarska općina] - u preoblikovanju, a kupoprodajna cijena za istu iznosi 40.000,00 EUR-a. Potpise prodavatelja i kupaca, ovdje 1. tuženika i ČJ, na predmetnom ugovoru, ovjerio je Koko Boras, javni bilježnik iz Crikvenice, pod brojem OV-2290/21, dana 16. srpnja 2021. godine.
10. Uvidom u oporuku (stranica 42 spisa, list A11 spisa posl.br. O-3053/18) je utvrđeno da istom OJ, rođena P, dana 23. svibnja 2010. godine raspolaže svojom imovinom prema priloženoj dokumentaciji i to tj. nekretninama i pravom korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa] u korist svoje djece, ovdje tužitelja.
11. Uvidom u Moja posljednja želja HJ (stranica 43 spisa, list A12 spisa posl.br. O-3053/18) je utvrđeno da u istoj stoji da su sva imovina, kuća u [adresa], ljetna kućica i radiona stečene u braku, iako njeno ime nigdje ne piše, da se imovina dijeli na pola. Ista navodi da vjeruje u muževo obećanje da će pravedno osigurati djecu pogotovo 1. tužiteljicu, obzirom se žrtvovala za vrijeme bolesti, a nada se da će ona dostojno paziti na svojeg tatu. Nadalje, ista se zahvaljuje za ljubav i strpljenje i odricanje za vrijeme duge i teške bolesti posebice 1. tuženiku, te ostavlja upute za posljednji ispraćaj.
12. Uvidom u zapisnik od 1. listopada 2018. godine (stranica 44 do 48 spisa, list 5-9 spisa posl.br. O-3053/18) je utvrđeno da su na predmetnom ročištu pred javnim bilježnikom Jelenom Tus, a u ostavini iza pok. OJ, rođene P prisustvovali 1. tuženik, suprug ostaviteljice, 1. tužiteljica, kćerka ostaviteljice, te 2. tužitelj KJ, sin ostaviteljice. Na predmetnom ročištu proglašene su vlastoručne oporuke ostaviteljice, naslova Oporuka od 23. svibnja 2010. godine, te oporuka naslovljena sa "Moja zadnja želja", datirana sa 20. lipnja 2014. godine. Na temelju isprava koje prileže spisu, te izjava nazočnih nasljednika je utvrđena ostavinska masa koju čine nekretnine i to one upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Lepenice u ½ dijela, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, pokretnine i to sredstva na tekućem računu i deviznoj štednji Erste banke, te prava i to tražbina prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine za kolovoz 2018. godine, tražbina prema HZZO-u s osnova pretplate dopunskog osiguranja, kao i pravo korištenja grobnog mjesta oznake D-4- 11 na mjesnom groblju [adresa]. Nadalje je navedeno da djeca ostaviteljice, ovdje 1. i 2. tužitelji ne potražuju utvrđene bračne stečevine ostaviteljice na kući sagrađenoj u [adresa]. Nakon što su upozoreni sukladno odredbama čl. 136, 139 i 141 Zakona o nasljeđivanju, a naročito na neopozivost jednom date nasljedničke izjave 1. tuženik je priznao oporuku tužiteljice istinitom i pravovaljanom, dok su tužitelji također priznali oporuku ostaviteljice istinitom i pravovaljanom, te su se prihvatili nasljedstva temeljem oporuke.
13. Uvidom u podneske Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (74-75 spisa), te rješenje Općinskog državnog odvjetništva Rijeci, broj:KP-DO-1674/23, od 12. listopada 2023. godine (list 70-73 spisa) je utvrđeno da je 1. tuženiku naložena mjera opreza, zabrane približavanja ovdje tužiteljima na udaljenosti od 100 m , te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze koja mjera će trajati dok za to postoji potreba, najdulje do pravomoćnosti presude.
14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. R1Ob-140/22 (stranica 81 do 89 spisa) je utvrđeno da se istim odbijaju predlagatelji, ovdje tužitelji, s prijedlogom za lišenje poslovne sposobnosti 1. tuženika.
15. Uvidom u ovosudni spis posl.br.O-3053/18 (kasnije posl. br. Pu O-17/21 i posl.br. O-1118/21) je utvrđeno i da je dana 29. srpnja 2022. godine doneseno rješenje posl.br. O-1118/2021 kojim su ovdje tužitelji upućeni na pokretanje postupka protiv ovdje tuženika a radi pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja bračne stečevine pok. OJ u roku od 15 dana.
16. U svome iskazu 1. tužiteljica navodi da se radi prije svega o kući koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju tj. čestice za koje su pokrenuli postupak naknadno pronađene imovine, a koji je sklopio ovdje 1. tuženik sa 2. tuženom. Izgradnja same kuće počela je 1972. godine, sagrađena je zemljištu koje je otac naslijedio i na kojem se nalazila ruševna zgrada, a za vrijeme gradnje su stanovali kod mamine majke u [adresa]. Predmetna kuća koju su sagradili njihovi roditelji završena je 1978. godine, a uselili su se 1979. godine. Kuća se od tog vremena nije mijenjala izuzev opločavanja terasa koja je propuštala vlagu , a koja je financirana majčinim novcem. Ovdje drugo-tužena je tatina sestra, sa kojom su imali redovite kontakte obzirom je njezina majka poticala odnose sa očevom rodbinom pa su tako zajednički slavili rođendane, Božić i slično i oni su cijelo vrijeme bili upućeni što se dešavalo. Da je 2. tužena bila upoznata sa situacijom koja se desila kada je istjerana iz kuće obzirom joj se obratila, a drugo-tužitelj je o svemu upoznao bratića. Da je 2. tužena u to vrijeme živjela u [adresa], oni su negdje 80-tih godina sagradili kuću preko puta njih. Da je do prosinca 2020. g. živjela u [adresa] na adresi [adresa], međutim onda je došlo do loših odnosa i svađe sa ocem koji joj je rekao da mora iseliti do 1. siječnja 2021. godine, tako da je tijekom prosinca 2020. godine naglo otišla u podstanare. Da je njena majka bila bolesna 17 godina i posljednje dvije godine njenog života otac ju nije htio vidjeti, a ona nije znala zašto. Da je kasnije otac počeo tvrditi da oni nisu njegova djeca, da nisu niti djeca njihove majke, da su zamijenjeni u rodilištu. Da sa ocem nije mogla razgovarati, on se čvrsto držao svo jih priča i očekivao da sluša i da se ponaša onako kako je on to zamislio, a kada mu je pokušala kontrirati da je bila istjerana. Da je dugo godina pridonosila održavanju kućanstva i financijski, radila je i plaćala račune, čak je i podignula kredit, a kako ne bi izgubili kuću pod ovrhom. Da cijelo to vrijeme nije ulagala u sebe iako je radila pa nije niti završila usavršavanje koje je namjeravala obzirom je maka obolila i brinula se o njoj a sada je doživjela da je se roditelj odriče. Da je nakon što se odselila pokušala ostati u kontaktu sa ocem ali joj se on nije htio javljati, redovito je jednom tjedno komunicirala sa njegovom sestrom, a i ona je znala nazvati nju. Da je zvala tetu ponajviše jer se brinula za oca, brinulo ju je da li on uopće može biti sam i održavati toliku kuću, a i bilo je doba korone pa ju je zanimalo da li mu je potrebna pomoć i ona joj je odgovorila da je sve u redu, a nakon nekog vremena teta se prestala javljati. Da je otišla k teti zbog odlaska iz kuće, te joj sve ispričala i ona ju je pokušala umiriti govoreći: znaš kakav je on, on će se smiriti, međutim da drži da ona nije bila svjesna kakav je on. Da se odselila iz kuće obzirom je bila emotivna i nije mogla živjeti tamo gdje ju se vrijeđa i gdje se vrijeđa njezinu majku. Kada se iselila nije napustila oca i mislila je da će joj teta pomoći u odnosu sa ocem a ne da će joj uzeti kuću. Ispada da njezina majka tijekom tog braka nije niti postojala i ono što traže u ovom predmetu je njezin dio, a ne očev dio, on sa time može raditi što on želi. Da kada se odselila da je imala namjeru komunicirati i pomoći ocu i jako ju brine n jegovo zdravlje koje od kada se iselila rapidno propada iako ima sklopljen ugovor. Da kada ju je bratić zvao da se pomiri sa ocem je ugovor već bio potpisan i da je tada bila vrlo emotivna i nije znala kako reagirati, a uostalom se razboljela i ima problema sa tlakom i štitnjačom. Da je cijeli svoj život posvetila obitelji i imala je samo 28 godina kada joj se majka razboljela. Da je iz kuće izbačena, te je otišla u podstanare sa učiteljskom plaćom i nitko se nije zapitao kako je. Da je na prvu ostavinsku raspravu iza majke donijela oporuku tj. posljednju želju, to je bio jedan dokument, a moguće na dva lista papira, te imovinu koja je bila njezina osobna imovina koju je ona naslijedila od svojih roditelja, a dokumenti prileže ostavinskom spisu na stranicama a 11 i a 12. Da se nekretnina koja je predmet ovog postupka spominje u dokumentu naslovljenom sa Moja zadnja želja, te je opisana kao kuća u [adresa] i letnja kućica i ona se spominje kao bračna stečevina, obzirom je majka držala da joj isto pripada iako nije bilo upisano. Da su ona i brat na ročištu pred javnim bilježnikom bili u šoku zbog toga što je otac izbacio majku iz imovine, on je došao i rekao ovo je sve moje, vaša majka nema tu ništa. Da su bili u potpunom šoku obzirom da se to kod njih u kući nije raspravljalo, niti se o tome razgovaralo, a ona je i dalje živjela tamo i smatrala da će tako i ostati obzirom da otac ide ka starosti. Da tu nisu htjeli ulaziti sa njime u sukob jer su znali da sa njim nema razgovora pa su se zbog toga odrekli u njegovu korist s time da ih je javna bilježnica upozorila da mogu to naknadno potraživati, ali se ne sjeća da li su ta očeva izjava kako je sve njegovo i upozorenje javne bilježnice stavljene u zapisnik.
17. Drugo-tužitelj u svome iskazu navodi da je saslušao iskaz koji je dala prvo- tužiteljica te se u cijelosti njemu pridružuje. Da su po savjetu javnog bilježnika pokrenuli naknadno pronađenu imovinu negdje u proljeće 2021. godine, a nakon događaja iz prosinca 2020. godine kada je sestra istjerana iz kuće, a isto tako i on jer je morao iseliti svoje stvari. Da nije prisustvovao svađi između oca i sestre, ali je naknadno bio na dogovoru njih troje, kada im je otac rekao da moraju oboje iseliti iz kuće. Da nisu iselili sve stvari jer je nemoguće u tako kratkom roku iseliti pa su uzeli samo nužne osobne stvari. Da je o tim događajima u prosincu 2020. g. razgovarao i sa bratićem našli su se u šetnji u Rijeci i tada mu je detaljno opisao što se događa i on tada to nije mogao vjerovati, te ga je tom prilikom zamolio da on i njegova mama obrate malo pažnju na oca ukoliko bude što trebalo. Da ih je prvo-tuženik u nekoliko navrata tokom prošle godine zvao međutim kada su pokušali uzvratiti poziv više se nije javljao. Mjesec dana nakon ročišta kod javnog bilježnika u Novom Vinodolskom 2021. godine prvo i drugo-tužena sklopili su ugovor o doživotnom uzdržavanju za spornu nekretninu unatoč tome što je prvo-tuženik znao da je ona predmet sudskog postupka, a iako to nije bilo nigdje zabilježeno, drži da je znala i drugo-tužena odnosno smatra da joj je otac to morao reći, a tužena je itekako znala da između između njih nisu dobri odnosi, pa njemu to sve skupa nije razumljivo, niti ljudski, niti obiteljski. U pogledu komuniciranja sa 2. tuženom da se u to vrijeme baš kao i sestra često čuo sa njom obzirom je tu jesen imao operaciju i znali su se čuti oko toga, ali tada nije bilo spomena da su svi ovi dokumenti potpisani, a oni su dobro znali da su oni istjerani. Ovdje 2. tužena i njen sin govore da im otac brani da im bilo što govore, a on ne zna kako bilo tko može zabraniti. Znači oni su negdje u 10-11 mj. prije Božica saznali da su svi ti dokumenti potpisani i da je ta imovina prešla u ruke njihove obitelji i njemu nije jasno kako to, što su oni to napravili. Da unatoč molbama majke ocu za vrijeme braka da ju upiše na dio imovine koja je danas predmet postupka on to nije napravio pa je znajući sve to ona i napisala prilikom sastava ove posljednje želje obzirom je provela život ulažući u tu imovinu i obitelj. Da ne zna da li je u zapisnik na prvom ročištu 2018. godine kod javnog bilježnika ušla izjava njegova oca da je to njegova isključiva imovina, kao i upozorenje javne bilježnice da to mogu naknadno potraživati. Da ne zna koliko iznosi očeva mirovina, a prilikom iseljavanja da je pitao oca da li je svjestan koliko ima godina i da li će on moći sam živ jeti i isti je rekao da on to može. S time da mora napomenuti da je otac 2020 g. bio puno boljeg zdravstvenog stanja, imao je doduše zdravstvenih problema , ali ne kao sada, on ih nije htio u blizini i ne smatra se odgovornim za njegovo zdravstveno i financijsko stanje. Obzirom da je potpisivao ugovore o doživotnom uzdržavanju onda su drugi i moralno i materijalno odgovorni za njegovo zdravstveno i financijsko stanje. Od izlaska iz kuće do podnošenja ove tužbe prošlo je malo manje od godine dana i u tom periodu nisu pokušali doći kod ovdje 1. tuženika u kuću jer je on njima prijetio smrću prilikom tog zadnjeg razgovora pred iseljenje kada im je rekao ako se pokušate taknuti kuće biti će mrtvih i tu prijetnju nisu nikome prijavili, ali mu je žao što to nisu učinili, a u to vrijeme je sestra još živjela u toj kući i to još par tjedana tj. do 1. siječnja. Da je sestra ozbiljno shvatila tu prijetnju i iselila se najbrže što je mogla, ali jedva su našli smještaj. Da je teta u to vrijeme "padala" u nesvijest od toga što se dešavalo u njihovoj kući, nije ništa htjela niti čuti niti znati i svemu tome nije mogla vjerovati. Da 1. tuženik nije nikada bio nasilan prema djeci, bio je agresivan i buntovan, autoritativan, bilo je onako kako je on smatrao da treba biti tu nije bilo pogovora i tako su odgajani. Živjeli su normalnim životom i onda odjednom vi niste moja djeca, vi ste zamijenjeni pri rođenju i imate mjesec dana da napustite kuću, a vaša majka je kurva. Tako je sve počelo s time da između njega i sestre razlika 2 godine, nisu blizanci, a navodno ih je dr. zamijenio da bi sakrio svoje "kurvanje", ispada na kraju da nisu niti djeca njihove majke. Da su pokrenuli postupak lišenja poslovne sposobnosti u kojem je 1. tuženik ispao zdrav i nesenilan. Da od njega ne očekuje da ih obavještava o pravnim poslovima koje sklapa, ali od obitelji da, prije svega od bratića. Da su uvijek tu bili za njih kada su ih trebali, a oni sada nisu uz njih i sve se pretvorilo u pitanje novca, odnosno negiranje postojanja njihove majke. Da nakon odlaska iz kuće 1. tuženika nisu nikada otišli u kuću 2. tužene. Da postupak u vezi prijetnje nije okončan, da je otac lovac i koliko mu je poznato ima 3 puške i on se bojao za sestrinu sigurnost, pa je bilo neophodno da ista što prije iseli, a isto tako je unazad par mjeseci prijetio da će je zapaliti ničim izazvan, a što je po njemu bila obična sačekuša na parkiralištu njegove sestre.
18. Prvo-tuženik u svome iskazu navodi da drži da su ovdje tužitelji u svom iskazu govorili pretežno neistinu i da nije istjerao prvo-tužiteljicu već joj je rekao da može ostati na što mu je ona odgovorila ti to iz samilosti. Ovdje tužitelji su došli sa svojim prijateljima dok njega nije bilo te su odnijeli stvari koje su bile njihove, ali i one koje nisu u tri auta iako su se uselili samo sa torbicama. Da je predmetnu starinu dobio u nasljedstvo 1976. godine i to sudskim putem od braće i rođaka koji su imali po jednu trećinu i tada su brat koji je živio u [adresa] i on obnavljali da bi se uselili u istu 1978. godine. Supruga i on su bili u braku od 1972. godine i kako je njezina kuća bila srušena da ju je obnavljao a u njezinoj ostavini se niti ne spominje. Glede ugovora o doživotnom uzdržavanju da je sve bilo čisto, da nije bilo nikakve zabrane, to je bilo njegovo, dobiveno na ostavinskoj raspravi i njih nitko za to nije ništa pitao. Drži da je notorna laž da su ga tužitelji pokušavali kontaktirati, niti jednom telefon nije zazvonio, a jedino su se o njemu brinuli sestra i njezina djeca koji su ga vodili po bolnicama i sl. Da ima ugrađeno 5 stentova, bubrege uništene od tlaka, koljena koja treba promijeniti i svega toga nije bio svjestan dok poslije ženine smrti nije otišao liječniku jer se 15 godina danonoćno brinuo za nju, nosio ju na rukama i slično pa nije imao vremena za sebe. Da nikada nije vidio plaću tužitelja niti su isti išta ulagali u kuću jedino je drugo-tužitelj kada je supruga obolila kupio klima uređaj kako bi joj bilo ugodnije, a iz kuće su odnijeli zlato, slike i dokumente. Da je pošto je "neuračunjiv" dobio obvezu da ima skrbnika, a kako mu je ovdje 2. tužena jedina koju ima i u koju ima potpuno povjerenje da je nju molio i uvjeravao, a ona je govorila ne trebam ti ja. Da se za 2. tuženu brinuo od kada je imala godinu dana i bio joj i brat i otac. Da žive jedni pored drugih i njezina djeca i unuci su zadnjih par godina učinili za njega, više nego tužitelji u 50 godina koliko su bili kod njega. Da je 2. tužitelj kada je bilo najteže otišao živjeti na [adresa] i povremeno je dolazio. Da ga je na Korzu 2001. godine zaustavio čovjek i pitao da li može doći vidjeti djecu i tada se suočio sa ženom, te su se dogovorili da će se razići i da će ona otići živjeti na [adresa], međutim ona je krajem te godine doživjela moždani udar. Da se od tada punih 15 godina brinuo za nju jer kakav bi čovjek bio da tako bolesnu ženu izbaci iz kuće. Da je svoju ženu bajlio a 1. tužiteljica bi nešto malo počistila. 2 godine pred smrt žena i on su otvoreno razgovarali i ona mu je sve ispričala kako mu je bila nevjerna, a on je pitao čija su djeca na što je ona bila bez riječi, zanijemila je i rekla da joj više ne dolazi, a on je tada njima rekao neka pitaju majku tko im je otac. Da njegova sestra skrbi o njemu na način da radi doslovce sve. Ujutro ga nazove i pita kako je, da li ima problema i što mu sve treba donijeti, zatim dođe kući i sve mu opere, očisti, ispegla robu. Isto tako njezin unuk ga je vozio na operaciju u Thalassotherapiu Opatija i svaki puta kada ga treba voziti u Rijeku na preglede bubrega, prostate i sl. i sada ih je dovezao te će doći po njih. Da je ročište u vezi naknadno pronađene imovine održano u lipnju 2021. a supruga je umrla 2018. godine. Da ne zna kada je sklopio ugovor sa 2. tuženom o doživotnom uzdržavanju, da ne pamti takve stvari, zašto bi to pamtio, da je bilo nekih problema to bi zapamtio, ali nakon što mu se isti predočava navodi da se radi o datumu iz kolovoza 2021. godine. Da svojoj sestri ili nećaku nije spomenuo da su djeca pokrenula postupak naknadno pronađene imovine, zašto bi im to rekao obzirom da je to dobio ostavinom i sve je bilo čisto. Da ne zna što je supruga mislila kada je u dokumentu naslovljenom sa Moja zadnja želja navela da vjeruje u muževo obećanje da će pravedno osigurati djecu, možda ona to nije niti napisala jer bi mu rekla, da se nisu posvađali nego mu je ona rekla da više ne dolazi k njoj. Da je prvo- tužiteljica djelomično brinula o kući, ona je prala i usisavala i vrlo malo brinula o majci obzirom je nije bilo jer je po cijele dane bila u školi, a bavila se i slikarstvom a on je kuhao i vodio brigu o sebi pa i financijski, a drugo-tužitelja nije bilo jer je živio na [adresa], on je otišao da bi preuzeo brigu o teti, da bi imao njenu ostavinu. Njemu je bilo bitnije da brine o teti nego o majci obzirom su oni to sve unaprijed isplanirali. Da je ova druga oporuka naslovljena sa moja posljednja želja izvađena na drugom ročištu, a nije pokazana na prvom i tu njemu nešto smrdi, ali nakon što mu je predočen zapisnik sastavljen kod Javnog bilježnika Jelene Tus od dana 01. listopada 2018. g. naveo je da se na stranici 4 istoga nalazi njegov potpis. S time da mora napomenuti da kada je vidio da tužitelji ništa ne potražuju da nije imao potrebe osporavati oporuku pa je to i potpisao. Da mu je oko duga koji je nastao zbog nepravilnog vođenja knjiga u obrtu i narastao na preko 200.000 kn pomogla sestra a drugi put je novac podignut tako da je supruga dala šifru djeci te je podignut novac iz zajedničke pričuve, a ne iz nikakvog kredita.
19. U svome iskazu 2. tužena navodi da je njezin brat želio sigurnost i to je bio razlog sklapanja ugovora. On je cijelo vrijeme čekao da PJ dođe doma, često je dolazio kod njih na ručak i tada joj je jednom prilikom rekao da je odlučio napraviti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa njom, a kako bi time osigurao sebe. Da je o tome malo razmišljala i u konačnici prihvatila obzirom se i tako brine za njega. Da je smatrala da ljudi kada su ljuti otiđu na 5-6 dana te je očekivala da će se PJ vratiti i vjerovala da će oni to sve dogovorno riješiti. Da ni danas ne zna pravi razlog svađe jer se ne govori sve izvan zidova, a sa njezinim bratom je bilo teško razgovarati i na njega utjecati, a on je očekivao cijelo vrijeme da će se PJ vratiti, pa njoj se i sada nekada obraća njenim imenom. Isto tako da je očekivala da će tužitelji doći k njoj i da će popričati zbog čega je do toga došlo i očekivala je da će se kao ljudi naći, oprostiti si i ići dalje. Da je jako teško voditi takvu brigu za jednu bolesnu osobu, a što zna jer je 42 g radila sa bolesnim ljudima. Jednom prilikom da ju 1. tuženik u 1 sat u noći zvao da ga stišće oko srca, te je tamo otišla sa kćeri, a kako on nije htio zvati hitnu pomoć da je sa njim bila do jutra i onda mu dala njegovu uobičajenu terapiju, a jednom prilikom potrovao se sa đumbirom i medom. Da je svaki dan 10 puta kod njega, istina da su blizu jedan drugoga, ali ona svakodnevno skuha i skrbi o njemu. Da nikada nije od nekoga čula da bi ovdje 1. tuženik bio nasilan ili agresivan prema svojoj djeci. Da joj 1. tuženik nije spomenuo da bi tužitelji pokrenuli postupak naknadno pronađene imovine, on se očekujući da se PJ vrati zatvorio i ništa nije govorio. Da je kuća koja je predmet ugovora građena za vrijeme trajanja bračne zajednice 1. tuženika i pok. OJ, oni su za vrijeme gradnje živjeli na [adresa]. Da joj je brat koji je radio u Njemačkoj nedavno rekao da je 70 % sredstava za obnovu te nekretnine dao on i to samo bratu. Da je PJ zvala, bilo je doba corone i ona se brinula a zvao je isto tako i K i ona im rekla da će paziti na oca, međutim miješati se u njihove odnose neće moći i da je očekivala PJ na vratima ili Majin auto na portunu kod oca. Drži da je ona došla 2 ili 3 puta da bi to sve sa njima bilo u redu jer je on nju čekao. Da nije tužiteljima javila da 1. tuženik želi sklopiti ugovor sa njom, on je bio jako razočaran i rekao je da im to on želi reći, rekao je "ti si sklopila ugovor sa mnom a ne sa njima", pa ga je i poslušala.
20. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a ovaj sud zaključuje da su tužbeni zahtjevi neosnovani u cijelosti.
21. Među strankama nije sporno da su obiteljski odnosi između tužitelja i prvo-tuženika ozbiljno narušeni, da su tužitelji dana 17.03.2021. godine podnijeli prijedlog za pokretanje postupka naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. majke OJ, kao niti da su tuženici dana 30.07.2021. godine zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet koje su i nekretnine za koju je pokrenut postupak naknadno pronađene imovine.
22. Međutim, između stranaka je sporno da li je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan jer je sklopljen u svrhu oštećenja tužitelja, a kako bi se 1. tuženik zaštitio u slučaju da bi prijeporna nekretnina u ostavinskom postupku bila određena kao bračna stečevina te kao takva morala biti podijeljena u suvlasništvo 1. tuženika i tužitelja, kao oporučnih nasljednika iza pok. OJ, pri čemu je 2. tužena znala da 1. tuženiku ne pripada vlasništvo prijeporne nekretnine u cijelosti budući da ista predstavlja bračnu stečevinu 1. tuženika i pok. OJ, njenog brata i šogorice. Ovo stoga što su tuženici naveli da iz oporuke pok OJ naslovljene sa moja posljednja želja ne proizlazi da je ista oporučno raspolagala bračnom stečevinom u korist bilo kojeg zakonskog nasljednika kao i da su sve činjenice već bile poznate strankama u već donesenom rješenju o nasljeđivanju od strane javnog bilježnika, a koje ima značaj presuđene stvari, pa da je zato tužba neosnovana. Nadalje, tuženici ističu i da kada bi predmet Ugovora bila tuđa stvar da to ne čini ugovor ništetnim.
23. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.
24. Što se tiče iskaza tužitelja i tuženih, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženih u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njihovi iskazi uzimaju vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskazi tužitelja uzimaju nevjerodostojnim. Iz iskaza 1. tuženika proizlazi da je sve bilo čisto i nije bilo nikakve zabrane, to je bilo njegovo, a da pošto je "neuračunjiv" dobio je obvezu da ima skrbnika, a kako mu je ovdje 2. tužena jedina koju ima i u koju ima potpuno povjerenje da je nju molio i uvjeravao, a ona je govorila ne trebam ti ja. Da žive jedni pored drugih i njezina djeca i unuci su zadnjih par godina učinili za njega, više nego tužitelji u 50 godina. Iz iskaza 2. tužene proizlazi da je svaki dan 10 puta kod 1. tuženika, da ona svakodnevno skuha i skrbi o njemu. Da joj 1. tuženik nije spomenuo da bi tužitelji pokrenuli postupak naknadno pronađene imovine, on se očekujući da se PJ vrati zatvorio i ništa nije govorio. Sud nije prihvatio dio iskaza tužitelja u dijelu u kojem objašnjavaju da je otac izbacio majku iz imovine, da je došao i rekao ovo je sve moje, vaša majka nema tu ništa, pa kako su znali da sa njime nema razgovora da su se odrekli u njegovu korist s time da ih je javna bilježnica upozorila da mogu to naknadno potraživati, obzirom je uvidom u predmetni zapisnik utvrđeno da se u njemu ne navodi izjava 1. tuženika da bi sva imovina u [adresa] bila njegova isključiva imovina, niti upozorenje javne bilježnice da se isto može naknadno potraživati.
25. Odredbom čl. 115 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) određeno je na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Nadalje, odredbom članka 579 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. nastavno ZOO-a) je određeno da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Čl. 580 st. 1 ZOO-a određuje da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku, te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a čl. 581 st 1 ZOO-a da ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu. Odredba čl. 322 st. 1 ZOO-a određuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ostavinski postupak iza pok. OJ, vođen kod javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, posl. broj O-3053/2018, te su na zapisniku od 01. listopada 2018. godine proglašene oporuke ostaviteljice. Iz Oporuke od dana 23. svibnja 2010. godine proizlazi da pok ostaviteljica raspolaže svojom imovinom tj. nekretninama (k. o. [katastarska općina]-Lepenice i k. o. [katastarska općina]) i pravom korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], u korist svoje djece, ovdje tužitelja. Iz dokumenta naslovljenog sa "Moja posljednja želja" proizlazi da ostaviteljica drži da je kuća u [adresa], ljetna kućica i radiona, njezina bračna stečevina u polovici. Međutim, iako ista navodi da vjeruje u muževo obećanje da će pravedno osigurati djecu pogotovo 1. tužiteljicu, obzirom se žrtvovala za vrijeme njezine bolesti, ista nigdje ne navodi da raspolaže bilo kakvom svojim imovinom u korist bilo kojeg nasljednika, bilo zakonskog, bilo oporučnog, pa stoga iako je predmetni dokument predan kao oporuka i kao takav proglašen po mišljenju ovoga suda isti ne bi udovoljavao uvjetima da se smatra oporukom. Iz zapisnika od 01. listopada 2018. godine proizlazi da je na temelju isprava koje prileže spisu, te izjava nazočnih nasljednika utvrđena ostavinska masa koju čine nekretnine (k. o. [katastarska općina] – Lepenice i k. o. [katastarska općina]), pokretnine i prava. Nadalje, je navedeno da djeca ostaviteljice, ovdje 1. i 2. tužitelji ne potražuju utvrđene bračne stečevine ostaviteljice na kući sagrađenoj u [adresa], a koja nekretnina je predmet i spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju u ovome predmetu. Nakon što su upozoreni sukladno odredbama čl. 136, 139 i 141 Zakona o nasljeđivanju, a naročito na neopozivost jednom date nasljedničke izjave 1. tuženik je priznao oporuku tužiteljice istinitom i pravovaljanom, dok su tužitelji također priznali oporuku ostaviteljice istinitom i pravovaljanom, te su se prihvatili nasljedstva temeljem oporuke. Iz gore navedenog proizlazi da tužitelji na tako utvrđeni sastav i opseg ostavinske imovine 2018. godine nisu podnijeli nikakav prigovor tvrdeći da ostavinsku imovinu predstavlja i imovina navedena u „Moja posljednja želja“ od 20.06.2014. godine. Uslijed ozbiljno narušenih obiteljskih odnosa 1. tužiteljica krajem 2020. godine iseljava iz zajednice sa tuženikom, te tužitelji dana 18. ožujka 2021. godine podnose prijedlog za naknadno pronađenu imovinu u odnosu na nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 6232 k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, navodeći da iste predstavljaju bračnu stečevinu pok. OJ i rješenjem ovoga suda 29. srpnja 2022. godine posl.br. O-1118/2021 su upućeni na pokretanje postupka protiv ovdje tuženika, u roku od 15 dana. Kako je već navedeno po mišljenju ovoga suda pok OJ nije dokumentom naslovljenim Moja posljednja želja (a ne oporuka kako je naslovljena isprava od 23. svibnja 2010. godine) raspolagala u korist bilo kojeg nasljednika niti je navela da se imovina koja je stečena u braku ima rasporediti na bilo koji način, pa da bi ovdje tužitelji temeljem te isprave oporučno stekli pravo vlasništva na ½ dijela nekretnina iz k. o. [katastarska općina]. Podredno se ističe i da otuđenje tuđe stvari obvezuje ugovaratelja, a pravo na raskidanje ima samo stjecatelj i to pod određenim pretpostavkama, te po mišljenju ovoga suda samo zbog okolnosti da je ugovorom otuđena tuđa stvar, ugovor nije ništav. Uvidom u sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju je razvidno da je u potpunosti sklopljen u formi propisanoj odredbom čl. 580 st. 1 ZOO-a. Imajući u vidu gore navedeno, te činjenicu da je na nekretnini kao vlasnik u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bio upisan isključivo 1. tuženik, kao i da je sudu životno i uvjerljivo da zbog zdrastvene situacije i visoke životne dobi, 1. tuženik, a nakon pogoršanja odnosa sa tužiteljima, te iseljenjem 1. tužiteljice, odlučuje da će sa svojom sestrom, ovdje 2. tuženom, koja živi u blizini i svakodnevno skrbi o njemu sklopiti sporni ugovor, isti po mišljenju ovoga suda nije ništetan, jer nije u smislu odredbe čl 322 ZOO-a protivan Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Nadalje, kako su tužitelji u tužbi istaknuli eventualno kumulirane tužbene zahtjeve, sud je odbivši prvopostavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, došao u poziciju odlučivati o drugopostavljenom tuženom zahtjevu za utvrđenjem da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan u dijelu koji se odnosi na ½ nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća, površine 18 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po mišljenju ovoga suda i predmetni tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan upravo iz istih razloga kao prvopostavljeni tužbeni zahtjev, pa je i drugopostavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak zastupanja tuženih po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika i to uvećano za 10% sukladno Trb 40 na ime zastupanja više stranaka. Tuženima je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 EUR-a, te trošak sastava podneska od 23. ožujka 2023. godine u iznosu od 220,00 EUR-a, te zastupanja na ročištima od dana 16. studenoga 2022. godine, 14. veljače 2024. godine i 09. ožujka 2026. godine u iznosima od po 220,00 EUR-a, dakle ukupno 1.100,00 EUR-a. Predmetni iznos uvećan za PDV po stopi od 25%, u iznosu od 275,00 EUR-a, iznosi ukupno 1.375,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Crikvenici, 14. travnja 2026. godine.
S U T K I NJ A:
Mirta Tomac Podobnik
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.
