Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-138/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 2. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mire Glavaš, odvjetnika u ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni PC, odvjetničkoj vježbenici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredbe članka 6.2. i članka 9.1. Ugovora o kreditu broj 20934 od 11. 8. 2006. u dijelu u kojem se navodi (kamatna stopa promjenjiva) da je: ..."Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta..."

..."Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit..." bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 24.040,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisen bank d.d. Zagreb, na dan korištenja i tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba odlomak III. i članak 5.1. istog Ugovora o kreditu broj 20934 od 11. 8. 2006. kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisen bank d.d. Zagreb, za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 20934 od 11. 8. 2006., te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba stavka III. Ugovora o kreditu broj 20934 od 11. 8. 2006. kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „Troškovi zaključenja Ugovora – uključujući 22 % PDV-a 812,95 CHF“.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.088,15 eura (tri tisuće osamdeset osam eura i petnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 2,46 € počevši od 31. 8. 2006. do isplate,

- 3,59 € počevši od 30. 9. 2006. do isplate,

- 1,95 € počevši od 31. 10. 2006. do isplate,

- 1,17 € počevši od 30. 11. 2006. do isplate,

- 1,99 € počevši od 31. 3. 2008. do isplate,

- 14,65 € počevši od 31. 10. 2008. do isplate,

- 5,29 € počevši od 30. 11. 2008. do isplate,

- 16,74 € počevši od 31. 12. 2008. do isplate,

- 19,56 € počevši od 31. 1. 2009. do isplate,

- 22,55 € počevši od 28. 2. 2009. do isplate,

- 17,70 € počevši od 31. 3. 2009. do isplate,

- 17,05 € počevši od 30. 4. 2009. do isplate,

- 13,05 € počevši od 31. 5. 2009. do isplate,

- 9,79 € počevši od 30. 6. 2009. do isplate,

- 11,13 € počevši od 31. 7. 2009. do isplate,

- 13,63 € počevši od 31. 8. 2009. do isplate,

- 11,55 € počevši od 30. 9. 2009. do isplate,

- 10,03 € počevši od 31. 10. 2009. do isplate,

- 13,54 € počevši od 30. 11. 2009. do isplate,

- 15,94 € počevši od 31. 12. 2009. do isplate,

- 19,31 € počevši od 31. 1. 2010. do isplate,

- 19,05 € počevši od 28. 2. 2010. do isplate,

- 24,14 € počevši od 31. 3. 2010. do isplate,

- 20,06 € počevši od 30. 4. 2010. do isplate,

- 25,55 € počevši od 31. 5. 2010. do isplate,

- 42,10 € počevši od 30. 6. 2010. do isplate,

- 38,22 € počevši od 31. 7. 2010. do isplate,

- 49,40 € počevši od 31. 8. 2010. do isplate,

- 45,45 € počevši od 30. 9. 2010. do isplate,

- 37,62 € počevši od 31. 10. 2010. do isplate,

- 52,19 € počevši od 30. 11. 2010. do isplate,

- 67,50 € počevši od 31. 12. 2010. do isplate,

- 57,49 € počevši od 31. 1. 2011. do isplate,

- 59,10 € počevši od 28. 2. 2011. do isplate,

- 54,11 € počevši od 31. 3. 2011. do isplate,

- 55,80 € počevši od 30. 4. 2011. do isplate,

- 75,99 € počevši od 31. 5. 2011. do isplate,

- 76,64 € počevši od 30. 6. 2011. do isplate,

- 98,77 € počevši od 31. 7. 2011. do isplate,

- 88,59 € počevši od 31. 8. 2011. do isplate,

- 77,28 € počevši od 30. 9. 2011. do isplate,

- 78,48 € počevši od 31. 10. 2011. do isplate,

- 76,09 € počevši od 30. 11. 2011. do isplate,

- 81,59 € počevši od 31. 12. 2011. do isplate,

- 85,32 € počevši od 31. 1. 2012. do isplate,

- 84,94 € počevši od 29. 2. 2012. do isplate,

- 82,47 € počevši od 31. 3. 2012. do isplate,

- 83,44 € počevši od 30. 4. 2012. do isplate,

- 85,48 € počevši od 31. 5. 2012. do isplate,

- 83,17 € počevši od 30. 6. 2012. do isplate,

- 84,34 € počevši od 31. 7. 2012. do isplate,

- 81,37 € počevši od 31. 8. 2012. do isplate,

- 78,18 € počevši od 30. 9. 2012. do isplate,

- 82,35 € počevši od 31. 10. 2012. do isplate,

- 83,68 € počevši od 30. 11. 2012. do isplate,

- 83,34 € počevši od 31. 12. 2012. do isplate,

- 76,75 € počevši od 31. 1. 2013. do isplate,

- 82,13 € počevši od 28. 2. 2013. do isplate,

- 81,90 € počevši od 31. 3. 2013. do isplate,

- 79,71 € počevši od 30. 4. 2013. do isplate,

- 73,76 € počevši od 31. 5. 2013. do isplate,

- 73,43 € počevši od 30. 6. 2013. do isplate,

- 75,51 € počevši od 31. 7. 2013. do Isplate,

sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos do 31. 12. 2007 po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 824,58 eura (osamsto dvadeset četiri eura i pedeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 4,60 € počevši od 31. 1. 2007. do isplate,

- 4,61 € počevši od 28. 2. 2007. do isplate,

- 4,62 € počevši od 31. 3. 2007. do isplate,

- 4,54 € počevši od 30. 4. 2007. do isplate,

- 4,50 € počevši od 31. 5. 2007. do isplate,

- 4,47 € počevši od 30. 6. 2007. do isplate,

- 8,94 € počevši od 31. 7. 2007. do isplate,

- 8,98 € počevši od 31. 8. 2007. do isplate,

- 8,84 € počevši od 30. 9. 2007. do isplate,

- 8,82 € počevši od 31. 10. 2007. do isplate,

- 8,91 € počevši od 30. 11. 2007. do isplate,

- 8,91 € počevši od 31. 12. 2007. do isplate,

- 8,99 € počevši od 31. 1. 2008. do isplate,

- 9,12 € počevši od 29. 2. 2008. do isplate,

- 9,32 € počevši od 31. 3. 2008. do isplate,

- 9,05 € počevši od 30. 4. 2008. do isplate,

- 8,95 € počevši od 31. 5. 2008. do isplate,

- 9,08 € počevši od 30. 6. 2008. do isplate,

- 8,89 € počevši od 31. 7. 2008. do isplate,

- 8,94 € počevši od 31. 8. 2008. do isplate,

- 9,05 € počevši od 30. 9. 2008. do isplate,

- 9,84 € počevši od 31. 10. 2008. do isplate,

- 9,46 € počevši od 30. 11. 2008. do isplate,

- 9,93 € počevši od 31. 12. 2008. do isplate,

- 10,04 € počevši od 31. 1. 2009. do isplate,

- 10,17 € počevši od 28. 2. 2009. do isplate,

- 9,97 € počevši od 31. 3. 2009. do isplate,

- 9,94 € počevši od 30. 4. 2009. do isplate,

- 9,78 € počevši od 31. 5. 2009. do isplate,

- 9,64 € počevši od 30. 6. 2009. do isplate,

- 9,70 € počevši od 31. 7. 2009. do isplate,

- 9,80 € počevši od 31. 8. 2009. do isplate,

- 9,71 € počevši od 30. 9. 2009. do isplate,

- 9,65 € počevši od 31. 10. 2009. do isplate,

- 9,80 € počevši od 30. 11. 2009. do isplate,

- 9,89 € počevši od 31. 12. 2009. do isplate,

- 10,03 € počevši od 31. 1. 2010. do isplate,

- 10,02 € počevši od 28. 2. 2010. do isplate,

- 10,23 € počevši od 31. 3. 2010. do isplate,

- 10,19 € počevši od 30. 4. 2010. do isplate,

- 10,29 € počevši od 31. 5. 2010. do isplate,

- 10,97 € počevši od 30. 6. 2010. do isplate,

- 10,81 € počevši od 31. 7. 2010. do isplate,

- 11,27 € počevši od 31. 8. 2010. do isplate,

- 11,11 € počevši od 30. 9. 2010. do isplate,

- 10,79 € počevši od 31. 10. 2010. do isplate,

- 11,39 € počevši od 30. 11. 2010. do isplate,

- 12,02 € počevši od 31. 12. 2010. do isplate,

- 11,60 € počevši od 31. 1. 2011. do isplate,

- 11,67 € počevši od 28. 2. 2011. do isplate,

- 11,45 € počevši od 31. 3. 2011. do isplate,

- 11,53 € počevši od 30. 4. 2011. do isplate,

- 12,37 € počevši od 31. 5. 2011. do isplate,

- 12,39 € počevši od 30. 6. 2011. do isplate,

- 13,30 € počevši od 31. 7. 2011. do isplate,

- 12,88 € počevši od 31. 8. 2011. do isplate,

- 12,42 € počevši od 30. 9. 2011. do isplate,

- 12,47 € počevši od 31. 10. 2011. do isplate,

- 12,37 € počevši od 30. 11. 2011. do isplate,

- 12,60 € počevši od 31. 12. 2011. do isplate,

- 12,75 € počevši od 31. 1. 2012. do isplate,

- 12,73 € počevši od 29. 2. 2012. do isplate,

- 12,63 € počevši od 31. 3. 2012. do isplate,

- 12,67 € počevši od 30. 4. 2012. do isplate,

- 12,76 € počevši od 31. 5. 2012. do isplate,

- 12,65 € počevši od 30. 6. 2012. do isplate,

- 12,71 € počevši od 31. 7. 2012. do isplate,

- 12,59 € počevši od 31. 8. 2012. do isplate,

- 12,46 € počevši od 30. 9. 2012. do isplate,

- 12,63 € počevši od 31. 10. 2012. do isplate,

- 12,68 € počevši od 30. 11. 2012. do isplate,

- 12,67 € počevši od 31. 12. 2012. do isplate,

- 12,40 € počevši od 31. 1. 2013. do isplate,

- 12,62 € počevši od 28. 2. 2013. do isplate,

- 12,61 € počevši od 31. 3. 2013. do isplate,

- 12,52 € počevši od 30. 4. 2013. do isplate,

- 12,27 € počevši od 31. 5. 2013. do isplate,

- 12,26 € počevši od 30. 6. 2013. do isplate,

- 12,35 € počevši od 31. 7. 2013. do isplate,

sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos do 31. 12. 2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 502,09 eura (petsto dva eura i devet centi) sa zateznim kamatama od 16. 8. 2006. do 31. 12. 2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena koja teče od 7. 5. 2008. do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 24. veljače 2026. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 88,92 eura (osamdeset osam eura i devedeset dva centa) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 3. travnja 2021. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 11. 8. 2006. zaključio Ugovor o kreditu u CHF broj 20934, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.040,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka.

1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. 7. 2013., presudu VTS RH broj Pž-7129/2013 od 16. 7. 2013., VTS RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., presudu suda EU C-186/2016, u kojima je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju od 1. 10. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Naprijed navedena naknada suprotna je članku 4. Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja iz članka 6. kao i načelu jednake vrijednosti činidbi iz članka 7. istog Zakona. Navedenim pravomoćnim presudama utvrđeno je nepošteno, a time i nesavjesno postupanje banaka, a među njima i tužene banke, prilikom ugovaranja kamatne stope, a i isto i valutne klauzule u CHF. Tužitelj smatra da su promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bitni sastojci ugovora o kreditu po prirodi pravnog posla, suglasnost stranaka o vrsti valutne klauzule i vrsti kamatne stope (promjenjiva ili fiksa) odlučna da bi ugovor uopće bio sklopljen. Stoga je uslijed ništetnosti ova dva bitna sastojka ugovora bez kojih ugovor više ne odgovara volji ugovornih stranaka ništetan osnovni ugovor o kreditu jer sud nije ovlašten mijenjati volju ugovornih strana. Tužitelj ukazuje da sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom Europske unije, te stoga ukazuje i da je sud EU odlučio u nekoliko spojenih predmeta (C-84/2019, C-222/2019 i C-252/2019) i da su „općenite“ ulazne naknade koje ne odražavaju konkretnu uslugu – ništetne.

1.4. Zaključno tužitelj ističe da je predmet spora potrošački kredit plasiran tužitelju koji ima primanja u domaćoj valuti, odnosno koristi kredit čiji je povrat pak valutnom klauzulom indeksiran, vezan uz kretanje CHF-a na svjetskim monetarnim tržištima. Dakle, nije se radilo o kreditiranju stranom valutom, ovdje CHF, već je sporni kredit indeksiran u švicarskom franku, dok je uostalom sukladno pozitivnim propisima RH i Zakonu o HNB-u čl. 21., sam kredit isplaćen u kunama. Ugovori o kreditu (pa tako i predmetni Ugovor o kreditu) sklapaju se redovito prema unaprijed pripremljenim obrascima koji sadrže opće uvjete poslovanja davatelja kredita, a koji sadržavaju odredbe koje ispunjavaju zakonske pretpostavke za nepoštene ugovorne odredbe. Naspram slabijih ugovornih strana kao klijenata kreditne institucije (pa tako i tuženik), i sastavljači općih uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja nameću odredbe koje klijenta stavljaju u neravnopravan položaj i koje mu idu na štetu, bilo da ga njima lišavaju ili ograničavaju u nekim njegovim pravima ili da mu nameću prekomjerne obveze, pa tužitelj sukladno navedenom traži od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanju tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule“ i temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditu, uvećane za pripadajuće zatezne kamate, kao i nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda, zastare potraživanja i aktivne legitimacije. Navodi da je sukladno odredbi čl. 46. Zakona o parničnom postupku za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je sukladno odredbi čl. 48. istoga zakona, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe općemjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika. Dodatno, tuženik ističe da je predmetni Ugovor sklopljen u Zagrebu, te je u točki 11.3. Općih uvjeta, ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Nadalje navodi da se na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još 2013., a tužba je podnesena 2021., smatra da je sasvim jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, obzirom da tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

2.1. Tuženik nadalje smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Posebno ističe da su tužitelju objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“, te se tužitelj pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika neopravdano ga prikazujući kao nepoštenog pregovarača.

2.2. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tuženik ističe kako su tužiteljeve tvrdnje u potpunosti promašene i paušalne te tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time stekao ikakvu ikakvu korist. Smatra da iz tužbe uopće nije jasno na temelju kojeg izračuna i na koji način je tužitelj došao do utuženog iznosa te se ističe da je isti samo paušalno određen bez ikakvog temelja. Slijedom svega navedenog, smatra da su tvrdnje tužitelja o nepoštenosti ugovornih odredbi u cijelosti netočne i paušalne, pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u svom pismenom podnesku od 25. 2. 2026. postavio svoj tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da zahtijeva isplatu iznosa od 3.088,15 eura po osnovi povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredite, iznosa od 824,58 eura po osnovi troškova zaključenja ugovora o kreditu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, te isplatu iznosa od 502,09 eura temeljem ništetne odredbe o naknadi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova d pripadajućim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-138/2021-4 od 9. rujna 2024., a koje rješenje je po žalbi tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž-1758/2024-2 od 12. ožujka 2025.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem preslike računa tuženika za naplatu troškova zaključenja ugovora (list 13), plan otplate uz ugovor o kreditu (list 14-15), ugovor o kreditu br. 20934 od 11. 8. 2006. (list 17-20), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 21-24), rješenje i potvrda o priznanju prava hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (list 25-27), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz Vinkovaca, dana 5. 6. 2025. (list 110-114), dopuna vještaka od 9. 10. 2025. (list 127-130), te je proveden dokaz saslušanjem vještaka i tužitelja kao stranke na zapisniku od 3. 2. 2026. (list 154-156).

6. Tužitelj u svoj iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s tuženikom 11. 8. 2006. u svrhu kupnje automobila. Automobil je koristio samo u svoje osobne potrebe i potrebe obitelji. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Za Porsche leasing se odlučio jer su mu u auto kući rekli da s njima imaju kreditnu liniju, te je upućen na njih iz auto kuće. Nije tražio kredit u CHF, ponudili su mu takav kredit kao najpovoljniji i jedini moguć po njegovoj kreditnoj sposobnosti. Nije se raspitivao kod drugih banaka jer je izabrao automobil u ovoj auto kući, a kako su oni surađivali s Porsche leasingom nije se dalje informirao kod drugih banaka. U auto kući su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je trebao potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika. Ugovor je pročitao, ali kako nije financijske struke nije najbolje razumio pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Bilo mu je bitno da kredit dobije i da ga može otplaćivati, te je gledao rok otplate i visinu rate. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati, to je bio tipski ugovor u varijanti uzmi ili ostavi. Nitko mu nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe ugovora.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu 11. 8. 2006. na iznos od 24.040,01 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

7.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

7.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

8. Prema ocjeni suda nesporno je da tuženik nije banka, ali je isto tako nesporno da je tuženik registriran između ostalih predmeta poslovanja i za kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova, te prikupljanje, izradu analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba, te za posredovanje pri sklapanju financijskih poslova, djelatnosti kreditnih kartica i dr. Dakle, tuženik nije banka, ali je financijska organizacija koja se bavi kreditiranjem što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba, te se u konkretnom slučaju prema sudskoj praksi na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima tako i Zakon o zaštiti potrošača. Na sve ugovorne odnose pa tako i na odnose između trgovaca i potrošača primjenjuju se odredbe čl. 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) o činidbi kao objektu ugovorne obveze.

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10.1. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.

10.3. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

12. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. ZOO- a. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.

12.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe članka 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno članku 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

12.2. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je i ovdje primijenio odredbe ZZP/07 koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 11. 8. 2006.

14. Nadalje, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, proizlazi da je ugovorna odredba kojom je određena naknada u iznosu od 3,50 % kredita, a koja se naplaćuje jednokratno i unaprijed, sadržana u dijelu pod odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ništetna.

14.1. Naime, analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga koja u trenutku sklapanja ugovora u visini 3,50 % iznosi 502,09 eura, te je jednokratno naplaćena prilikom prvog korištenja kredita.

14.2. Sud je ocijenio da je ugovorna odredba iz članka 3. Ugovora nepoštena, a time sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, a to više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u jednokratnom iznosu što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu kreditnih zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pored navedenog u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada za obavljanje bankarskih usluga, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom iznosu.

15. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi članka 6.2., 9.1., 5.1. i stavka III. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.

16. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope, primjene valutne klauzule, te naplate naknade za obradu kredita, provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

16.1. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj 20934 utvrđen u visini od 3.088,15 EUR.

16.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena - povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 20934 utvrđen je u visini od 824,58 EUR

16.3. Predmetnom spisu pridodan je račun br. 877559-06 ispostavljen 16. 8. 2006. od strane tuženika Porsche leasing d.o.o. Zagreb JC iz [adresa] na ime troškova zaključenja ugovora (3,50 %) u visini od 3.783,00 kn (osnovica 3.100,82 kn + PDV 22 % 682,18 kn), a što temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH ("Narodne novine" broj 57/22.) po službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 502,09 eura.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povećanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita više plaćen iznos 824,58 eura zbog promjenjive kamatne stope, te je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 3.088,15 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, te zbog naplate tzv. ulazne naknade u iznosu od 502,09 eura, pa kako upravo navedene iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. 10. 2025., to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

17.1. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 824,58 eura, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.088,15 eura, te zbog ništetnosti odredbi o naknadi obrade kredita platio iznos od 502,09 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

17.2. Prema mišljenju suda tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

18. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi članka 361. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnesens 3. travnja 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 17. 6. 2025., 23. 10. 2025. i 4. 11. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 15. 5. 2025., i 3. 2. 2026. svako u iznosu od 200,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.

20.1. Tužitelju je također odobren trošak plaćene naknade za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, te pristup ročištu od 2. 4. 2026. u zatraženom iznosu od 200,00 eura tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.000,00 eura.

20.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 88,92 eura budući je tužitelj ovog troška oslobođen kao ratni vojni invalid Domovinskog rata, a i obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanja sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 88,92 eura odbijen.

U Vinkovcima 14. travnja 2026.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. ZOU Glavaš & Šutao, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb – pun. tuženika