Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1905/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-85/2021 od 01. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

r i j e š i o  je

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-85/2021 od 01. listopada 2024. u toč. I) i II) izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.335,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2012. do isplate, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.169,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu preostalog parničnog troška.

2. Protiv toč. I) i II) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a jer da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Osijeku već vodila parnicu pod posl. br. P-1227/18 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pa da se radi o presuđenoj stvari. Navodi da je počinjena i bitna povreda odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 250., čl. 259. i čl. 260. ZPP-a jer da se pobijana presuda temelji na vještačenju koje je izrađeno izvan ovog postupka, iako da se tome izričito protivio. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da nije jasno kako je sud došao do dosude iznosa od 32.669,37 kn tj. 4.335,97 eura, odnosno da je sud proizvoljno protumačio što je tužitelj obuhvatio predmetnim tužbenim zahtjevom. Navodi da je sud pogrešno odlučio i o istaknutom prigovoru zastare, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo u svezi tijeka zateznih kamata jer da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2012. Navodi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora pozivom na odredbu čl. 502.a i c ZPP-a, a bez da je utvrđivao da li se na tužiteljicu kao potrošača primjenjuju ta utvrđenja. Osporava i odluku o trošku kao nezakonitu jer da tužiteljica nije predala troškovnik putem e-komunikacije, da je sud prilikom odlučivanja o trošku primijenio pogrešnu vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura, umjesto 1,33 eura, te da je pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a kada je tužiteljici primjenom Tbr. 9.2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika dosudio trošak zastupanja na ročištima 07.04.2022. i 26.09.2024., kao i kada joj je priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude, a koji trošak da nije bio nužan, niti potreban.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale primjenom odredbe čl. 1. i čl. 7. kojim je ugovorena valutna klauzula u Ugovoru o kreditu, br. 3205897215/2005 od 15.12.2005. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koja nije utužena u prethodno vođenom postupku između stranaka pod posl. br. P-1227/18.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 4.335,97 eura koji predstavlja dio preplate po osnovu tečajne razlike zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli po Ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom između parničnih stranaka pod br. 3205897215/2005 od 15.12.2005.,

- da nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili navedeni Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke,

- da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezala tuženiku kao kreditoru platiti u anuitetima iznos od 59.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja Ugovora je iznosila 4,50%,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P- 1227/18 od 06.03.2020. u toč. I) izreke utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu u čl. 1. koji glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.", u čl. 2. koji glasi: "…kamatu koja je tijekom postojanja obveze po osnovnom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.", u čl. 7. koji glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…u nastavku CHF obračunato je po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", te u čl. 23. J) koji glasi: "ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim Uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora“,

- da je toč. II) izreke navedene presude pod posl. br. P-1227/18 naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 60.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 852,49 kn od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 3.252,65 kn od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6.208,89 kn od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 10.464,05 kn od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 39.221,89 kn od 01.09.2012. do isplate,

- da je toč. III) izreke navedene presude pod posl. br. P-1227/2018 naloženo tuženiku da isplati tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.900,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u toč. IV) izreke tužiteljica odbijena u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška,

- da je nesporno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1 401/12 od 04.07.2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. i presudom VSRH pod posl. br. Rev- 2221/18 od 03.09.2019. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03), kao i protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09. i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da obzirom na činjenicu da su naprijed navedenom Presudom pod posl. br. P- 1227/18-23 utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj švicarskog franka, to da u ovom postupku nije potrebno ponovno utvrđivati ništetnost tih odredbi, odnosno raspravljati o prigovoru da tužiteljica nije potrošač, da je tužiteljica obaviještena o mogućoj promjeni kamatne stope i tečaja švicarskog franka, odnosno o prigovorima tuženika, kao i dokaznim prijedlozima kojima tuženik nastoji dokazati da odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nisu ništetne,

- da prigovor „presuđene stvari“ nije osnovan jer da u konkretnom slučaju ne postoji identitet zahtjeva za isplatu iznosa od 4.335,97 eura koji se odnosi na preplaćenu tečajnu razliku po osnovi prijevremene otplate kredita koju je tužiteljica osobno izvršila 27.07.2012. jer da taj dio preplate nije bio predmetom tužbenog zahtjeva u predmetu pod posl. br. P-1227/18 budući da je tužiteljica u tom predmetu na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potraživala ukupan iznos od 60.000,00 kn ( za razdoblje od 2006. do 2012. ) koji joj je i dosuđen, dok je prema Nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u spomenutom razdoblju imala pravo na isplatu iznosa na ime pozitivnih razlika od 91.669,37 kn,

- da stoga o isplati ovdje utuženog iznosa od 4.335,97 eura nije odlučeno navedenom pravomoćnom i ovršnom presudom, pa da se ne radi o presuđenoj stvari,

- da iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o. sačinjenog za potrebe postupka pod posl. br. P- 1227/18 i očitovanja navedenog vještaka pribavljenog tijekom ovog postupka, proizlazi da se zadnja izvršena uplata tužiteljice od 256.377,52 kn iz koje je obračunata preplata od 65.082,51 kn, odnosi na tečajnu razliku,

- da iz navedenog proizlazi da je u navedenom predmetu pod posl. br. P- 1227/18 ostao neutužen iznos na ime prijevremene otplate kredita od 4.335,97 eura, a kojeg tužiteljica potražuje u ovom postupku i koji se odnosi na preplatu samo po osnovi tečajne razlike,

- da se tuženik u predmetu pod posl. br. P-1227/18 nije protivio matematičkom izračunu pretplate, niti se u ovom postupku protivio očitovanju vještaka koji mu je dostavljen, slijedom čega da vodeći se načelima svrsishodnosti i ekonomičnosti, nije bilo potrebno provoditi novo financijsko-knjigovodstveno vještačenje,

- da prigovor zastare nije osnovan jer da je zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluke donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, odnosno od 14.06.2018. a od tada do utuženja da nije protekao opći petogodišnji rok.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Naime, iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-1227/18 jasno proizlazi da je predmet tog spora bilo utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, uz restitucijski zahtjev na povrat novčanog iznosa od 60.000,00 kn nastalog primjenom tih odredbi. Također jasno proizlazi da je tijekom tog postupka provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje kojim je utvrđena pozitivna preplata primjenom navedenih odredbi u ukupnom iznosu od 92.669,37 kn ( list 67 spisa ) slijedom čega razlika između utvrđene preplate i dosuđenog iznosa ( a koja je predmetom ovog postupka ) nije bila predmetom tužbenog zahtjeva u tom prethodnom predmetu, pa ne postoji niti identitet tužbenog zahtjeva.

12. Nadalje u odnosu na žalbene navode ističe se da je u konkretnom slučaju između stranaka vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod posl. br. P-1227/18, a u kojem su pravomoćnom presudom od 06.03.2020. utvrđene ništetnim odredbe čl. 1 i 7. predmetnog ugovora o kreditu od 15.12.2005. u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula, kao i odredba čl. 2. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je obvezan tuženik da nadoknadi tužiteljici utvrđenu razliku nastalu primjenom navedenih odredbi u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn.

13. Stoga navedena odluka ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku jer je istom utvrđena ništetnost i predmetne utužene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a osnovom čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva isplatu preostale razlike nastale primjenom te odredbe ( koja nije bila utužena u prethodno vođenom postupku).

14. Kako je dakle između istih stranaka vođen parnični postupak, u kojem su raspravljene sve odlučne okolnosti za donošenje odluke o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, osnovom čije primjene tužiteljica, ovom tužbom zahtjeva povrat preostale nastale razlike, to nije bilo potrebno ponovno utvrđivati okolnosti vezane za ništetnost. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu ( primjena utvrđenja iz kolektivnog spora, status potrošača tužiteljice, savjesnost tuženika i dr. ) neosnovani jer prethodno donijeta pravomoćna odluka u predmetu pod posl. br. P- 1227/18 ima značaj odlučenja o prethodnom pitanju u ovoj pravnoj stvari, koja se vodi radi preostale restitucije temeljem predmetne ništetne ugovorne odredbe.

15. Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31.01.2022. ). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih prava ( tijekom 2012. ) prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe čl. 245. ZOO-a.

16. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, postala je pravomoćna donošenjem odluke pod posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. Kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, to od 14.06.2018. do utuženja nije protekao rok od 5 godina, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

18. Naime, iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razliku s osnova primjene ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ( tzv. tečajnu razliku ).

19. Iz vještačenja sačinjenog za potrebe naprijed citiranog predmeta pod posl. br. P-1227/2018 proizlazi da ukupna pozitivna preplata po osnovi primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u razdoblju od 2008. do 2012. iznosi ukupno 92.669,37 kn ( 852,49 kn + 3.252,65 kn + 6.208,89 kn + 10.464,05 kn + 71.891,29 kn ).

20. Iz stanja u spisu proizlazi da je prethodno donijetom pravomoćnom presudom pod posl. br. P-1227/18 tužiteljici dosuđen ukupno iznos od 60.000,00 kn, a u koji iznos su uključene utvrđene preplate od 852,49 kn za 2008., potom 3.252,65 kn za 2009., zatim 6.208,89 kn za 2010. potom 10.464,05 kn za 2011. i iznos od 39.221,89 kn za 2012.

21. Dakle, tužiteljici je prethodnom odlukom po osnovi pretplate za 2012. u ukupnom iznosu od 71.891,29 kn dosuđen iznos od 39.221,89 kn, te ista predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje preostalu razliku po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno razlike u tečaju.

22. Međutim u navedeni iznos utvrđene preplate za 2012. od 71.891,29 kn obračunati su, osim posljednje uplate po osnovi prijevremene otplate od 65.082,51 kn i plaćeni anuiteti od siječnja do srpnja 2012. koji su obračunati primjenom i ništetne odredbe o kamatnoj stopi, a koja osnova nije predmet ovog tužbenog zahtjeva. Stoga su osnovani žalbeni razlozi tuženika da nije jasno na što se odnosi dosuđena razlika.

23. Pri tom tužiteljica u tužbi navodi da predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje razliku između ukupno utvrđene preplate od 92.669,37 kn i dosuđenog iznosa od 60,000,00 kn, dok istovremeno navodi i da se ta razlika preplate u iznosu od 32.669,37 kn odnosi na zadnji preplaćeni anuitet od 31.08.2012. ( 65.082,51 kn ).

24. Isto tako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje da se utuženi iznos odnosi na preplaćenu tečajnu razliku po osnovi prijevremene otplate kredita ( 65.082,51 ), ali istovremeno dosuđuje tužiteljici razliku u odnosu na ukupno utvrđenu preplatu za 2012.

25. Slijedom navedenog u nastavku postupka prvenstveno je potrebno pozvati tužiteljicu da se očituje da li se utužena razlika preplate odnosi samo na posljednji uplaćeni anuitet od 65.082,51 kn ili na cjelokupno utvrđenu preplatu za 2012. od 71.891,29 kn, a u kojem slučaju je potrebno provesti predloženo financijsko vještačenje radi pravilnog utvrđivanja visine utuženog potraživanja, odnosno potrebno je utvrditi točno koliki je iznos preplate samo po osnovi ništetne valutne klauzule ( koja je predmet tužbenog zahtjeva ) kada se od iznosa od 71.891,29 kn odbije dosuđeni iznos od 39.221,89 kn, odnosno koliki iznos se od tako dobivene razlike ( 32.669,40 kn ) odnosi samo na tečajnu razliku ( bez razlike u kamatnoj stopi).

26. Stoga će u nastavku postupka, prvostupanjski sud, uvažavajući iznijeta stajališta ovog drugostupanjskog suda, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i potom donijeti novu zakonitu odluku, te odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku.

27. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točci III) izreke.

U Rijeci, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec