REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2530/2020-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Primorcu, odvjetniku u OD Primorac&Partneri d.o.o., protiv tuženika pod 1. ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, pod 2. Domagoja Mužića iz Splita, Vukovarska 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Juričko odvjetniku u Splitu, pod 3. HA iz [adresa], 141. brigade 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, pod 4. KAU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Šestanoviću, odvjetniku u Splitu, pod 5. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Bačiću, odvjetniku u Splitu i pod 6. ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariju Graniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika, punomoćnika tuženika pod 1., tuženika pod 2. osobno uz zamjenika punomoćnika, zamjenika punomoćnika tuženika pod 3., punomoćnika tuženika pod 4., punomoćnika tuženika pod 5. te zamjenika punomoćnika tuženika pod 6., na ročištu za objavu, dana 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u visini od 26.544,56 eura.

III Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima pod 1-6 trošak postupka u iznosu od 7.687,50 eura.

Obrazloženje

1. Ovom sudu dana 13. srpnja 2020. tužitelj je dostavio odgovor na tužbu u predmetu poslovni broj P-1735/2020, u kojem su ovdje tuženici bili označeni kao tužitelji, a ovdje tužitelj kao tuženik. Uz navedeni odgovor, kojim se protivio tužbi i predložio tužbene zahtjev odbiti kao neosnovane, podnio je i protutužbu (koja je predmet ovog spora), a u kojoj navodi kako je podnosi: "U slučaju i samo u slučaju da bude pravomoćno prihvaćen bilo koji od dva tužbena zahtjeva podnosi protutužbu..."

2. Nakon zaprimanja odgovora na tužbu u predmetu pod poslovnim brojem P- 1735/2020 sud je naredbom od 15. srpnja 2020. odredio razdvajanje postupanja po protutužbi od postupanja po tužbi, spisu dodijelio novi poslovni broj te pozvao tuženike na davanje odgovora na tužbu.

3. Tuženici pod 1-6 su u spis dostavili svoj odgovor na tužbu te predložili sudu istu odbaciti, podredno odbiti. Ujedno, prigovorili su vrijednosti predmeta spora, smatrajući da bi ista bila označena u preniskom iznosu.

4. Podneskom od 11. veljače 2022. tužitelj je povukao tužbu, navodeći kako je, u međuvremenu predmet poslovni broj P-1735/2020 pravomoćno okončan i to povlačenjem tužbe. S obzirom da je njegova tužba, podnesena uvjetno, kao protutužba u tom predmetu, odnosno kao eventualno kumulirani zahtjev za slučaj prihvaćanja zahtjeva tuženika (u tom postupku tužitelja), to da više nema potrebe za vođenjem ovog predmetnog postupka. Ujedno, sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a od tuženika zahtjeva nadoknadu troškova postupka.

5. Nakon zaprimanja podnesak tužitelja, tuženici pod 1-6 su se očitovali kako na povlačenje tužbe ne pristaju.

6. Prema odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa, istinitost ili neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

6.1. Kao što je već ranije spomenuto, tužitelj je u ovom postupku (protu)tužbu podnio zajedno sa davanjem odgovora na tužbu u predmetu poslovni broj P-1735/20, koji postupak se vodio radi poništenja u cijelosti Izvansudske nagodbe od 29. svibnja 2017. te Dodatka izvansudske nagodbe sklopljene između stranaka, podredno radi utvrđenja ništetnosti navedenih isprava (list 1-4 spisa P-1735/20 koji je priklopljen ovom spisu).

6.2. Iz sadržaja (protu)tužbe proizlazi kako istom tužitelj zahtjeva utvrđenje prestanka prava utvrđenih Izvansudskom nagodbom od 29. svibnja 2017. do kojih bi došlo njenim pravomoćnim poništajem odnosno utvrđenjem njene ništetnosti. Konkretno protutu(tužba) glasi: "Utvrđuje se da je pravomoćnim poništajem Izvansudske nagodbe od 29. svibnja 2017., (ili utvrđenjem da je ista ništetna), prestalo pravo ....".

6.3. Institut protutužbe normiran je odredbom čl. 189. ZPP-a, kojom je propisano kako tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. Protutužba je prema svojoj pravnoj prirodi samostalna tužba te je za podnošenje iste neophodno postojanje pravnog interesa tužitelja, te on ne postoji zbog same činjenice da bi protutužitelj bio tuženik u postupku.

6.4. Kako je nesporno da bi postupak pod poslovnim brojem P-1735/20 bio pravomoćno dovršen rješenjem kojim se tužba smatra povučenom, te ne egzistira postupak u kojem se ista može pravomoćno utvrditi ništetnom odnosno poništiti, to tužitelj više nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, pa je istu, temeljem odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti.

6.5. Pritom se napominje kako pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, pa stoga, kad bi i nakon podnošenja tužbe za utvrđenje pravni interes za takvu zaštitu prestao postojati, sud takvu tužbu mora odbaciti, a što upućuje da sud postojanje pravnog interesa može provjeravati sve do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

6.6. Uzgredno, za navesti je i to kako ovom protu(tužbom) tužitelj od suda traži utvrđenje činjenica koje bi bile izravna posljedica poništenja, odnosno utvrđenja ništetnosti isprave. Već radi navedenog postavlja se pitanje dopuštenosti takve protu(tužbe), u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, međutim uslijed utvrđenja nedostatka pravnog interesa tužitelja, navedeno sud nije posebno razmatrao.

6.7. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I. izreke.

7. Tijekom postupka tuženici su prigovarali prenisko označenoj visini vrijednosti predmeta spora, navodeći kako bi isti trebalo procijeniti sukladno vrijednosti zemljišta i prava građenja koje je predmet izvansudske nagodbe sklopljene između stranaka te da bi uz to, tako utvrđenu vrijednost predmeta spora, s obzirom da tužitelj ističe više tužbenih zahtjeva protiv više tuženika, trebalo kumulirati.

7.1. Odlučujući o tuženikovim prigovorima prenisko određene vrijednosti predmeta spora, sud je sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, na prikladan način provjerio točnost označene vrijednosti predmeta spora, te uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj istu označio u visini od 200.000,00 kuna kao i činjenicu da se radi o deklaratornoj tužbi, vrijednost predmeta spora utvrdio u visini od 26.544,56 eura.

7.2. Naime, tužbeni zahtjev u ovoj parnici ne odnosi se na novčanu svotu, pa je pogrešno stajalište tuženika da vrijednost predmeta spora mora odgovarati vrijednosti tržišne vrijednosti nekretnine (odnosno građevinskog zemljišta i prava građenja) koja je bilo predmet Izvansudske nagodbe sklopljene između stranaka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-2836/90 te Županijski sud u Zadru u predmetu broj: Gž-872/22) Također, treba kazati kako tuženici krivo cijene da bi u ovoj situaciji, trebalo doći do primjene odredbe čl. 37. ZPP-a, ovo jer tužitelj praktično ističe samo jedan deklaratorni tužbeni zahtjev prema tuženicima kao sudionicima Izvansudske nagodbe, koji je radi preglednosti odvojio u više točaka.

7.3. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

8. Ostaje još za raspraviti zahtjev stranaka za nadoknadom troškova postupka.

8.1. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (čl. 155. i 164. ZPP-a). Nadalje, odredba članka 154. ZPP-a, obvezu snašanja troškova postupka vezuje uz uspjeh pojedine stranke u sporu.

9. Međutim, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom postupku odluku o zahtjevu stranaka za nadoknadom troška valja promotriti kroz odredbe čl. 9. i 10. ZPP-a.

9.1. Prema odredbi članka 9. ZPP-a, stranke i umješači su dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. Nadalje, čl. 10. st. 1. ZPP-a propisano je kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Dakle, načelo savjesnog vođenja parnice izraženo je u članku 9. i 10. ZPP-a koji na taj način čine nerazdvojenu cjelinu.

9.2. Poštenje i savjesnost je osnovno načelo koga se stranke (i drugi sudionici) moraju pridržavati pri poduzimanju svih parničnih radnji u postupku. Stranke su dužne savjesno se parničiti, savjesno koristiti svoja procesna ovlaštenja i savjesno ispunjavati procesne dužnosti. Suprotno ovom načelu postupa onaj parničar koji ne postupa samo u zloj vjeri nego i onda kada su njegove akcije pred sudom poduzete protivno cilju radi kojeg je neko pravo ustanovljeno, bez pravnog interesa ili nepromišljeno i zanemarujući pažnju koja se u parnici zahtjeva. Ponašanje stranke treba usporediti sa načinom na koji bi u danoj procesnoj situaciji postupao pošten i pažljiv građanin.

9. 3. U pojmu savjesnog parničenja sadržani su i iz njega izvedeni i drugi principi: dužnost govorenja istine pred sudom, savjesnog vršenja prava i zabrane zlouporabe procesnih prava.

9.4. Načelo savjesnog vršenja prava i načelo zabrane zloupotrebe prava su dvije strane jedne te iste pojave. Zakon nalaže strankama (i drugim sudionicima) da savjesno koriste prava koja su mu priznata zakonom i istovremeno stavlja kao dužnost sudu "onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

9.5. Dakle, sudsko rukovođenje postupkom ima za cilj da se postupak vodi bez odugovlačenja sa što manje troškova, ali i da se onemogući zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku.

9.6. Pri odlučivanju predstavlja li konkretni postupak grubu zlouporabu procesnih ovlaštenja stranke treba poći u prvom redu od sadržaja prava koja su stranci priznata odredbama ZPP-a, pa je li za takvo postupanje propisana neka druga sankcija.

10. Čitanjem spisa poslovni broj P-1735/20 sud je utvrdio kako je u istom dana 2. lipnja 2020. podnesena tužba u kojoj su kao tužitelji navedeni ovdje tuženici pod 1-6. uz naznaku da bi svi bili zastupani po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu (ujedno i tužitelju pod 2.). Na prvom listu tužbe navedeno je kako se u privitku prilaže punomoć, ali ista spisu ne prileži, niti je na prijemnom pečatu suda navedeno postojanje ikakvog priloga.

10.2. Rješenjem suda od 15. lipnja 2020. tužba je poslana tuženiku, a ovdje tužitelju, na odgovor te iz dostavnice koja prileži poleđini lista 4 spisa proizlazi kako je ista zaprimljena 19. lipnja 2020.

10.3. Rješenjem od 23. lipnja 2020. sud je povukao poziva za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 15. lipnja 2020. te naložio tuženiku da u roku od 8 dana dopuni tužbu na način da označi osobne podatke za tužiteljicu pod 6 i OIB za tuženika. Ujedno je tužitelja, u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, upozorio na posljedice nepostupanja. Iz dostavnice koja prileži poleđini lista 7 spisa proizlazi da bi spomenuto rješenje tuženik, ovdje tužitelj, primio 2. srpnja 2020.

10.4. Podneskom od 1. srpnja 2020. Domagoj Mužić, u svojstvu odvjetnika tužitelja od suda traži produljenje roka ostavljenog rješenjem od 23. lipnja 2020.

10.5. Podneskom od 7. srpnja 2020. tuženik, ovdje tužitelj, je izjavio žalbu na rješenje suda od 23. lipnja 2020., a koja žalba je odbačena rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1065/2020-2 od 23. studenog 2020.

10.6. Podneskom od 13. srpnja 2020. tuženik je podnio odgovor na tužbu, u kojem je istaknuo i protutužbu koja je predmet ovo postupka. Odgovor na tužbu i protutužba je odvjetniku Mužiću putem sustava e-komunikacije dostavljena 17. srpnja 2020.

10.7. Naredbom od 15. srpnja 2020. sud je razdvojio postupanje po tužbi i protutužbi, te je formiran ovaj predmetni spis.

10.8. Podneskom od 22. srpnja 2020. Domagoj Mužić, u svojstvu odvjetnika tužitelja, sudu dostavlja podnesak u kojem navodi kako bi predmetna tužba bila omaškom poslana slijedom čega je predlaže odbaciti.

10.9. Podneskom od 31. kolovoza 2020. odvjetnik Domagoj Mužić sudu vraća zaprimljeni odgovor na tužbu i protutužbu, navodeći kako nije ovlašten zastupati imenovane stranke u postupku.

10.10. Rješenjem od 15. siječnja 2021. odlučeno je kako se tužba u predmetu pod poslovnim brojem P-1735/2020 smatra povučenom jer nije postupljeno po rješenju suda od 23. lipnja 2020. Na navedeno rješenje tuženik je uložio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1890/2021-2 od 22. prosinca 2021.

11. U ovom konkretnom postupku tuženici pod 1-6 su nakon primanja poziva na davanje odgovora na tužbu imenovali svatko svojeg punomoćnika, podnijeli odgovor na tužbu te u nastavku postupka podneskom prigovorili označenoj vrijednosti predmeta spora.

11.1. Za navesti je kako je tužena pod 6. ĐA dana 10. rujna 2020. sudu uputila podnesak (list 81 spisa) iz kojeg proizlazi kako je gosp. Mužić nije upoznao sa namjerom i razlozima izjavljivanja tužbe, da isti nema njenu punomoć za podnošenje iste, niti zastupanje u ovoj ili bilo kojoj drugoj pravnoj stvari. Stoga moli izuzimanje iz postupka koji je protupravno započet i zaštitu od neovlaštenog korištenja njenog imena i osobe, protivno njenom znanju i volji.

12. Podneskom od 11. veljače 2022. tužitelj je povukao tužbu te zatražio nadoknadu troškova postupka, smatrajući da bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

13 Tuženici pod 1-6 nisu dali svoj pristanak na povlačenje te su stranke, nakon što je sud na ročištu od 19. veljače 2026. zaključio prethodni postupak, proveo i zaključio glavnu raspravu predali svoj zahtjev za nadoknadom troška postupka.

14. Tako tužitelj na ime troška popisuje iznos od 41.680,00 eura, tuženik pod 1. iznos od 26.100,00 eura, tuženik pod 2. iznos od 350.331,81 euro, tuženik pod 3. iznos od 32.500,00 eura, tuženik pod 4. iznos od 96.200,00 eura, tuženik pod 5. iznos od 100.250,00 eura te tuženik pod 6. iznos od 274.000,00 eura.

15. S obzirom na sve gore navedeno prema mišljenju ovog suda stranke u postupku su se protivno načelu savjesnosti i poštenja koristile svojim procesnim ovlaštenjima. Tako tužitelji u postupku P-1735/2020 tužbu podnose bez priloga za koje navode da tužbi prileže i bez podataka o jednoj o osobi tužitelja. Kada od suda budu pozvani u ostavljenom roku urediti tužbu traže produljenje roka da bi, nakon što je u spis dostavljen odgovor na tužbu i protutužba, te razdvojeno raspravljanje po istoj, sud izvijestili da se radi o tužbi koja je poslana omaškom te konačno odvjetnik, koji se do tada legitimirao kao punomoćnik tužitelja, a ujedno je i jedna od stranaka u postupku, obavještava sud kako odgovor na tužbu i protutužbu vraća jer nije ovlašten na zastupanje stranaka. S druge strane tužitelj iako je uredno zaprimio rješenje suda kojim mu je opozvan poziv za davanje odgovora na tužbu, odgovor podnosi te uz njega ističe protutužbu te prigovara vrijednosti predmeta spora. Štoviše, ulaže i žalbu na rješenje suda od 23. lipnja 2020.

15.1. Nadalje, u ovom postupku nakon što je rješenje kojim je tužba u postupku pod poslovnim brojem P-1735/20 utvrđena povučenom postalo pravomoćno i tužitelj povukao tužbu, tuženici na povlačenje ne pristaju i prigovaraju vrijednosti predmeta spora. Ujedno od suda traže da na okolnost točnog utvrđenja vrijednosti predmeta spora od nadležne Porezne uprave zatraži podatak o vrijednosti građevinskog zemljišta na području Grada Splita.

15.2. Sud je svjestan kako se u opisanoj situaciji radi o dva odvojena predmeta, jer je kao što već kazano protutužba po svojoj prirodi samostalna tužba, ali ne može zanemariti kako je nesavjesno korištenje pravima u predmetu pod poslovnim brojem P-1735/2020, a koji je inicirao ovaj postupak, dovelo do dugotrajnosti, te nerazumno visokih troškova postupka u ovom predmetu. Štoviše, po stajalištu ovog suda iz postupanja stranaka proizlazi da bi u ovom postupku zahtjev za naknadom troškova, koji je po svoj prirodi sporedno traženje, postao glavni tužbeni zahtjev, a što je protivno svrsi i cilju Zakona o parničnom postupku.

15.3. S obzirom da je dužnost suda onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, to je sud, a imajući u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-443/2024-2 od 7. svibnja 2024., odlučio kako je tužitelj, koji je spor izgubio, u obvezi naknaditi tuženicima pod 1-6 trošak postupka koji će se odmjeriti na način da im pripadne jedan trošak za svaku radnju u postupku uz uvećanje primjenom Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23; dalje: Tarifa).

15.4. Naime, u navedenoj odluci zauzeto je pravno shvaćanje kako u procesnoj situaciji u kojoj je više tužitelja podnijelo tužbe po istom punomoćniku pa su nakon spajanja postupaka opozvali punomoć tom istom punomoćniku i svatko je imenovao svog punomoćnika u spojenom postupku, tužitelji imaju pravo na jedan trošak za svaku radnju u postupku uz uvećanje primjenom Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15) koja se odnosi na zastupanje više osoba po jednom punomoćniku, a ne na određivanje svakome tužitelju pojedinačnog troška za svaku radnju u postupku ako sud time onemogućava očitu zlouporabu prava.

16. Treba kazati kako je čitanjem odgovora na tužbu i podnesaka stranaka sud utvrdio da bi isti, iako podneseni od različitih punomoćnika, u bitnom bili sadržajno identični, također je za navesti da bi se na pripremnim ročištima, a kojih je u ovom postupku održano pet punomoćnici tuženika u bitnom pridruživali navodima ostalih punomoćnika. Svrha je određivanja troška postupa svakoj stranci posebno da se svakoj stranci naknadi trošak koji joj je nastao. Međutim u ovako opisanoj situaciji kada su punomoćnici tuženika tijekom postupka praktično iznosili ista tvrdnje te sudu podnosili podneske u bitnom identična sadržaja bez ikakvih posebnosti u odnosu na pojedinu stranku zapravo je nastao samo jedan trošak neovisno o tome što su stranke formalno zastupali različiti punomoćnici. U takvoj situaciji stranke zapravo i nisu imale trošak zastupanja po svom odvjetniku nego je nastao samo jedan trošak odvjetnika koji je zastupao više stranaka pa je strankama opravdano dosuditi samo jedan trošak uz uvećanje za zastupanje više osoba.

17. Kao potreban za svrhovito vođenje postupka tuženicima pod 1- 6 valja obistiniti trošak:

- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 8/1 i Tbr. 40. Tarife),

- sastav podneska kojim se protive povlačenju tužbe u iznosu od 750,00 eura

(Tbr. 8/1 i Tbr. 40. Tarife),

- zastupanje na ročištu od dana 21. travnja 2023. u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 40 Tarife),

- zastupanje na ročištu od dana 31. svibnja 2023. u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 40 Tarife),

- sastav podneska kojim su se, sukladno rješenju suda od 31. svibnja 2023. pozvani očitovati u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 8/1 i Tbr. 40. Tarife),

- zastupanje na ročištu od dana 4. rujna 2023. u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 40 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 9. studenog 2023. u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 40 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 19. veljače 2026. u iznosu od 750,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 40 Tarife),

- pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife)

17.1. Tako odmjeren iznos od 6.150,00 eura potrebno je uvećati za zatraženi PDV od 25% (1.537,50 eura) čime se dolazi do ukupnog iznosa od 7.687,50 eura.

17.2. Tuženicima pod 1-6 nije obistinjen trošak sastava ostalih podneska predanih u spis, a u kojima sadržajno prigovaraju vrijednosti predmeta spora (ovo jer su vrijednosti predmeta spora prigovorili i na ročištu za koje im je trošak pristupa priznat), iznose svoje viđenje metode kojom bi se u konkretnom predmetu trebala utvrditi vrijednost predmeta spora, podnose odgovor na tužitelj prijedlog za prekidom postupka, iznose svoja očitovanja na dosadašnji tijek postupka te požuruju postupanje suda u ovoj pravnoj stvari jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP- a).

18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki III izreke ovog rješenja.

19. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala s obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

U Splitu 14. travnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke je dopuštena žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženicima pod 1-6, po punomoćnicima

- u spis