Poslovni broj: P-4496/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari prvotužitelja VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja VLE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja KL, [adresa], Sokak no. 48, Gölbaşı Ankara 06830, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnica Maja Mamut, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti I.-III. tužitelja, tuženice te punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici SL, [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VLE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UL, [adresa], Sokak no. 48, Gölbaşı Ankara 06830, OIB: [osobni identifikacijski broj] te suvlasnicima IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnicima nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], opisane kao [adresa], Dvorište, Spremište, Stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 284 m2, preda u suposjed zajednički dio predmetne Nekretnine

– prostoriju koja se nalazi u potkrovlju (mansardi) nasuprot stepenica, površine 12 m2, u roku od 15 (petnaest) dana.

I Nalaže se tuženici da uspostavi prvobitno stanje prostorije površine 12 m2, koja se nalazi nasuprot stepenica u potkrovlju (mansardi) nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], opisane kao [adresa], Dvorište, Spremište, Stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 284 m2 na način da omogući ulaz u istu sa zajedničkog hodnika uklanjanjem cigle i betona kojima je zazidan raniji ulaz (drvena vrata) u predmetnu prostoriju, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

I Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužiteljima solidarno nadoknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 3.125,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka naveli da su suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], opisane kao [adresa], Dvorište, Spremište, Stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 284 m2, i to:

- prvotužitelj 2. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u podrumu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, smočnice, kupaonice i predsoblja površine 41 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi

- drugotužitelj 5. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), trosobni stan sa nusprostorijama na 1. katu površine 85,44 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi

- trećetužiteljica i četvrtotužitelj, svaki u ½ dijela, 6. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na 2. katu, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija površine 87,72 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi

Tuženica je upisana kao vlasnica 4. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) – jednosobni stan na mansardi desno s nusprostorijama površine 26,48 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Uz tužitelje i tuženicu, vlasnici suvlasničkih dijelova s neodređenim omjerom su i CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Budući da suvlasnički dijelovi nisu određeni u odgovarajućim omjerima, smatra se da su suvlasnički dijelovi nekretnine, odnosno dijelovi svih vlasnika posebnih dijelova nekretnine, jednaki. Tuženica je u potkrovlju predmetne nekretnine neovlašteno i bez pravne osnove svojem jednosobnom stanu na mansardi desno s nusprostorijama površine 26,48 m2 fizički pripojila prostoriju u potkrovlju nekretnine koja se nalazi ravno nasuprot stepenica, površine oko 12 m2 i koja predstavlja zajednički dio nekretnine. Tuženica je time neovlašteno prisvojila navedeni dio prostora u potkrovlju u svoj isključivi posjed te ostalim suvlasnicima onemogućila suposjed predmetne prostorije. Također, osim što je neovlašteno priskrbila isključivi posjed navedene prostorije u potkrovlju, tuženica ju je prenamijenila u stambeni prostor čime je poduzela posao izvanredne uprave u smislu odredbi čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a za što joj je potrebna suglasnost svih suvlasnika, koju tuženica nije imala. Tuženica je vlasništvo suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-4 – jednosobnog stana na mansardi desno s nusprostorijama površine 26,48 m2 stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od 13.12.2007. sklopljenog sa AL i PL kao prodavateljima, na kojemu su potpisi prodavatelja ovjereni od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl.br. OV-38923/07 i OV-1692/08. Iz predmetnog Ugovora vidljivo je kako je predmet kupoprodaje isključivo jednosobni stan na mansardi desno s nusprostorijama površine 26,48 m2, koji ne obuhvaća i vlasništvo pripojene prostorije u potkrovlju površine oko 12 m2. Na temelju kupoprodajnog ugovora, tuženica je ishodila i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama samo na jednosobnom stanu površine 26,48 m2. Kako prostorija u potkrovlju površine oko 12 m2 predstavlja zajednički dio nekretnine, zajednički dijelovi, uređaji, odnosno prostorije nekretnine, pripadaju u suvlasništvo svakom od vlasnika posebnih dijelova nekretnine i to u odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine, a u ovom slučaju svakom suvlasniku u jednakom dijelu kao i ostalima, sve dok se suvlasnički udjeli ne odrede u odgovarajućim omjerima. S obzirom na navedeno, tuženici je bilo poznato da je spomenuta prostorija suvlasništvo nje i svih ostalih vlasnika posebnih dijelova nekretnine. Također joj je bilo poznato da ne postoji sporazum suvlasnika o podjeli posjeda, kao i da nema suglasnosti svih suvlasnika nekretnine za prenamjenu prostorije u potkrovlju u stambeni prostor, uslijed čega je tuženica nepoštena isključiva posjednica prostorije u potkrovlju. Iz čl. 37. st. 4. u vezi s čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi kako svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari. Stoga svaki suvlasnik ima pravo na suposjed zajedničkih prostorija pa tako i prostorije u potkrovlju. Tužitelji su kao suvlasnici potkrovlja predmetne nekretnine već pokušali sa tuženom kao suvlasnicom mirnim putem riješiti spor no kako je to ostalo bezuspješno, sukladno čl. 46. i 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vezi s čl. 37. st. 6. istog Zakona, predmetnom tužbom zahtijevaju da tuženica tužiteljima i ostalim suvlasnicima preda u suposjed opisani zaposjednuti dio potkrovlja. Tuženica je nakon podnošenja predmetne tužbe podnijela prijedlog za upis u zemljišne knjige, a takav takav upis nije osnovan. Kao dokaze su predložili izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, očevid na licu mjesta, saslušanje stranaka, provođenje vještačenja po vještaku građevinske i geodetske struke, arhivski nacrt nekretnine, Ugovor o kupoprodaji od dana 13.12.2007., povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za stan tuženice, prikaz statusa zemljišnoknjižnog predmeta Z- 38226/2024 i Z-51655/2024, prigovor trećetužiteljice od 25.10.2024.,pribava i uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel, posl. br. Z-38226/2024 i Z- 51655/2024, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĐL iz lipnja 2024., opomena prvotuženika i odgovor tuženice te priklop spisa Ps-84/10 ovog suda. Predložili su usvojiti tužbeni zahtjev kako glasi u točki I izreke.

2. U odgovoru na tužbu, tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer tužitelji nisu ovlašteni tražiti predaju posjeda prostorije nasuprot stepenica, jer se radi o vlasništvu tužene, odnosno prostoriji koji je sastavni dio stana vlasništva tužene. Osporava se da bi predmetna prostorija bila zajedničko vlasništvo ili suvlasništvo svih suvlasnika zgrade. Netočan je navod tužitelja da tužena bespravno koristi predmetnu prostoriju. Predmetna prostorija je isključivo vlasništvo tužene, jer je tužena vlasnica stana opisanog u zemljišnim knjigama kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) dijela nekretnina u A I (jedan): kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (dvorište sa 128 m2, spremište s 18 m2, stambena zgrada, [adresa] sa 138 m2), povezano s vlasništvom stana u potkrovlju, koji se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, sobe, stvarne površine 47,28 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi sve upisano u zk ul. [broj ZK uloška] k.o. 335240 k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižniodjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu. Osporava se izvadak dostavljen uz tužbu te se dostavljaju važeći izvadci za cijelu zgradu te izvadak za stan tužene. Tužena je zajedno sa svojim pravnim prednicima dulje od 80 godina u isključivom samostalnom posjedu predmetnog stana i to zakonitom, istinitom i poštenom samostalnom posjedu. Stoga ističe da je upisani zemljišno-knjižni vlasnik, ali i da nije tako, predmetno pravo vlasništva je stečeno i dosjelošću. S obzirom na to da se radilo o stanu izuzetom od nacionalizacije, na njemu nije bila upisana kvadratura. Tužena je predmetni stan stekla od AL i PL, koje su pak predmetni stan stekle od Cesarec Marjana, a Cesarec Marijan je vlasništvo stana utvrdio presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-2996/65-4 od dana **.**.1965. LL je predmetni stekao darovanjem od BL, koja je pak stekla od graditelja zgrade, svog prednika koji je bio arhitekt i sagradio predmetnu zgradu. Posebno ističe da tuženica, kao ni njeni prednici, nije ništa pregrađivala, nadograđivala, izgrađivala niti išta u pogledu tlocrtne površine stana mijenjala tj. da se nije proširivala. Naime, tlocrtna površina stana je oduvijek takva kakva je i sada i kakvu je koristi tužena s prednicima već dulje od 80 godina jedino je sada po prvi puta pravilno upisana. Ističe kako kvadratura stana ranije nije bila upisana te kako su se načini bodovanja stanova mijenjali tijekom povijesti, a posebice se ističe kako je upravitelj zgrade Zagrebački holding odnosno njegovi prednici različito bodovao površine stana pri čemu se u nekim fazama nisu bodovali prostori gdje se otvaraju vrata prostori gdje postoji nagib plafona radi potkrovlja, ostave, smočnice i sl. Iz arhivske građe i projektne dokumentacije – tlocrta i zapisnika o bodovanju stana te izmjerom nekretnine, evidentno je da tužena nije ušla u zajedničke dijelove zgrade, odnosno nije promijenila tlocrtne dimenzije kako je i priloženo u preslici arhivske građe. Vezano za konkretnu prostoriju koja je predmet spora iz projekte dokumentacije proizlazi da je ona imala ulazna vrata i sa stubišta i iz ostatka stana tužene te da je sastavni dio stana tužene te se u stan tužene ulazilo kroz vrata utužene prostorije. Također projektna dokumentacija i građevinska dozvola, odnosno nacrti iz perioda gradnje koje dostavlja i tužitelj jasno ovu prostoriju naziva kuhinja. Kuhinja koju navodi zapisnik o bodovanju ima 11,30 m2, a u naravi to je danas soba koja ima površinu 12,25 m2, prema današnjoj izmjeri. Predmetna kuhinja koju navodi građevinska dozvola uvijek je bio sastavni dio stana tužene, a isto proizlazi iz Zapisnika o bodovanju holdinga te gdje je vidljivo da kuhinja ima površinu 11,30 m2. Također se ističe kako je za predmetnu zgradu ishođena uporabna dozvola (za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.) broj 235/2021 izdana po Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstva, komunalnih poslova i prometa klasa: UP/I – 361-05/21- 030/1573 urbr: 251-13-22-2/013-21-7 od 26.11.2021. o čemu postoji zabilježba u izvatku iz zemljišne knjige. Ovo je odlučna okolnost budući da potvrđuje da nije bilo promjena u zgradi iza 15.2.1968. niti izlazaka iz gabaritom (nigdje pa niti kod stana tužene) te da se ova građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, što je na zahtjev stranke izdalo tijelo graditeljstva. Slijedom svega navedenog izvadak iz zemljišne knjige potvrđuje da je tužena vlasnica stana kojem pripada utužena prostorija, pa se predlaže tužbu odbiti. Slijedom svega navedenog netočni su navodi tužbe. Tužena je vlasnica predmetne prostorije zajedno sa svojim prednicima dulje od 80 godina. Zaključno tužena navodi kako joj je predmetni stan dom i poziva na Ustavom zajamčeno pravo na dom. Kao dokaze je predložila izvadak za stan i izvadak za cijelu zgradu, saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka EL, AL i PL, presudu Općinskog suda u Zagrebu broj P-2996/65-4, ovjerovljena izjava EL, LL, AL i PL, projektna dokumentacija iz građevinske, zapisnik o bodovanju, nacrti. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao izvatke iz zemljišnih knjiga (str. 10-11, 26- 29, 48-50 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. prosinca 2007. (12-15), nacrt predmetne nekretnine (17, 40), presudu na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-2996/65-4 (30-31), izjave (32-39), zapisnik o bodovanju stana (42-44), isprave iz zemljišnoknjižnih postupka Z-38226/2024 i Z-51655/2024 (51-73), potvrdu Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo klasa: 361-08/24-03/000422, urboj: 251-10-22-1/056-24-0004. (80-81), nalaz i mišljenje vještakinje ĐL (84-99), Ugovor o korištenju stana od 20.10.1960. (102-104), rješenje Općine Črnomerec, Odjel za građevinstvo, kolmunalne i stambene poslove od 29.11.1965. (105-107), kupoprodajni ugovor između LL kao prodavatelja i ĆL te FL kao kupaca (120-122) s aneksom (126-127), uvjerenja o prebivalištu (123-124), vjenčani list ML i ČL (125), rješenje ovog suda Z-51655/24 od 22. listopada 2025. (147-149), žalbu protiv tog rješenja (156-158), spis ovog Z-51655/24 te spis ovog suda Ps-84/10. i saslušao je prvotužitelja, drugotužitelja, trećetužiteljicu, tuženicu, svjedoka ŠL i svjedokinju RL (sve str. 162-169).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji, zajedno s tuženicom i drugim osobama suvlasnici predmetne nekretnine u kojoj se nalazi predmet ovog spora i da suvlasnički dijelovi nisu određeni u odgovarajućim omjerima. Nije sporno da je tuženica u posjedu potkrovlja predmetne nekretnine stana na mansardi desno s nusprostorijama, dio kojeg je prostorija u potkrovlju nekretnine koja se nalazi ravno nasuprot stepenica, površine oko 12 m2 koja je ograđena i koja je sada u funkciji spavaće sobe tuženice. Nesporno je i da je tuženica vlasništvo suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-4 – jednosobnog stana na mansardi desno stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od 13.12.2007. sklopljenog sa AL i PL kao prodavateljima, na kojemu su potpisi prodavatelja ovjereni od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl.br. OV-38923/07 i OV-1692/08 kao i da je u predmetnom ugovoru upisana površina od 26,48 m2. Nije sporno da je na temelju kupoprodajnog ugovora tuženica ishodila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Nesporno je i da se na mjestu prijepora sad nalazi spavaća soba u stanu kojeg je u posjedu tuženica.

6. Sporna je aktivna legitimacija, je li sporni dio potkrovlja zajedničko vlasništvo, je li tuženica sa svojim prednicima postala vlasnikom tog dijela pokrovlja i to dosjelošću, odnosno, jesi li bili pošteni posjednici tuženica i njeni prednici.

7. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne niti dokaze koji se odnose na činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke. Sud nije provodio preostale dokaze jer je i izvedenih dokaza utvrđeno da tužbeni zahtjev nije usvojen. Preostali svjedoci nisu saslušavani jer je i iz iskaza saslušanih stranaka te dvoje svjedoka, zajedno s preostalim izvedenim dokazima utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan. Iz istog razloga nije proveden očevid, a sve zbog načela ekonomičnosti, jer se činjenice koji bi se trebale utvrđivati očevidom mogu utvrditi iz spisa ovog suda Ps-84/10 u kojem je proveden očevid. Što se tiče izjava EL, LL i AL, sud nije na njima temeljio odluku jer je riječ o izjavama koje nisu dane tijekom kontradiktornog postupka, ali ih je sud pročitao i utvrdio da su u skladu s preostalim izvedenim dokazima u postupku, a isto vrijedi za nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĐL iz lipnja 2024.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. prosinca 2007. između AL i PL kao prodavateljima te tuženice kao kupca, proizlazi da je njime kupljen predmetni stan te da je navedena površina stana od 26,48m2.

9. Iz presude Općinskog suda u Zagrebu P-2996/65 od 2. studenog 1965. proizlazi da je njome utvrđeno da je BL darovala stan na masandri desno s nusprostorijama u predmetnoj zgradi GL.

10. Iz potvrde Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo Klasa: 361-08/24-03/000422, URBROJ: 251-10-22-1/056-24-0004 proizlazi da je predmetni stan opisan kao „Stan u potkrovlju, koji se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje, blagavaone, dnevnog boravka, sobe, stvarne površine 47,28 m2, a u svemu kako je prikazano u grafičkom dijelu Planu posebnih dijelova nekretnine oznake TD 188/24 od 05.2024. godine, ovlaštena osoba ĐL, dipl.ing.grad., broj ovlaštenja G 3952 (MASTER INŽENJERING d.o.o. HR-10000 Zagreb, Gajnički vidikovac 11. 28, OIB [osobni identifikacijski broj]), koji je ovjeren uz ovu potvrdu“. Nadalje, tom se potvrdom potvrđuje da je navedeni stan posebni dio nekretnine opisan na gornji način te da se nalazi u zgradi za koju je izdana Uporabna dozvola (za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.). Nadalje, potvrđuje se da ostali posebni dijelovi građevine upisane u ZK ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao ni suvlasnički udjeli predmetnih stanova i ostalih posebnih dijelova navedene građevine nisu predmet te potvrde.

11. Iz Ugovora o korištenju stana od 2. listopada 1966., zajedno s rješenjem Općine Črnomerec, proizlazi da je u to vrijeme nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu koji se tad sastojao od jedne sobe, kuhinje, smočnice, WC-a i hodnika bio TL.

12. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina između LL kao prodavatelja i AL te ČL kao kupaca proizlazi da je predmet kupovine jednosoban stan na masandri desno s nuprostorijama, a aneksom od 4. travnja 2007. je promijenjen opis predmeta kupoprodaje na način da glasi: "Prodavatelj prodaje, a Kupci kupuju na jednake dijelove slijedeću nekretninu: jednosobni stan na mansadi desno sa nusprostorijama, a koji stan se nalazi u kući pop. br. [adresa]. ukupne površine 278 m2, odnosno 77.3 čhv, upisanoj kao zk.č.br. 1039/2, [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade sve povezano temeljem odredbi čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima."

13. Iz rješenja zemljišno-knjižnog odjela ovog suda posl.broj: Z-51655/2024- 11, proizlazi da je odbijen prigovor trećetužiteljice kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta posl.br. Z-38226/2024 od 8. kolovoza 2024.

14. U svom je iskazu prvotužitelj naveo da živi u [adresa], a vlasnik je stana u zgradi [adresa] gdje taj stan iznajmljuje. Stan je kupio 2016., ne sjeća se više od koga. Prilikom kupnje je pogledao svoj stan i bio je sastanak stanara. Na tom sastanku je g. ŽL rekao da je ovdje tuženica prisvojila dio zajedničkog prostora i integrirala ga u dio svog stana te je naveo da je tužio tuženicu, ali kako je ŽL prodao stan, koliko zna, po sili zakona je postupak prekinut. Predmet spora, mansarda u potkrovlju, nije nikad vidio osim izvana. Nema saznanja koliko je dugo predmetni dio tuženičinog stana zagrađen, samo indicije da bi to moglo biti od 2010. recimo. Nikad nisu razgovarali s tuženom o predmetu spora. Navedeno je bilo predmet sastanka stanara 2016., a kako živi daleko, poslije ne zna. Ne sjeća se što je tužena govorila na sastanku stanara, ali iz razgovora s drugim stanarima mu je poznato da im je tužena rekla da zna da je izašla iz svojih okvira. Ima i prvotužitelj interes kupiti dio zajedničkih dijelova zgrade kod svog stana, ali nikad se ne bi proširio bez suglasnosti stanara. Kod kupnje svog stana je bio zainteresiran samo za stan, nisu mu pokazivali zajedničke dijelove zgrade, imao je profesionalne agente koji su pregledali dokumentaciju i koji su ga trebali upozoriti na navedenu situaciju s tuženicom, ali njihov je propust da to nisu učinili. Da je riječ o zagrađenom dijelu zajedničkih dijelova zgrade, zna jer su ga na to upozorili ŽL i trećetužiteljica. Svoja saznanja crpi iz izlaganja ŽL vezano uz tužbu koju je on vodio.

15. U svom je iskazu drugotužitelj naveo da je njegov otac kupio stan u predmetnoj zgradi na adresi [adresa], 2017. od g. ŽL, a ugovorom o darovanju je postao vlasnik tog stana 2018. Prvi put je bio u toj zgradi 2017. Za problem sa zagrađenim prostorom je saznao od trećetužiteljice oko 2018., a u stanu tuženice je bio 2021. kao potencijalni kupac. Tom prilikom mu je tuženica navela da postoji razlika između stvarnog stanja i upisanog u zemljišne knjige što se tiče površine njenog stana, ali da to nije problem jer je navedeno već stekla po pravu dosjelosti. Tom prilikom mu je pokazala i izjave bivših vlasnika njenog stana koje su u prilogu ovog spisa, u kojem bivši vlasnici izjavljuju da su prodali tuženici 40 kvadrata. Predmet ovog spora izgleda kao dio stana s tim da postoje dvoja vrata jedna nasuprot stubišta a jedna su na sredini zida prema drugom dijelu stana. Ne zna kad je predmet ovog spora ograđen kao dio tuženičinog stana. Ne zna za ijednog stanara predmetne zgrade koji bi u toj zgradi živio jako dugo, osim tuženice i ranije g. ŽL. S V nije razgovarao nikada, ali njegovi roditelji jesu. Roditelji su mu samo usput prenijeli da postoji gore sporna prostorija, ništa više. Na pitanje pun tužitelja navodi da je odustao od kupnje tuženičinog stana iz razloga različitih površina te mu je odvjetnik sugerirao da se možda neće moći uknjižiti. Tuženica ga je 2024. pitala može li računati na njegov potpis za sređivanje ZK stanja svog stana, za što je zauzvrat ponudila bojanje stubišta, a drugotužitelj je rekao da može otkupiti predmetni dio zajedničkih dijelova po fer cijeni. Svoja saznanja da bi tuženica zagradila predmet ovog spora crpi iz činjenice razlike u kvadraturi jer stan ima 15m viška u odnosu na upisano stanje, a nije nikad rekao da je to tuženica osobno učinila. Nije ranije podnosio tužbu jer je smatrao da se može stvar riješiti dogovorom i otkupom.

16. Trećetužiteljica je u svom iskazu navela da su u predmetnoj zgradi njen suprug i ona kupili stan 2016. na drugom katu i zgrada je imala puno problema, curenje vode, čišćenje, bili su zatrpani tavan i podrum-koji su zajednički dijelovi i sl. te se prvo bavila nužnim održavanjem zgrade, a tek poslije ovim pravnim problemima. Stan su kupili od RL koja je živjela dugo u tom stanu, ne zna koliko. RL joj je generalno pokazala zgradu i rekla da je jedan dio sporan vezano uz tuženicu te da ju je stanar ŽL zbog toga tužio. Još 2016. joj se tuženica žalila da je tužena i da spor traje očajno dugo, a o sporu joj je pričao i ŽL koji joj je ponudio da preuzme taj spor ali nije se htjela baviti tužbom odmah čim se uselila u zgradu. Nakon 2016. ju je tuženica više puta nagovarala da od drugih suvlasnika traži pristanak da si uredi ZK stanje i zauzvrat se nudila da će srediti maljanje stubišta. U predmetnom stanu je bila jednom prije korone, kad je tuženica htjela prodati stan, da ga pogledaju. Ne zna što je bilo prije na mjestu predmeta spora, prije nego li je zagrađen. Ne zna tko je ni kada zagradio predmetni dio zgrade. Inače je predstavnica stanara, poznaje sve stanare, ali ne zna ima li tamo netko da živi duže vremena, možda g. CL ali nije sigurna. Riječ je o zgradi koja je stara 100 godina. Ne raspolaže dokumentacijom o zgradi. Pregovarala je s tuženicom o kupnji njenog stana i rekla joj da ako kupi njen stan i dalje mora isplatiti sve suvlasnike za dio stana koji se nalazi na zajedničkim dijelovima. Ostali suvlasnici su bili zainteresirani da tuženica otkupi predmetni dio, a neki suvlasnici su se ponudili i da će otkupiti dio za sebe u dijelu u kojem su u vlasništvu kvadratura iznad onoga što je upisano. Podnijela je zahtjev za uporabnu dozvolu zgrade, ali ne zna kada. Riječ je o formalnom postupku u kojem su došli ljudi, pogledali i poslikali zgradu izvana i to je bilo to. Na pitanje je li obavijestila grad Zagreb da je bilo intervencija u predmetnoj zgradi nakon 1968. u postupku izdavanja uprabne dozvole, navodi da ne razumije pitanje. Prilikom obnove krovišta sve je financirano iz zajedničke pričuve, uključivo i prozori. Na pitanje je li joj g. RL konkretno za predmet ovog spora, navela je da je riječ o zajedničkom dijelu zgrade i već je odgovorila na to pitanje. Nema saznanja da bi tuženica osobno zagradila predmet spora.

17. Tuženica je u iskazu navela da u predmetnom stanu živi od 2007. kad je kupila stan od g. AL i NL. Stan je iste površine sada kakve je bio kad je i kupljen, nije ništa radila osim na promjeni stolarije na prozorima. AL i NL su predmetni stan kupile 1994. od LL. Njih dvije su također kupile stan iste površine. Ne zna tko je ni kada uredio stan te površine, a da bi bila riječ o zajedničkim dijelovima, nije bilo govora do kad je nije ŽL tužio, oko 2013. Kao zajednički dijelovi su se samo spominjali tavan nasuprot njenog stana i podrum. Ni raniji vlasnici nisu navodili ništa vezano za zajedničke prostorije, sve je poteklo od ŽL koji je htio da tuženica ulazi u stan kroz spavaću sobu, a da on zagradi hodnik za svoje potrebe. Za stan je prilikom kupnje bilo vidljivo da je veća površina od 26 kvadrata, ali javni bilježnik je rekao da moraju staviti tu površinu iz gruntovnice kako bi se provela uknjižba u zemljišnim knjigama. Nitko nije nikad rekao da bi to bila zajednička prostorija, osim ŽL u tužbi, a čak je i ŽL rekao da je to koristio g. TL 60-ih godina 20. st. Prilikom razgledavanja stana zbog kupnje, nije bilo nijednom riječi da bi dio stana bio zajednički dio zgrade. Svima je pošteno rekla da stan ima više kvadrata od upisanog, ali da nije ništa prisvajala. Kod obnove krovišta je majka trećetužiteljice inzistirala da kupi krovne prozore u svom stanu, od kojih je jedan iznad predmeta spora, dok je smatrala da to treba ići iz zajedničkih sredstava. Na kraju je kupila jedan prozor a za drugi je rekla da ga zatvore. Njen stan ima 5 prostorija, a u predmetu spora se nalazi spavaća soba. Nije nikad nikog pitala zašto se stvarno stanje razlikuje od upisanog u ZK knjigama. Svima je pasalo da bude manje upisano da plaćaju manju pričuvu. Pričuvu je plaćala na 26 i nešto kvadrata. Da upiše stvarnu površinu odlučila se jer je dobila tužbu od susjeda. Na predmetu spora ne postoje vrata kroz koje se može proći, tako je bilo kad je kupila stan, ali su vidljiva vrata na zidu tog prostora koja su okrenuta prema stepenicama na stubištu. Brava postoji, ali nije nikad dobila ključ. S unutarnje strane je zid, a s vanjske su vidljiva vrata. Nije nikad pitala prednike zašto su tu ta vrata, nije ni znala što je to, mislila je da to vodi do neke prostorije. Nije nikad nudila protuusluge susjedima da bi uredila ZK stanje, jednom je platila taj stan i smatra da ga ne treba platiti opet. Smatrala je da ne trebm kupiti prozor jer je riječ o krovu koji je zajednički dio zgrade. Svi prozori su joj bili sporni. Tamo živi od 2007. i to je njen dom.

18. Svjedok ŠL je naveo da stan u kojem sad živi tuženica je stan kojeg je bio vlasnik njegov otac od 1995. kad je umro vlasnik tog stana kojeg je njegov otac naslijedio. Svjedok je dolazio u taj stan planirajući se useliti i srediti ga, ali nije imao financijskih sredstava. Kad mu se pokazuje tlocrt sa strane 95 spisa navodi da je raspored prostorija isti s tim da je u prostoriji desno dolje kad se gleda tlocrt bila neka peć, a riječ je o utuženoj prostoriji. Bila su tu neka vrata za koja nije bilo ključa, a ulazilo se iz glavnog ulaza u stan. Sve je pripadalo stanu i nije bilo riječi da neki dio stana mu ne bi trebao pripadati. U ZK je bila upisana ista površina kolika je i površina stana. U stanu nije nikad živio, samo je povremeno dolazio. Ne zna tko je ogradio stan da bude ove površine. Nema saznanja koja je površina stana, u stvarnosti i upisana i to nije znao ni 1990. Govori o onome što je vidio i da bi tako moralo biti. U predmetnu prostoriju koja je predmet spora se ulazilo iz stana. Na pitanje pun tužitelja navodi da se ne sjeća jesu li se vrata na predmetu spora vidjela iz stana jer se ulazilo u stan s druge strane, a misli da je u predmetu spora zid iznutra.

19. Svjedokinja RL je navela da njena povezanost s predmetnom zgradom činjenica da je kao dijete tamo dolazila kod mamine tete na stan na drugom katu. Mamina teta je tamo živjela od 1950.-ih, a svjedokinja je tamo dolazila od kad se rodila 1966. Kasnije je postala vlasnica tog stana na drugom katu, kojeg je prodala 2016. Ne sjeća se da bi ikad itko spominjao da je išta sporno vezano uz tuženičin stan. Konstatno je od 1966.-2016. dolazila u predmetnu zgradu. Tamo je poznavala susjede. U stanu tuženice je bila oko 1980. i opet oko 2000. jer je procurila voda iz tog stana i koliko se sjeća na tom stanu nije ništa dograđivano. Davnih dana je vlasnik bio g. TL, to je bilo 1960.-ih i njoj je njena teta tumačila da su tom TL susjedi dozvolili da koristi tu prostoriju koja je bila sastavni dio njegovog stana. Kad joj se pokazuje nacrt sa str 95 spisa navodi da se moglo ući u stan sa stubišta koje je gore desno na tlocrtu, dok se nije moglo ući kroz predmet spora koji je dolje desno na tlocrtu. Kad kaže da su TL susjedi dozvolili da koristi tu prostoriju, misli na prostoriju sa strane 95 spisa desno dolje. Onaj tko je bio nositelj stanarskog prava, odnosno vlasnik stana, tog su smatrali i vlasnikom predmeta spora. Ne sjeća se što je bilo u prostoriji koja je predmet spora, je li krevet ili nešto, to je bio stambeni dio, ne sjeća se iz 1980., 2000. je bilo uređeno, ali gabariti su isti bili i tada i 2016. Stanovima su pripadali i dijelovi tavana kao spremišta, ali to se ne odnosi na utuženu prostoriju. Stan je prodala

1 0

ovdje prisutnoj trećetužiteljici, a prilikom prodaje joj je pokazivala stan koji je koristila. Ne sjeća se je li joj govorila nešto vezano uz stan tuženice. Nije ništa govorila o zajedničkim dijelovima, samo o svom stanu. Kad je živjela u toj zgradi, nije utuženu prostoriju smatrala zajedničkim dijelom zgrade. Poznato joj je da je g. ŽL tužio tuženicu, ali to je bilo kasnije kad je već otišla. Kad je se pita jesu li na spornoj prostoriji postojala vrata na stubištu, odgovara da misli da jesu. Pojašnjavam da je TL dano na korištenje taj predmetni dio 50-ih ili 60-ih g. prošlog stoljeća. Trećetužiteljici je dala ključeve od stana, podrumske prostorije i drvarnice u dvorištu.

20. Sud je pročitao spis ovog suda Ps-84/10, a u njemu iskaz ŽL koji je dao u tom predmetu i u kojem je ŽL bio tužitelj, a postupak se vodio protiv ovdje tuženice radi predaje istog prostora koji je predmet ovog postupka. U svom je iskazu ŽL naveo da se TL proširio na predmet spora u razdoblju 1975.-80 na prostor koji se koristio za sušenje veša u ljetnom razdoblju kad nije nikog bilo, bez suglasnosti sustanara, ali da mu stanarima nije bio potreban taj prostor a da TL nije svojatao taj prostor. Taj je stan nastavila koristiti AL koju su stanari upozorili da sporni dio predstavlja zajednički prostor koji ne može prisvajati. Tvrdio je da je i tuženicu isto to upozorio kad je kupila stan. Nadalje, u spisu Ps-84/10 se nalazi zapisnik s uviđaja provedenog u predmetnoj nekretnini u kojem je navedeno: "Dolaskom na lice mjesta u zgradu u [adresa] utvrđuje se suglasno pokazivanju stranaka da se sporna prostorija odnosno i vrata te prostorije nalaze ravno od stubišta, a sama vrata su prilikom provođenja očevida zaključana. Tužitelj i tuženica suglasno navode da nemaju ključeve od tih vrata. Daljnjim prolaskom desno od stubišta ulazi se u stan tuženice, te se pregledom istoga utvrđuje da sporna prostorija sada predstavlja sastavni dio stana tuženice, a faktično se koristi kao sobica. Osim te prostorije stan se sastoji od jedne veće prostorije (sobe), još jedne manje prostorije (faktično blagovaonica), manjeg ulaznog prostora, kuhinjice te WC-a. Utvrđuje se da je sporna prostorija unutar stana tuženice od ostatka stana odvojena zidom i vratima".

21. Predmet Ps-84/10 je okončan donošenjem presude 28. lipnja 2017. kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

22. Iz iskaza I.-III. tužitelja proizlazi da nemaju neposrednih saznanja o tome kad je predmet ovog spora, koji je sada spavaća soba tuženice, ograđen niti imaju neposrednih saznanja o poštenju posjeda predmeta spora. Navedene činjenice tužitelji su čuli od ŽL. Što se tiče ŽL, usporedbom njegovog iskaza iz predmeta Ps-84/10 s dokazima izvedenim u ovom postupku, proizlazi da je njegov iskaz bio inkostruiran. Naime, ŽL je u svom iskazu naveo da se TL proširio na predmet spora u ljetnom razdoblju 1975-1980. kad nije nikog bilo, bez suglasnosti sustanara. Navedeno je suprotno iskazu svjedokinje RL koja je navela da se TL proširio 1960. -ih i da su TL susjedi dozvolili da koristi tu prostoriju koja je bila sastavni dio njegovog stana. Suprotno je i iskazu svjedoka ŠL koji je naveo da je sve pripadalo stanu i nije bilo riječi da neki dio stana mu ne bi trebao pripadati. ŽL je tvrdio i da su stanari AL, a kasnije i tuženicu, stanari upozorili da sporni dio predstavlja zajednički prostor koji ne može prisvajati. Navedeno nije potvrdio nitko od saslušanih svjedoka i stranaka u postupku. Odnosno, proizlazi da je ŽL iskonstriurao svoj iskaz i da je govorio netočne informacije, a te je informacije prenosio i tužiteljima koji nemaju drugih saznanja o vršenju posjeda na predmetu spora.

23. Nadalje, sud ne vjeruje iskazu trećetužiteljice koja je navela da je stan kupila od RL koja da joj je generalno pokazala zgradu i rekla da je jedan dio sporan vezano uz tuženicu. Naime, sama RL je u svom iskazu navela da se ne sjeća se da bi ikad itko spominjao da je išta sporno vezano uz tuženičin stan. Stoga je neuvjerljiv iskaz trećetužiteljice da bi RL, koja ni sama nikad nije smatrala išta spornim u vezi tuženičinog stana, rekla da je taj stan sporan u bilo kojem pogledu. Za razliku od trećetužiteljice, sud vjeruje iskazu RL koja je nepristrana, desetljećima je bila vezana uz predmetnu zgradu i iskazivala je detaljno i logično. Iz istog razloga sud vjeruje i iskazu svjedoku ŠL.

24. Sud ne vjeruje ni iskazu prvotužitelja koji je naveo da ima indicije da je predmetni prostor zagrađen oko 2010. jer je očito da je navedeno iskonstruirano radi potrebe ovog postupka i protivno svim drugim izvedenim dokazima.

25. S druge strane sud vjeruje iskazu tuženice čiji je iskaz u skladu s iskazima svjedoka i priložene dokumentacije.

26. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tuženica kupila stan u faktičnoj površini i kojoj je i dalje nastavio biti bez saznanja da ne bi bila ovlaštena biti u posjedu jednog njegovog dijela, konkretno predmeta spora koji sad predstavlja spavaću sobu u ograđenom stanu. Odnosno, tuženica je bila poštena posjednica u trenutku kupnje stana. Pošteni posjednici su bili i njeni prednici AL i NL, kao i njihov prednik LL. Naime, LL je navedeni stan u sadašnjoj površini naslijedio, odnosno, stupio u posjed 1995. Iz iskaza svjedoka i tuženice proizlazi da nitko navedenim osobama nije prigovarao zbog posjeda predmeta spora. Stoga proizlazi da je tuženica sa svojim prednicima najmanje od 1980. u poštenom posjedu predmeta spora i da je u tome bila do 2024. kad je podnesena ova tužba. Pri tome se ne može uzeti da bi tuženica 2011. saznala da nije u poštenom posjedu podnošenjem tužbe od strane ŽL jer je ta tužba odbijena. No i bez obzira na navedeno, tuženica je sa svojim prednicima vlasništvo predmeta spora stekla dosjelošću i prije toga.

27. Članak 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, dalje u tekstu: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavak 3. istog članka određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

28. Što se tiče razlike između stvarne i upisane površine stana, tuženica je obrazložila da je morala staviti tu površinu iz gruntovnice kako bi se provela uknjižba u zemljišnim knjigama, a navedeno je podredno potvrdio i drugotužitelj koji je naveo da je odustao od kupnje tuženičinog stana iz razloga različitih površina te mu je odvjetnik sugerirao da se možda neće moći uknjižiti. Što se tiče posjeda, tuženica je cijelo vrijeme smatrala da je vlasnik onoga što je kupila i što je bilo ograđeno, bez obzira na opisanu površinu iz ugovora o kupoprodaji, odnosno, nitko nije njoj ni njenim prednicima barem 20 godina osporio pravo na posjed navedenog, što je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću. Vlasništvo se stječe na temelju posjeda u

1 2

ovom slučaju, a ne na temelju zemljišnoknjižnog upisa te stoga upisana površina nije od utjecaja na stvarnu površinu stečenu dosjelošću.

29. Svjedokinja RL je navela da je predmetna preinaka ograđivanja predmeta spora učinjena 1960-ih. Navedeno potvrđuje i izdana uporabna dozvola za građevine izgrađene prije 15. veljače 1968. Da su tijekom vremena rađene preinake koje bi zahtijevale legalizaciju, za pretpostaviti je da predmetna dozvola ne bi bila izdana.

30. Što se tiče pitanja može li se pravo vlasništva nad zajedničkim dijelovima zgrada pretvarati u pojedinačno i isključivo, vlasništvo vlasnika pojedine etaže, temeljem „dosjelosti“, na navedeno treba istaknuti da odgovor na to pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja (to je stav koji je VSRH zauzeo u odluci Revd 1751/2022-2 od 21. prosinca 2022.). U ovom predmetu tužitelji nisu ni isticali koji dio zajedničkog prostora bi bio ograđen od strane tuženice, čemu je služio i u čemu su zakinuti (tj, koja je svrha tog prostora) niti su predlagali da se vještači ta okolnost, već su vještačenje predlagali na okolnost identifikacije predmeta spora kako bi precizirali tužbeni zahtjev. Naprotiv, iz provedenog postupka proizlazi da navedeni predmet spora nikome od stanara nije bio potreban u vrijeme kad je zagrađen, kasnije nitko nije ni znao da je zagrađen, to nije bilo desetljećima osporavano, a čak je i prvotužitelj naveo da je kod kupnje imao profesionalne agente koji su pregledali dokumentaciju i koji ga nisu upozorili na navedenu situaciju da bi bilo zagrađeno nešto što bi trebalo biti zajedničko. Iz svega navedenog proizlazi da su okolnosti ovog slučaja takve da se na navedenom predmetu spora moglo dosjelošću steći pravo vlasništva.

31. Na navedeno nema utjecaja je li tuženica nudila mogućnost uređena stubišta zauzvrat da se riješi ovo pitanje davanjem suglasnosti od strane stanara jer se navedeno može shvatiti kao želja da se izbjegnu sudski sporovi. Nema ni utjecaja što stepenice s druge strane vode do zagrađenog prostora. Sud vjeruje tuženici da nije ni znala kamo te stepenice vode jer je njen ulaz bio s druge strane, a bitno je što nitko desetljećima nije osporavao posjed navedenog, kao što je već obrazloženo ranije.

32. Uz sve navedeno se ističe da čl. 62. st. 1. ZV-a propisuje da svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Što se tiče nedjeljivih obveza, čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisuje da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. S obzirom na to da ovdje tužitelji tvrde da je riječ o zajedničkom prostoru, tj. stvari, a nesporno je da ima i drugih osoba koje bi u tom slučaju polagale pravo da ima se zajednička stvar preda, tužbeni zahtjev je trebao biti postavljen na predaju zajedničke stvari svim zajedničarima, a ne samo ovdje naznačenim tužiteljima.

33. Zbog svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev.

34. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (24.000,00 eura, utvrđeno na ročištu 10. travnja 2025), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT) i to na temelju tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 500,00 eura (tbr.8/1), pristup na ročišta 10.4.25., 13.10.25. i 5.3.25. po 500,00 eura za svako (tbr. 9/1) i za sastav podneska od 12.9.25. u iznosu od 500,00 eura. Navedeno iznosi 2.500,00 bodova, što uvećano za 25% (PDV) iznosi 3.125,00 eura. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a a u skladu s odredbom a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Tuženici ne pripada trošak sastava podneska od 1. travnja 2025. jer je podnesen neposredno prije ročišta zbog čega je ročište odgođeno (odnosno, tuženica ne može imati pravo i na naknadu i tog podneska i tog ročišta, već samo za jedno).

36. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. 1. tuženici po pun.

3. 2. tuženiku