Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-273/2025-3.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Sandri Grilec, odvjetnici iz odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. OIB: 17863542417, Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupan po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja nedopuštenom pljenidba i prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika Svea Ekonomi d.o.o., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-573/2021-22 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-573/2021-22 od 28. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate koji provodi Financijska Agencija na temelju ovršne isprave – zadužnice broj OV-7103/2007 koja je izdana 2.5.2007. godine uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz [adresa].

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.356,18 eura, uvećane za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku naknade cjelokupni troškovi parničnog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio nastupanje zastare potraživanja tuženika prema tužitelju. Ovo stoga jer je podnošenjem zadužnice Financijskoj agenciji za izravnu naplatu 28. studenog 2013. prekinuta zastara te zastara ponovno počinje teći tek isknjiženjem osnove za plaćanje tj. 4. kolovoza 2018. Stoga zastara nikako nije mogla nastupiti 20. studenog 2018. kako to cijeni prvostupanjski sud. Zbog pogrešne odluke prvostupanjskog suda u pogledu glavne stvari, neosnovana je i odluka prvostupanjskog suda u pogledu troškova parničnog postupka.

3. Na žalbu tuženika tužitelj je dostavio odgovor. U odgovoru na žalbu tužitelj cijeni žalbene navode neosnovanim te smatra kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio nastup zastare s 20. studenim 2018. Također navodi kako se ranija aktivacija zadužnice nije odnosila na cjelokupan dug već samo na iznos od 13.103,10 kuna od čega je iznos od 5.500,29 kuna odnosio na kamate koje zastarijevaju u roku od 3 godine.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. No, činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računima tužitelja u postupku izravne naplate kod FINE temeljem ovršne isprave – zadužnice broj Ov-7103/2007 od 2. svibnja 2007.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka u bitnome utvrđeno je:

- da je između tužitelja i Splitske banke d.d. bio zaključen Ugovor o gotovinskom kreditu;

- da je 20. studenog 2013. Splitska banka otkazala sklopljeni ugovor o kreditu obzirom se tužitelj nije pridržavao ugovornih obveza;

- da dospjele, a nepodmirene obveze na dan 20. studenog 2013. iznose 16.890,60 kuna;

- da ukupne obveze tužitelja na dan 20. studenog 2013. iznose 126.233,61 kuna;

- da rok zastare u konkretnom slučaju iznosi 5 godina;

- da je zastara u konkretnom slučaju nastupila 20. studenog 2018.;

- da nije došlo do prekida zastare.

7.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je potraživanje tuženika obuhvaćeno zastarom obzirom je petogodišnji rok zastare nastupio 20. studenog 2018.

8. Pravilan je pravni stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ima primijeniti petogodišnji rok zastare. Naime, na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenog 2018. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05)". U konkretnom slučaju potpis dužnika na zadužnici ovjeren je od strane javnog bilježnika 2. svibnja 2007.

9. Člankom 183. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004 – nastavno: OZ) propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

9.1. Člankom 183. stavak 5. OZ-a propisano je da na temelju isprava iz stavka 1. i 2. članka 185. OZ-a vjerovnik može po svom izboru zahtijevati na način propisan u stavku 3. navedenog članka od pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca, ili i od dužnika i jamaca plataca, a pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa dužna je isplatiti vjerovnika ako ima novca na računima dužnika ili odmah izvijestiti vjerovnika o nemogućnosti isplate. U slučaju nemogućnosti isplate, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 211. OZ- a.

9.2. Člankom 183. stavak 7. OZ-a propisano je da isprave iz stavak 1. i 2. navedenog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

10. Prema odredbi članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 – nastavno: ZOO) , zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

10.1. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017., Rev-732/2023-2 od 9. travnja 2024.).

10.2. Iz odredbe članka 241. ZOO-a prekid zastarijevanja nastupa podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

10.3. Odredba članka 242. stavak 1. ZOO određuje iznimku od načelne odredbe iz članka 241. ZOO tako da prekid postupka nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo.

10.4. Jednaki učinak, dakle da prekid postupka nije niti nastupio, nastaje ako tužba ili zahtjev vjerovnika bude odbačen ili odbijen, ili ako mjera osiguranja bude stavljena izvan snage kako je to propisano stavkom 2. članka 242. ZOO.

10.5. U ovom konkretnom predmetu tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo je 22. kolovoza 2013. postupak izravne naplate podnošenjem zadužnice Financijskoj agenciji sukladno odredbi članka 214. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 – nastavno: OZ/12) te odredbi članka 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS). Odredbe članka 4. ZPONS - članak 11. ZPONS uređuju postupanje Agencije u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika na način da se nalog za plaćanje evidentira i izvršava po priljevu sredstava, pri čemu ZPONS ne propisuje rok u kojem zadužnica mora biti naplaćena.

10.6. Tako su odredbama članka 9. stavak 3. ZPONS, te članka 4. ZPONS, članka 5. ZPONS, članka 6. ZPONS, članka 7. ZPONS i članka 8. ZPONS u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određene radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi članka 9. stavak 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

10.7. Rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji sukladno odredbama ZPONS.

11. Naime, i prema stavu ovoga suda podnošenje predmetne zadužnice na naplatu 28. kolovoza 2013. predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara te koji prekid zastare traje sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje koji vodi FINA, budući da je tražbina vjerovnika u cijelom tom razdoblju bila u redoslijedu za naplatu, te bi ista, u slučaju da su se na računu ovršenika (tužitelja) doznačila novčana sredstva bila i naplaćena, iz kojeg razloga zastara u tom vremenu nije tekla, već je ista iznova počela teći prvog dana nakon isknjiženja osnove za plaćanje.

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je propustio analizirati činjenicu da je tuženik 22. kolovoza 2013. podnio zadužnicu na naplatu, a koja zadužnica je bila evidentirana u Očevidniku Financijske agencije sve do 4. kolovoza 2018. kada je ista isknjižena zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

12.1. Naime, u pogledu dvojbe je li rok zastare prekinut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, a koji postupak je okončan na način da je utvrđena nemogućnost izvršenja te je isknjižena osnova za plaćanje te je li slijedom toga zastarni rok teče ispočetka, ista ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do nemogućnosti provedbe izravne naplate i na kojoj od stranaka u postupku leže razlozi zbog kojih je utvrđena nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje odnosno zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. Iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrđivao na kojoj od stranaka leže razlozi zbog nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje te je li tuženik kao ovrhovoditelj imao utjecaja na navedeno, a koje činjenice su od odlučujućeg značaja radi donošenja meritorne odluke u pogledu prekida zastare.

13. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno u smislu izloženog stajališta to je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, potpuno i precizno će utvrditi ukupnu visinu zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja za naplatu podnijetog 2013., detaljno će analizirati je li potraživanje tuženika u zastari u pogledu glavnice i zateznih kamata pri čemu će imati u vidu i činjenice je li došlo do prekida zastare podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu od 22. kolovoza 2013. i za koji iznos, a potom će donijeti novu odluku koja će u navedenom dijelu biti detaljno obrazložena. Također prvostupanjski sud imat će u vidu i različite rokove zastare u odnosu na potraživanje s naslova glavnice i zateznih kamata, činjenicu ukupnog iznosa kojega je tuženik pokušao naplatiti podnošenjem osnove za plaćanje 22. kolovoza 2013. u odnosu na iznos kojega je tuženik pokušao naplatiti podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 29. srpnja 2021. te koliko se od navedenog iznosa odnosi na glavnicu, a koliko na kamate. Nadalje, prvostupanjski sud će imati u vidu i činjenicu da je tužitelj u parnicu upućen jedino iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.

15. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je ukinuta odluka i o troškovima postupka obzirom isti ovise o uspjehu stranaka u postupku.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić