REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-22/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. (OIB:87939104217) iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-588/2025-8 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati (st. I. i II.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-588/2025-8 od 27. listopada 2025.
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačava (st. I II.) na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 843,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 387,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2025. do isplate žalba odbija i potvrđuje odluka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
-u st. I., utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, Ugovora o kreditu broj: 218095 od 19. lipnja 2008., sklopljenog između tužitelja ŠB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 kao kreditora, koja glasi: "Jednokratno 1,10% (jedan cijeli deset posto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petsto kuna i nula lipa), naplaćuje se neposredno prije isplate kredita", te ista ne proizvodi pravne učinke;
-u st. II., da se nalaže tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju ŠB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 160,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 24. lipnja 2008. do isplate, u roku od 15 dana;
-u st. III., da se nalaže tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, naknaditi tužitelju ŠB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga, a pobija i odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio čl. 6.1. Ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita nepoštenim. Isto tako pogrešno je utvrđeno da se radi o formularom (tipskom) Ugovoru te da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome je zanemareno da je tužitelj svojom slobodnom voljom pristao na prethodno navedene uvjete tuženika za davanje kredita, kao i plaćanje sporne naknade, a što je i potvrdio svojim potpisom na kraju Ugovora o kreditu te parafiranjem svakog pojedinog lista predmetnog Ugovora. Tužitelj se neosnovano poziva na učinke kolektivnih presuda i u pogledu naknade za obradu kredita jer isto nije bilo predmet tog postupka, dok u korist svojih navoda ne predlaže adekvatna dokazna sredstva pa je sud bio dužan odbiti tužbu primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer je pogrešno odlučeno o vrijednosti predmeta spora koja vrijednost u ovom postupku iznosi 160,08 eura, a ne 1.487,31 euro.
2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda „na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu i dosudi trošak postupka uključujući i trošak žalbe“, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.
6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 160,08 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj: 218095 (dalje Ugovor) sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i UB kao sudužnika i prednika tuženika kao kreditora koji Ugovor je sklopljen 19. lipnja 2008.
8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:
-da je 19. lipnja 2008. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, UB kao sudužnika te prednika tuženika (Volksbank d.d.) kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.473,57 CHF, na rok otplate od 84 mjeseci;
-da je čl. 6.1. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10 % iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna koja je u iznosu od 160,08 eura isplaćena 23. lipnja 2008.
-da je ta odredba jednostranom odlukom tuženika unijeta u Ugovor, odnosno da je tužitelju nametnuto plaćanje naknade bez prethodnog provedenog pojedinačnog pregovaranja, da ista ne sadrži opis troškova, niti usluga koje se naplaćuju, da je stoga ista nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je pozivom na čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 i dr. – dalje ZZP) ništetna;
-da je neosnovan i prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23 – dalje ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2008., tj. od slijedećeg dana od dana kada je plaćena naknada primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.
9. Nije sporno da je odredbu čl. 6.1. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 1,10% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.
10. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 160,08 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća.
10.1. Dakle, osim što u čl. 6.1. Ugovora nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom. Nema uvjeta za primjenu čl. 99. ZZP-a o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja sporne odredbe čl. 6.1. Ugovora te iz činjenice da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, a za razliku od navoda tuženika - ne proizlazi da se radi o jasnoj i razumljivoj odredbi Ugovora.
11. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,10% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.
12. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je predmetna odredba Ugovora ništetna, da nije nastupila zastara tražbine budući je tek presudom suda prvog stupnja utvrđena ništetnost te odredbe, a uvažavajući pravo shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. Su-IV-47-2020-2 slijedi da zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Slijedom iznijetog pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja od strane tuženika (čl. 1115. ZOO -a) jer je tuženik, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja nepošteni stjecatelj.
13. Sud prvog stupnja je pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife, međutim visina tih troškova nije pravilno utvrđena. Do navedenog je došlo zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) na što pravilno upućuje tuženik svojim žalbenim navodima. Tužitelj je u tužbi označio VPS u iznosu od 1.487,31 eura, a koji iznos predstavlja zbroj VPS deklaratornog zahtjeva od 1.327,23 eura i VPS kondemnatornog zahtjeva od 160,08 eura. Međutim ne radi se ovdje o dva zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP -a) već tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe predstavlja "samo" deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu i kao takav se ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS, već se ta vrijednost određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (tako Rev-1811/2016 i Rev-1927/2017).
13.1. Tužitelju pripada trošak postupka prema VPS od 160,08 eura za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku koje su mu priznate po sudu prvog stupnja u vrijednosti od 112,50 bodova + PDV-e, odnosno u iznosu od 281,25 eura. Tužitelju je valjalo priznati i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu (53,09 eura i 53,09 eura). Ukupno tako trošak postupka tužitelja iznosi 387,43 eura dok je u preostalom dosuđenom dijelu do iznosa od 1.231,18 eura, odnosno za iznos od 843,75 eura zahtjev valjalo odbiti.
14. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 3. ZPP-a).
15. Tuženiku nije dosuđen zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari i zatezne kamate, već je uspio samo u neznatnom dijelu i to sa sporednim zahtjevom (čl. 154. st. 5. ZPP -a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).
U Puli – Pola, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus
