REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-212/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. (OIB:02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6365/2024-11 od 24. rujna 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj: P-6365/2024-14 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati (st. I., II. i III.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6365/2024-11 od 24. rujna 2025. ispravljena rješenjem poslovni broj: P-6365/2024-14 od 21. listopada 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačava (st. IV.) na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 843,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 387,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2025. do isplate žalba odbija i potvrđuje odluka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se odredba članka 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj 9012199841 od 28. prosinca 2006. zaključenog između tužitelja TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora, koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, utvrđuje ništetnom i da ista ne proizvodi pravne učinke;

-u st. II., da se odredba članka 9. PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9012199841 od 28. prosinca 2006. godine zaključenog između tužitelja TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora koja glasi „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“ utvrđuje ništetnom i ista da ne proizvodi pravne učinke;

-u st. III., da se nalaže tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 268,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 157,15 eura od 05. siječnja 2007. do isplate te na iznos od 111,48 eura od 21. veljače 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. IV., da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svoje punomoćnice uz svih žalbenih razloga. Sud je pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) koje se odnose na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. U konkretnom slučaju, primjenjive su odredbe o isključenju testa nepoštenosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio upoznat s visinom predmetnih naknada te da je pročitao Ugovor i razumio da ugovara odredbe kojima se obvezuje na ime naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu isplatiti u postotku ugovoreni iznos međutim - na to nije obraćao pozornost jer je njemu tada bila najvažnija visina kamate, odnosno visina rate kredita kako je sam izjavio. Sud se nije osvrnuo na navode tuženika o tome da naknadu za prijevremenu otplatu kredita ne treba poistovjećivati s naknadom za obradu kredita sve uzimajući u obzir odredbe čl. 1024. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Isto tako neosnovano je sud odbio prigovor tuženika naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Budući da je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 268 ,63 eura navedeni je iznos sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku (ZPP) trebao biti naznačen kao vrijednost predmeta spora.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP -a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 157,15 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012199841 (dalje Ugovor) te iznosa od 111,48 eura s osnova povrata plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržanih u čl. 9. Ugovora zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koji Ugovor je zaključen 28. prosinca 2006.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP -a) utvrdio slijedeće:

-da je 28. prosinca 2006. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.983,44 CHF, na rok otplate od 84 mjeseci;

-da je čl. 11.3. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila;

-da je čl. 9. Ugovora određeno da tužitelj može vratiti kredit i prije roka određenog Ugovorom o čemu je dužan unaprijed obavijestiti tuženika i platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate;

-da su navedene odredbe unaprijed formulirane od strane tuženika, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj saznao visinu naknade kod preuzimanja i potpisa Ugovora, da je tužitelju bila poznata obveza ali ne i osnovni parametri o kojima ovisi iznos naknade, da navedene naknade nisu bile određene niti odredive, da su stoga iste nepoštene, suprotne načelu savjesnosti i poštenja te da su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da su pozivom na čl. 81. i čl. 87. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03 i dr.) ništetne;

-da je neosnovan i prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO - a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 05. siječnja 2007., odnosno od 21. veljače 2013. tj. od slijedećeg dana od dana kada su plaćene naknade primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

9. U pogledu odredbe čl. 11.3. Ugovora

Nije sporno da je ugovorenu naknadu od 1,0% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

9.1. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 157,15 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća.

9.2. Dakle, osim što u čl. 11.3. Ugovora nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom. Nema uvjeta za primjenu čl. 84. ZZP-a o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja sporne odredbe čl. 11.3. te iz činjenice da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, a za razliku od navoda tuženika - ne proizlazi da se radi o jasnoj i razumljivoj odredbi Ugovora.

9.3. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,0% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

10. U pogledu odredbe čl. 9. Ugovora

Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati (st. 4.).

10.1. Dakle teret dokaza je na tuženiku. Prema odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.).

10.2. U predmetnom slučaju i po ocjeni ovoga suda ne radi se o odredbi o predmetu ugovora i cijeni te je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je ta odredba ništetna jer se o istoj nije pregovaralo, a ista je sadržana u tipskom Ugovoru kojeg je sastavio tuženik (pa na sastav, odnosno sadržaj istog tužitelj nije imao nikakav utjecaj). Odredbom čl. 81. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedena je odredba prouzročila značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 111,48 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna tzv. izlazna naknada plaća, za koje troškove, zašto u navedenom iznosu.

10.3. Tuženik nije dokazao opravdanost takve naknade, u tom iznosu. Dakle, radi se o odredbi koja je unaprijed formulirana od strane tuženika, na čiji formulaciju tužitelj nije imao utjecaja, o istoj se nije pregovaralo, tužitelju nisu dane nikakve informacije te ista kao takva nije jasna i razumljiva jer se ne može utvrditi na što se ista odnosi (koji su to troškovi, što tuženik u tijeku postupka i ne dokazuje) i zašto se naplaćuje, niti zašto se naplaćuje upravo u iznosu određenom Odlukom banke koja će biti na snazi u vrijeme i u slučaju prijevremene otplate kredita. Stoga je takva odredba suprotna načelu dobre vjere, a uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, pa ista u konačnici nije poštena i kao takva je ništetna (čl. 322. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a).

11. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su predmetne odredbe Ugovora ništetne, da nije nastupila zastara tražbine budući je tek presudom suda prvog stupnja utvrđena ništetnost tih odredbi, a uvažavajući pravo shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. Su-IV-47-2020-2 slijedi da zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Slijedom iznijetog pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu naveden ih iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja od strane tuženika (čl. 1115. ZOO -a) jer je tuženik, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja nepošteni stjecatelj.

12. Sud prvog stupnja je pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife, međutim visina tih troškova nije pravilno utvrđena. Do navedenog je došlo zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (dalje VPS). Tužitelj je u tužbi označio VPS u iznosu od 1.579,40 eura, a koji iznos predstavlja zbroj VPS deklaratornog zahtjeva od 1.310,77 eura i VPS kondemnatornog zahtjeva od 268,63 eura.

12.1. Tuženik je prigovorio visini predmeta spora (dalje VPS), a prvostupanjski je sud taj prigovor odbio jer da je tužitelj „naznačio više zahtjeva, nenovčanih i novčanih koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi“. Takva odluka suda prvog stupnja nije pravilna te je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Naime ne radi se ovdje o dva zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a) već tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi predstavlja "samo" deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu i kao takav se ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS, već se ta vrijednost određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (tako Rev - 1811/2016 i Rev-1927/2017).

12.2. Tužitelju pripada trošak postupka prema VPS od 268,63 eura za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku koje su mu priznate po sudu prvog stupnja u vrijednosti od 112,50 bodova + PDV-e, odnosno u iznosu od 281,25 eura. Tužitelju je valjalo priznati i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu (53,09 eura i 53,09 eura). Ukupno tako tužitelju je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 387,43 eura dok je u preostalom dosuđenom dijelu do iznosa od 1.231,18 eura, odnosno za iznos od 843,75 eura zahtjev valjalo odbiti.

13. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 3. ZPP-a).

14. Tuženiku nije dosuđen zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari i zatezne kamate, već je uspio samo u neznatnom dijelu i to sa sporednim zahtjevom (čl. 154. st. 5. ZPP -a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli – Pola, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus