Poslovni broj: K-410/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

ZLATAR, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji Liviji Šrajbek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Leone Ležaić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NU, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KO-DO-370/2025 od 12. studenoga 2025., nakon javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u prisutnosti ZODO Zlatar, optuženika i njegove braniteljice, dana 14. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi NU, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i S rođene Č, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, vozač, pismen, sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac šestero djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta i poljoprivrednog zemljišta,

k r i v  j e

što je:

- dana 14. veljače 2025. u Vižanovcu kbr. 66, svjestan da su mu sudskom odlukom izrečene samostalne mjere opreza, protivno rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-26/2025 od 14. veljače 2025. kojim mu je ukinut istražni zatvor te su mu određene samostalne mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. Zakona o kaznenom postupku zabrane približavanja žrtvi SU na razdaljinu manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s imenovanom žrtvom te udaljenja s adrese [adresa], koje su produljivane rješenjima Općinskog suda u Zlataru posl. broj Kv-150/2025 od 14. travnja 2025., posl. broj Kv-262/2025 od 6. lipnja 2025. te posl. broj Kv-403/2025 od 11. rujna 2025., od kada je pušten iz istražnog zatvora uselio se u staru kuću na adresi [adresa], koja se nalazi na oko 50 metara udaljenosti od nove kuće na istoj adresi u kojoj je tada živjela njegova supruga SU, te u istoj, unatoč navedenim mjerama opreza, nastavio živjeti do trenutka uhićenja 5. studenoga 2025.,

- dakle, nije se pridržavao samostalnih mjera opreza koje su mu određene sudskom odlukom,

- čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - neizvršavanjem sudske odluke

- opisano po članku 311. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i kažnjivo po članku 311. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu Kazneni zakon).

II. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. opt. NU se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem članka 67. stavak 4. KZ/11. optuženiku se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko opt. NU u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 6. studenoga 2025. nadalje.

V. Na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA

ILI UHOĐENJA

u odnosu na žrtvu SU, OIB [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 m, u trajanju od 1 (jedne) godine.

VII. Sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11. provodi Policijska postaja Zlatar

Bistrica.

VIII. Upozorava se opt. NU da je kršenje sigurnosne mjere koja mu je izrečena pravomoćnom presudom kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke (članak 311. stavak 2. KZ/11).

VIIII. Temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 uvjetna osuda biti će opozvana i odredit će se izvršenje izrečene kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obveze koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.

IX. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08.) optuženi NU oslobađa se dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KO-DO-370/2025 od 12. studenoga 2025. optuženika se tereti da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - neizvršavanjem sudske odluke.

2.1. U dokaznom postupku ispitani su oštećena SU i svjedokinja ČU, a svjedoci UU, ŠU, ZU i FU su koristili blagodat ne svjedočenja.

2.2. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao kaznenu prijava Policijske postaje Zlatar Bistrica broj K-143/2025 od 5. studenoga 2025. (list 6-8 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja Kž-26/2025 od 14. veljače 2025. (list 19-23),rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja Kv-150/2025 od 14. travnja 2025. (list 24-28), rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja Kv- 262/2025 od 6. lipnja 2025. (list 30-34), rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja Kv-403/2025 od 11. rujna 2025. (list 35-37), zapisnik s rasprave Općinskog suda u Zlataru od 5. studenog 2025. (list 40-44), izvješće o postupanju od 5. studenoga 2025. (list 50), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CU od 5. studenoga 2025. s pripadajućom DVD snimkom (list 53-56), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okr. NU od 5. studenoga 2025. (list 57), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika NU od 6. studenoga 2025. s pripadajućom DVD snimkom (list 71-75), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KO-DO-279/2024 od 23. srpnja 2024. (list 92-95). Prije nego što je ispitan optuženik izvršen uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za optuženika.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krvim.

4.1. Optuženik u svojoj obrani navodi da se nakon što je pušten iz zatvora uselio u staru kuću bez broja, a supruga SU je otišla živjeti u stan, dakle ona se iselila iz nove kuće u kojoj su do tada zajedno živjeli. Od tog dana 14. veljače 2025. nastavio je živjeti u staroj kući nekoliko tjedana, a onda se odselio u klijet u kojoj je nastavio živjeti sve do danas. Misli da je udaljenost između stare i nove kuće nešto veća od 100 m, ali to je njegova osobna procjena. U klijet se odselio jer mu je u njoj udobnije nego u staroj kući, a u novu kuću se nije uselio jer je supruga zaključala vrata, a on nema ključ od te kuće. Što se tiče mjera opreza, znao je da su mu određene i to zabrana približavanja supruzi na razdaljinu manju od 100 m, a nakon što je ukinut istražni zatvor, on nije mislio da je udaljenost između stare i nove kuće manja od 100 m, njemu se činilo da bi udaljenost bila nešto veća od 100 m, ali nije to točno mjerio, moguće da je udaljenost oko 100 m. Nadalje navodi da je nastavio sam živjeti u klijeti do danas, a supruga u stanu.

4.2. Na upit braniteljice odgovara da kad je došao u staru kuću njegova supruga se je već odselila u stan tako da nisu bili u nikakvom kontaktu tada ni kasnije.

4.3. Na upit ZODO Zlatar odgovara da je za mjere opreza saznao kad je došao poštar.

4.4. Na upit sutkinje iskazuje da je kućni broj stare kuće bio [adresa], no taj je broj prenesen sad na novu kuću. U kući je bilo struje jer su prenijeli sa nove kuće tako da je mogao gledati TV dok je boravio u kući, a vode nema.

5. Braniteljica optuženika navodi da je predložila svojem branjeniku da više ne odgovara na pitanja jer se radi o zbunjujućim i sugestivnim pitanjima.

6.1. Temeljem navoda obrane optuženika u postupku nije sporno da su se optuženik i oštećnica zatekli u istoj kući dana 14. veljače 2025. u [adresa], da se je optuženik zatekao u staroj kući, a oštećena u novoj kući, obje na istoj adresi [adresa].

6.2. Sporno je pitanje da li je optuženik dolaskom dana 14. veljače 2025. godine u satru kuću na adresi [adresa] kršio mjere opreza određene rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-26/2025-5 od 14. veljače 2025. i to mjere zabrane približavanja žrtvi SU na razdaljinu manju od 100 m.

7.1. Oštećena SU iskazuje da je njezinom suprugu dana 14. veljače 2025. ukinut istražni zatvor i tada se morao vratiti kući, a kako nije imao gdje drugdje stanovati nego u obiteljsku kuću u kojoj je ona živjela, ona se dogovorila sa djecom i na njihov poticaj da odseli u stan u [adresa] gdje bi bila podstanarka, a suprug bi ostao živjeti u kući. Ona se s time složila i otišla odmah 14. veljače 2025. u stan u vlasništvu HU kao podstanarka, gdje je boravila do 15. kolovoza 2025. kada je odselila u stan u [adresa]. Dok se je spremala za odlazak, optuženik je bio u staroj kući koja je udaljena oko 50 metara od njihove nove obiteljske kuće i čekao je da ona ode, a što sve skupa nije trajalo duže od sat vremena. U kući su sa njom tada bili svi članovi obitelji, djeca i zetovi. Djeca su joj pomagala u plaćanju najamnine za prvi stan, a odkad se je odselila u [adresa], plaća sama. Optuženik je uselio u staru kuću i danas živi u njoj, ona je do trenutka kada je odselila živjela u novoj kući na adresi [adresa] , a dok su živjeli zajedno, ona i suprug, živjeli su u novoj kući. Te dvije kuće su udaljene jedna od druge 50 metara, dijeli ih cesta.

7.2. Na upit ZODO Zlatar iskazuje da je njoj bilo poznato da su na snazi mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja, ali nije znala da je suprug 14. veljače 2025. pušten iz zatvora, niti da je došao vlakom do [adresa], to je saznala od sina, misli da ju je kontaktirala i policija, a sin je otišao po supruga u [adresa] na željezničku postaju kako bi ga doveo kući. Tri kćeri sa zetovima su tada bile sa njom u kući, a kako su se bojali za njezinu sigurnost, pomogli su joj spakirati stvari. Ona je nazvala vlasnika stana u [adresa] sa kojim se već prije razgovarala o mogućnosti selidbe u njegov stan u slučaju potrebe, te joj je on ubrzo donio ključeve stana. Također navodi da se i ona bojala za svoju sigurnost kada je čula da se suprug vraća kući jer nitko od djece ne stanuje sa njima ili u blizini. Sin preko tjedna radi u Njemačkoj, a za vikend dolazi kući u [adresa], što je 5 minuta vožnje autom udaljeno od kuće u [adresa].

7.3. Na upit braniteljice optuženika iskazuje da u periodu od 14. veljače do 5. studenoga 2025. optuženik ju nije kontaktirao i nije joj se približio, a 5. studenoga 2025. je optuženik uhićen.

8.1. Svjedokinja ČU iskazuje da se zajedno sa svojom braćom dogovorila a vezano za činjenicu da je otac pušten iz zatvora 14. veljače 2025. da bi bilo najbolje da otac dođe živjeti u staru kuću u kojoj ima minimalne uvjete za život, koja je udaljena oko 50 m i više od nove kuće u kojoj je u tom trenutku živjela majka i to sama, a majka da se odseli iz obiteljske kuće u iznajmljeni stan u [adresa]. Majka se složila sa time. Nakon što se odselila majka se više nije vraća u novu obiteljsku kuću, a otac se odselio iz stare kuće u klijet gdje nema adekvatne uvjete za život. Ne znam točno iz kojeg razloga, mislim da je otac navodno živio preblizu kuće u kojoj je majka ima prijavljenu adresu, iako nije živjela od povratka oca više na toj adresi. Koliko mi je poznato otac je vlasnik obiteljske kuće iz koje se je odselila, a također roditelji se nisu do sada rastali.

8.2. Na pitanje ZODO navodi da je otac po izlasku iz istražnog zatvora došao u klijet, a nakon što se majka odselila došao je u staru kuću. Otac nije došao u staru kuću prije nego što je majka otišla iz nove kuće. Majčinom spremanju za odlazak bili su prisutni njezin suprug RU, sestra ŠU i UU. Ne zna kad je otac pristigao u staru kuću, ne zna kad je otac pristigao u kuću pa slijedom toga ne može niti znati da li je moguća situacija da je otac bio u staroj kuću, a majka u novoj. Na da ljnji upit kako to da se obitelj složila da se otac vraća u kuću, a majka da se seli obzirom da je protiv oca pokrenut kazneni postupak i naložene mjere, navodi da je glavni razlog bio to što je otac vlasnik te kuće pa su smatrali da je normalno da on živi u kući a majka se odseli.

8.3. Na upit sutkinje navodi da su roditelji zajedno gradili kuću, ali je otac upisan kao vlasnik te nekretnine. Nadalje na upit kako to da su u jednom danu uspjeli pronaći stan za majku, navodi da su oni duže vrijeme to planirali jer su se bojali za život majke.

8.4. Na upit braniteljice navodi da otac ima zdravstvenih problema no neposredno prije odlaska u zatvor je bio zaposlen, a nakon izlaska iz zatvora ne radi. Uzdržava ga prvenstveno brat. Otac je u nekoliko navrata završio u istražnom zatvoru i svaki puta je izgubio posao. Ne može se sjetiti točno kada su postigli dogovor da se majka odseli, da li je to bilo isti dan ili je bilo dan ranije. Majka nije bila prisiljena da se odseli već se je suglasila.

9. Na temelju analize i ocijene svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, sud je ocijenio kako iz provedenih dokaza proizlazi da su u ponašanju optuženika bila ostvarena obilježja kaznena djela protiv pravosuđa - neizvršavanje sudske odluke.

10.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika koji poriče da bi se oštećenoj SU približio na udaljenosti manjoj od 100 metara našavši da se njegov iskaz u kojemu tvrdi kako nije znao da je udaljenost između stare i nove kuće manja od 100 metara, svodi na puko poricanje kaznenog djela, da je neuvjerljiv te usmjeren ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10.2. Optuženik je, naime, došao nakon puštanja iz istražnog zatvora u staru obiteljsku kuću koja ima istu adresu kao i nova obiteljska kuća, u kojoj je u tom trenutku, kao i prije njegovog dolaska dana 14. veljače 2025. živjela oštećena koja je ostala živjeti u obiteljskoj kući, jer je prema iskazu oštećene prošlo određeno vrijeme, ne više od jednog sata prije no što je ona napustila obiteljsku kuću odnosno odselila se je u podstanarski stan.

10.3. Prema tome, dana 14. veljače 2025. optuženik je, ne dulje od jednog sata, boravio u kući koja je udaljena manje od 100 metara od nove kuće u kojoj je u tom trenutku boravila oštećena, usprkos izrečenoj mu mjeri zabrane približavanja oštećenoj SU na udaljenost manju od 100 metara.

11. Optuženik ne osporava izričito ovu okolnost, već navodi da mu nije poznato da li je supruga u trenutku njegova dolaska u staru kuću još bila u njoj ili se već odselila, no poriče da bi prekršio mjeru opreza iz razloga što je po njegovom mišljenju udaljenost između ovih dviju kuća veća od 100 metara. Obrana optuženika u ovom dijelu sud nije prihvatio jer prema stanju spisa, naročito prema iskazu oštećene SU, udaljenost između kuća je oko 50 metara, a optuženik je i sam dopustio mogućnost da je udaljenost između dviju kuća manja od 100 metara. Optuženik je, dakle, tvrdio kako nije znao da se oštećena nalazi u obiteljskoj kući koja je udaljena manje od 100 metara od stare kuće, a koja činjenica je za optuženika također bila dvojbena, no dopustio je mogućnost da je udaljenost ipak manja od 100 metara. Okolnost na koju se optuženik poziva tvrdnjom kako nije znao da je oštećena u kući i da se smjestio u staru kuću koja je udaljena manje od 100 metara od nove kuće, pred kraj iznošenja obrane , ne umanjuje njegovu odgovornost, jer je optuženik bio dužan uvjeriti se da ne postupa protivno rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-26/2025-5 od 14. veljače 2025. što je mogao saznati na način koji nije za njega tegoban, odnosno raspitati se kod sina i druge djece da li se oštećena odselila, provjeriti da li se može useliti u staru kuću obzirom na njenu udaljenost od nove kuće.

12. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i proglasio ga krivim, te ga osudio na kaznu zatvora od jedne godine, te mu izrekao uvjetnu osudu, smatrajući da će navedenom vrstom i mjerom kazne biti ostvarena svrha kažnjavanja, kao i generalna i specijalna prevencija.

13. Optuženik je djelo počinio kao ubrojiva osoba jer njegova u ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

14. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, optuženiku je bilo poznato da su na snazi mjere opreza određene rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-26/2025-5 od 14. veljače 2025., a potom više puta produljivane i da mjere opreza ne smije kršiti.

15. Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

16.1. Kao otegotno je sud cijenio okolnost da je optuženik osuđivan, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije i to za kazneno djelo prijetnje presudom ovog suda poslovni broj Kov-46/2023, pravomoćno 1. ožujka 2023.

16.2. Olakotnim sud nalazi okolnost da se optuženik doselio u staru kuću na poticaj i u organizaciji djece koja su istovremeno organizirala preseljenje žrtve u podstanarski stan , te da je otac šestero djece.

16.3. Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.

17. Sud je optuženiku, primjenom odredbi o ublažavanju, izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema optuženiku, kao i da će ista kazna primjereno djelovati na daljnje optuženikovo ponašanje, kao i na ponašanje svih drugih počinitelja sličnih kaznenih djela. Sud, naime, ocjenjuje da nema potrebe izrečenu kaznu izvršiti i da će biti dovoljno optuženiku samo zaprijetiti izvršenjem izrečene kazne.

18.1. Optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine obzirom da postoji opasnost da bi prema ošt. SU mogao ponoviti kazneno djelo s obzirom na iskazanu upornost i teškoće u kontroli ponašanja.

18.2. Upozorava se optuženik da kršenjem sigurnosne mjere čini samostalno kazneno djelo.

18.3. Sigurnosna mjera temeljem članka 67.a KZ/11 teče od izvršnosti presude.

19. Uvažavajući specifičnosti slučaja, osobito činjenicu da je radi otklanjanja optuženikove opasnosti potrebno izreći sigurnosne mjere, sud ocjenjuje da je upravo kombinacija uvjetne osude i sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećenice, kako je izrečena, prikladna da se ostvare svrhe kažnjavanja, a s naglaskom na specijalnoj prevenciji. Također, da se učinkovito otkloni opasnost optuženika.

20. Optuženik NU temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobođen je dužnosti plaćanja troškova navedenog postupka kako ne bi bilo odvedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Zlataru 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Livija Šrajbek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ODO Zlatar, optuženik i njegov branitelj imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-370/2025

2. Optuženik NU

3. Braniteljica Matea Marija Jandras Crnalić

4. Oštećena SU