REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-434/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: P-772/2025-11 od 06. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati (st. I. i II.) presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: P-772/2025-11 od 06. veljače 2026.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačava (st. III.) na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 06. veljače 2026. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 628,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 06. veljače 2026. do isplate žalba odbija i potvrđuje odluka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 6. Ugovora o kreditu br.25340409/2008 između tužitelja: DM iz D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (pravni slijednik Slavonska banka LAV d.d. Osijek ), a koja glasi:„Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,99 %, jednokratno, unaprijed.“;

-u st. II., da se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (pravni slijednik Slavonska Banka d.d. Osijek), da tužitelju DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 370,37 eura, odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računajući od 17. prosinca 2008. do isplate, sve u roku 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (pravni slijednik Slavonska banka d.d. Osijek), da tužitelju DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 691,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Sud nije primijenio odredbu čl. 5. ZPP-a pa je time počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a isto tako postoji i bitna povreda iz čl. 354. st. 6. ZPP-a. Tuženik ističe kako odredba čl. 6. Ugovora o kreditu nije ništetna jer je jasna, razumljiva te iz njezinog izričaja ne proizlazi nikakva dvojba o određenosti i odredivosti činidbe. Poziva se i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) kojima je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive se. Pogrešna je i odredba o tijeku zateznih kamata budući da tuženik smatra da nije nepošten stjecatelj pa je pogrešna i primjena odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). I nadalje ustraje kod prigovora zastare, a osporava i odluku o troškovima postupka. Osporava da bi bili potrebni priznati troškovi tužitelju u vidu pristupa ročištu za objavu presude kao i sastava podneska od 14. srpnja 2025.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP -a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 5. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima tuženika isti je u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka imao mogućnost da se izjasni o zahtjevu i navodima tužitelja. S tim u vezi nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 370,37 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008 (dalje Ugovor) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. kao kreditora koji Ugovor je zaključen 03. prosinca 2008.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 03. prosinca 2008. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita te pravnog prednika tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.000,00 eura, na rok otplate od sedam godina;

-da je čl. 6. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 2,99% jednokratno, unaprijed;

-da je ta odredba transparentna ali nije jasna i razumljiva, da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelju nije pojašnjeno na šta se ta naknada odnosi, niti kako je određena njezina visina, da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer da načelo savjesnosti i poštenja znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, da je stoga ista nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je pozivom na čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03 i dr.) ništetna;

-da je neosnovan i prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23 – dalje ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2008. kada je plaćena naknada primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

9. Nije sporno da je odredbu čl. 6. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 2,99% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.) na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

10. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 370,37 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća.

10.1. Dakle, osim što u čl. 6. Ugovora nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom. Nema uvjeta za primjenu čl. 99. ZZP-a o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja sporne odredbe čl. 6. Ugovora te iz činjenice da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, a za razliku od navoda tuženika - ne proizlazi da se radi o jasnoj i razumljivoj odredbi Ugovora.

11. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 2,99% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

12. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je predmetna odredba Ugovora ništetna, da nije nastupila zastara tražbine budući je tek presudom suda prvog stupnja utvrđena ništetnost te odredbe, a uvažavajući pravo shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. Su-IV-47-2020-2 slijedi da zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Slijedom iznijetog pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja od strane tuženika (čl. 1115. ZOO -a) jer je tuženik, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja nepošteni stjecatelj.

13. Sud prvog stupnja je pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife. Osnovano je tužitelju priznat trošak sastava obrazloženog podneska po njegovom punomoćniku od 14. srpnja 2025. prema Tbr. t. 1. Odvjetničke tarife kao i trošak pristupa ročištu za objavu odluke (stranica 169 spisa). Međutim prema Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., ali ne više od 50 bodova. Dakle, 25 bodova, odnosno sa PDV-om iznos od 62,50 eura, a ne iznos od 125,00 eura koliko je tužitelju priznato po sudu prvog stupnja. Ukupno tako tužitelju je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 628,86 eura dok je u preostalom dosuđenom dijelu do iznosa od 691,36 eura, odnosno za iznos od 62,50 eura zahtjev valjalo odbiti.

14. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 3. ZPP-a).

15. Tuženiku nije dosuđen zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari i zatezne kamate, već je uspio samo u neznatnom dijelu i to sa sporednim zahtjevom (čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli – Pola, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus