REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 P-4551/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Biondiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupan po odvjetnicima Hanžeković&Partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja TZ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Domagoja Lovrića, odvjetnika, dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Proglašava se nedopuštenim plijenidba i prijenos tražbine tuženika prema tužitelju izvršen putem zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije Zagreb dana 12.07.2021.godine u 10.34 sati, a temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P 1666/09-31 od 11.svibnja 2010., a sve zbog nastupa zastare tražbine tuženika prema tužitelju temeljem iste presude.

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno sa iznosom pripadajućih zakonskih kamata koje na iznos troškova teku od dana presuđenja pa do isplate sve sukladno zakonom propisanoj kamatnoj stopi."

II. Nalaže se tužiteljici EZ, iz [adresa], naknaditi tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.737,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je upućena Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-648/2021 od 06. prosinca 2022. godine pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe jer je nastupila zastara tražbine o kojo je odlučeno ovršnom ispravom. Tužiteljica navodi da je zaprimila Obavijesti FINE da je dana 12.07.2021. godine zatražena izravna naplata tražbine po presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/2009 od 11.05.2010. godine koja je postala pravomoćna dana 30. ožujka 2011. godine i da je na navedenu obavijest tužiteljica uložila prigovor osporavajući navedeni zahtjev i presudu, ističući između ostaloga da je nastupila zastara tražbine iz navedene presude, a što jedan od razloga za utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sukladno članku 50.st.1.točka 11. Ovršnog zakona. Tužiteljica ističe da je je u konkretnom slučaju pravomoćnost navedene presude nastupila dana 30.03.2011. godine, to je početak zastare počeo teći protekom roka za dobrovoljno ispunjenje tražbine iz presude, odnosno konkretno isti je počeo teći sa danom 02. travnja 2011. godine i završio je teći zaključno 16. travnja 2021. godine. Kako je Financijska agencija zahtjev za izravnu naplatu zaprimila 12. srpnja 2021. godine jasno proizlazi da je tuženik ovrhu zatražio po proteku zastarnog roka temeljem isprave koja više nije imala svojstvo ovršnosti. Tužiteljica ističe prigovor zastare zbog kojega se pljenidba i prijenos imaju proglasiti nedopuštenim. U odnosu na nedopuštenost ovrhe tužiteljica navodi da je ovrha nedopuštena i iz razloga što je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu na puni iznos glavnice, troškova i zakonskih zateznih kamata unatoč tome što iz Zaključka Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-648/2021-12 jasno proizlazi iz obrazloženja na stranici 3. točka 10. alineje 3. da je sa računa tužiteljice u ovršnom postupku ukupno prenesen i naplaćen iznos od 29.946,60 kuna još davno, pa slijedom navedenog ne može se tražiti naplata nečega što je u ovršnom postupku već skinuto temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2819/11 od 11.kolovoza 2011. godine. Ističe da pored navedenog osnova za plaćanje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-8533/11 od 02. siječnja 2012. godine je isknjižena kako isto jasno proizlazi iz strane 3. točke 10. alineje 5. Zaključka Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr- 648/2021-12 od 06.prosinca 2022. godine. Tužiteljica ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tuženika za podnošenje Zahtjeva za izravnu naplatu, jer je tužiteljica bila (sada nakon zastare više nije) u obvezi podmiriti potraživanje tvrtki ERSTE & STERRMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, a što jasno proizlazi iz presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09-31 od 11.svibnja 2010. godine. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, ističe da je tužiteljica u parnicu upućena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, dakle, iz razloga da je nastupila zastara tražbine. Protivi se prigovoru nedostatka aktivne legitimacije te navodi da je tuženik kao primatelj zaključio s bankom kao ustupiteljem Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava dana 19. siječnja 2021. godine, kojim ugovorom je na tuženika u cijelosti prenesena tražbina iz spomenute ovršne isprave. Nadalje navodi da je upravo tuženik nositelj potraživanja koje je utvrđeno citiranom presudom. Tuženik se protivi istaknutom prigovoru zastare te navodi da je predmetna ovršna isprava-presuda Općinskog suda u Rijeci P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine stekla svojstvo ovršnosti dana 15. srpnja 2011. godine i da upravo od tada vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Navodi da do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu nije protekao zastarni rok od 10 godina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P- 6943/2022-30 od 04. srpnja 2024. godine usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom žalbe tuženika rješenjem Općinskog suda u Osijeku ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-6943/2022-21 od 04. srpnja 2024. godine jer prvostupanjskom presudom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama – nejasno obrazloženje o valjanosti Ugovora o ustupu potraživanja te razlozi u odnosu na prihvaćeni prigovor zastare.

4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao Zaključak Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-648/21 od 06. prosinca 2022. godine, Zahtjev za izravnu naplatu koji je podnesen FINI 12. srpnja 2021. godine, prigovor tužiteljice, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Puli - Pola poslonvi broj Ovr-648/21 i spis Općinskog suda u Rijeci poslopvni broj P-1666/09, te je pročitan iskaz tužiteljice.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/03, 145/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate pokrenutog od strane ovdje tuženika, radi naplate tražbine utvrđene presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao protivnik osiguranja upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-648/21 od 06. prosinca 2022. godine iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a zbog zastare potraživanja (list 4 spisa).

7. Odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) propisano je da ovršenik može podnijeti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Tužiteljica ističe prigovor zastare u činjeničnim navodima tužbe kojem prigovoru zastare se tuženik protivi.

9. U tijeku postupka sud je u bitnom utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09 dana 11. svibnja 2010. godine naloženo ovdje tužiteljici i ĐZ (kao solidarnim jamcima) da isplate solidarno Erste & Steiermarkische Bank d.d. iznos od 96.771,78 kn, sa zateznim kamatama i da naknade trošak postupka, koja presuda je postala pravomoćna dana 30. ožujka 2011. godine, ovršna s danom 15. srpnja 2011. godine (list 18-24 spisa),

- da je tuženik dana 12. srpnja 2021. godine podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu povodom ovršne odluke suda - Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine (list 14-17 spisa),

-da je tužiteljica podnijela prigovor Općinskom sudu u Puli-Pola protiv izravne naplate po presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/2009 od dana 11. svibnja 2010. godine u korist ovdje tuženika B2 Kapital d.o.o. (list 25 spisa),

- da je tužiteljica upućena Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr- 648/2021 od 06. prosinca 2022. godine pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (list 6-9 spisa).

10. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija tuženika. Županijski sud u Osijeku u svojoj uputi sadržanoj u rješenju poslovni broj Gž-1647/2024-2 od 22. svibnja 2025. godine navodi kako je potrebno iznijeti razloge o odlučnim činjenicama koje stranke iznose tijekom postupka.

Tužiteljica navodi da je bila u obvezi podmiriti potraživanje Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka što jasno proizlazi iz presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine.

Tuženik osporava navode tužiteljice, ističe da su tuženik kao primatelj i Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka kao ustupitelj zaključili dana 19. siječnja 2021. godine Ugovor o prijenosu prava tražbina iz ovršnih isprava.

11. Uvidom u Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 19.01.2021. godine (list 42-46 spisa) utvrđeno je da su stranke suglasno sklopile dana 15. prosinca 2017. godine Ugovor o cesiji temeljem kojeg su se sporazumjele o ustupu dospjelih, a nepodmirenih tražbina ustupitelja (čl. 1. Ugovora o prijenosu) te su člankom 2. ugovorile da ustupitelj prenosi, izričito i bezuvjetno u cijelosti na primatelja (ovdje tuženika) sva prava i sve tražbine iz ovršnih isprava navedenih u popisu ovršnih isprava koji čini sastavni dio Ugovora o prijenosu kao Prilog 1. i to pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi kojima je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini, pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi kojima je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili na imovini ovršenika, ovršnih odluka domaćih sudova koje imaju potvrdu ovršnosti i ovršnih nagodaba sklopljenih pred domaćim sudovima, a primatelj prihvaća takav prijenos. Člankom 3. Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava ugovoreno da je ustupitelj suglasan da primatelj, ovdje tuženik, izravno na temelju ovog Ugovora na temelju odredbe čl. 209. stavak 9. i članak 284. stavak 6., a u svezi članka 32. stavak 3. Ovršnog zakona zatraži i ishodi nastavak provedbe ovrhe u korist primatelja kao novog ovrhovoditelja odnosno upisivanje promjene podataka o ovrhovoditelju u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje kod FINA-e, dočim je točkom 3.1. članka 3. ugovoreno da ustupitelj izričito je suglasan da primatelj izravno na temelju ovog Ugovora bez ikakve daljnje suglasnosti i sudjelovanja ustupitelja na temelju odredbe čl. 32. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona predloži i provede ovrhu u korist primatelja kao novog ovrhovoditelja kao i da poduzme sve druge radnje radi naplate tražbina utvrđenih u ovršnim ispravama navedenim u PRILOGU 1 ovog Ugovora.

12. Sud bi ocijenio prigovor nedostaka aktivne legitimacije tuženika kao osnovan, a iz razloga jer tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi bila na njega prenesena tražbina tj. ne dostavlja PRILOG 1 Ugovoru o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 19.01.2021. godine, a koji PRILOG 1 je sastavni dio citiranog Ugovora o prijenosu i u kojem je navedeno koje se tražbine prenose na ovdje tuženika.

13. Prema stajalištu ovog suda tvrdnja tužiteljice u odnosu na nedostatak aktivne legitimacije tuženika je irelevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Naime, tužiteljica je upućena Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-648/2021 od 06. prosinca 2022. godine pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe jer je nastupila zastara tražbine, dakle iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, a ne razloga navedenog u čl. 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne ipsrave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika).

Imajući u vidu razlog propisan člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a iz kojeg žalbenog razloga je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu prema Zaključku Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-648/2021 od 06. prosinca 2022. godine to sud nije ocjenjivao navode tužiteljice o nedopuštenosti ovrhe u odnosu na visinu tražbine tuženika, a koje razloge navodi u činjeničnim navodima tužbe. U odnosu na nedostatak aktivne legitimacije isti razlozi za nedopuštenost ovrhe su irelevantni jer tužiteljica nije upućena u parnicu sukladno čl. 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona, a kako je to prethodno navedeno i obrazloženo.

14. Nadalje po odredbi čl. 50. st.1. točka 11. Ovršnog zakona, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom a na osnovi odredbe čl.51. st.1. istog Zakona , ako rješenje o žalbi iz čl. 50. st.1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

To znači da je ovaj sud ocjenjivao samo dokaze koji se odnose na zastaru, čemu je tužiteljica kao ovršenik prigovarala u svom prigovoru protiv izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/2009 od dana 11. svibnja 2010. zaprimljene u Financijsku agenciju dana 12. srpnja 2021. godine (list 14 spisa), a iz kojeg razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona je upućena u parnicu Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-648/2021 od 06. prosinca 2022. godine.

15. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Prema odredbi čl. 25. st. 1. OZ sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Nadalje, odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 214. st. 2. ZOO propisano je da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

16. Kako je prethodno navedeno ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 12. srpnja 2021. godine podnio je FINI Zahtjev za izravnu naplatu povodom ovršne odluke suda - Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine (list 14-17 spisa).

Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09 od dana 11. svibnja 2010. godine (list 18-22 spisa) utvrđeno je da je presuda stekla svojstvo ovršnosti dana 15. srpnja 2011. godine.

17. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a. Zastarni rok počinje teći protekom paricijskog roka i nastupom ovršnosti presude ovrhovoditelja (ovdje tuženika), pa je tek tada ovdje tuženik stekao mogućnost ostvariti tražbinu u ovršnom postupku, radi čega zastara počinje teći od dana kad je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1666/09 od 11. svibnja 2010. godine postala ovršna, tj. od dana 15. srpnja 2011. godine. Imajući u vidu da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja podnio Zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 12. srpnja 2021. godine to znači da je ovršni prijedlog podnesen unutar zastarnog roka (zastara nastupa s danom 15. srpnja 2021. godine).

18. Slijedom navedenog budući je Zahtjev za izravnu naplatu FINI podnesen dana 12. srpnja 2021. godine to je učinjeno svakako unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, računajući od ovršnosti navedene isprave 15. srpnja 2011. godine te prigovor zastare nije osnovan, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci poslovni broj Rev-479/2023-2 od 15. studenog 2023. godine).

Ostali činjenični navodi i dokazi koje ističe tužiteljica (nedostak aktivne legitimaicje, visina tražbine tuženika) nisu relevatni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari iz razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2301/13 od 21. travnja 2015. godine ).

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom I. izreke presude.

19. Sud je odlučivao o troškovima parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a, te je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 22.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 29.08.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročite dana 14.09.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 08.05.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 17.07.2024.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. OT-a), pristup na ročište dana 03.03.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.250,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 312,50 EUR, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 174,89 EUR, ukupno 1.737,39 EUR.

Tuženiku je dosuđena zatezna kamata na parnične troškove sukaldno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Osijeku. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1.tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku