REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6665/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Galoši Comisso, odvjetnice i punomoćnika tuženika Jakova Delipetar, odvjetnika, dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju KH, [adresa], na ime stjecanja bez osnova s osnova promjenjive kamatne stope iznos u visini od 1.485,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 11,53 EUR tekuće od 31. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 43,82 EUR tekuće od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 46,25 EUR tekuće od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,57 EUR tekuće od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 45,18 EUR tekuće od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,36 EUR tekuće od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,49 EUR tekuće od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 39,86 EUR tekuće od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 40,04 EUR tekuće od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 42,39 EUR tekuće od 31. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 33,25 EUR tekuće od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR tekuće od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,12 EUR tekuće od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,03 EUR tekuće od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,47 EUR tekuće od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,94 EUR tekuće od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,97 EUR tekuće od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,66 EUR tekuće od 31. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR tekuće od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,96 EUR tekuće od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,73 EUR tekuće od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,81 EUR tekuće od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR tekuće od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,35 EUR tekuće od 30. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,70 EUR tekuće od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,89 EUR tekuće od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR tekuće od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,07 EUR tekuće od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,71 EUR tekuće od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,74 EUR tekuće od 31. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,47 EUR tekuće od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,76 EUR tekuće od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,74 EUR tekuće od 30. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,89 EUR tekuće od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,18 EUR tekuće od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,62 EUR tekuće od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,40 EUR tekuće od 31. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,53 EUR tekuće od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR tekuće od 31. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,55 EUR tekuće od 31. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,59 EUR tekuće od 28. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR tekuće od 31. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,54 EUR tekuće od 30. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,52 EUR tekuće od 31. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,52 EUR tekuće od 30. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR tekuće od 31. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,63 EUR tekuće od 31. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR tekuće od 30. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,66 EUR tekuće od 31. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,67 EUR tekuće od 31. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 28. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. rujna 2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju KH, [adresa], na ime stjecanja bez osnova iznos u visini od 4.422,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 10,48 EUR tekuće od 31. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 11,35 EUR tekuće od 31. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 13,46 EUR tekuće od 31. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 14,39 EUR tekuće od 28. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,48 EUR tekuće od 31. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR tekuće od 30. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR tekuće od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,90 EUR tekuće od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 31. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR tekuće od 31. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,29 EUR tekuće od 30.rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,51 EUR tekuće od 31. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR tekuće od 30. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,27 EUR tekuće od 31. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,18 EUR tekuće od 31. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR tekuće od 28. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 19,21 EUR tekuće od 31. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 18,11 EUR tekuće od 30. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 20,41 EUR tekuće od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 35,70 EUR tekuće od 30. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,43 EUR tekuće od 31. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,24 EUR tekuće od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,41 EUR tekuće od 30. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,41 EUR tekuće od 31. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,01 EUR tekuće od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 58,46 EUR tekuće od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,50 EUR tekuće od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR tekuće od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 47,26 EUR tekuće od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 47,99 EUR tekuće od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 67,29 EUR tekuće od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 68,59 EUR tekuće od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 85,25 EUR tekuće od 31. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR tekuće od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 68,27 EUR tekuće od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR tekuće od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR tekuće od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 70,28 EUR tekuće od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 74,40 EUR tekuće od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR tekuće od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 71,95 EUR tekuće od 31. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,31 EUR tekuće od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 74,60 EUR tekuće od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,56 EUR tekuće od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,25 EUR tekuće od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR tekuće od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,16 EUR tekuće od 30. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,26 EUR tekuće od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,96 EUR tekuće od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,37 EUR tekuće od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,74 EUR tekuće od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,39 EUR tekuće od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,66 EUR tekuće od 31. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 70,28 EUR tekuće od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,96 EUR tekuće od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,79 EUR tekuće od 30. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,16 EUR tekuće od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 67,71 EUR tekuće od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 71,62 EUR tekuće od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,61 EUR tekuće od 31. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 70,77 EUR tekuće od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR tekuće od 31. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,89 EUR tekuće od 31. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 67,46 EUR tekuće od 28. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 66,99 EUR tekuće od 31. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 65,14 EUR tekuće od 30. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR tekuće od 31. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,58 EUR tekuće od 30. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 66,97 EUR tekuće od 31. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 68,71 EUR tekuće od 31. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 68,32 EUR tekuće od 30. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 69,98 EUR tekuće od 31. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR tekuće od 30. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 70,53 EUR tekuće od 31. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 28. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. rujna 2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, naknaditi tužitelju KH, iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 4.153,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011023729 dana 16. veljače 2006. godine (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužitelju odobren i isplaćen kredit u visini iznosa od 70.058,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, ugovorena redovna kamatna stopa od 4,35% godišnje, rok otplate kredita 360 mjeseci. Navodi da je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu kojom je konvertiran Ugovor o kreditu u valutu EUR, a u kojem je tuženik koristio kamatnu stopu koja je promjenjiva isključivo odlukom tuženika tijekom razdoblja obračuna i konverzije, pa je i Dodatak Ugovoru o kreditu ništetan. Tužitelj se poziva na odluke donesene povodom kolektivne zaštite potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine te na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine kojom je utvrđeno da je tuženik koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje navodi da je ugovorena osnovnim Ugovorom o kreditu valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak pa je i ta ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Tužitelj ističe da se obratio tuženiku radi dostave dokumentacije kako bi specificirao tužbeni zahtjev, ali mu tuženik nije istu dostavio. Tužitelj potražuje preplaćene iznose s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na koje ugovorne odredbe je utvrđeno u kolektivnom sporu da su nepoštene i ništetne. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupaka sa zateznom kamatom tekućom do dana presuđenja do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi kako je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen i da su stranke sklopile novi ugovor kojim je prijašnji ugovor o kreditu prestao pa tužitelj ne može potraživati bilo što na temelju ugovora koji je prestao između stranaka. Navodi da je konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK koji je usklađen s Ustavom Republike Hrvatske i da su tužitelju sukladno čl. 19.c.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju svi preplaćeni iznosi priznati na ime plaćanja budućih obroka. Tuženik se poziva i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u oglednom postupku vođenom pod brojem Gos-1/2019 rješenjem od 4.3.2020. godine zauzeo pravno shvaćanje prema kojem sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navodi da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor time da se odluke iz kolektivnog spora radi zaštite potrošača mogu primijeniti kod pojedinačnih postupaka za naknadu štete. Tuženik ističe da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, ocjena poštenosti odredaba o valutnoj klauzuli nije dopuštena. Nadalje navodi da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, poziva se na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim odnosima kojim se regulira ugovranje valutne klauzule. Navodi da je ugovor o kreditu solemniziran te je tužitelj izrazio svoju volju za sklapanjem Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom. Tuženik ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, a na što je tužitelj izričito i pristao. Tuženik detaljno u odgovoru na tužbu pojašnjava na temelju kojih elemenata je uvećavao visinu kamatne stope od dana sklapanja Ugovora o kreditu do 2013. godine kada je propisana prisilnim propisom visina kamatne stope od 3,23%. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P-535/2023- 29 od 17. travnja 2025. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3218/2025-2 od 30. rujna 2025. godine potvrđena je presuda ovog suda pod točkom I. izreke presude (utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak) i pod točkom IV. izreke presude (utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovora o kreditu od 09. prosinca 2015. godine). Presuda ovog suda poslovni broj P-535/2023-29 od 17. travnja 2025. godine pod točkom II., točkom III. i točkom V. izreke presude kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose s osnova promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke i s osnova valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu CHF i kojom je naloženo naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju ukinuta je i predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3218/2025-2 navodi se da korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja mu je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana konverzije nego ima pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem, pa iznos koji bi korisniku kredita tj. tužitelju pripadao temeljem nepoštenih i ništetenih odredbi osnovnog Ugovora o kredita treba staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

4. U ponovljenom suđenju sud je tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o kreditu od 16.02.2006.g. (list 7-11 spisa), izračun preplaćenih iznosa (list 15-18 spisa), Dodatak Ugovora o kreditu od 09.12.2005.g. (list 19-21 spisa), pregled uplata po kreditu tužitelja, plan otplate kredita (list 22-25, list 27-43, list 336-420, list 429- 486 spisa), ponudu za konverziju (list 26 spisa), odluke Županijskih sudova, presude Suda EU, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 61-73, list 116-132, list 241- 320 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, pročitan je iskaz tužitelja.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Predmet ovog spora je povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi. Sud je u tijeku postupka ocijenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari imajući u vidu uputu Županijskog suda u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž-3218/2025-2 od 30. rujna 2025. godine. Presuda ovog suda poslovni broj P-535/2023 od 17. travnja 2025. godine pod točkom I. i IV. izreke pravomoćna dana 30. rujna 2025. godine.

6. U tijeku postupka tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U ponovljenom suđenju tužitelj navodi da nije potrebno umanjivati iznos preplate koja je tužitelju priznata izračunom konverzije u visini iznosa od 1.689,31 EUR, a koji iznos nije vraćen tužitelju već je uračunat u otpatu nekoliko slijedećih rata. Ističe kako je vještačenjem utvrđeno i da postoji razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, te ista iznosi 3.456,24 EUR više. Navodi da mu je konverzijom priznat iznos od 1.689,31 EUR na ime preplate, slijedom čega mu je umanjena otplata nekoliko rata, ali mu je istovremeno obračunom povećan iznos glavnice koju dalje otplaćuje za 3.456,24 EUR više nego bi to iznosilo po početnom otplatnom planu, na koji iznos povećane glavnice dalje tužitelj otplaćuje u anuitetima i dio glavnice i kamate tuženiku, što tuženik niti ne spori. Ističe da u slučaju kada je obračunom konverzije ustanovljena preplata, ali je istovremeno i povećan iznos nedospjele glavnice, koju korisnik kredita mora sa kamatama otplatiti do kraja kreditnog odnosa, koji iznos glavnice sa kamatama je u konačnici veći od iznosa priznate preplate, a koja preplata je iskorištena umanjenjem nekoliko budućuh anuiteta, kod isticanja i prihvaćanja prigovora prijeboja – kreditor se opetovano dvostruko naplaćuje, što znači da prihvaćanjem prigovora prijeboja (priznate preplate) u parnici ponovno dolazi do potpunog narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama stranaka obzirom da je otplatom povećane glavnice s kamatama korisnik kredita zapravo tuženiku vratio priznatu preplatu u konverziji, pa slijedom navedenog ne bi bilo mjesta prijeboju tražbina.

U tijeku postupka tuženik ostaje kod odgovora na tužbu. Navodi kako ovaj sud treba imati u vidu stajalište Županijskog suda u Zagrebu.

7. Sud je navode tužitelja iz podneska od 04. studenog 2025. godine ocijenio kao neosnovane. Tužitelj tvrdi da postoji razlika iznosa preostale glavnice, te da su za priznati iznos na ime preplate u visini od 1.689,31 EUR umanjene buduće rate kredita, ali da mu je povećan iznos glavnice koju dalje otplaćuje, koji iznos povećane glavnice je u visini od 3.456,24 EUR.

Sud je stajališta kako tužitelj neosnovano tvrdi da bi mu tuženik povećao glavnicu koju dalje otplaćuje bez ikakvog osnova, a koja bi prema stajalištu tužitelju bila niža da se nije mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF uz koji je vezana glavnica kredita, pa da iz toga razloga ako je utvrđena preplata kao u ovoj pravnoj stvari, ali je istovremeno i povećan iznos nedospjele glavnice da bi se tuženik kao kreditor dvostruko naplatio.

8. U odnosu na razliku glavnice vještak je pod točkom 3. Zaključka (stranica 15. Nalaza i mišljenja, list 505-506 spisa) utvrdio da razlika glavnice iznosi 3.456,24 EUR. Između stranaka nije sporno da je tuženik proveo konverziju sukladno čl. 19.c ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Navodi tužitelja da bi u slučaju primjene tečaja kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita 2006. godine glavnica bila niža glavnica za navedeni iznos od 3.456.24 EUR u odnosu na obračunatu glavnicu na dan 30.09.2015. godine sud je ocijenio kao irelevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari imajući u vidu uputu Županijskog suda u Zagrebu.

9. Između stranaka nije sporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a nije niti sporno da su za priznati iznos preplate u iznosu od 1.689,31 EUR tužitelju umanjeni budući mjesečni anuiteti otplate kredita.

Dakle, tuženik je konvertirao glavnicu kredita CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na stambene kredite koje je nudio u vrijeme kada je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu 2006. godine.

Odredbom čl. 19.c. točka 5. propisano je da ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

10. Tužitelj tvrdi da je ukupan iznos preplate utvrđen izračunom konverzije na dan 30.09.2015. godine u visini iznosa od 1.689,31 EUR iskorišten za umanjenje budućih mjesečnih anuiteta i da mu isti iznos nije vraćen. Takav način povrata preplaćenih iznosa stranke su ugovorile čl. 5. Dodatka Ugovora o kreditu od 09.12.2015. godine.

Kako je dakle tuženik razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta a kako je to i propisano odredbom čl. 19c točka 5. ZID ZPK to tužitelj neosnovano ističe da se za navedeni iznos trebala umanjiti razlika glavnice. U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije kao i preplaćene iznose s osnova promjenjive kamatne stope.

11. Nadalje sud ističe kako tužitelj neosnovano navodi da nije ostvario potpunu restituciju jer je nastala razlika u glavnici. Naime ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje postupak konvertiranja kredita u EUR kredite, a koji izračun je tuženik i sačinio sukladno čl. 19.c. ZID Zakona potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je prihvatio izračun konverzije, nije bio prisiljena prihvatiti ponudu tuženika, jer je ista bila samo obveza tuženika.

Nadalje sud ističe da je tuženik primjeni visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZIDZoPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZIDZoPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

12. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj kako to tvrdi tužitelj u ponovljenom suđenju to tužitelj neosnovano tvrdi da bi se razlika glavnice u iznosu od 3.456,24 EUR trebala umanjiti za priznate preplaćene iznose u iznosu od 1.689,31 EUR, pa da bi opet tužitelj bio u minusu za iznos od 1.766,93 EUR i da sukladno navedenom sud ne treba umanjiti priznati iznos preplate u ovoj pravnoj stvari za iznos od 1.689,31 EUR.

13. Tužitelj zahtjeva tužbenim zahtjevom isplatu svih preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF) i promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom tuženika.

14. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011023729 dana 16.02.2006. godine na iznos od 70.058,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,35% na rok od 30 godina tj. 360 mjeseci, stambeni kredit - dogradnja stambenog objekta (Ugovor o kreditu – list 7-11 spisa),

- da je tužitelj sklopio s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu dana 09.12.2015.g. kojim je konvertiran kredit (list 19-21 spisa).

15. Tuženik u tijeku postupka ističe kao u odgovoru na tužbu tj. da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak jer je sklapanjem novog ugovora (Dodatka Ugovoru o kreditu) prijašnji Ugovor o kreditu prestao postojati pa tužitelj ne može zahtijevati preplaćene iznose na temelju ugovora koji više ne postoji uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja uključujući i preplaćene iznose obuhvaćena novim Ugovorom o kreditu.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane to iz razloga jer konverzijom kredita nije prestao važiti Ugovor o kreditu koji su tužitelj i tuženik sklopili dana 16. veljače 2006. godine, jer su sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu ugovorne strane, ovdje tužitelj i tuženik, samo izmijenili njegove odredbe u pogledu valute obveze i kamatne stope, te je utvrđena visina preostalog iznosa glavnice i u slučaju pretplate postignut sporazum o toj pretplati, pri čemu je tužitelj kao korisnik kredita morao prihvatiti ponuđeno.

16. Nadalje u odnosu na navode tuženika da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje stajalište viših sudova na koje se poziva tužitelj u tužbi i tijekom postupka sud je takve navode ocijenio kao neosnovane.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare kojI prigovor zastare je sud ocijenio kao neosnovan.

17. Stajalište ovog suda u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja u ovoj pravnoj stvari, primjene odluka viših sudova donesenih u kolektivnom sporu, odluka o prigovoru zastare, te u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva potvrdio je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž-3218/2025-2 od 30. rujna 2025. godine pa ovaj sud nije u ponovljenom suđenju odlučivao o prigovorima i navodima tuženika u odnosu na osnov tužbneog zahtjeva kod kojih navoda tuženik ostaje u cijelosti u ponovljenom suđenju.

18. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu (dalje: Dodatak Ugovora o kreditu) utvrđeno je da su ugovorne strane (tužitelj i tuženik) isti sklopili sukladno Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 78/2015 i 102/2015, dalje: ZPK) zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama na temelju pisanog izračuna konverzije te se istim regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan 30. rujan 2015. godine iznosi 37.777,61 EUR, da je iznos preplate u visini od 12.902,11 EUR, te je ukupan iznos pretplate korišten za umanjene glavnice (čl. 3., čl. 4. čl., 5. i čl. 6. Dodatka Ugovora o kreditu, iskaz tužitelja, nesporno između stranaka). Nadalje je sud utvrdio iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu da je isti sastavljen prema odredbama ZID Zakona o potrošačima (čl.4., čl. 6., – otplata kredita, datum dospijeća mjesečnih anuiteta, prijenos kreditne partije u valutu EUR u poslovnim knjigama tuženika, čl.7. – visina kamatne stope 5,516%, čl. 8., čl. 9.čl. 10. - osiguranje tražbine, ovršnost isprave, čl. 11.- odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, troškovi).

19. U ponovljenom suđenju sud je izvršio uvid u dostavljene odluke Županijskih sudova te odluku Suda EU broj C-567/20. Prema stajalištu ovog suda iz sadržaja odluke Suda EU broj C-567/20 ne proizlazi da bi uslijed konverzije kredita otpala osnova za restituciju po osnovi ništetnih ugovornih odredbi koje su predmet ovog spora.

U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine iako se u ovoj pravnoj stvari stranke ne pozivaju na citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1096/2022-2. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine. U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Županijskih sudova na koje se poziva tuženik i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine, poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine i poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, zbog razloga koji su obrazloženi i navedeni u ovoj odluci.

20. Kako je prethodno navedeno sud je u ovoj pravnoj stvari primjenio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, te je sud odlučujući o tužbneom zahtjevu tužitalj imao u vidu i stajalište i uputu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3218/2025-2 da je potrebno provesti financijsko vještačenje te utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

21. Tužitelj tvrdi da nije potrebno umanjivati priznati iznos s osnova nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF. Tužitelj i tuženik u ponovljenom suđenju ne predlažu provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem kako je to navedeno u uputi Županijskog suda.

22. Prema stajalištu ovog suda tužitelju ne pripadaju ukupno preplaćeni iznosi s osnova ništenih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF to je sud umanjio priznate preplaćene iznose za iznos preplate utvrđen izračunom konverzije za iznos od 1.689,31 EUR.

23. Odredbom čl. 172. Zakona o obveznim dosnoima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se podmiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/KN na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita iznosi 4.422,80 EUR te s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope u iznosu od 3.174,39 EUR. Slijedom navedenog kako je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica uz valutu švicarski franak to je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. i točkom II. izreke ove presude.

24. Sud je umanjio tužbeni zahtjev tužitelja za priznati iznos preplate u iznosu od 1.689,31 EUR koji je utvrđen izračunom konverzije tako da je prvi iznos u visini od 24,28 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2007. godine do isplate pa nadalje sve do iznosa od 11,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2010.g. do isplate (koji prvotni iznos je bio u visini od 51,81 EUR), a koje iznose tužitelj potražuje s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Obzirom da tužitelj ne predlaže provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine kamate na preplaćene iznose s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi te na okolnost stavljanja priznatih iznosa u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije to je sud umanjio tužbeni zahtjev s osnova preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope iz točke II. tužbenog zahtjev (sada točka I. izreke presude) za priznati iznos preplate u visini iznosa od 1.689,31 EUR.

25. Sud nije umanjio preplaćene iznose s osnova valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu CHF budući je priznati iznos preplate u visini od 1.689,31 EUR umanjen kao pod točkom I. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

26. Tuženik se protivi tijeku zateznih kamata kako to zahtjeva tužitelj budući da tuženik nije nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, pa sve i da jesu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako to tvrdi tužitelj zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljeve isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

27. Tužitelj nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja uskladio je tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, a podredno zahtjeva naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

Sud je ocijenio kao neosnovano protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva budući je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev neposredno nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Sud pri tome ističe kako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi isplate s osnova stjecanja bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu preplaćenih iznosa koji bi pripadali tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu koju tuženik osporava, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Slijedom navedenog sud je ocijenio protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva kao neosnovano. U situaciji kada je tužitelj djelomično povukao tužbu, nema mjesta primjeni odredbe čl.158. stavak 1. ZPP-a u punom opsegu te odredbe. To iz razloga što postupak nije završen povlačenjem tužbe, već se postupak nastavio voditi pa tuženik može imati pravo na naknadu određenog dijela troškova za radnje koje su poduzete do povlačenja tužbe. Naime, trošak određene odvjetničke radnje u postupku (sastavljanje podneska ili zastupanje na ročištu) se obračunava u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev pa u situaciji kada je tužitelj snizio tužbeni zahtjev ne može tuženik, na ime tog povučenog dijela tužbenog zahtjeva, ostvariti naknadu u punom iznosu za sve radnje koje su poduzete do tog djelomičnog povlačenja jer su one poduzete i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem se nastavilo raspravljati, već bi mogao imati pravo na naknadu određenog dijela troška za određene radnje, a koji trošak tuženik nije razvrstao. Pored toga, treba reći da je u presudi Europskog suda za ljudska prava od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 odlučeno da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Dakle, u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troška u pogledu povučenog dijela tužbenog zahtjeva jer bi takav način snošenja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu.

28. Sud je o troškovima postupka odlučivao sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a,a prema VPS 5.907,87 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10.06.2019. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 15.10.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 20.12.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 10.02.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 20.03.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 25.05.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 17.01.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 24.01.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.09.2024. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a),pristup na ročište dana 11.04.2024. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 06.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 02.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.03.2025. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 04.11.2025.g. u iznsou od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.03.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 3.000,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 750,00 EUR, ukupno 3.750,00 EUR, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, ukupno 4.153,09 EUR.

Sud nije priznao tužitelju trošak sastava žalbe od 23.04.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR jer tužitelj nije uspio sa žalbom te nije priznat trošak sastava podneska od 06.05.2025.g. (odgovor na žalbu) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), jer isti nije bio nužan.

Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbe. sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

Sud nije priznao tuženiku trošak u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev iz razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo. Pri tome sud je imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2603/2011 od 19.03.2013. godine da se o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.). Slijedom navedenog sud nije dosudio trošak tuženiku za povučeni dio tužbenog zahtjeva, a koji tuženik nije niti zahtijevao niti je isti razvrstao. U odnosu na trošak za istaknuti je da nije priznat trošak tuženiku u razmjernom dijelu u kojem je uspio u ovom postupku iako je tužitelj kao potrošač u konkretnom slučaju djelomično uspjela u sporu, buduće da nije u skladu s načelom djelotvornosti prava EU, da se tužitelju kao potrošaču naloži snašanje troškova postupka ovisno o iznosima koji su joj vraćeni temeljem nepoštene ugovorne odredbe jer ishod postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava ( Sud Europske unije u predmetu C- 224/19 u odluci od 16.07.2020.g.). S druge strane tuženik je trgovac koji se prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega, prema stajalištu ovog suda, financijski teret snašanja troškova postupka, za njega ne bi bio posebno nepravedan, niti bi predstavljao pretjerani teret. Slijedom navedenog sud je odstupio od mehaničke primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer bi nametanje obveze tužitelju kao potrošaču da snosi troškove postupka ovisno o iznosu koji joj je vraćen s osnova nepoštene ugovorne odredbe, odnosno razrezivanje troškova postupka prema uspjehu u sporu, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od primjene čl. 154. st. 2. ZPP drugoj strani, odnosno tuženiku nametnuo pretjerani teret. Obzirom na navedeno u okolnostima ove pravne stvari legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, postići će se tako da se obveže tuženika na snošenje parničnog troška tužitelju samo u odnosu na tužbeni zahtjev s kojem je uspio u sporu i to prema vrijednosti predmeta spora tog zahtjeva (5.907,87 EUR) dok u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu, 14. travnja 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku