REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-3155/2014-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Vinčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja VĆT, odvjetničke vježbenice, te zastupnice tuženice JĆ, zamjenice u OGDO Zagreb, dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 981,68 eur.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.272,52 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je u više navrata bio određen pritvor i to: u razdoblju od 07. kolovoza 2008. do 03. listopada 2008. godine, te od 28. listopada 2008. do 22. rujna 2010. godine, te je u razdoblju od 24. rujna 2012. do 24. listopada 2012. godine izdržavao kaznu u Zatvoru u Zagrebu te se od 24. listopada 2012. godine do 03. kolovoza 2013. godine nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Splitu. Ističe kako je za vrijeme boravka u pritvoru u razdoblju od 07. kolovoza 2008. godine do 03. listopada 2008. godine te od 28. listopada 2008. godine do 22. rujna 2010. godine bio smješten u različitim sobama koje je dijelio sa većim brojem zatvorenika, te stoga bio smješten u uvjetima koji ne odgovaraju standardima propisanim pozitivnim propisima o izdržavanju kazne. Ističe kako je imao pravo na samo 40 minuta šetnje dnevno, da su sobe imale samo jedan prozor koji nije bio prikladne veličine, te željezne stupiće koji su sprječavali dotok zraka. Prilikom dolaska u Zatvor u Zagreb da je bio smješten na psihosocijalnoj dijagnostici na kojoj je boravio od 24. rujna 2012. do 24. listopada 2012. godine, te bio smješten u sobi broj 87 površine 20 m2 sa osam zatvorenika. Nakon toga je 24. listopada 2012. godine prebačen u Zatvor u Splitu, u kojem je bio smješten u sobi površine oko 27 m2, a koju je dijelio sa sedam zatvorenika. U navedenoj ćeliji se nalazio i wc bez ikakve ventilacije, svjetlo je bilo slabo, a dnevno svjetlo zbog malih dimenzija prozora jako loše, što je onemogućavalo i provjetravanje same sobe. Također da je temperatura u sobi bila neodgovarajuća te loše održavanje higijene i čistoće upravo zbog prenapučenosti. Poziva se na odredbe Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Zakona o izvršavanju kazne zatvora, ali i na odluke Europskog suda za ljudska prava. Ističe kako su mu postupanjem i uvjetima u navedenim zatvorima i kaznionicama za koje odgovara tuženik povrijeđena temeljna zajamčena ljudska prava, slijedom čega je bio izložen mučenju, neljudskom i nehumanom postupanju, te je povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te ostala prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim konvencijama, zakonskim i podzakonskim propisima, te na ime pravične novčane naknade od tuženice potražuje isplatu iznosa od 30.000,00 kn.

2. Podneskom od 13. veljače 2024. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s promjenom valute u Republike Hrvatske, te od tuženice potražuje isplatu iznosa od 3.981,68 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Podredno ističe prigovor zastare za sva potraživanja koja datiraju prije 20. ožujka 2010. godine. U odnosu na navode tužbe o uvjetima smještaja tužitelja u zatvorima i kaznionicama u kojima je bio smješten ističe kako se ne mogu smatrati nečovječnima ili ponižavajućima jer ne prekoračuju neizbježnu količinu patnje koja je nužno povezana sa zakonitim lišenjem slobode. Navodi kako smještaj svih zatvorenika, pa tako i tužitelja, odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, da su prostorije u kojima je boravio čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad, sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, zatvorenicima se osigurava čista odjeća i rublje, posteljno rublje i održavanje osobne higijene i čistoća prostora, za što je osiguran toaletni pribor i sredstva za čišćenje. Dostupnost tople, hladne i pitke vode svima se omogućava neprekidno, odnosno tijekom 24 sata. U odnosu na skučenost i ograničenost prostora ističe kako je točno da je veličinu zatvorskih ćelija teško uskladiti sa brojem zatvorenika te se otežano održavaju standardi određeni u čl. 74. ZIKZ-a, međutim, ističe da prava zatvorenika smještajem u prostoru koji ne zadovoljava u potpunosti kvadraturu propisanu u ZIKZ-u ne znači da su njime ciljano i namjerno uskraćena ta prava, već su posljedica objektivne okolnosti prekapacitiranosti zatvora.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe kako su se prostorije u kojima je tužitelj boravio tijekom ljetnih mjeseci nekoliko puta dnevno prozračivale, zatvorenicima je omogućeno korištenje ventilatora u najmanjim sobama, najmanje jedan ventilator, a u većim sobama dva ili tri. Također da je u skladu s odredbama ZIKZ-a od samih zatvorenika zavisilo kako su održavali čistoću sanitarnih prostora. Također je netočan navod da bi prehrana u zatvoru bila loša jer je osigurana prehrana u cijelosti u skladu s odredbom čl. 78. ZIKZ-a.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje štete, sudsku praksu, dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Centar za dijagnostiku od 01. srpnja 2016.g., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Splitu od 08. srpnja 2016.g., presliku dokumentacije iz Osobnika zatvorenika te presliku zdravstvenog kartona tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, pročitan je iskaz svjedoka BĆ koji je saslušan zamolbeno pred Općinskim sudom u Metkoviću, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, proveden je dokaz saslušanjem istog vještaka, izvršen je uvid u dokumentaciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Splitu od 03. prosinca 2025.g., te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka KĆ.

6. Sud je odustao od saslušanja svjedoka OĆ, jer je isti u međuvremenu umro, te od saslušanja svjedoka IĆ, obzirom njegovo saslušanje nije bilo moguće provesti ni putem zamolbenog suda u Splitu, a uz to je utvrđeno kako je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

7. Sud nije proveo ni saslušanje svjedoka AĆ, EĆ, PĆ, RĆ te NĆ, obzirom su tužitelj i tuženik na ročištu 04. ožujka 2026. godine ponovili kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, čime se smatra da su od ranije istaknutih, a neprovedenih dokaza odustali.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. 10. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Među strankama nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru u Zatvoru u Splitu u razdoblju od 07. kolovoza 2008. do 03. listopada 2008. godine, te od 28. listopada 2008. do 22. rujna 2010. godine, da je 24. rujna 2012. godine upućen na izdržavanje kazne zatvora, te je do 24. listopada 2012. godine bio smješten u Zatvoru u Zagrebu, nakon čega je 24. listopada 2012. godine prebačen u Zatvor u Splitu.

12. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Splitu od 03. prosinca 2025. godine utvrđeno je da je tužitelj iz Zatvora u Splitu otpušten na slobodu dana 03. kolovoza 2013. godine temeljem izrečenog uvjetnog otpusta.

13. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda utvrđeno je kako je isti neosnovan.

14. Naime, prema odredbi čl. 48. st. 3. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u [adresa]. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u [adresa], za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor.

15. Prema odredbi čl. 52. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

16. Dakle, u konkretnom se slučaju radi o izberivoj nadležnosti, pa kako je štetna radnja dijelom počinjena i na području ovog suda, to je prigovor mjesne nenadležnosti ocijenjen neosnovanim.

17. Pri tome valja istaći kako se prema odredbi čl. 20. st. 1. ZPP-a sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

18. Također nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

19. Prema odredbi čl. 186.a. st. 3. ZPP-a podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, odnosno u konkretnom slučaju dana 19. ožujka 2013. godine došlo je do zastoja zastarijevanja.

20. U tom trenutku tužitelj je još bio na izdržavanju kazne zatvora koje je započelo 24. rujna 2012. godine, te u odnosu na taj dio zahtjeva zastarijevanje do trenutka podnošenja tužbe nije započelo ni teći.

21. U odnosu na boravak u pritvoru Zatvora u Splitu, koji je prestao 22. rujna 2010. godine, utvrđeno je da je tužitelj u roku od tri godine od prestanka boravaka u pritvoru podnio zahtjev za mirno rješenja spora, te stoga zastara ni za taj dio zahtjeva nije nastupila.

22. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu proveo oko mjesec dana. Za to vrijeme je bio smješten u sobi sa još oko 8 zatvorenika u sobi površine oko 20 m2. Tuširanje mu je bilo omogućeno jedanput tjedno. U sobi su konzumirali hranu te se u sklopu sobe nalazio sanitarni čvor koji nije bio u potpunosti odvojen od sobe. Nakon toga je premješten na izdržavanje kazne u Zatvor u Splitu gdje je proveo 2 godine. Tamo je bio smješten u sobama veličine oko 25 m2 sa još 9 zatvorenika. Neko vrijeme je boravio i u manjoj sobi površine oko 15 m2 sa još 5 zatvorenika. U sklopu sobe bio je sanitarni čvor, odijeljen od ostatka sobe zidom visine oko 1,5 m. Hranu su konzumirali u sobi. Cijelo vrijeme, osim dnevno sat do sat i pol vremena koliko mu je bio omogućen boravak na svježem zraku, je provodio u zaključanoj sobi. Napominje da mu je na primjer jedan dan bio omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od sat vremena, a drugi dan bi mu bio omogućen boravak na svježem zraku oko 1,5 sat, no nikad mu nije bilo omogućeno u kontinuitetu boraviti na svježem zraku 2 sata. Najviše ga je smetala činjenica što je za vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u Splitu bio smješten u premalim sobama te činjenica što mu nije svakodnevno omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od 2 sata. U sobama je bilo žohara, a zatvorenici su sami čistili sobe i sanitarni čvor. Prozori na sobama su bili neadekvatne veličine, mali, a na istima su bile metalne rešetke koje su sprječavale pogled prema vani. Za vrijeme izdržavanja kazne kako u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, tako u Zatvoru u Splitu, nije imao zdravstvenih problema. Za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu bilo mu je omogućeno dnevno boraviti na svježem zraku 2 sata. Posljedice uvjeta u Zatvoru osjeća i danas na način da osjeća klaustrofobiju u zatvorenim prostorima. Zgrada zatvora u Splitu obložena je azbestnim pločama. Koliko se sjeća u Zatvoru u Splitu mu je bilo omogućeno tuširanje 2 puta tjedno. U sobi u Zatvoru u Splitu imali su TV prijamnik, ne sjeća se postoji li knjižnica u sklopu Zatvora, on osobno nije posuđivao knjige. Nije radio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu. Sanitarni čvor u sobi u Zatvoru u Splitu sastoji se od "čučavca" i umivaonika, a cijelo vrijeme je bila dostupna hladna voda. Sanitarni čvor je bio odijeljen od sobe zidom kako je to već ranije opisao i pomičnim tzv. kaubojskim vratima, a neugodni mirisi su se širili sobom. Prostor za tuširanje je bio neadekvatan, dosta derutan, tuširanje je bilo vremenski ograničeno, a nisu svi tuševi bili u ispravnom stanju. U sobama je ljeti bilo jako vruće, a zimi je bilo hladno. U sobi je bilo malo prirodne svjetlosti zbog malih prozora, a u sobama je postojalo umjetno svjetlo-neonske lampe. Količina hrane njemu osobno nije bila dostatna te je kupovao hranu u kantini.

23. Svjedok BĆ u svom iskazu pred Općinskim sudom u Metkoviću navodi da je sa VĆ u tuženom razdoblju bio u zatvoru u Splitu u istoj sobi. Što se tiče azbestnih ploča može reći da se iste prilikom šetnje mogu čak i rukom dodirivati jer su postavljene umjesto regips ploča te su iste ispucale i ostarile pa se čak može vidjeti i staklena vuna. U odnosu na sobu može reći da je svjetlost bila jako mala jer su prozori širine i dužine 30-40 cm sa rešetkama plus ispred imaju i bankine pa svjetlost ne može dobro ući, a i prozori su većinom bili fiksni. U odnosu na broj prozora ne zna točno koliko ih je bilo, ali su isti postavljeni tako da su između prozora razmaci debljine štoka i tako cijelom dužinom zida pa broj istih zavisi od veličine prostorije. U odnosu na kvadraturu sobe ne može se točno očitovati i oko toga podatka se može lako doći, a njih je bilo 8 u ćeliji. U ćeliji su željezni kreveti, jedan drveni stol na kojem jedu naizmjenice te u kutu wc koji nije dobro ograđen te se nema privatnosti niti tople vode niti ventilacije. Što se tiče higijene ista nije bila dobra, a ni po standardima zatvorskim pa su zatvorenici bili prinuđeni sapune i druge potrepštine kupovati u kantini zatvorskoj. U odnosu na prehranu može reći da je kalorijski i količinski ista bila uredna osim kruha kojeg su dobivali 2 fete po osobi za obrok pa je često izbijala svađa između zatvorenika sa onim zatvorenicima koji dijele kruh. Što se tiče boravka na zraku imali su pravo na šetnju od 2 sata, ali znalo je biti slučajeva da im se ista uskrati zbog sigurnosnih razloga, a bavljenjem sportom, tj. nogomet, košarka, stolni tenis i boks se moglo, ali nije bilo opreme, tj. lopte sa kojom bi se nešto igralo. Kada bi tražili loptu od načelnika osiguranja ili tretmana, isti bi im se znali smijati u lice, a po pravilima zatvora bi trebali loptu sami nabaviti preko kantine, što nikada nisu uspjeli napraviti iako su za to bili skupili novce. Još će napomenuti da su u zatvoru imali razvijen sistem grijanja, ali da se očito štedjelo na drugi način nije bilo loživog ulja pa im je u ćeliji bilo hladno te je znalo biti i 0 C jer se voda zamrzne pa zbog toga zna. Ovo sve što je rekao su činjenice budući je sa VĆ imao i verbalnih sukoba prouzročenih upravo ovim uvjetima zatvora. Azbestne ploče po sistemu knaufa postavljene su na zidove, a između se nalazi staklena vuna pa bijesni zatvorenici kada nogom udare i dotrajalost čine te ploče napuknutim te su se znali i komadi odvaliti da se vidi staklena vuna. Što se tiče vremena boravka na zraku, bili bi maksimalno 2 sata, a kako je naveo nerijetko bi bili i manje. Ćelije su, kada su unutra, zaključane, ali znalo se dogoditi da im nekada policajci na svoju ruku otvore ćeliju na 15-ak minuta da se ista prozrači. Što se tiče dijela zatvora gdje su radni odjeli, oni su imali lagodniju situaciju, ali gospodin VĆ u radnom odjelu nije nikada bio jer mu oni nisu dopustili budući nije htio drukati druge zatvorenike. U odnosu na televizor i radio u ćeliji ga nema, ali se znalo desiti da ga nekada zatvorenik donese kao svoju privatnu imovinu koja ode zajedno sa njim. Iz zatvorske knjižnice bi mogli uzeti knjigu za čitati, ali u ćeliji je svjetlo loše, a neonske ćelije većinom ne rade pa čitanje nije bilo lagano niti dobro za čitati. Što se tiče treninga u samoj sobi nije bilo dozvoljeno, a vani bi većinom radili vježbe sa svojim tijelom i udaranje u vreću za boks, ali bez opreme. U odnosu na zdravstvo u sklopu zatvora je bilo u redu, a za specijalistički pregled bi se čekalo mjesecima pa je tako zubara čekao 10 mjeseci i nije ga dočekao. Rečeno mu je da može odmah na pregled, ali o svome trošku, tj. da plati čuvare, bolnicu itd. Tuširanje je bilo jedanput tjedno, ali bi im liječnica opće prakse i policajci nekada znali pustiti i više puta. Posteljina bi se prala redovito, a u sobi je bilo i žohara i poljskih malih miševa, pa bi nakon pisanja upravi jedanput godišnje neki dolazili da bi to riješili.

24. Svjedok KĆ u svom iskazu navodi kako je 2012. godine bio zaposlen na radnom mjestu višeg savjetnika za tretman u Centru za dijagnostiku, gdje radi i danas. Ne sjeća se osobno tužitelja, međutim, izvršio je uvid u njegov karton te zna da je 2012. godine bio smješten u sobi broj 74 sa još pet do sedam zatvorenika. Soba je površine 21,10 m2, odnosno 49,80 m3. U jednom dijelu sobe nalazi se sanitarni čvor koji je odijeljen od ostatka sobe zidom visine 1,80 m te ima leptir vrata. U sobi se nalaze kreveti na kat, koji se po potrebi mogu dodavati, jedan stol, dvije klupe, ormar i tv prijamnik. Soba ima četiri velika prozora koje zatvorenici mogu samostalno otvarati i na taj način po potrebi prozračivati sobu. Grijanje je centralno, koje je jednako za cijeli Zatvor i ovisi o vanjskim temperaturama. Centar za dijagnostiku nema posebnu blagovaonicu, te se hrana zatvorenicima dostavlja u sobe. Imaju pravo na tri obroka dnevno kalorijske vrijednosti 3000 kalorija, a ukoliko im je posebno odobren i četvrti obrok, tada je kalorijska vrijednost 3500 kalorija. Zatvorenici su u pravilu u sobama zatvoreni 22 sata te imaju dva sata pravo šetnje za svježem zraku. Osim navedenog, iz sobe izlaze kako bi razgovarali sa braniteljima, što smiju svaki dan neograničeno, zatim radi telefonskih razgovora. Ističem kako je specifičnost Centra za dijagnostiku da oni dolaze na dijagnostičku obradu i procjenu, što znači da obavljaju razgovore sa liječnicima opće prakse, psihologom, psihijatrom, zatim socijalnim radnikom i pravnikom, što se sve obavlja izvan zatvoreničke sobe. Također iz sobe izlaze kada imaju posjete, na što su u to vrijeme imali pravo članovi uže obitelji. Sama zdravstvena zaštita u Zatvoru je dobro organizirana jer imamo dva liječnika opće prakse, dva stomatologa, dva psihijatra, te više medicinskih sestara. Ukoliko neki zatvorenik prima terapiju, ona mu se svaki dan donosi u sobu. Uz to, zatvorenici u sobama imaju obrasce koje mogu ispuniti i izraziti potrebu za određenom liječničkom zaštitom. Također, prilikom prvog dolaska svi se zatvorenici detaljno pregledaju i utvrđuje se njihovo opće zdravstveno stanje i u slučaju potrebe se upućuju na daljnje liječenje, npr. u zatvorsku bolnicu. Nije mu poznato da bi u sobama bilo žohara. U pravilu se dva puta godišnje obavlja deratizacija, a četiri puta godišnje dezinsekcija, međutim, u slučaju izvanredne pojave nekih glodavaca ili kukaca navedene službe se zovu. Nije mu poznato da se vrijeme za šetnju smanjivalo. U pravilu se ne smije smanjivati. Misli da je u to vrijeme u sanitarnim čvorovima bio čučavac. Dodaje kako je prije odlaska na ovo ročište izvršio uvid u svoju dokumentaciju koju imaju za tužitelja, te je utvrdio kako se on nije prituživao na uvjete niti da su mu neka prava uskraćena, a nije tražio niti sudsku zaštitu od suca izvršenja.

25. Analizirajući iskaze saslušanog tužitelja te svjedoka BĆ sud je u bitnom prihvatio iskaze istih u dijelu u kojem se odnose na površinu i prenapučenost soba, obzirom isto proizlazi i iz dokumentacije koja je pribavljena od nadležnih tijela, te u dijelu u kojem su opisivali izgled sanitarnog čvora u sobi.

26. Međutim, navode o količini dnevne svjetlosti te čistoći soba sud nije prihvatio jer isto ovisi i o subjektivnom dojmu, a iz podataka nadležnih tijela proizlazi da su sve sobe imale prozore adekvatnih dimenzija koji su se mogli otvoriti, čime je bilo omogućeno i prozračivanje. Što se tiče čistoće, valja istaći kako su i sami zatvorenici bili dužni brinuti se o urednosti i čistoći prostora u kojem borave.

27. Iskaz svjedoka KĆ sud je prihvatio jer je isti u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

28. Uvidom u podatke Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Centar za dijagnostiku u Zagrebu, utvrđeno je da je tužitelj tijekom boravka u Centru za dijagnostiku u vremenu od 24. rujna do 25. listopada 2012. godine bio smješten u sobi broj 74. na V. zatvorskom odjelu, s još pet do sedam zatvorenika. Soba je površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, ima četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2. Svi prozori se mogu otvoriti, čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. U navedenoj sobi nalazi se stol s dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica.

29. Iz podataka Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Splitu, proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Splitu, nakon što je uhićen i lišen slobode, priveden u svojstvu pritvorenika temeljem rješenja o provođenju istrage i određivanju pritvora, koje rješenje je donio Županijski sud u Splitu, Istražni centar broj Kio-Us-25/08 od 01. kolovoza 2008. godine, time da se imenovanom istražni pritvor računa od trenutka uhićenja, a imenovani je uhićen i priveden u prostorije Zatvora u Splitu dana 07. kolovoza 2008. godine u 14,45 sati. Pritvor u tom predmetu imenovanom je ukinut rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Splitu broj KIO-US-25/08 dana 03. listopada 2008. godine u 17,00 sati. Dolaskom u Zatvor u Splitu pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 20 na III. odjelu, u kojoj se nalazio od 07. kolovoza 2008. do 03. listopada 2008. godine. Soba broj 20 na III. zatvoreničkom odjelu je ukupne površine 27,72 m2, zapremnine 66,14 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 7 osoba. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 07. kolovoza 2008. do 11. kolovoza 2008. godine 9 pritvorenika,

- od 12. kolovoza 2008. do 05. rujna 2008. godine 10 pritvorenika,

- od 06. rujna 2008. do 13. rujna 2008. godine 9 pritvorenika,

- od 14. rujna 2008. do 27. rujna 2008. godine 10 pritvorenika,

- od 28. rujna 2008. do 03. listopada 2008. godine 9 pritvorenika. Drugi put zatvorenik je priveden u Zatvor u Splitu u svojstvu pritvorenika dana 28. listopada 2008. godine u 16,05 sati, temeljem rješenja Vijeća Županijskog suda u Splitu broj Kv-734/08 od 10. listopada 2008. godine, te je u pritvoru boravio do 22. rujna 2010. godine do 15,55 sati, kada mu je rješenjem Županijskog suda u Splitu, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-4/09 od 22. rujna 2010. godine ukinut pritvor. Dolaskom u Zatvor u Splitu pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 20 na III. zatvoreničkom odjelu, u kojoj se nalazio od 28. listopada 2008. do 06. siječnja 2009. godine. Soba broj 20 na III. zatvoreničkom odjelu je ukupne površine 27,72 m2, zapremnine 66,14 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 7 osoba. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 28. listopada 2008. do 04. studenog 2008. godine 10 pritvorenika,

- od 05. studenog 2008. do 29. studenog 2008. godine 8 pritvorenika,

- od 30. studenog 2008. do 19. prosinca 2008. godine 8 pritvorenika,

- od 20. prosinca 2008. do 23. prosinca 2008. godine 9 pritvorenika,

- od 24. prosinca 2008. do 06. siječnja 2009. godine 9 pritvorenika. Od 07. siječnja 2009. do 26. ožujka 2009. godine pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 26 na III. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 27,72 m2, zapremnine 66,14 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 7 osoba. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 07. siječnja 2009. do 12. ožujka 2009. godine 9 pritvorenika,

- od 13. ožujka 2009. do 17. ožujka 2009. godine 8 pritvorenika,

- od 18. ožujka 2009. do 26. ožujka 2009. godine 9 pritvorenika. Od 27. ožujka 2009. do 22. lipnja 2009. godine pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 25 na III. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 17,64 m2, zapremnine 40,44 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 4 osobe. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 27. ožujka 2009. do 21. svibnja 2009. godine 6 pritvorenika,

- od 22. svibnja 2009. do 23. svibnja 2009. godine 5 pritvorenika,

- od 24. svibnja 2009. do 16. lipnja 2009. godine 6 pritvorenika,

- od 17. lipnja 2009. do 22. lipnja 2009. godine 5 pritvorenika.

Od 23. lipnja 2009. do 09. listopada 2009. godine pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 16 na II. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 17,64 m2, zapremnine 38,82 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 4 osobe. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 23. lipnja 2009. do 26. lipnja 2009. godine 5 pritvorenika,

- od 27. lipnja 2009. do 05. kolovoza 2009. godine 6 pritvorenika,

- od 06. kolovoza 2009. do 22. kolovoza 2009. godine 5 pritvorenika,

- od 23. kolovoza 2009. do 09. listopada 2009. godine 6 pritvorenika. Od 10. listopada 2009. do 16. lipnja 2010. godine pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 10 na I. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 17,64 m2, zapremnine 40,44 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 4 osobe. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 10. listopada 2009. do 20. siječnja 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 21. siječnja 2010. do 25. veljače 2010. godine 4 pritvorenika,

- od 26. veljače 2010. do 07. ožujka 2010. godine 6 pritvorenika,

- od 08. ožujka 2010. do 25. ožujka 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 26. ožujka 2010. do 30. ožujka 2010. godine 6 pritvorenika,

- od 31. ožujka 2010. do 16. lipnja 2010. godine 5 pritvorenika. Od 17. lipnja 2010. do 18. lipnja 2010. godine pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 7 na I. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 17,64 m2, zapremnine 40,44 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 4 osobe. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, pritvorenik se nalazio ukupno s pet pritvorenika. Od 19. lipnja 2010. do 22. rujna 2010. godine, tj. do puštanja na slobodu, pritvorenik je smješten u zatvoreničku sobu broj 10 na I. zatvoreničkom Odjelu. Soba je ukupne površine 17,64 m2, zapremnine 40,44 m3, svijetle visine 2,55 m, smještajnog kapaciteta za 4 osobe. U navedenom razdoblju, a za vrijeme boravka pritvorenika u toj sobi, broj pritvorenika kretao se kako slijedi:

- od 19. lipnja 2010. do 25. lipnja 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 26. lipnja 2010. do 28. lipnja 2010. godine 4 pritvorenika,

- od 29. lipnja 2010. do 06. srpnja 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 07. srpnja 2010. do 10. srpnja 2010. godine 4 pritvorenika,

- od 11. srpnja 2010. do 14. srpnja 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 15. srpnja 2010. do 01. kolovoza 2010. godine 4 pritvorenika,

- od 02. kolovoza 2010. do 15. kolovoza 2010. godine 5 pritvorenika,

- od 16. kolovoza 2010. do 17. kolovoza 2010. godine 4 pritvorenika,

- od 18. kolovoza 2010. do 22. rujna 2010. godine 5 pritvorenika. Protivno navodima zatvorenika drže da je smještaj u zatvoreničkoj sobi broj 6 na I. odjelu Zatvora u Splitu, u kojoj se zatvorenik sada nalazi i nalazio se u trenutku premještaja u Zatvor u Splitu, te zatvoreničkoj sobi broj 2, u kojoj se nalazio od 30. studenog 2012. do 05. prosinca 2012. godine u cijelosti primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, pa prava zatvorenika u tom dijelu nisu ugrožena. Dana 26. listopada 2012. godine smješten je u zatvoreničku sobu broj 6 na I. zatvoreničkom odjelu, gdje se i danas nalazi. Zatvorenička soba broj 6 na I. odjelu ukupne je površine 27,72 m2, odnosno 66,14 m3, visine 2,55 m, sa smještajnim kapacitetom za 6-7 osoba. U navedenoj sobi u razdoblju od 26. listopada 2012. do 27. listopada 2012. godine zajedno sa zatvorenikom boravilo je ukupno 6 zatvorenika, u razdoblju od 28. listopada 2012. do 01. studenog 2012. godine 5 zatvorenika, od 02. studenog 2012. do 05. studenog 2012. godine u istoj sobi boravilo je ukupno sa zatvorenikom 6 zatvorenika, od 06. studenog 2012. do 07. studenog 2012. godine boravilo je sa zatvorenikom ukupno 7 zatvorenika, od 08. studenog 2012. do 13. studenog 2012. godine u sobi zajedno sa zatvorenikom boravi 5 zatvorenika, od 14. studenog 2012. do 17. studenog 2012. godine ukupno 8 zatvorenika, od 18. studenog 2012. do 19. studenog 2012. godine 4 zatvorenika, od 20. studenog 2012. do 21. studenog 2012. godine 7 zatvorenika, dana 22. studenog 2012. godine 8 zatvorenika, od 23. studenog 2012. do 25. studenog 2012. godine ukupno 6 zatvorenika, od 26. studenog 2012. do 27. studenog 2012. godine 4 zatvorenika, od 28. studenog 2012. do 29. studenog 2012. godine ukupno 3 zatvorenika. Od 30. studenog 2012. do 05. prosinca 2012. godine zatvorenik je boravio u zatvoreničkoj sobi broj 2 na I. zatvoreničkom odjelu, koja soba je ukupne površine 27,72 m2, odnosno 66,14 m3, visine 2,55 m, sa smještajnim kapacitetom za 6-7 osoba. U navedenom razdoblju sa zatvorenikom su u toj sobi i to od 30. studenog 2012. do 01. prosinca 2012. godine boravilo ukupno 6 osoba, u razdoblju od 02. prosinca 2012. do 03. prosinca 2012. godine boravilo ukupno 5 osoba, a u razdoblju od 04. prosinca 2012. do 05. prosinca 2012. godine boravilo ukupno 6 osoba. Od 05. prosinca 2012. godine pa do danas zatvorenik boravi u zatvoreničkoj sobi broj 6 na I. zatvoreničkom odjelu, koja je naprijed opisana, smještajnog kapaciteta 6-7 osoba. U razdoblju od 05. prosinca 2012. do 09. prosinca 2012. godine boravile su u sobi ukupno 3 osobe, od 10. prosinca 2012. do 17. prosinca 2012. godine ukupno 2 osobe, od 18. prosinca 2012. do 19. prosinca 2012. godine 3 osobe, od 19. prosinca 2012. do 29. prosinca 2012. godine ukupno 4 osobe, od 28. prosinca 2012. do 05. veljače 2013. godine u istoj sobi boravilo je ukupno sa zatvorenikom 5 zatvorenika, od 06. veljače 2013. do 19. veljače 2013. godine boravilo je ukupno 6 zatvorenika, od 20. veljače 2013. do 25. veljače 2013. godine ukupno 7 zatvorenika, od 26. veljače 2013. do 27. veljače 2013. godine ukupno 6 zatvorenika, od 28. veljače 2013. do 01. ožujka 2013. godine ukupno 5 zatvorenika, od 06. ožujka 2013. do 15. ožujka 2013. godine ukupno 7 zatvorenika, te od 15. ožujka 2013. godine do ovog očitovanja također 7 zatvorenika.

30. Kako su sobe broj 2 i soba broj 6 smještajnog kapaciteta za 6-7 zatvorenih osoba, to je samo u pojedinim razdobljima smještaja zatvorenika u sobi broj 6 i to u razdoblju od 14. studenog 2012. do 17. studenog 2012. godine i dana 22. studenog 2012. godine glede smještaja zatvorenika u ovu sobu neznatno bilo povrijeđeno pravo zatvorenika na veći broj osoba od kapaciteta sobe, dok je u svim ostalim razdobljima u cijelosti poštivana odredba članka 74. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

31. Prema podacima Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za zatvorski sustav, Zatvor u Splitu, od 03. prosinca 2025. godine, utvrđeno je da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Splitu u trajanju od 3 godine i 4 mjeseca radi počinjenog kaznenog djela iz članka 173. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ – zlouporaba opojnih droga, a na koju kaznu je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. K-Us-4/09 od 22. rujna 2010. godine. Imenovani je započeo s izvršavanjem kazne zatvora dana 24. rujna 2012. godine, a istek kazne je 03. siječnja 2014. godine. U Zatvoru u Splitu imenovani je započeo sa izdržavanjem kazne zatvora dana 26. listopada 2012. godine te je dana 03. kolovoza 2013. godine, temeljem izrečenog uvjetnog otpusta, otpušten na slobodu. Sukladno Pravilniku o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, u odnosu na Evidenciju o smještaju zatvorenika na odjelima i u sobama određena je obveza čuvanja u trajanju od 5 godina. Stoga, za tražene podatke o broju soba u kojima je tužitelj boravio, kao i o broju zatvorenika s kojima je boravio, a koji su se odnosili na razdoblje unatrag pet godina, navedena evidencija je izlučena. Stoga nisu u mogućnosti dostaviti podatke o veličini soba u kojima je tužitelj boravio, kao i podatke o broju osoba s kojima je tužitelj boravio.

32. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a za koju povredu tužitelj tvrdi da je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Splitu, sud je pošao od toga da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

33. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (u daljnjem tekstu: Konvencija).

34. Nadalje, dostojanstvo se štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

35. Odredbom čl. 74. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

36. Odredbom čl. 76. ZIKZ-a propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

37. Člankom 103. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

38. Nadalje, odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (Narodne Novine broj 135/99, 145/09; dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete, odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, prema čl. 34. Pravilnika pritvorenici pušači, prema mogućnostima zatvora, smjestit će se odvojeno od nepušača i pritvorenik u prostorijama zatvora smije pušiti ako time ne ugrožava zdravlje drugih osoba, a prema čl. 3-4. Pravilnika prema pritvoreniku se mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

39. U postupku je utvrđeno da tužitelj u izdržavanju kazne zatvora nije bio smješten na način kako to propisuju pozitivni propisi koji se primjenjuju u RH, a koji su naprijed navedeni, prije svega iz razloga što je tužitelj u pritvoru u Zatvoru u Splitu u razdoblju od 07. kolovoza 2008. do 03. listopada 2008. godine, te od 28. listopada 2008. do 22. rujna 2010. godine, od 24. rujna 2012. do 24. listopada 2012. godine u Zatvoru u Zagrebu, te od 24. listopada 2012. godine u Zatvoru u Splitu, bio smješten u sobama čija kvadratura i volumen, te ukupan broj zatvorenika koji u njima boravi, značajno odstupa od uvjeta propisanih odredbom čl. 74. st. 3 ZIKZ, a po kojem su kaznionica, odnosno zatvor, dužni osigurati svakom zatvoreniku minimalno 4 m2 i 10 m3 prostora.

40. Također, i činjenica da je sanitarni čvor u ćelijama u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Splitu odvojen od ostatka sobe tek manjim zidom, ukazuje na značajno kršenje prava svake osobe na privatnost osobnog života, koja privatnost se mora sačuvati i u situacijama kada je osoba osnovano lišena slobode. Neupitno je da svaki pojedinac, pa tako i osobe lišene slobode, imaju pravo na zaštitu svoje privatnosti naročito u situacijama vršenja nužde. Tim više što se u zatvorskim sobama poslužuje i hrana zatvorenicima, pa se događa da istovremeno neki zatvorenici jedu, a istovremeno u istom prostoru drugi zatvorenik vrši nuždu.

41. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u pritvoru u Splitu bio smješten 229 dana u prostorijama u kojima je imao manje od 3 m2 osobnog prostora, 427 dana u prostorijama u kojima je imao između 3-4 m2 osobnog prostora, te 60 dana u prostoriji u kojoj je imao više od 4 m2 osobnog prostora. U Zatvoru u Zagrebu bio je smješten 31 dan u prostoriji u kojoj je imao 3,01 m2 osobnog prostora. U Zatvoru u Splitu boravio je 26 dana u prostoriji u kojoj je imao između 3-4 m2 osobnog prostora, te 108 dana u prostoriji u kojoj je imao više od 4 m2 osobnog prostora. Za 141 dan boravka tužitelja u Zatvoru u Splitu nadležno tijelo nije bilo u mogućnosti dostaviti podatke o površini sobe u kojoj je bio smješten, kao ni o broju osoba s kojima je bio smješten, pa se stoga za to razdoblje mora uzeti da je imao manje od 3 m2 osobnog prostora, jer nemogućnost dostave odgovarajućih podataka zbog njihova uništavanja dok se vodi parnični postupak ne može ići na štetu tužitelja.

42. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja treba primijeniti odredbe ZIKZ, Ustava Republike Hrvatske i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje se u bitnom svode na deklariranje zaštite ljudskog dostojanstva te konkretnije na stajalište da u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezina ljudskog dostojanstva, a da joj u protivnom pripada pravo na naknadu štete.

43. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio je u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koje je prihvatio i ovaj sud, u bitnom se ona svode na:

1) standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije;

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju.

44. Uz navedeno, i drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama (primjerice pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima i sl.), pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni odlučni za procjenu sukladnosti s čl. 23. i 25. Ustava i čl. 3. Konvencije. 361.

45. S obzirom na navedeno, prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja prvenstveno treba imati na umu da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 osobnog prostora po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije te zbog toga utvrditi odlučne činjenice za primjenu navedene odredbe (u tom smislu i ovaj Vrhovni sud RH u rješenju Rev-974/2021-2 od 15. rujna 2021).

46. Točno je da je ESLJP u presudi Muršić C/A RH zauzeo stav da umanjena prostornost nije jedini i isključivi kriterij za dosudu naknade štete. Međutim, uvažavajući tri čimbenika definirana u navedenoj presudi potrebna za obaranje pretpostavke povrede članka 3. Konvencije, koji čimbenici moraju biti kumulativno ispunjeni, ovaj sud nalazi da zbog duljine razdoblja u kojima je tužitelj imao na raspolaganju osobni prostor neznatno veći od konvencijskog minimuma od 3 m2 (3,01 m2) nije ispunjen jedan od navedena tri uvjeta te da je time u odnosu na njega povrijeđen članak 3. Konvencije, odnosno da je u tom smislu došlo do povrede tužiteljeva dostojanstva, što je osnova za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete.

47. U vezi s tim, za istaknuti je da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, imajući u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava, izrazio načelna stajališta o pravima zatvorenika u vezi s ponižavajućim postupanjem u zatvorima, pa tako i u odluci broj U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017. ističe da: "Trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan kako bi moglo doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije. Međutim, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru. Postupanje protivno dobrobiti zatvorenika nedopušteno je i dostatno je da ono doseže minimalni stupanj težine. Ocjena o tom stupnju ovisi o svim okolnostima slučaja, kao što su, primjerice, trajanje takvog postupanja ili okolnost da je cilj takvog postupanja bio (odnosno nije bio) poniziti i omalovažiti žrtvu (pored kriterija dobi, spola, zdravstvenog stanja, utjecaja na psihofizičko zdravlje zatvorenika i drugih okolnosti svakog pojedinog slučaja); stajalište Ustavnog suda iz odluke broj U-IIIBi-890/2012 od 4. svibnja 2016. objavljene u Narodnim novinama broj 54/16".

48. Stoga je za odluku o tužbenom zahtjevu prije svega odlučna činjenica utvrđene skučenosti prostora sobe u kojoj je tužitelj boravio (duže vremena i od 3- 4 m2), pri čemu tužitelj nije imao mogućnost dovoljne slobode kretanja i prikladnih aktivnosti izvan sobe (2 sata dnevno), što upućuje na povredu njegova dostojanstva i predstavlja osnovu za dosuđenje primjerenog oblika popravljanja neimovinske štete.

49. Naime, u sobama u kojima je bio smješten i tužitelj boravio je prekomjerni broj pritvorenika na način da nije bilo moguće istodobno sjedenje ili konzumacija hrane za sve osobe, a u sobi je postojao WC tzv. čučavac sa umivaonikom, odvojen od ostatka sobe samo zidom visine 180 cm i tzv. „leptir vratima“, pa je obavljane nužde bilo nemoguće obaviti u intimnosti i diskreciji, a pritom se nije moglo izbjeći niti širenje neugodnih mirisa i zvukova po cijeloj sobi.

50. Stoga navedene neodgovarajuće okolnosti povezane sa činjenicom da je tužitelj 854 dana boravio u prostorijama u kojima je površina njegovog osobnog prostora bila od 3-4 m2 i manje, ukazuje da se radi o neprikladnim uvjetima smještaja u zatvoru.

51. Nadalje, potrebno je navesti kako i Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene. Pritom je ESLJP naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede članka 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako Muršić protiv Hrvatske).

52. Radi utvrđivanja utjecaja zatvorskih uvjeta na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja, odnosno da li je zbog navedenih uvjeta došlo do povrede duševnog i tjelesnog zdravlja kod tužitelja, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj bio izložen štetnom događaju od 7.8.2008.g. do 3.10.2008.g., te od 28.10.2008.g. do 22.9.2010.g., te nadalje do 3.1.2014.g. Temeljem analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije razvidno je da se u tužitelja radi o dugogodišnjem Sindromu ovisnosti o opoidima (heroin) F11.2. Tijekom boravka u zatvoru povremeno se bilježe simptomi sustezanja, te se intervenira supstitucijskom terapijom. U zapisu psihijatra od 25.9.2012.g. bilježi se “blaže situacijski tjeskoban“ uz dijagnoze F11.2 i Poremećaja prilagodbe (F43.2). U priloženoj preslici Zdravstvenih kartona bilježi se propisivanje supstitucijske terapije i psihofarmaka. Tužitelj je u okolnostima predmetnih događaja, opisanih u tužbi, mogao razviti i intermitentnu simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2). Naime, u navedenim je okolnosti bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući subjektivni osjećaj osujećenosti u okviru zatvorskih uvjeta, kao i objektivne dimenzije izloženosti gubitku slobode. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja: Tužitelj je tijekom navedenog razdoblja trpio povremeni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe slabijeg do umjerenog intenziteta, kumulativno 6 mjeseci. Tužitelj je tijekom navedenog razdoblja trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 5%, te je u tom omjeru morao ulagati pojačane napore u svom životu.

53. Povodom prigovora stranaka proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio isključivo temeljem preslika zdravstvenog kartona tužitelja iz zatvora, te da nije osobno pregledao tužitelja iz razloga što niti punomoćnik nije mogao stupiti s njime u kontakt. Slijedom svega navedenog, a sukladno njegovom stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu donio je ocjenu kvalifikatornih okolnosti koju smatra u cijelosti primjerenom. U odnosu na ocjenu pretrpljenog straha navodi da životnije nije moguće da osoba trpi strah 24 sata dnevno, te je isti iskazan u kumulativnom iznosu za razdoblje koje je tužitelj provodio u zatvoru. Napominje da je strah, kao i fizička bol, subjektivna kategorija te da ne postoje objektivne dijagnostičke metode kojim bi se isti utvrdio. Stoga se ocjena kvalifikatornih okolnosti, kao što je već istaknuo, temelji na analizi medicinske dokumentacije te stručnom znanju i kliničkom iskustvu u ovakvoj vrsti slučajeva. U cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 21. studenog 2024.g. U odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 27. prosinca 2024.g. navodi da nije našao konkretne primjedbe, a opis zatvorskih uvjeta, kao i pogodnosti koje tuženik navodi, spadaju u dokazne prijedloge koji su izvan medicinskog vještačenja, te će ih razmatrati sud. Na upit da li je uzeo u obzir tužiteljevu nelagodu, odnosno klaustrofobiju, navodi da se isti fenomen ne opisuje u medicinskoj dokumentaciji koju je imao na uvid, već se uz njegove povremene apstinencijske krize opisuje poremećaj prilagodbe koji je posljedica njegovog subjektivnog osjećaja osujećenosti u okviru zatvorskih uvjeta. U odnosu na pitanje da li je uzeo u obzir tužiteljevu potrebu aklimatizacije nakon izlaska iz zatvora smatra da mu nije bila potrebna nikakva prilagodba funkcioniranju tijekom boravka na slobodi.

54. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore stranaka.

55. Stalni sudski vještak je u svom nalazu utvrdio kako su zatvorski uvjeti utjecali na tužitelja, imajući u vidu da je tužitelj tada bio dugogodišnji ovisnik o opoidima, te da je razvio poremećaj prilagodbe zbog osjećaja osujećenosti i objektivne dimenzije izloženosti gubitka slobode. Dakle, posljedice za tužitelja su nastale zbog same činjenice boravka u zatvoru.

56. Međutim, za sam boravak u zatvoru nije odgovoran tuženik jer se ne radi o neosnovanom pritvoru, već o pritvaranju koji je povezan sa vođenjem kaznenog postupka, a kasnije i izdržavanju kazne zatvora, za što je odgovoran sam tužitelj koji je pravomoćno osuđen za počinjeno kazneno djelo i osuđen na kaznu zatvora.

57. Poremećaj prilagodbe koji se opisuje u medicinskoj dokumentaciji tužitelja posljedica je njegovog subjektivnog osjećaja osujećenosti u okviru zatvorskih uvjeta, pri čemu je logično da boravak u zatvoru uključuje ograničenje slobode i cjelokupnog komfora života na slobodi, što mu je i svrha jer se radi o kazni za počinjeno kazneno djelo.

58. Međutim, što se tiče posljedica koje su na tužitelja ostavili uvjeti boravka u zatvoru koji su ranije opisani, valja navesti kako je boravak u zatvoru neosporno tegoban i uznemirujuć, posebice kada je osoba smještena u oskudnom prostoru. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da je, s obzirom na količinu vremena koju je tužitelj tijekom cijelog trajanja dana provodio u sobi, odnosno imajući u vidu da nije imao mogućnost baviti se bilo kakvim aktivnostima (što bi uključivalo mogućnost rada, mogućnost bavljenja sportom, duljeg boravka na svježem zraku od dva sata), tužitelj bio podvrgnut trpljenju i poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

59. Za uvjete boravka tužitelja u zatvoru odgovoran je tuženik koji nije poduzeo odgovarajuće mjere za poboljšanje smještajnih kapaciteta.

60. Dakle, tužitelju je zbog prenapučenosti i neadekvatnih higijenskih standarda prostorija u kojima je duže vrijeme bio smješten, povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje i pravo na dostojanstvo te mu temeljem odredbe članka 19., članka 1046. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008 i 125/2011 - nastavno ZOO) pripada novčana naknada.

61. Cijeneći sve okolnosti slučaja, u prvom redu cijeneći sve uvjete boravka tužitelja u zatvoru (smještaj, prehrana, osobna higijena, slobodno vrijeme, pružanje adekvatne zdravstvene zaštite,) tužitelju pripada kao pravična novčana naknada zbog povrede prava iz članka 3. Konvencije, kao i povrede odredbe članka 74. stavak 3. ZIKZ-a, te članka 23. stavak 1. i članka 25. stavak 1. Ustava RH naknada u visini od 3.000,00 eur, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 981,68 eur, te je odlučeno kao u izreci pod točkama I i II.

62. Odluka o visini novčane naknade donesena je temeljem članka 1100. u vezi s člankom 19. ZOO-a, a primijenjena su i pravna shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. godine.

63. Pri tome je sud vodio računa o visini naknade koju je u sličnim predmetima povrede čl. 3. Konvencije dosuđivao ESLJP (tako npr. Muršić protiv Hrvatske, Ulemek protiv Hrvatske, Longin protiv Hrvatske), sve uzimajući u obzir kriterije ustanovljene u praksi ESLJP koji se odnose na visinu naknade koju ESLJP smatra primjerenom u domaćem postupku (v. Cocchiarella protiv Italije).

64. S obzirom da je u vrijeme kada se tužitelj obratio tuženoj radi naknade štete u mirnom postupku 19. ožujka 2014. (članak 186.a ZPP-a.) šteta već nastala, te je tužena već tada imala na raspolaganju sve parametre na temelju kojih je mogla ocijeniti osnovanost tužiteljeva zahtjeva i isplatiti naknadu štete, barem u nekom nespornom iznosu, a isto je odbila učiniti, to je na dosuđeni iznos neimovinske štete valjalo od navedenog datuma do isplate dosuditi zateznu kamatu u skladu s člankom 29. stavak 2. u vezi s člankom 1103. ZOO-a.

65. Imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka u sporu te shvaćanja iz presuda Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora u pogledu prihvaćene visine tužbenog zahtjeva može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

66. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano, a ovom je presudom tužbeni zahtjev u konačnici djelomično i prihvaćen. Stoga, cijeneći kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u ovom sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a odlučeno je da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti.

67. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 01.12.2016.g., 04.05.2021.g., 13.02.2023.g. i 12.12.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podneska od 09.03.2020.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 100,00 eur, za sastav podnesaka od 23.07.2024.g. i 23.06.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur, za zastupanje na ročištima 12.05.2015.g., 02.06.2016.g., 01.12.2016.g., 08.02.2022.g., 12.02.2023.g., 14.02.2024.g., 13.06.2024.g., 14.05.2025.g. i 04.02.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 29.09.2021.g. prema Tbr. 9. toč. 1. - 100,00 eur, što ukupno iznosi 3.100,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 42. u iznosu od 775,00 eur ukupno iznosi 3.875,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 225,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,26 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,26 eur, tako da trošak tužitelja iznosi 4.272,52 eur.

68. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 14. travnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.