REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-957/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Lovri Sardeliću, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Domagoja Klinžića, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Siniši Tabaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DA-T2 KONSTRUKCIJE j.d.o.o., OIB 04874822939, [adresa], zastupanog po punomoćnici Katarini Šmit, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, i punomoćnice tuženika, s danom objave 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirta Marijan, Zaprešić, Baltazara Adama Krčelića 15, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 738/2025 od 9. srpnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, isplatiti tužitelju iznos od 705,69 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 7,50 eura od 23.02.2022.,

- na iznos od 12,37 eura od 23.10.2022.,

- na iznos od 68,09 eura od 23.11.2022.,

- na iznos od 28,88 eura od 23.12.2022.,

- na iznos od 28,88 eura od 15.01.2023.,

- na iznos od 28,90 eura od 23.02.2023.,

- na iznos od 28,90 eura od 23.03.2023.,

- na iznos od 21,76 eura od 23.04.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.05.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.06.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.07.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.08.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 24.09.2023.,

- na iznos od 100,19 eura od 23.10.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.11.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.12.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.01.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.02.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.03.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.04.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.05.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.06.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.08.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.09.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.10.2024.,

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nastali ovršni trošak u iznosu od 212,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirta Marijan, Zaprešić, Baltazara Adama Krčelića 15, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-738/2025 od 9. srpnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, isplatiti tužitelju na iznos od 705,69 eura zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 7,50 eura od 23.02.2022.,

- na iznos od 12,37 eura od 23.10.2022.,

- na iznos od 68,09 eura od 23.11.2022.,

- na iznos od 28,88 eura od 23.12.2022.,

- na iznos od 28,88 eura od 15.01.2023.,

- na iznos od 28,90 eura od 23.02.2023.,

- na iznos od 28,90 eura od 23.03.2023.,

- na iznos od 21,76 eura od 23.04.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.05.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.06.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.07.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 23.08.2023.,

- na iznos od 25,32 eura od 24.09.2023.,

- na iznos od 100,19 eura od 23.10.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.11.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.12.2023.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.01.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.02.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.03.2024.,

- na iznos od 36,02 eura od 23.04.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.05.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.06.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.08.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.09.2024.,

- na iznos od 7,50 eura od 23.10.2024.,

do isplate, po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke ove presude, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 495,29 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 172,96 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. do isplate, kao i zahtjev tužitelja da mu se, na dosuđeni iznos parničnog troška, dosudi zatezna kamata tekuća od 14. travnja 2026. do isplate, po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki III. izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan, Zaprešić, Baltazara Adama Krčelića 15, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-738/2025 od 9. srpnja 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava osnov i visinu ovrhovoditeljeva potraživanja budući da tužitelju ne duguje predmetni iznos, tj. nema dugovanja prema tužitelju kako je to navedeno u rješenju o ovrsi ili po bilo kojoj drugoj osnovi. Navodi da utužene račune nikada nije zaprimio. Smatra da nije bilo uvjeta za izdavanje rješenja o ovrsi sukladno Ovršnom zakonu jer se u konkretnom slučaju preslika dokumenata na kojem nije pravilno naznačen dužnik, odnosno nisu pravilno naznačeni svi zakonom propisani podaci ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu članka 31. Ovršnog zakona odnosno drugih pozitivnih propisa te stoga nisu ispunjene pretpostavke iz Ovršnog zakona pa je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti.

Prigovara i određenim troškovima ovršnog postupka.

3. Stranke su ovosudnim rješenjem poslovni broj gornji od 14. listopada 2025., sukladno čl. 461. a. st. 3., 4. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima prethodno navedenim u rješenju. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno članku 461.a stavku 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 7. studenog 2025., a tuženiku 9. studenog 2025.

4. Tužitelj se podneskom od 21. studenog 2025. očitovao na navode tuženika iz prigovora ocijenivši iste neosnovanima, te je dodatno obrazložio i dokumentirao tužbeni zahtjev.

5. Tuženiku je podnesak tužitelja iz prethodne točke obrazloženja ove presude dostavljen 9. prosinca 2025., te se na isti, u zakonskom roku iz rješenja poslovni broj gornji od 14. listopada 2025., nije očitovao, odnosno, nije osporio navode tužitelja iz istog, niti je osporio dokumentaciju dostavljenu uz isti.

6. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, te je raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2026. odbio prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem tuženika po odgovornoj osobi, iz razloga što je saslušanje stranaka supsidijarno dokazno sredstvo (čl. 264. ZPP-a) koje se koristi kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim dokazima postoji potreba da se izvede i taj dokaz. To znači da se navedeni dokaz izvodi samo kada nema drugih dokaza, a što ovdje nije slučaj obzirom je sud stava da navedeni dokaz, obzirom na stanje spisa, nije potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u odnosu na glavno potraživanje.

9. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, postojanje procesnih pretpostavki za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te određeni ovršni trošak.

10. Prije svega, u odnosu na procesni prigovor tuženika vjerodostojnosti isprave priložene uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, valja istaknuti da predmetni ovršni prijedlog sadrži sve podatke koji su bili potrebni da bi se na temelju istog moglo donijeti rješenje o ovrsi, u smislu odredbe čl. 41. st. 2. i čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022) poglavito platni nalog, a time i samo rješenje o ovrsi sadrži sve potrebne propisane podatke te je ovrha u konkretnom slučaju bila određena sukladno odredbi čl. 280. st. 2. OZ-a.

Međutim, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bespredmetno je raspravljati o podobnosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi te o podobnosti rješenja o ovrsi za provedbu ovrhe, s obzirom da sud u predmetnoj parnici odlučuje isključivo o održavanju na snazi ili ukidanju platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 58. st. 3. OZ-a u vezi čl. 45. st. 3. ZPP-a).

11. Predmet spora jest naplata usluge opskrbe vodom i odvodnje pružene tuženiku kao vlasniku nekretnina na adresi [adresa], za siječanj 2022., razdoblje od rujna 2022. do svibnja 2024., te razdoblje od srpnja 2024. do rujna 2024.,

12. Uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, a vjerodostojnost koje tuženik nije osporio, sud je utvrdio da je nesporno da tuženik vlasnik predmetne nekretnine (kao i da je u posjedu iste od 23. studenog 2021.), te da mu je tužitelj u utuženom razdoblju pružao vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, broj: 66/2019., dalje u tekstu: ZVU) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju te iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje.

14. Vodne usluge su usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje (čl. 3. st. 1. t. 20. ZVU-a).

15. Vodne usluge su djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba (čl. 4. st. 1. ZVU-a), a sljedeće odredbe ZVU-a oživotvoruju načelo.

16. Vodne usluge su od interesa za sve jedinice lokalne samouprave na uslužnom području (među komunalne djelatnosti) i za Republiku Hrvatsku (čl. 4. st. 2. ZVU-a).

17. Vodne usluge na jednom uslužnom području pružaju se putem jednog javnog isporučitelja vodnih usluga (čl. 8. ZVU-a).

18. Javni isporučitelj vodnih usluga je društvo kapitala kojem su jedini osnivači jedinice lokalne samouprave na uslužnom području, a iznimno pravna osoba čiji je jedini osnivač jedinica lokalne samouprave (čl. 12. ZVU-a).

19. Javni isporučitelj vodnih usluga ne može obavljati druge djelatnosti, osim vodnih usluga (čl. 13. st. 1. ZVU-a).

20. Vlasnik ili drugi zakoniti posjednik građevine koja se gradi dužan je priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno posebnim uvjetima priključenja prije tehničkog pregleda za ishođenje uporabne dozvole prema propisima o gradnji (čl. 55. st. 1. ZVU-a).

21. Javni isporučitelj vodnih usluga dužan je, na zahtjev korisnika, isključiti priključak na komunalne vodne građevine i ukloniti vodomjer ako se priključena građevina ne koristi zbog devastiranosti ili drugih razloga, za vrijeme dok se ne koristi (čl. 59. st. 1. ZVU-a).

22. Ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge (čl. 37. ZVU-a). Obveznik plaćanja cijene vodnih usluga jest korisnik vodnih usluga (čl. 42. st. 1. ZVU-a).

23. Iz navedenih odredaba proizlazi da korisnici vodnih usluga nemaju mogućnosti izbora na tržištu pružatelja takvih usluga, a niti se vodne usluge pružaju po tržišnim uvjetima, što inače karakterizira trgovačke ugovorne odnose pa se ugovor o isporuci vodnih usluga ne može smatrati trgovačkim ugovorom niti poslovnom transakcijom među poduzetnicima.

24. Ugovor o isporuci vodne usluge nije trgovački ugovor, u smislu odredaba ZVU-a, to niti tužiteljevo potraživanje po isplati cijene vodnih usluga nema karakter potraživanja proizašlog iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga.

25. Kako se ugovor o isporuci vodnih usluga smatra sklopljenim automatizmom, s danom početka korištenja vodnih usluga, to s tim danom nastaje pravo javno isporučitelja vodnih usluga da od korisnika potražuje isplatu cijene za te vodne usluge.

26. Obzirom na navedeno, nesporno je da je tuženik bio obveznik plaćanja cijene vodnih usluga za nekretninu na adresi [adresa], u utuženom razdoblju.

27. Navode tuženika da mu utuženi računi nisu dostavljeni, pa tuženik nije niti bio u mogućnosti iste podmiriti, neosnovani su, jer vjerovničko-dužnički odnos vezan za plaćanje cijene vodnih usluga ne nastaje niti temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, ni ispostavljanjem, odnosno dostavom računa, već se radi o tuženikovoj zakonskoj obvezi koja nastaje po samom zakonu, samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine, odnosno, korisnik usluge, te je sud i taj prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

28. U pogledu visine tužbenog zahtjeva treba istaknuti da ista proizlazi iz dostavljenih računa koji su u skladu s odredbom članka 31. OZ-a vjerodostojne isprave, a da tuženik nije podnio nikakve dokaze tijekom postupka kojima bi osporio visinu tužbenog zahtjeva, a što je bio dužan sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a. Dospijeće računa sud je utvrdio uvidom u iste.

29. Tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću pa sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, obzirom Ugovor o isporuci vodne usluge nije trgovački ugovor, pa je tužitelj odbijen za zatraženu zateznu kamatu preko navedene stope.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavno potraživanje pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

31. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. st. 4. OZ-a. Tužitelju pripada pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 eura uvećano za PDV sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne novine« broj 9/2021; 154/2022; dalje PNNJBOV).

Tužitelju je na ime troškova ovršnog postupka temeljem Tarife priznat i trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr.11.1. Tarife) u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV 25%.

Odluka o zateznim kamatama na trošak ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a.

Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

32. Slijedom navedenog, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao pod I. i II. izreke ove presude.

33. Tužitelju su priznati parnični troškovi: sastava podneska od 21. studenog 2025. u iznosu od 150,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 3. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude od 14. travnja 2026. u iznosu od 75,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, dok je za preostali zatraženi trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 25,00 eura uvećano za PDV odbijen kao neosnovan sukladno vrijednosti predmeta spora, sve uvećano za PDV (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 46. Tarife, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, dok je za preostali zatraženi trošak navedene pristojbe odbijen kao neosnovan sukladno vrijednosti predmeta spora.

34. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi za ostale odnose, pa je tužitelj odbijen za zatraženu zateznu kamatu preko navedene stope.

35. Slijedom navedenog odlučeno ja kao pod III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sudac:

Lovre Sardelić

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Domagoj Klinžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po pun na ročištu uz pristojba na presudu

2. Tuženiku po pun

3. kalendar