REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, 34000 Požega
Poslovni broj: P- 57/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, u pravnoj stvari tužiteljice BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Addiko bank, d.d. OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane i dovršene glavne javne rasprave 9.travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice Velimira Galića odvjetnika u Požegi i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tuženika, 14.travnja 2026.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužiteljice BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iz podneska od 7.ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku, Addiko banka d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici BK, [adresa], na osnovu stečenog bez osnove, isplati iznos od 1.186,91 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1.kolovoza 2008.godine do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine, do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sukladno odredbi čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:
-za iznos od 8,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2008.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 9,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2009.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 10,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.02.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 10,93EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 9,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.04.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 8,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.05.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 6,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.06.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 4,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.07.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 4,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.08.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 6,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.09.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 5,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.10.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 4,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2009 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 6,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2009 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 7,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 9,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.02.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 8,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 11,51EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.04.2010 god.,do 30.09.2015.
-za iznos od 11,70EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.05.2010 god.,do 30.09.2015.
-za iznos od 15,70EUR sa z.z kamatom počevši od 11.06.2010 god.,do 30.09.2015.
-za iznos od 15,38EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.07.2010 god.,do 30.09.2015.
-za iznos od 13,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.08.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 23,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 18,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.10.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 19,48 EUR sa z.z kamatom počevši od 12.11.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 23,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 28,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.01.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 21,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 22,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 19,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2011.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 27,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 28,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2011 godi., do 30.09.2015.
-za iznos od 45,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 28,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.09.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 25,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.10.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.11.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2011 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 26,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 26,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 26,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2012.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 24,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 23,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2012 god, do 30.09.2015.
-za iznos od 22,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 20,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 20,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.10.2012 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 20,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2012.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 20,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.12.2012.god., do 30.09.2015.
- za iznos od 19,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 18,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2013 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 17,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.03.2013 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 17,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.04,2013 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 15,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 13,91 EUR sa z.z kamatom počevši od 25.07.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 13,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.07.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 13,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 13,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.09.2013 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 13,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.10.2013 godi., do 30.09.2015.
-za iznos od 12,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.11.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 12,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.12.2013 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 11,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.01.2014 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 11,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.02.2014 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 11,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.03.2014 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 10,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.04.2014.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 9,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.05.2014.god., do 30.09.2015.
- za iznos od 8,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.06.2014.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 8,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.07.2014.god., do 30.09.2015.
- za iznos od 8,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.08.2014.god., do 30.09.2015.
-za iznos od 7,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.09.2014 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 6,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.10.2014 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 6,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.11.2014 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 5,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.12.2014 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 8,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.01.2015 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 4,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.02.2015 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 3,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.03.2015 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 2,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 2,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.05.2015 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 1,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.06.2015 god., do 30.09.2015.
- za iznos od 1,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.07.2015 god., do 30.09.2015.
-za iznos od 0,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.08.2015 god., do 30.09,2015.
- za iznos od 0,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.09.2015 god., do 30.09.2015.
sve to u roku od 15 dana
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.431,25 EUR od presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U ovom predmetu, Sud je donio odluku dana 8.svibnja 2025. pod poslovnim brojem P-153/2023-24 kojom je dopuštena preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužiteljice iz podneska od 14. siječnja 2025. Prvostupanjskom presudom je pod toč. I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe članka 2. i 3. t. 3. Ugovora o kreditu broj 5140030250-69700016447/2006 od dana 23.10.2006. godine, koji je tužiteljica, zaključila sa tuženikom koje glase:
Članak 2.
Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te Pravilnika o ovlastima odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 58.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja.
Članak 3.t.3
Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.” Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku tužiteljici na osnovu stečenog bez osnove isplatiti iznos od 3.864,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže navedenih u izreci presude. Pod toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.025,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Povodom žalbe tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu, rješenjem broj Gž- 2692/2025-2 od 23.rujna 2025.ukinuo je navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. U istoj je naveo da tužiteljici jedino pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih više plaćenih novčanih iznosa koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita obračunatih na pojedinačne iznose od dana plaćanja do dana izvršene konverzije. U odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i navedeni županijski sud koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
3.U ponovljenom postupku, Sud je postupio sukladno uputama Županijskog suda te je proveo novo financijsko vještačenje po istom vještaku na okolnost izračuna iznosa zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pojedinačnih više plaćenih novčanih iznosa koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita obračunatih na pojedinačne iznose od dana plaćanja do dana izvršene konverzije. Nalazom i mišljenjem od 26. veljače 2026., vještak je u cijelosti odgovorio na upit suda i dao mišljenje da ukupni iznos zateznih kamata obračunatih na svaki anuitet kredita počev od datuma plaćanja anuiteta do dana izvršenja konverzije iznosi 8.943,18 HRK ili 1.186,91 EUR-a. Na ročištu koje je održano dana 9.travnja 2026. saslušan je vještak koji je ostao kod svog nalaza i mišljenja koje je dostavio ovom sudu.
4. Podneskom od 7.ožujka 2026. opunomoćenik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.186,91 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom. Podneskom od 26.ožujka 2026. opunomoćenik tuženika naveo je kako u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku kao i navode iz žalbe, sve zaključno s podneskom od 10. veljače 2026. godine. Isto tako se protivi uređenom tužbenom zahtjevu, i smanjenju visine tužbenog zahtjeva, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe i konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 07. ožujka 2026. godine.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu uz depozit, broj 140030250-69700016447/2006., u dodatak ugovora o kreditu, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka CK od 24.prosinca 2024., nadopunjeni nalaz i mišljenje od 26.veljače 2026. saslušao je tužitelja i sudskog vještaka u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 23.listopada 2006. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 58.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
6. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, nepostojanje pravnog interesa te zastara potraživanja.
7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
7.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
7.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
7.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.
7.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 23.listopada 2006. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 58.000,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 30 godina.
7.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).
7.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
8. U odluci Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je da tužitelj, kao osoba ovlaštena za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa, ima pravni interes za vođenje spora za zaštitu takvih interesa i prava. Pritom sud posebno naglašava kako takav pravni interes općenito i načelno postoji, unatoč tome što je zakon dopustio konverziju kredita iz CHF-a u odgovarajući kredit u eure. Takvo stajalište VSRH pravda time što ponuđena konverzija, za razliku od toga što je ona bila obveza banke, nije bila obveza korisnika kredita u CHF-u (potrošača) jer su oni mogli prihvatiti tako ponuđenu konverziju ili ju odbiti. Drugim riječima, sud smatra kako postoji mogućnost da nisu svi ugovori o kreditu u CHF-u konvertirani u ugovore o kreditu u eurima, zbog čega i dalje ostaje otvoreno pitanje valjanosti odredbi takvih ugovora o kreditu u CHF-u. Sud potom zaključuje kako „U takvim okolnostima i dalje postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka“. Drugim riječima, u toj je presudi VSRH zapravo kazao da postoji pravni interes za vođenje postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer je jednostavno moguće da ima korisnika kredita koji nisu iskoristili svoje pravo na konverziju. Time VSRH nije zauzeo stajalište suprotno onome što je dosad bilo argumentirano o učincima konverzije.
9. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao istinit i točan, proizlazi da je kredit podigla u stambene svrhe, da nije vlasnica obrta kao da ni nema poslovnih udjela u tvrtki. U vrijeme podizanja kredita ponuđen joj je kredit u CHF prema njezinoj kreditnoj sposobnosti. Može reći da joj nije omogućeno pregovaranje o pojedinom odredbama ugovora. Kada je potpisivala ugovor službenica banke ju je upozorila da može eventualno rasti anuitet, ali nije očekivala da bi mogao rasti u tom iznosu, niti su joj to rekli ( u početku anuitet je iznosio 1.300,00 HRK da bi kasnije čak iznosio 2.400,00 HRK ). Dakle, nesporno je da je tužiteljica podigla kredit kao potrošač za osobne potrebe tj. da se radi o potrošačkom kreditu.
10. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu više plaćenih iznosa kao posljedice primjene nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu švicarski franak.
11.Analizirajući prigovor tuženika glede nedostatka pravnog interesa tužiteljice zbog aneksa o konverziji, Sud smatra da tužiteljica ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita. Sud je stava da obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, ali ne postoji razlog da tužitelj ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, putem suda, a što je u konkretnom slučaju isti i učinio.
12.U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj UI- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15. 27. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju B1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Aneksa zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP).
13. Odredbe Aneksa koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
14. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
15. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1.) na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2.) umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3.) početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4.) iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5.) ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6.) ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7.) iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
16. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Aneksa izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom –ZID ZPK/15. 33. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog Aneksa bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke. 34. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača zanamirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
17. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije, a u izračun konverzije uvrštene su sve uplate koje je tuženik za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, tako da iznosi koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
18. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
19. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.
20. Tužiteljici jedino pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih više plaćenih novčanih iznosa koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita obračunatih na pojedinačne iznose od dana plaćanja do dana izvršene konverzije. U odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
21. Nakon što je provedeno dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije CK, mag. oec. tužiteljica je podneskom od 7.ožujka 2026. navela kako prihvaća sačinjeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te da na isti nema primjedbi, te je zatim uredila tužbeni zahtjev na način da nadalje potražuje iznos od ukupno 1.186,91 EUR-a zajedno s zakonskim zateznim kamatama.
22. Ovakvu preinaku tužbe sud je dozvolio sukladno odredbi članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a jer tužiteljica bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogla odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te sud smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
23. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka CK Sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe u matematičkom dijelu. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da ukupni iznos zateznih kamata obračunatih na svaki anuitet kredita počev od datuma plaćanja anuiteta do dana izvršenja konverzije iznosi 8.943,18 HRK ili 1.186,91 EUR-a
24. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.
24.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
24.2. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 04. travnja 2012. godine i koji postupak je vođen pod posl. broj: P-1401/12 donesena odluka 04. srpnja 2013. postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž- 6632/17-10, 14. lipnja 2018. Podnošenjem kolektivne tužbe zastara je prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl.broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je s toga osnova tužba u ovome predmetu podnesena 20.svibnja 2023. tužiteljevo potraživanje s osnova preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule nije zastarjelo.
25. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer tuženik nije određeno naveo koji su to iznosi i kada dospijevaju, a niti istakao prijeboj odnosno protutužbu za manje plaćene iznose.
26. Budući je tužiteljica uspiela s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) naložio da joj na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.431,25 EUR, a koji troškovi se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR ( Tbr.7/1 Tarife ), trošak zastupanja na ročištima 7.11.2024., 26.02.2025., 28.03.2025., 12.02.2026., 9.4.2026. u ukupnom iznosu od 750,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR ( Tbr.9/3 Tarife ), trošak sastava podneska od 18.09.2023., 14.01.2025. i 9.03.2026. u iznosu od 450,00 EUR ( Tbr.8/1 Tarife ), porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42 Tarife) u iznosu od 356,25 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 650,00 EUR što sveukupno iznosi 2.431,25 EUR.
26.1. Tužitelju nije priznat trošak dolaska na objavu presude 8.svibnja 2025. jer je ista ukinuta odlukom županijskog suda. Zbog navedenoga odlučeno je kao u točki IV izreke presude.
27. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 14.travnja 2026.
Sudac
Davor Lovrić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega
2. Odvjetničko društvo Knezović i partneri, Zagreb