REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, Turinina 3
Posl.br. P Ob-299/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Luki Kristijanu Čičin-Šainu, odvjetniku u Zagrebu, radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, uz sudjelovanje mlt. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnoj skrbnici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti posebne skrbnice i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Maloljetno dijete stranaka AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2022. u [adresa] ([adresa]), stanovati će s majkom BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njenog stanovanja.
II. Osobni odnosi oca LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zajedničkim maloljetnim djetetom MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati će se svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20,00 sati, te svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati i više uz dogovor roditelja.
III. Nalaže se tuženom LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po osnovi uzdržavanja mlt. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od podnošenja tužbe 1. listopada 2024. pa do zaključenja glavne rasprave isplati sveukupni dosjeli iznos razlike uzdržavanja po Privremenoj mjeri od 1.887,12 eura (tisućuosamstoosamdesetsedameura dvanaestcenti) u roku od 15 dana, na tekući račun majke i zakonske zastupnice BG otvoren kod RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa].
IV. Nalaže se tuženom LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po osnovi uzdržavanja mlt. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, isplaćuje mjesečni iznos od 300,00 eura (tristoeura) najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zakonske zastupnice BG otvoren kod RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa].
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za uzdržavanja povrh iznosa dosuđenih pod toč. III. Izreke do pune visine zahtjeva od 330,00 eura mjesečno.
VI. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu
od 500,00 eura (petstoeura), u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka.
i
r i j e š i o j e
I. Mijenja se privremena mjera Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-250/2024-19 od dana 2. kolovoza 2024. u toč. II. i III. kojima su regulirani osobni odnosi dijelu koji regulira osobne odnose mlt. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa ocem LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] pod nadzorom stručne osobe, te se isti nadalje imaju odvijati bez nadzora stručne osobe, svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20,00 sati, te svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati i više uz dogovor roditelja.
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog predmeta P Ob-299/2024 ili do drugačije odluke suda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 30. rujna 2024. navodi da je u izvanbračnoj zajednici stranaka 24. studenoga 2022. rođeno zajedničko dijete – mlt. AG. Izvanbračna zajednica stranaka prestala je odlaskom tuženoga iz nekretnine tužiteljice dana 1. siječnja 2024., te je zajedničko mlt. dijete ostalo živjeti s majkom, ovdje tužiteljicom. Tužiteljica je kao predlagateljica pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu dana 25. ožujka 2024. podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere radi određivanja s kom će mlt. dijete živjeti, radi uzdržavanja kao i radi odluke o zastupanju tužiteljice u odnosu mlt. dijete pri upisu u dječji vrtić, a u kojem postupku je dana 2. kolovoza 2024. doneseno rješenje broj R1 Ob-250/2024 kojim je određena privremena mjera predlagateljice i to na način da je istom određeno kako će mlt. dijete živjeti s majkom na adresi u [adresa], kako će otac, ovdje tuženi, dijete viđati jednom tjedno u trajanju od dva sata i to petkom od 16 do 18 sati uz nadzor stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje u tekstu: Zavod) s obzirom na nasilje prema tužiteljici kao i sumnju na spolno uznemiravanje djeteta, a ujedno je i određeno kako će otac uzdržavanje za mlt. dijete u iznosu od 195,16 eura mjesečno počevši do 25. ožujka 2024. pa nadalje. Također, tužiteljica je kao predlagateljica, navedenim rješenjem upućena u pokretanje postupka opravdanja donesene privremene mjere, nastavno čemu tužiteljica podnosi i ovu tužbu. Tužiteljica je pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Zavodom prije podnošenja ove tužbe ali stranke u istome nisu uspjeli postići dogovor te je taj postupak bio neuspješan. Još za vrijeme trudnoće (oko 5. mjeseca trudnoće) tuženi da je bio verbalno i fizički nasilan prema tužiteljici, a koje verbalno nasilje i psihološko maltretiranje tužiteljice da se nastavilo i nakon rođenja djeteta, te je kulminiralo neposredno prije odlaska tuženika iz nekretnine tužiteljice, na način da je tuženik razbio mobitel tužiteljice, fizički nasrnuo na istu u prisustvu mlt. djeteta, te potom onemogućio tužiteljici preuzimanje popravljenog mobitela u servisu gdje je isti popravljen, sve uz učestale prijetnje tužiteljici. Slijedom navedenog, tužiteljica da je pred nadležnom VI. policijskom postajom, PU ZG podnijela prijavu protiv tuženika radi nasilja u obitelji. Tužiteljica također navodi kako je protiv ovdje tuženika, a temeljem iskaza stranaka u postupku o privremenoj mjeri, nadležni Zavod podigao kaznenu prijavu uslijed sumnje na spolno zlostavljanje djeteta. Tužiteljica također navodi kako je tuženik, osim navedenog nasilja prema tužiteljici dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, a koje droge je tuženik konzumirao i u prisutnosti mlt. djeteta, a što je i dovelo do prekida izvanbračne zajednice te obraćanja nadležnom Zavodu radi pomoći i zaštite tužiteljice koji je majci, predložio ishođenje privremene mjere u vezi ostvarivanja roditeljskih prava mlt. djeteta, do donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti. Po donošenju rješenja o privremenoj mjeri, tuženi je postupio po istom te podmirio dospjele iznose alimentacije na račun tužiteljice, a ujedno je i tužiteljica, temeljem privremene mjere, uspjela upisati mlt. dijete u dječji vrtić, a koje troškove vrtića, kao i sve ostale troškove djetetovih potreba, tužiteljica i nadalje snosi sama, usprkos činjenici da su i djelatnici Zavoda, u postupku o privremenoj mjeri, uputili ovdje tuženika, kao oca djeteta, u obveze uzdržavanja i brige oko djeteta, neovisno o činjenici što dijete živi s majkom. Tuženik, kao IT djelatnik, zaposlen je u trgovačkom društvu Weidmann Izo-Prod d.o.o. gdje prima mjesečnu plaću od oko 2.000,00 eura, a ujedno je i vlasnik društva COMPLEO Informatičke tehnologije d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u kojem društvu ostvaruje primanja koja nisu poznata tužiteljici. Nastavno, tuženi je nakon donošenja rješenja o privremenoj mjeri u cijelosti postupio po istome u smislu podmirenja iznosa alimentacije (kako dospjelih tako i redovnih koji dospijevaju svaki mjesec) te je pokazao interes za viđanjem s mlt. djetetom uz nadzor kao i samostalno u prisutnosti majke, ovdje tužiteljice. Tužiteljica ističe kako je svjesna nužnosti ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta i sa ocem, ovdje tuženikom, ali opreza radi predlaže odluku o susretima i druženjima, kako je određeno privremenom mjerom (uz nadzor), nastaviti i dalje, sve s obzirom na navedena postupanja tuženika prema mlt. djetetu i tužiteljici, posebno u odnosu na sumnju na spolno zlostavljanje djeteta, kao i svakodobnu mogućnosti međusobnog dogovora oko susreta i izvan navedenog u prisutnosti majke djeteta, ovdje tužiteljice. Slijedom navedenoga, predložila je donošenje presude kojom bi zajedničko mlt. dijete i dalje nastavilo stanovati s njom, održavati osobne odnose sa ocem svakog petka u vremenu od 16,00 sati do 18,00 sati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor uz nadzor, a po isteku nadzora, svakog petka u vremenu od 16,00 sati do 18,00 sati odnosno prema dogovoru roditelja. Predlaže se dosuditi iznos uzdržavanja na račun majke, ovdje tužiteljice, u visini od 330,00 eura mjesečno počevši od mjeseca listopada 2024. pa nadalje.
2. Tuženi je u odgovoru na tužbu učinio nespornim trajanje i prestanak izvanbračne zajednice s danom 16. veljače 2024. Tuženik se nastavno oštro protivi bilo kakvim insinuacijama u vezi obiteljskog nasilja, s obzirom je isto potpuno netočno i predstavlja izmišljotinu, odnosno fikciju tužiteljice kojom iz čiste obijesti i malicioznih poriva nastoji prikazati svojeg izvanbračnog partnera u lošem svijetlu, kao nasilnika. Tuženik posebno naglašava da je jedini smisao i cilj viđanja tuženika sa mlt. djetetom pod nadzorom Zavoda strah, odnosno umišljaj tužiteljice da bi tuženik odveo sina u posjet njenom ocu, sa kojim je tužiteljica u izrazito lošim odnosima i u sudskom postupku. Dakle, ovdje se uopće ne radi o opravdanom strahu za dobrobit djeteta nego manevru, lažnom prijavljivanju tuženika policiji, ne bi li se kroz prikaz tuženika kao nasilnika i spolnog zlostavljača vlastitog djeteta, postigao treći cilj, koji sa mlt. MG nema nikakve veze nego je, upravo suprotno – protivan načelima obiteljskog zakona i pravu djeteta da provodi vrijeme sa roditeljem koji sa njim ne živi u zajedničkom kućanstvu. Također, tuženik posebno naglašava da i dalje, osim pukih navoda tužiteljice, on osobno nema nikakvih saznanja da bi bilo kakav postupak u vezi obiteljskog nasilja ili spolnog uznemiravanja djeteta protiv njega bio pokrenut, a kamo li da bi se radilo o pravomoćnom presuđenju koje bi tužiteljici davalo za pravo da tuženika kvalificira kao nasilnika. Dakako, svi navodi tužiteljice se osporavaju u cijelosti kao zlonamjerni i neutemeljeni. Nadalje, tuženik s gnušanjem odbacuje optužbe o obiteljskom nasilju i spolnom uznemiravanju djeteta te isto osporava u cijelosti, jer se radi o potpuno konstruiranim i izmišljenim navodima o događajima koji se nikada nisu dogodili. Tuženik nikada nije verbalno niti fizički nasrtao na tužiteljicu niti bi ju psihički maltretirao. Uostalom, sama činjenica da tužiteljica prijavljuje tuženika u 2024. godini za tobože obiteljsko nasilje od prije 2 godine, nedvojbeno upućuje da se radi samo o jalovom pokušaju pritiska sa ciljem diskreditacije tuženika. Suprotno netočnim navodima tužiteljice, tuženik pojašnjava da je upravo tužiteljica prijetila i ucjenjivala tuženika (narušavanjem ugleda kod poslodavca ukoliko tuženik ne da suglasnost za pohađanje obrta za čuvanje djece koji prima necijepljenu djecu, bacanjem stvari i izbacivanjem iz kuće i sl.) te da je upravo tužiteljica bila verbalno i fizički nasilna, cijelo vrijeme vrijeđajući te koristeći najgori mogući profani rječnik ulice. Tako u porukama koje se dostavljaju kao dokaz, piše tuženiku da crkne, psuje B, L i majku, piše
- mrš smeće jedno odvratno, jadniče, prokletniče, demone, sotono, stoko krepana, govno usrano i slične uvrede tijekom cijelog trajanja izvanbračne zajednice. Tuženik dodatno navodi da ga je tužiteljica u par navrata usred živčanog sloma i fizički ozlijedila, te da je imao masnice i ogrebotine po tijelu i rasječenu usnicu, za što prilaže i foto dokumentaciju. Tuženik nadalje navodi, da je suprotno neistinitim navodima tužiteljice, upravo sama tužiteljica, uslijed jednog od mnogobrojnih živčanih slomova u kojima bi redovito razbijala stvari, sama bacila mobitel u zid i razbila ga, pritom naglašava da to nije prvi puta, ali da je ovaj puta bio jako razbijen, tako da je bilo nemoguće ga koristiti, te da ju je upravo tuženik nagovorio da poprave mobitel kako bi mogli doći do sadržaja u mobitelu (slike, sms-ovi, WhatsApp razgovori i sl.) te da je upravo tuženik, sam odnio mobitel na popravak u servis Initium Središće, platio popravak, posudio tužiteljici zamjenski mobitel na korištenje kojeg je prethodno popravio da bi radio, odnio zamjenski mobitel u servis kojeg su tražili, kako bi mogli prebaciti Whatsapp razgovore, kupio i dostavio hard disk u servis kako bi mogli prebaciti slike, te vodio stalni kontakt i koordinaciju sa servisom vezano za popravak, koji je bio otežan zbog nedostavljanja uzorka za otključavanje od strane tužiteljice. Također, činjenica da je tužiteljica prijavila tuženika policiji iz čiste pakosti, ne znači ama baš ništa, osim zlouporabe zakonskih ovlaštenja, jer se radi o kontinuiranim izmišljotinama i konstrukcijama. Isto tako, tužiteljica navodi (bez dokaza), da bi Zavod protiv tuženika podnio kaznenu prijavu, iako niti tuženik o tome ima saznanja niti je isto tužiteljica u stanju dokazati. Dakle, radi se o pukim tlapnjama u svrhu difamacije i nametanja stava o tuženiku kao konfliktnoj i nasilnoj osobi i to bez ijednog jedinog dokaza, samo iz osnove nesavjesnih poriva i izmišljenih navoda tužiteljice. Nadalje, tužiteljica i u ovom postupku nastavlja sa klevetanjem tuženika, i dalje iznoseći neistine, tvrdeći da je tuženik ovisnik o opojnim drogama, sve sa ciljem da dodatno naškodi njegovoj časti i ugledu, radi čega je tuženik 15. svibnja 2024. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu podnio privatnu tužbu protiv tužiteljice radi kaznenog djela klevete. Znanja radi, tuženik ističe da je upravo tužiteljica, prema vlastitom kazivanju, još u gimnaziji počela eksperimentirati sa psihoaktivnim tvarima i sama je priznala, da je povremeno konzumirala marihuanu u većim količinama te da prve simptome svoje ranije bolesti povezuje sa povećanom konzumacijom marihuane. Dakle, radi se o eklatantnom primjeru izvrtanja teza pri čemu tužiteljica svoje problematične faze reflektira na tuženika, iako one za tuženika nemaju uporišta u stvarnosti. Iz uporišta u stvarnosti, tuženik izdvaja činjenicu da uživa određeni ugled kod poslodavca kod kojega je zaposlen osam godina, da ima izvrstan poslovni i komunikacijski odnos sa Upravom društva i korisnicima te da od korisnika i Uprave društva poslodavca dobiva sve najbolje ocjene prilikom godišnjeg ocjenjivanja te da je upravo tuženik zbog svojih socijalnih vještina izabran kao glavna osoba za podršku korisnicima iz Hrvatske. Isto tako, tuženik krajnje degutantnim smatra objede tužiteljice da, od odlaska iz doma tužiteljice, uslijed ovisnosti o opojnim drogama, ne bi pitao za svoga sina te da bi joj prijetio i ucjenjivao ju radi uzdržavanja. Radi se potpuno neistinitoj tvrdnji. Tužitelj ovdje ukazuje i na svoj iskaz u postupku za privremenu mjeru, odnosno da jedino razdoblje kada nije pitao za dijete je bilo nakon lažne prijave tužiteljice protiv njega za navodno nasilje u obitelji. Tada, da bi nakon razgovora u policiji, uslijed nedostatka dokaza bio pušten uz mjeru zabrane približavanja i ostvarivanja kontakta sa tužiteljicom (više iz razloga da ona njega ne bi bjesomučno i opetovano prijavljivala) . Tuženik ističe da se strogo držao tih naputaka te nije stupao u kontakt sa tužiteljicom. Također, tuženik navodi kako je u više navrata pokušao preko Zavoda uspostaviti kontakt sa djetetom, ali to nije bilo moguće. Tuženik je tužiteljicu proljetos, jednom prilikom slučajno sreo u gradu sa djetetom, te su stali i razgovarali. Nakon toga među strankama u ovom postupku postoji svakodnevni kontakt, bilo preko običnog poziva, video poziva ili direktni kontakt uživo, gotovo 6 mjeseci. Tuženik navodi da mu je primaran interes za dijete i njegova dobrobit te da svoju ulogu oca izvršava odgovorno i savjesno. Netočno tvrdi Tužiteljica da bi plaća Tuženika iznosila oko 2.000,00 EUR. Plaća tuženika iznosi cca 1.700,00 EUR, za što je tuženik ranije i dostavio dokaz u vidu isplatnih lista. Nadalje, u društvu Compleo Informatičke tehnologije d.o.o. tuženik ne ostvaruje nikakav prihod, istoimeno društvo nema zaposlenih osoba te je prošle godine poslovalo sa gubitkom – 397,09 EUR. Tuženik konačno navodi da plaća uzdržavanje za svog prvog sina RG i to na račun bivše nevjenčane supruge EG mjesečno 265,00 EUR, te gotovinski, kroz svaki mjesec dodatnih 100,00 EUR. Također od dodatnih mjesečnih troškova tuženik plaća ratu kredita 400 EUR, te osim toga, također sam snosi troškove vlastitog stanovanja i prehrane, pošto više ne živi sa tužiteljicom u zajedničkom kućanstvu. Tuženik se u cijelosti protivi viđanju djeteta pod nadzorom Zavoda jer za takvo što ne postoji pravno uporište
- niti je protiv tuženika pokrenut neki postupak na osnovu lažnih prijava tužiteljice, niti bi tuženik bio na obavijesnom razgovoru u policiji, niti bi bio ispitan u svojstvu osumnjičenika radi navodnih neutemeljenih kvalifikacija tužiteljice. Uostalom, čak i kada bi navedeni postupci u odnosu na tuženika otpočeli, tuženik je presumirano nevin dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom te bi mu prema tome susreti i viđanja sa djetetom trebali ostati bez nadzora Zavoda i u ograničavajućim vremenskim periodima. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev.
3. Obje stranke postavile su zahtjeve za naknadu parničnih troškova.
4. Rješenjem suda poslovni broj P Ob-299/2024-3 od 28. siječnja 2025. mlt. ĆG imenovana je posebna skrbnica ŠG, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom.
5. Dana 11. studenoga 2025. zaprimljeno je mišljenje i prijedlog Zavoda u kojem se uvodno obrazlaže da je isto sačinjeno na temelju uvida u postojeću dokumentaciju, razgovora s roditeljima, psihologijske obrade oba roditelja, izvješća pedijatra i terenskih izvida. Psihologijskom obradom majke nisu utvrđene kontraindikacije za svakodnevnu brigu, skrb i odgoj djeteta; psihologijskom obradom oca nisu dobiveni rezultati koji bi sugerirali psihološka odstupanja na planu ličnosti. Sukladno privremenom mjeri Općinskog suda u Novom Zagrebu R1 Ob-250/2024 osobno odnosi između oca LG i djeteta mlt. ĆG da su se odvijali pod nadzorom stručne osobe u trajanju od 6 mjeseci. Prema Izvješćima voditelja mjere, komunikacija između roditelja bila je primjerena, bez bilo kakvih tenzija. ĆG se voli družiti sa ocem. Otac ima dobar odnos sa sinom, iskazuje pozitivne emocije u odnosu na dijete i na primjeren način reagira na potrebe djeteta, te ni na koji način nije ugrožavajući za dijete. ĆG se veseli susretima sa ocem. Oboje roditelja su suradljivi, dogovaraju se vezano za dijete, te nije bilo poteškoća prilikom provođenja mjere. Roditelji su komunicirali i izvan opsega mjere te ostvarivali kontakte u vlastitom aranžmanu. S obzirom na navedeno, stručni tim nije smatrao da postoji potreba za produljivanjem mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa između oca i djeteta. Majka navodi da je u dobrim odnosima sa ocem djeteta, te da nema problema s tim da otac viđa dijete koliko god želi, ali smatra da dijete ne bi trebalo kod njega prespavati jer još uvijek doji. Otac izražava želju da dijete živi tjedna dana kod njega, a tjedan dana kod majke, te verbalizira kako je to krajnji cilj, i da treba postojati prijelazno razdoblje. Navodi da dijete viđa svaki dan kada Nikina majka nije prisutna na adresi gdje žive. Smatra da bi majka trebala prestati dojiti dijete jer ĆG ima već tri godine. Majka također izražava želju prestati dojiti. Oboje roditelja navode da je djetetu dobro u vrtiću Kokoda i da se dobro prilagodio. Slijedom navedenoga stručni tim mišljenja je da je u interesu mlt. ĆG da nastavi živjeti s majkom, te da sa ocem ostvaruje osobne odnose svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20,00 sati, te svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati i više uz dogovor roditelja. U interesu je djeteta da se susreti postupno prošire, te da u skladu s procjenom roditelja mlt. ĆG počne prespavljivati kod oca. Kada te okolnosti nastupe, pozivaju se roditelji da putem obveznog savjetovanja pri Područnom uredu Samobor sporazumno sastave novi Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako bi uskladili presudu sa stvarnim stanjem stvari.
6. Podneskom od 8. prosinca 2025. tužiteljica je po punomoćniku iskazala suglasnost s mišljenjem i prijedlogom, kako u pogledu nastavka stanovanja djeteta s majkom, tako i predloženih osobnih odnosa djeteta sa ocem.
7. Podneskom od 9. prosinca 2025. tuženi, iako ističe da "novo" (očito ciljajući na mišljenje i prijedlog za potrebe trenutno postojeće privremene mjere) mišljenje i prijedlog potvrđuje njegov od početka dosljedan stav da je bilo kakva sumnja na zlostavljanje djeteta bila neopravdana i neutemeljena. Slijedom navedenoga, predložio je i da se postojeća privremena mjera izmijeni na način da se ukida provedba stručnog nadzora, te da se odrede osobni odnosi sukladno mišljenju i prijedlogu Zavoda iz studenog 2025.
8. Posebna skrbnica podneskom od 11. prosinca 2025. istaknula je da nema primjedbi na mišljenje i prijedlog. Predložila je donijeti odluku temeljem stanja su spisu nakon saslušanja stranaka.
9. Podneskom od 24. siječnja 2026. tuženi je po punomoćniku dostavio u spis Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu KP-DO- 428/2024 od 11. studenoga 2025. kojim se odbacuje kaznena prijava protiv tuženog zbog nasilja u obitelji, povrede tajnosti pisama i krađe.
10. Tužiteljica je po punomoćniku na ročištu glavne rasprave održanom 5.veljače 2026. izjavila da ostaje kod tužbenog zahtjeva osim u pogledu osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, budući da su se okolnosti u međuvremenu normalizirale; osobni odnos da se trenutno odvijaju u terminima kave je predložio Zavod.
11. Tuženi je po punomoćniku ustrajao u prijedlogu boravka djeteta sa svakim roditeljem po principu "7-7".
12. Tužiteljica se usprotivila protuzahtjevu tuženog u pogledu načina odvijanja osobnih odnosa.
13. Podneskom od 18. veljače 2026. tuženi je ukazao na navode tužiteljice koji insinuiraju „povećane mogućnosti“ kroz posjedovanje vozila. Uzdržavanje da se u pravilu veže uz prihode i mogućnosti, a ne uz formalno vlasništvo nad pojedinim pokretninama. U spisu da je već naznačeno da se radi o starijim vozilima koja dijelom spadaju u hobi, dijelom imaju ograničenu tržišnu vrijednost, a dijelom mogu biti neispravna. Radi razjašnjenja i izbjegavanja tendencioznih zaključaka, tuženik navodi da i uz najpovoljnije pretpostavke, ta stara vozila nisu likvidna imovina koja bi sama po sebi mogla opravdati zaključak o „povećanim mogućnostima uzdržavanja“, pogotovo ne uz ignoriranje zakonske obveze da se mogućnosti tuženika procijene kroz ukupne prihode, realne mogućnosti zarade i druge obveze uzdržavanja. Ako bi tužiteljica inzistirala na „visokoj vrijednosti“, tuženik predlaže da se takve tvrdnje ne prihvaćaju paušalno, već da tužiteljica predoči konkretne dokaze, odnosno da se po potrebi provede odgovarajuće dokazivanje na teret predlagatelja takvog dokaza. Sukladno svemu gore navedenomu, tuženik predlaže da sud: 1. Odbije kao neosnovan svaki eventualni prijedlog tužiteljice za povećanje uzdržavanja mlt. djeteta, sve dok tužiteljica ne dokaže konkretno i cjelovito: (a) stvarno povećane potrebe djeteta, i/ili (b) stvarno povećane mogućnosti tuženika, 2. Pri svakoj odluci o visini uzdržavanja sud mora izrijekom uvažiti da tuženik ima drugu zakonsku obvezu uzdržavanja prema drugom djetetu u iznosu 365 EUR mjesečno, što je relevantno prema ObZ, članku 307. stavku 3., te da zakon izričito dopušta korekciju i ispod minimalnog u okolnostima uzdržavanja dvoje ili više djece prema ObZ, članku 314. stavku 3. točki 1. 3. Naloži tužiteljici da, prije bilo kakvog odlučivanja o povećanju uzdržavanja, dostavi ugovore/račune i dokaze o uplati troškova skrbi (vrtić/obrt), dokaze o subvencijama, te specifikaciju i dokaze ostalih stvarnih troškova djeteta, kako bi se mogla provesti pravilna primjena zakona i spriječilo odlučivanje na temelju parcijalnih tvrdnji i dojmova.
14. Obje stranke na zaključnom ročištu 17. ožujka 2026., po pribavljanju podatak o primanjima i vlasništvu vozila tuženog, ostali kod svih dotadašnjih navoda i prijedloga, te suglasno predložili da se odluka donese temeljem stanja u spisu.
15. Izvedeni su dokazi uvidom u Rodni list, Rješenje ovoga suda broj R1 Ob-250/2024 o privremenoj mjeri kojim je regulirano pitanje roditeljske skrbi i uzdržavanja (dalje: Privremena mjera), Izvješće o obveznom savjetovanju, podatke o primanjima tuženog, saslušanjem stranaka, uvidom u podatke o vlasništvu vozila tuženog.
16. Odredbom čl. 413. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje u tekstu: ObZ) propisane su ovlasti suda kada u slučajevima razdvojenog života roditelja odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi, o osobnim odnosima, te uzdržavanju djeteta. Prijedlogu Zavoda da dijete stranaka nastavi stanovati s majkom nijedna od stranaka/sudionika postupka nije se protivila, iako je punomoćnik tuženog u tom pogledu iznio određene rezerve na ročištu od 18. veljače 2026., ali izostalo je najavljeno očitovanje po tom pitanju. Stoga, kako se radi o djetetu niske kronološke dobi, koje je po naravi stvari vezano s majkom s kojom živi bez prekida od rođenja, prijedlog Zavoda ocijenjen je životnim i sukladnim interesu i dobrobiti djeteta; stanje spisa ne vodi drugačijem razboritom zaključku.
17. Što se tiče osobnih odnosa, ne postoji u stanju spisa osnova za ograničavanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje. Slijedom utvrđenja postignutih tijekom šestomjesečne mjere nadzora (povodom Privremene mjere), valjalo je odlukom o glavnoj stvari odrediti osobne odnose sukladno mišljenju i prijedlogu Zavoda. Protuzahtjev tuženog da dijete boravi naizmjenično po tjedna dana sa svakim roditeljem u ovom trenutku po ocjeni suda nije prihvatljiv niti sukladan najboljem interesu djeteta. Naime, prema stanju spisa proizlazi da je mlt. AG u dobi od 3 godine, da je do nedavnog rođendana dojio što implicira čvršću povezanost s majkom. Radi se dakle, o djetetu nižeg predškolskog uzrasta, s kojim otac ostvaruje nesporno kontinuirane osobne odnose na način kako je to predložio zavod i to bez nadzora stručne osobe. Sud dijeli mišljenje Zavoda da proširenju opsega osobnih odnosa valja pristupiti postupno, što ne isključuje mogućnost da roditelji i sami, bilo usmenim dogovorom, bilo Planom o zajedničkoj skrbi u datom trenutku drugačije urede osobne odnose, pa na način da u iste budu uključeni i cjelonoćni boravci (prespavljivanje) djeteta kod oca. U ovom trenutku stanje spisa, obrada Zavoda ne upućuju na opravdanost takve odluke, a osobito ne primjenom principa "7-7".
18. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u toč. I. i II. izreke presude.
19. Odluka o uzdržavanju zajedničkog mlt. djeteta stranaka temelji se na odredbama čl. 288. i 306. ObZ-a.
20. Odmah valja naglasiti, suprotno navodima tuženog iz podneska od 18. veljače 2026. da se u ovom predmetu ne odlučuje o povećanju uzdržavanja, niti postoji obveza majke kao roditelja s kojim dijete stanuje da dokazuje osnove za povećane potrebe uzdržavanja djeteta. Radi se o donošenju prve meritorne odluke (presude) o uzdržavanju, imajući u vidu da se Privremenom mjerom (kako to i nalaže čl. 539. ObZ-a) uzdržavanje određuje u visini zakonskog minimuma.
21. Dijete stranaka mlt. AG (rođen **.**.2022.) čitavim tijekom ovog postupka u dobi je od 0 do 6 godina (prilikom utuženja 1 god i 9 mjeseci, u vrijeme zaključenja glavne rasprave 3 godine i 4 mjeseca).Time su u kontekstu Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su u primjeni u razdoblju od podnošenja tužbe (Narodne Novine 49/2024 i 75/2025) propisani minimalni novčani iznosi uzdržavanja od 195,16 eura (zaključno do konca mjeseca travnja 2025.), odnosno 224,00 eura (počevši od 1. svibnja 2025. na dalje). Upravo je i postojećom Privremenom mjerom uzdržavanje određeno u visini propisanog minimuma sukladno čl. 539. ObZ-a od 195,16 eura.
22. Prilikom svake (meritorne) odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta za razliku o određivanju uzdržavanja Privremenom mjerom, sud mora imati u vidu odredbe čl. čl. 307 ObZ-a (utvrđivanje ukupnog iznosa potrebnog za uzdržavanje), čl. 310. ObZ-a izjednačavanja skrbi koju svakodnevno pruža roditelj s kojim dijete živi s novčanim uzdržavanjem koje daje roditelj s kojim dijete ne stanuje), čl. 311. i 313. ObZ-a (utvrđivanje ukupnih materijalnih potreba sukladno životnom standardu, ukupnim stalnim i povremenim primanjima roditelja kao i drugim mogućnostima stjecanja zarade). Valja osobito ukazati na odredbu čl. 313. st. 4. ObZ-a prema kojoj se novčane obveze roditelja koji daje uzdržavanje uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Na koncu, čl. 314. st. 3. ObZ-a regulira ovlasti suda da obvezu uzdržavanja utvrdi manjom od propisanog minimalnog novčanog iznosa (sve do polovine tih iznosa) u slučaju dužnosti na strani obveznika uzdržavanja da uzdržava dvoje ili više djece.
23. Kako prilikom određivanja Privremene mjere nisu detaljno utvrđivane pretpostavke iz čl. 311./313., to se ovom presudom logično i zakonito određuje visina uzdržavanja za čitavo razdoblje od podnošenja tužbe, uračunavajući pri tome nesporno isplaćene iznose u visini zakonskog minimuma po Privremenoj mjeri.
24. Iz pribavljenih podataka o primanjima tuženog za razdoblje od listopada 2024. do siječnja 2026. zaključuje se da ista neznatno osciliraju u redu veličine 1.800,00 eura mjesečno, što tuženog u kontekstu Odluka o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta (Narodne Novine 49/2024 i 75/2025) odgovara primitku roditelja obveznika uzdržavanja od 1.801,00 do 1.900,00 eura odnosno iznosima uzdržavanja za dijete u dobi od 0 do 6 godina od 314,50/315,00 eura.
25. Iz stanja spisa proizlazi da jedini izdatak za dijete koji izlazi izvan okvira prosječnih potreba uzdržavanja djeteta iste dobi jest trošak vrtića/obrta za čuvanje djeteta, koji je ranije iznosio 320,00 eura, a od uvođenja subvencije u siječnju 2026. je isti značajno smanjen na iznos od 130,00 eura.
26. U pogledu životnih troškova/općeg imovnog stanja tuženog valja izdvojiti da isti živi u stanu svoje majke, za koji navodno majci plaća najamninu (zbog njenih niskih primanja) od 500,00 eura, te anuitet nenamjenskog gotovinskog kredita za uređenje istog stana od 400,00 eura mjesečno. U pogledu tvrdnji i vlasništvu više vozila iskazao je da da je on sakupljač starih vozila, da između ostalog ima jedan kamper iz 80-tih, da su to vozila koja zajedno s društvom pomalo "šarafi", da se radi o hobiju, ne izvoru zarade jer se radi o starim vozilima koja niti nemaju tržišnu vrijednost. Trenutno jedino vozila koje ima veću vrijednost jest Volvo, ali je neispravan i stoji ispred zgrade; navodi da približna vrijednost svih vozila nije niti 10.000 eura koliko bi sada na tržištu koštalo neko "normalno" vozilo.
27. Pribavljenim podacima MUP RH od 20. veljače 2026. u osnovi su potvrđeni navodi tuženog utoliko što uje u evidenciji registriran kao vlasnik ukupno 9 vozila, od kojih 4 odjavljeno (2012., 2012., 2024. i 2025.), a ostala su godine proizvodnje 1990., 1990., 1999., 2007., 2013. Upravo je vozilo Volvo "najmlađe" (staro 13 godina) a po generalnom gledištu se može smatrati starim vozilom koje na tržištu ima zanemarivu vrijednost.
28. Iz svega navedenog sud zaključuje da se tuženi ostvarenim primanjima te svojim ukupnim imovnim prilikama ne izdiže iznad prosjeka, odnosno da ne postoji osnova za odmjeravanje visine uzdržavanja povrh iznosa propisanih Odlukom o Tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta
29. Iznose propisane Tablicama od 315,00 eura valja ipak umanjiti imajući u vidu nespornu zakonsku obvezu uzdržavanja (po čl. 288. ObZ-a i neovisno o postojanju sudske odluke) djeteta tuženog RG (rođ. **.**.2024.)
30. Slijedom svega navedenoga, sud cijeni da tuženog za čitavo razdoblje od podnošenja tužbe valja obvezati na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 300,00 eura mjesečno, time da za razdoblje koje prethodi zaključenju glavne rasprave valja uračunati nesporno isplaćene iznos od po 195,16 eura. Razliku od 104,84 eura za ukupno 18 mjeseci iznosi 1.887,12 eura.
31. Nastavno, za razdoblje nakon zaključenja glavne rasprave, odnosno od 1. travnja 2026. na dalje, dok za to budu ispunjene pretpostavke iz čl. 288. ObZ-a, tuženog je valjalo obvezati na isplatu iznosa od 300,00 eura mjesečno.
32. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 330,00 eura mjesečno, zahtjev za uzdržavanje djeteta valjalo je odbiti.
33. Odredbom čl. 534. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje u tekstu: ObZ) propisano je da sud može privremenu mjeru izmijeniti, između ostaloga i na prijedlog stranke. Iako zakonska odredba o tome ne govori izričito, za zaključiti je, s obzirom na preostali tekst i duh Zakona, da se privremena mjera može izmijeniti kad se promijene odlučne okolnosti u odnosu na doba kada je ista donesena. Budući da okolnosti koje su dovele do donošenja Privremene mjere i određivanje mjere nadzora stručne osobe nad osobnim odnosima ni po ocjeni Stručnog tima Zavoda više ne postoje, valjalo je uvažiti prijedlog tuženog i djelomično izmijeniti Privremenu mjeru na način opisan ui izreci Rješenja.
34. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 366. ObZ-a, slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
35. Odredbom Tbr.52. toč. 4. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023; dalje: Tarifa/2023) koja je u primjeni od 25. studenoga 2023., propisano je da se za postupke iz Tbr.7. toč. 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je pokrenut postupak. Navedena odredba se, između ostaloga odnosi upravo i na sporove radi reguliranja sadržaja roditeljske skrbi. Imajući u vidu da je postupak po tužbi pokrenut 30. rujna 2024., to slijedom navedenoga na odluku o parničnim troškovima valja primijeniti odredbe Tbr. 7.3. Tarifa/2023), kojom je propisana jednokratna nagrada u visini od 200 bodova koja obuhvaća do najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak; za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova, bez obzira na broj poduzetih radnji. Odredbom Tbr.54. Tarife/2023 propisana je visina boda od 15,00 2,00 eura.
36. Prosuđujući uspjeh stranaka po čl. 366. ObZ-a, slobodno i vodeći računa o okolnostima slučaja, ocijenjeno je da je tužiteljica ostvarila pretežiti uspjeh u parnici, odnosno da nije uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva za uzdržavanje. Stoga, kako je tužiteljica postavila zahtjeva za naknadu troškova isključivo u visini jednokratne nagrade od 200 bodova/400,00 eura, uvećane za PDV po stopi od 25%, to je tužiteljici valjalo dosuditi cjelovitu naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 eura.
37. Zahtjev tuženog za naknadu troškova postupak valjalo je u cijelosti odbiti budući da po prosudbi suda nije ostvario uspjeh u ovom postupku.
U Zagrebu, 14. travnja 2026.
SUDAC:
Joško Meštrov-Uroda
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
I. Pun. tužiteljice, odvj. Vedran Klemenčić
II. Pun. tuženog, odvj. Luka Kristijan Čičin-Šain
III. Posebna skrbnica, ŠG
IV. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured [adresa]
OG 2