Poslovni broj: P-429/2022-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB: 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika TATAMI TRADE d.o.o. Split, Put Žnjana 3h, OIB: 76410388064, kojeg zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. Split, Hrv. mornarice 1F, radi zabrane javnog priopćavanja i isplate iznosa od 8.017,52 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marine Fellner, odvjetnice u Zagrebu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku TATAMI TRADE d.o.o. Split da u svojim ugostiteljskim objektima hotelu „LIFE“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, caffe baru hotela „LIFE PALACE“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik i hotelu „HERITAGE HOTEL LIFE PALACE“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03).

II. Nalaže se tuženiku TATAMI TRADE d.o.o. Split da u roku od petnaest dana isplati tužitelju Hrvatskom društvu skladatelja iz Zagreba iznos od 8.017,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 177,73 EUR od 1. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 177,73 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 363,70 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 363,70 EUR od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 363,70 EUR od 1. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 181,85 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 551,16 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 247,51 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 215,62 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 402,86 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 413,45 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 413,45 EUR od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 219,14 EUR od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 219,14 EUR od 1. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 219,14 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 219,14 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 221,38 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 221,38 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 221,38 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 221,38 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 221,38 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.126,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, predlažući da sud donese presudu kojom će se tuženiku zabraniti da u svojim objektima i to hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik i hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18, dalje ZAPSP/03) kao i da mu se naloži isplatiti tužitelju iznos od 60.407,99 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, na ime naknade za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela za utuženo razdoblje kada je tuženik iste koristio.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u skladu sa Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF te da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

3. Tuženik da je u svojim ugostiteljskim objektima, hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, zatim caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik te hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik, u utuženom razdoblju iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije ishodio odobrenje koje je potrebno u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu. Tako je priopćavanje javnosti glazbenih djela u hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica evidentirano 13. kolovoza 2019., 23. srpnja 2020. i 30. kolovoza 2021., zatim u caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik isto je evidentirano 30. ožujka 2021., 18. listopada 2021. i 14. ožujka 2022., dok je u hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik isto evidentirano 12. ožujka 2019., 13. siječnja 2020., 19. lipnja 2020., 30. ožujka 2021., 18. listopada 2021. i 14. ožujka 2022. Sve to da je razvidno iz zapisnika o kontroli koji su uredno sačinjeni od ovlaštenih zastupnika (kontrolora) tužitelja. Premda je tužitelj poslao tuženiku dopise upozorenja u kojem je navedeno da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, tuženik da nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Stoga, tuženik da je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite u navedenim objektima.

4. Kod utvrđivanja dužnog iznosa naknade, tužitelj navodi da je primijenio odgovarajuće tarifne brojeve Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (Narodne novine broj 80/92 i 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (Narodne novine broj 1/97) te Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (Narodne novine broj 116/00), kao i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. lipnja 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007.).

5. U odnosu na hotel „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem naprijed navedenih pravilnika, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o sobama aparthotela kapaciteta do 100 gostiju. Tužitelj ističe kako se, za navedeni objekt, u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 5.1.a; u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a. Stoga, tuženik da u odnosu na hotel „Life“ ima obvezu platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. kolovoza 2020. te od 1. lipnja 2021. do 31. kolovoza 2021. Tako tuženik da je do 31. kolovoza 2020. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 1.370,13 kn, o od 1. lipnja 2021. svaki mjesec iznos od 1.384,25 kn. Stoga, ukupan dug tuženika za navedeni hotel „Life“ da iznosi 8.263,14 kn.

6. U odnosu na caffe bar hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik, a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem naprijed navedenih pravilnika, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata (do 31. svibnja 2021. s radnim vremenom do 21 sat), razdoblje od 9. do 6. mjeseca gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a za razdoblje od 7. do 8. mjeseca turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Tužitelj ističe kako se, za navedeni ugostiteljski objekt, u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b); u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b) te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b). Stoga, tuženik da u odnosu na caffe bar hotela „Life palace“ ima obvezu platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. svibnja 2022. Tako tuženik da je do 31. svibnja 2021., a za razdoblje od 9. do 6. mjeseca bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 240,31 kn, zatim od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021. da je za razdoblje od 9. do 6. mjeseca bio dužan svaki mjesec platiti iznos od 266,88 kn, a za razdoblje od 7. do 8. mjeseca svaki mjesec iznos od 346,62 kn. Od 1. siječnja 2022. tuženik da je za razdoblje od 9. do 6. mjeseca bio dužan svaki mjesec platiti iznos od 269,61 kn. Stoga, ukupan dug tuženika za navedeni caffe bar hotela „Life palace“ da iznosi 4.096,61 kn.

7. U odnosu na hotel „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik, a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem naprijed navedenih pravilnika, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o sobama hotela kapaciteta do 100 gostiju. Tužitelj ističe kako se, za navedeni objekt, u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 5.1.a; u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a. Stoga, tuženik da u odnosu na hotel „Heritage hotel Life palace“ ima obvezu platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. te od 1. svibnja 2020. do 31. svibnja 2022. Tako tuženik da je do 31. prosinca 2019. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 1.339,13 kn, zatim od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. svaki mjesec iznos od 1.370,13 kn, zatim od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. svaki mjesec iznos od 1.384,25 kn te da je od 1. siječnja 2022. bio dužan svaki mjesec platiti iznos od 1.398,38 kn. Stoga, ukupan dug tuženika za navedeni hotel „Heritage hotel Life palace“ da iznosi 48.048,24 kn.

8. Tužitelj je istakao i da je u odnosu na objekt hotela „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik, a u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. svibnja 2019., vodio protiv tuženika postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-331/19, u kojem postupku da je priložen i zapisnik o kontroli od 12. ožujka 2019., pa da se stoga u odnosu na taj objekt tužitelj poziva na kontinuitet javnog priopćavanja i činjenicu da tuženik nije sukladno obvezujućim odredbama ZAPSP-a obavijestio tužitelja o promjeni načina korištenja.

9. Budući da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je iste koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženom zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev, čiji je sadržaj pobliže naveden u izreci ove presude.

10. U odgovoru na tužbu od 11. kolovoza 2022. tuženik je naveo da osporava navode iz tužbe, da se protivi tužbenom zahtjevu te da predlaže isti odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni trošak ovog postupka. Tuženik je prije svega naveo da za sporni period nema zaključen ugovor sa tuženikom, a temeljem kojeg ugovora bi tuženik trebao tužitelju plaćati naknadu za priopćavanje javnosti glazbenih djela ili tražiti od tužitelja dopuštenje za navedeno. Stoga, stranke da nisu u nikakvom pravnom odnosu. Pored toga, da nije uopće ni utvrđeno da bi tuženik reproducirao javnosti glazbena dijela hrvatskih i stranih autora, vršio snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima, odnosno da nije jasno na koji način je utvrđeno da bi tuženik vršio navedene radnje. Zapisnici koje je tužitelj dostavio da nisu potpisani od strane ovlaštene osobe tuženika, a većina njih da nije uopće potpisana. Stoga da je neosnovana točka 1. tužbenog zahtjeva, jer tuženik da nije vršio radnje koje se u toj točki navode te da se istom stoga nema što zabraniti, a isto tako da je neosnovana i točka 2. tužbenog zahtjeva, jer tuženik da nije poduzimao radnje pobliže opisane u tužbenom zahtjevu tužitelja. Dakle, da je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja, jer da nije utvrđeno je li i u kojem opsegu tuženik vršio priopćavanje javnosti glazbena dijela hrvatskih i stranih autora, vršio snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima odnosno da nije jasno na koji način je tužitelj obračunao predmetnu naknadu, a s obzirom na činjenicu da nije zaključen ugovor.

11. Podneskom od 26. listopada 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani. U odnosu na navode tuženika kako nema zaključen ugovor s tužiteljem pa da stoga stranke nisu u bilo kakvom pravnom odnosu, tužitelj je ukazao na odredbe članka 160. stavak 1. i 2. te članka 162. stavak 1. i 2. ZAPSP/03, dodatno navodeći da, a s obzirom na to da stranke nisu u obveznopravnom odnosu, već je tuženik protupravno koristio autorska glazbena dijela, da je tužitelj naknadu obračunao na način kako je to navedeno u tužbi. Na okolnost javnog priopćavanja glazbenih djela u objektima tuženika, tužitelj je predložio u svojstvu svjedoka saslušati njegove ovlaštene kontrolore ČČ, OČ i CČ.

12. S druge strane, tuženik je u odnosu na navode da glazba nije uopće reproducirana predložio izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika DČ.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 11-16 spisa), ispise izdanih R1, obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju s tabelom povijesti rada s korisnikom (stranice 15, 21 i 28-29 spisa), ispise evidencijskih kartica za tuženikove objekte hotel „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. kolovoza 2021., zatim za caffe bar hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. svibnja 2022. te za hotel „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2022., s obračunom naknade za neovlašteno korištenje u tom razdoblju (stranice 16, 22-23 te 30-31 spisa), ispise izdanih upozorenja za tuženika kao stalnog korisnika koji se utužuju (stranice 17, 24 i 32 spisa), tužiteljeve dopise upozorenja tuženiku od 17. svibnja 2022. (stranice 18 i 25 spisa), zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovim objektima i to hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, zatim caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik te hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik (stranice 19-20, 26- 27 i 33-35 spisa), presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 331/2019-3 od 20. srpnja 2020. s potvrdom pravomoćnosti (stranice 36-45 spisa), kao i Cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama- koncertima, Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Tarifu naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala, Ugovore o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. i 6. prosinca 2016., rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28. rujna 2004., 29. rujna 2004., 30. siječnja 2006., 27. ožujka 2007., 12. studenog 2014., 17. svibnja 2018., 1. lipnja 2018. , 19. lipnja 2018., 10. siječnja 2022., 18. ožujka 2022. te Stope rasta vrijednosti boda za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu za obračun naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, za obračun naknada za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za obračun naknada za iskorištavanje fonograma (stranice 46- 161 spisa). Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem kontrolora tužitelja ČČ i OČ, u svojstvu svjedoka. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka CČ. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika DČ budući da ista, iako uredno pozvana putem punomoćnika tuženika, nije pristupila na ročište od 27. siječnja 2026. na kojem je trebala biti saslušana niti je na bilo koji način opravdala svoj izostanak s tog ročišta, a sve to imajući u vidu odredbe članka 265. stavak 2. i članka 269. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet ovog spora je zaštita autorskih prava autora, srodnih prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60.407,99 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 8.017,52 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima od strane tuženika u njegovim objektima i to hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. kolovoza 2020. te od 1. lipnja 2021. do 31. kolovoza 2021., zatim u caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. svibnja 2022., te hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2020. i od 1. svibnja 2020. do 31. svibnja 2022.

16. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da su hotel „Life“ u Rogoznici, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, kao i hotel „Heritage hotel Life palace“ u Šibeniku, Trg Šibenskih Palih Boraca 1 te caffe bar hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik, u vlasništvu tuženika. Isto tako nije bilo sporno da se u sklopu tih hotela nalaze sobe, kao i da se u sklopu hotela Life palace u Šibeniku nalazi caffe bar.

17. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik u utuženom razdoblju, u svojim naprijed navedenim objektima, priopćavao javnosti autorska glazbena djela odnosno koristio predmete zaštite bez potrebnog odobrenja tužitelja. Sporno je i postoji li obveza tuženika platiti tužitelju naknadu za priopćavanje javnosti glazbenih djela, kao i obveza tražiti od tužitelja dopuštenje za to, a sve obzirom na to da tuženik za sporni period nema zaključen ugovor s tužiteljem. Isto tako, tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da nije jasno na koji je način tužitelj obračunao predmetnu naknadu, a obzirom na činjenicu da između stranaka nije zaključen ugovor.

18. Uvidom u ispis izdanih upozorenja za stalnog korisnika te ispis izdanih R1 obračuna za tuženika utvrđeno je kako je upravo tuženik u evidencijama tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite tužitelja u hotelu „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica, zatim u hotelu „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik te u caffe baru hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik, za naprijed navedeno razdoblje, s obzirom na to da su ti objekti u vlasništvu tuženika.

19. Uvidom u ispis izdanih računa R1 za hotel „Life“, Zečevo Rogozničko, Rtić 12E, Rogoznica utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje, za utuženo razdoblje, isplatu iznosa od ukupno 8.263,14 kn, a što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.096,71 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite, dok je iz tabele povijesti rada s tuženikom kao korisnikom razvidno da su u tom objektu – hotelu tuženika izvršene kontrole u tri navrata te je navedeno da je zapisnik s kontrole od 23. srpnja 2020. potpisan od strane djelatnice hotela, dok zapisnici s kontrole od 30. kolovoza 2021. i 13. kolovoza 2019. nisu potpisani jer je prisutna djelatnica odbila potpisati zapisnik, odnosno navela da nema ovlasti za potpis.

20. Uvidom u ispis izdanih računa R1 za hotel „Heritage hotel Life palace“, Trg Šibenskih Palih Boraca 1, Šibenik utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje, za naprijed navedeno utuženo razdoblje, isplatu iznosa od ukupno 48.048,24 kn, a što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 6.377,10 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite, dok je iz tabele povijesti rada s tuženikom kao korisnikom razvidno da je u tom objektu - hotelu tuženika kontrola izvršena u više navrata te da su zapisnici s kontrole od 14. ožujka 2022. i 8. listopada 2021. potpisani od strane djelatnika hotela tuženika, dok je za ostale zapisnike od 30. ožujka 2021., 19. lipnja 2020., 13. siječnja 2020. te 12. ožujka 2019. navedeno da isti nisu potpisani jer da zatečeni djelatnici nemaju ovlasti za potpis.

21. Uvidom u ispis izdanih računa R1 za caffe bar hotela „Life palace“, Trg šibenskih palih boraca 1, Šibenik utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje, za utuženo razdoblje, isplatu iznosa od ukupno 4.096,61 kn, a što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 543,71 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite, dok je iz tabele povijesti rada s tuženikom kao korisnikom razvidno da je u tom ugostiteljskom objektu tuženika kontrola izvršena u tri navrata te da su zapisnici s kontrole od 14. ožujka 2022. i 18. listopada 2021. potpisani od strane djelatnika tuženika, dok zapisnik kontrole od 30. ožujka 2021. nije potpisan, jer je navedeno da djelatnik nema ovlasti potpisa.

22. Iz ispisa izdanih računa R1 za navedene objekte tuženika, kao i iz ispisa evidencijskih kartica za te objekte, razvidno je i na koji je način tužitelj obračunao tuženiku autorsku naknadu vezano za hotel „Life“ u Rogoznici, caffe bar hotela „Life palace“ u Šibeniku te hotel „Heritage hotel Life palace“ u Šibeniku za utuženo razdoblje, kao i visina te naknade i brojevi izdanih R1 računa tužitelja koji se odnose na utuženo razdoblje.

23. Pregledom tužiteljevih dopisa broj 250573 i broj 328566 od 17. svibnja 2022. proizlazi zaključak da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s upozorenjem da se u njegovim naprijed navedenim objektima javno koristila glazba bez zakonski potrebnog odobrenja te da je tuženik dužan regulirati odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem.

24. Nadalje, iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela je razvidno da je kontrola u tuženikovom hotelu "Life" u Rogoznici izvršena u tri navrata. Tako je iz zapisnika o kontroli broj 943061 od 13. kolovoza 2019. razvidno da je u istome navedena napomena "tv program" u sobama hotela s tv-om, zatim u zapisniku broj 960990 od 23. srpnja 2020. je također navedeno da se radi o tv u sobama hotela, u koje kontrolor da ne može ući jer su pune, a u zapisniku o kontroli broj 975919 od 30. kolovoza 2021. je navedena ista napomena, uz naznaku da je u hotelu 19 soba s 38 ležaja. Razvidno je da je zapisnik od 23. srpnja 2020. potpisan od djelatnice tuženika ZČ, dok ostala dva zapisnika od strane prisutnih djelatnika hotela nisu potpisana. Dakle, iz tih zapisnika o kontroli je razvidno da je kontrola javnog korištenja autorskih glazbenih djela obavljena u utuženom razdoblju u navedenom hotelu tuženika te da su sobe tog hotela opremljene tv prijemnicima.

25. Iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovom hotelu "Heritage hotel Life palace" u Šibeniku, razvidno je da je kontrola u utuženom razdoblju obavljena u šest navrata te da su prigodom tih kontrola sastavljeni zapisnici od strane tužiteljevih kontrolora i to zapisnik broj 922333 od 12. ožujka 2019., zapisnik broj 956070 od 13. siječnja 2020., zapisnik broj 960162 od 19. lipnja 2020., zapisnik broj 970763 od 30. ožujka 2021., zapisnik broj 975864 od 18. listopada 2021. te zapisnik broj 984166 od 14. ožujka 2022. U svih zapisnicima su navedene napomene da se radi o sobama hotela koje su opremljene tv prijemnicima, dok je u zapisnicima od 30. ožujka 2021. te 18. listopada 2021. navedeno da predmetni hotel ima 17 soba sa ukupno 34 ležaja. Dva zapisnika i to od 18. listopada 2021. te 14. ožujka 2022. su potpisani od djelatnika tuženikovog hotela GČ i PČ, a koji su tim potpisima potvrdili točnost podataka iz navedenih zapisnika, dok ostali zapisnici nisu potpisani te je na istima navedeno da zatečeni djelatnici nemaju ovlasti potpisa. Stoga je i iz tih zapisnika o kontroli razvidno da je kontrola javnog korištenja autorskih glazbenih djela obavljena u utuženom razdoblju u navedenom hotelu tuženika te da su sobe tog hotela također opremljene tv prijemnicima.

26. Iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovom ugostiteljskom objektu caffe baru hotela „Life palace“ u Šibeniku je razvidno da je izvršena kontrola u utuženom razdoblju u tri navrata te da je prigodom svake od tih kontrola utvrđeno korištenje autorskih glazbenih djela u tom objektu. Tako je iz zapisnika broj 970764 od 14. lipnja 2021. razvidno da se radilo o glazbenom djelu "At the parallel" izvođača Vaya con dios, a koji zapisnik nije potpisan jer je djelatnica navela da nema ovlasti potpisa. Iz zapisnika broj 975865 od 18. listopada 2021. je razvidno da se radilo o glazbenom djelu "Learn to fly" izvođača Ituana, a zapisnik je potpisan od djelatnika tuženika GČ. Iz zapisnika broj 984117 od 14. ožujka 2022. je razvidno da se radilo o glazbenom djelu "Wake me up" izvođača HČ, a koja glazba je emitirana putem razglasa i koji zapisnik je potpisan od strane djelatnice tuženika PČ. Dakle, iz tih zapisnika je razvidno da isti evidentiraju činjenicu javnog priopćavanja glazbe u navedenom ugostiteljskom objektu tuženika, a svojim potpisima na naprijed navedenim zapisnicima su to isto potvrdili i djelatnici tuženika.

27. Na ročištu koje je održano kod ovog suda 27. siječnja 2026. saslušani su svjedoci ČČ i OČ, kontrolori tužitelja koji su u utuženom razdoblju vršili kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela u navedenim objektima tuženika te su sastavili pojedine zapisnike o tako izvršenoj kontroli.

28. U svom iskazu svjedok ČČ je u bitnom naveo da kao zaposlenik tužitelja obavlja kontrolu javnog korištenja glazbenih djela u javnom prostoru. U odnosu na predmetne objekte tuženika, naveo je da je obavio kontrolu u sva tri objekta tuženika u utuženom razdoblju. Tako je u tuženikovom hotelu "Life", koji se nalazi u Rogoznici, obavio kontrolu u dva navrata i to prvi put u 2020. kada je na recepciji zatekao djelatnicu hotela ZČ, koja da je potpisala zapisnik te ga informirala da se u hotelskim sobama nalaze tv prijemnici, koji su u funkciji, ali da ga u sobe ne može pustiti jer su iste pune gostiju. Prilikom druge kontrole u istom hotelu, koju je obavio u 2021., na recepciji da je bila prisutna ista djelatnica te mu je tom prigodom navela da hotel "Life" u Rogoznici ima 19 soba i 38 ležaja i da je ponovno potvrdila da su iste opremljene tv prijamnicima te da su sobe popunjene gostima. Tom drugom prigodom, navedena djelatnica tuženika da nije htjela potpisati zapisnik. Svjedok je naveo da je kontrolu vršio i u tuženikovom hotelu "Life Palace" koji se nalazi u Šibeniku i to u 2020., kada je prilikom redovne kontrole pristupio djelatniku na recepciji koji mu se nije htio predstaviti te nije htio potpisati zapisnik. Napomenuo je da taj hotel tuženika, po minimalno tehničkim uvjetima, mora imati tv prijamnike u sobama. U hotelu "Life Palace" u Šibeniku kontrolu da je vršio i u 2022., a kojom prigodom da je bila prisutna djelatnica hotela PČ, koja da mu je potvrdila da se u sobama hotela nalaze tv prijamnici koji su u funkciji te da su sobe pune gostiju, a zbog čega mu ne može dopustiti ulazak u sobe. Tom prigodom u 2022. kontrolu da je izvršio i u caffe baru navedenog hotela "Life Palace" te da je čuo da se pušta strana glazba, a što da je konstatirao u zapisniku. Oba zapisnika iz 2022. da su potpisana od strane navedene zaposlenice tuženika PČ.

29. Svjedok OČ je svom iskazu naveo da zaposlen kod tužitelja kao kontrolor. Naveo je da je u odnosu na utuženo razdoblje vršio kontrolu javnog korištenja glazbenih djela u objektima tuženika i to u hotelu "Life Palace" u Šibeniku te caffe baru tog hotela. Kontrole u navedena dva objekta da je izvršio u dva navrata i to prvi put 30. ožujka 2021., a drugi put 18. listopada 2021. Prilikom prve kontrole u ožujku 2021. da je komunicirao sa djelatnicom na recepciji koja se zvala KČ i koja mu je potvrdila da su sobe u hotelu opremljene sa tv prijamnicima, a u sobe da nije mogao ući. Također, tom prigodom da je utvrdio da se u caffe baru hotela "Life Palace" puštala strana glazba i to putem interneta preko razglasa. Taj caffe bar da se nalazi u sklopu samog hotela sa terasom prema vani, a u to vrijeme da je u caffe baru bilo prisutno više gostiju. Zapisnike od navedenog dana djelatnica tuženika KČ da nije potpisala, jer je ista navela da nema ovlasti za potpisati te zapisnike, a ispunjene zapisnike svjedok da je ostavio na recepciji. Prigodom druge kontrole od 18. listopada 2021., svjedok je naveo da je komunicirao sa djelatnikom na recepciji koji se zvao GČ, a koji da mu je također potvrdio da su sobe hotela opremljene sa tv prijamnicima te je isto tako naveo da se u sobama nalaze gosti te da stoga ne može ulaziti u sobe. Tom prigodom, svjedok da je također utvrdio da se u caffe baru hotela puštala strana glazba putem razglasa preko interneta te da je u caffe baru bilo gostiju. Svjedok je na kraju naveo da mu je oba zapisnika od 18. listopada 2021. potpisao navedeni djelatnik GČ.

30. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na iskaze naprijed navedenih svjedoka, a te iskaze je prihvatio i ovaj sud kao vjerodostojne i logične, budući da isti nisu u suprotnosti s pisanim ispravama (prije svega zapisnicima o izvršenoj kontroli) koje su priložene spisu.

31. Uvidom u presudu zbog ogluhe ovog suda poslovni broj P-331/2019-3 od 20. srpnja 2020. utvrđeno je da se tom presudom zabranjuje tuženiku da u istim hotelima i to hotelu "Life" u Rogoznici te hotelu "Heritage hotel Life palace" u Šibeniku, kao i restoranu hotela "Life" u Rogoznici, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenja udruge nositelja prava iz članka 157. ZAPSP/03, kao i da je tom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.167,95 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za neovlašteno priopćavanje javnosti predmeta zaštite u tim objektima, a koja naknada se odnosi na razdoblje od lipnja 2016. do svibnja 2019., dakle na razdoblje koje je prethodilo razdoblju utuženom u ovom postupku. Također je razvidno i da je ta presuda postala pravomoćna i ovršna 22. listopada 2020., a što proizlazi iz priložene potvrde pravomoćnosti/ovršnosti od 10. studenog 2020. Stoga se osnovanim ukazuju navodi tužitelja o postojanju kontinuiteta javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela u predmetnim objektima odnosno hotelima tuženika, sve to bez potrebnog odobrenja u skladu s odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

32. Prije svega, a u odnosu na tuženikove navode da isti nije u ugovornom odnosu s tužiteljem pa da stoga nije dužan plaćati naknadu tužitelju za priopćavanje javnosti glazbenih djela ili tražiti od tužitelja odobrenje za to, potrebno je navesti da sukladno članku 154. ZAPSP/03, ostvarivanje autorskog prava, odnosno srodnih prava obuhvaća osobito davanje odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava (predmeti zaštite), osim kada odobrenje po odredbama toga Zakona nije potrebno, naplatu cijene za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz plaćanje naknade izražene kao cijene korištenja, raspodjelu naplaćenog prihoda od prava nositeljima prava, nadzor nad korištenjem predmeta zaštite te pokretanje i vođenje postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju. Ostvarivanje prava u odnosu na korištenje predmeta zaštite može se ostvarivati individualno (članak 155. ZAPSP/03) ili kolektivno (članak 156. ZAPSP/03). Kolektivno ostvarivanje prava na području Republike Hrvatske može obavljati organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja za obavljanje takve djelatnosti ima odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (članak 157. stavak 1. ZAPSP/03).

33. Sadržajno jednake odredbe propisane su i člankom 214. stavak 1., člankom 215., člankom 216. i člankom 224. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21, dalje ZAPSP/21)

34. Nadalje, navodi se da je odredbom članka 160. stavak 1. ZAPSP/03 propisano da je prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Prema stavku 2. tog članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava daje korisniku odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a koje odobrenje mora sadržavati oznaku vrste prava na koje se odobrenje odnosi, uvjete korištenja s obzirom na način, prostor i vrijeme korištenja te visinu naknade za korištenje, ako je korištenje uz naknadu.

35. Prema članku 162. stavak 1. ZAPSP/03, naknada odnosno cijena za korištenje predmeta zaštite, kao i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite, utvrđuju se prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite. Prema stavku 2. tog članka, ako naknada odnosno cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka, ista se plaća prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

36. Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 233. stavak 1. i 2. te člankom 235. stavak 1. i 2. ZAPSP/21.

37. Prema tome, tužitelj kao organizacija koja ima odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ovlaštena je davati odobrenje za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava te je ujedno ovlaštena i naplaćivati naknadu za njihovo korištenje. S tim u svezi napominje se da postoji zakonska presumpcija da tužitelj štiti cjelokupni svjetski glazbeni repertoar, odnosno da kolektivno zastupa sve domaće i svjetske izvođače, osim onih koji su izričito obavijestili tužitelja da nisu u sustavu kolektivne zaštite (članak 157. stavak 5. ZAPSP/03, odnosno članak 224. stavak 6. ZAPSP/21). Tuženik nije tvrdio, a niti dostavio dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da isti koristi glazbu onih autora za koje se ne plaća naknada.

38. Isto tako, a sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, tuženik je prije početka korištenja predmeta zaštite bio dužan podnijeti tužitelju, kao udruzi za kolektivno ostvarivanje prava, zahtjev za davanje odobrenja javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela, a što tuženik očito nije učinio, jer isti u spis nije dostavio dokaz da je od tužitelja ishodio odobrenje za javno priopćavanje glazbenih djela u utuženom razdoblju. Tuženik je dakle koristio glazbena djela bez potrebnog odobrenja, a zbog čega postoji njegova obveza na plaćanje autorske naknade. Naime, obveza plaćanja dužne naknade za tuženika nastala je po samom zakonu (članak 13. stavak 3. ZAPSP/03, odnosno članak 26. stavak 3. ZAPSP/21) i to samom činjenicom javnog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava. Nastanak obveze vezan je uz činjenicu neovlaštenog korištenja, dakle bez potrebnog odobrenja.

39. U odnosu na tuženikovo javno korištenje autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava navodi se da je iz sadržaja naprijed navedenih zapisnika o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela razvidno da se u hotelu „Life“ u Rogoznici nalazi 19 soba sa 38 ležaja, dok se u hotel „Heritage hotel Life palace“ u Šibeniku nalazi 17 soba sa 34 ležaja, a koje sve sobe su opremljene tv prijemnicima koji su u funkciji i u kojim sobama su se u vrijeme kontrole i sastavljanja zapisnika nalazi gosti tih hotela. Činjenica da kontrolori nisu fizički ulazili u sobe, već su podatak o tome da se u sobama nalaze televizori dobili od djelatnika tuženika (osoba na recepciji), nije od utjecaja, imajući u vidu kategoriju ugostiteljskih objekata, za koje se podrazumijeva da imaju televizore. Uostalom, tuženik nije posebno osporavao činjenicu da su sobe opremljene tv prijemnicima, a niti je dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. S tim u svezi, navodi se da je po ocjeni ovog suda opće poznato da televizijski programi sadrže velik broj autorskih glazbenih djela koja su predmet zaštite, a hotelske sobe su po redovnom tijeku stvari dostupne širem krugu osoba, odnosno dostupne su javnosti. Upravo stoga, sama prisutnost tv prijemnika u sobama hotela predstavlja činjenicu koja upućuje na to da je došlo do povrede autorskih prava na način da su se autorska djela koja predstavljaju predmet zaštite priopćavala javnosti. Na to upućuje i sudska praksa, odnosno pravna stajališta zauzeta u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-4934/2024-2 od 29. svibnja 2025., broj Pž-1872/2025-2 od 29. svibnja 2025. i dr., kao i u presudi Suda EU u predmetu poslovni broj C-306/05 (SAGE v. Rafael Hoteles SA).

40. Nadalje, iz priloženih zapisnika je isto tako razvidno i da je prilikom svake od izvršenih kontrola u utuženom razdoblju u tuženikovom caffe baru hotela „Life palace“ u Šibeniku utvrđeno javno priopćavanje autorskih glazbenih djela.

41. S tim u svezi, navodi se da tužitelj, a sukladno članku 165.a ZAPSP/03 odnosno članku 241. ZAPSP/21, kao udruga za kolektivno ostvarivanje prava, može kontrolirati korištenje predmeta zaštite putem svojih ovlaštenih kontrolora, a što je u konkretnom slučaju tužitelj putem svoje službe i učinio provedenim kontrolama na terenu, o čemu su tužiteljevi kontrolori sastavili zapisnike. Nekih od dostavljenih zapisnika su potpisani od strane djelatnika tuženika u tim objektima, a čime je dodatno potvrđena vjerodostojnost tako sastavljenih zapisnika. U odnosu na navode tuženika da pojedini zapisnici o kontroli nisu potpisani od strane djelatnika tuženika, odnosno da zapisnici nisu potpisani od ovlaštenih osoba tuženika, ističe se da to po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na vjerodostojnost sastavljenih zapisnika o kontroli, jer bi u suprotnom vlasnici ugostiteljskih objekata koji odbijaju potpisati zapisnik mogli na taj način onemogućiti tužitelja u ostvarivanju njegovih prava, čime bi bili stavljeni u povoljniju pravnu poziciju od onih koji surađuju s kontrolorima. Uostalom, sadržaj sastavljenih zapisnika o izvršenoj kontroli u tuženikovim objektima potvrdili su u svojim iskazima i saslušani svjedoci ČČ i OČ, a čijim iskazima tuženik nije prigovorio niti ih je osporio.

42. Slijedom navedenog, a budući da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju javno priopćavao autorska glazbena djela u svojim objektima i to hotelu „Life“ u Rogoznici, hotelu „Heritage hotel Life palace“ u Šibeniku te caffe baru hotela „Life palace" u Šibeniku, za koje nije imao potrebno odobrenje, kao i obzirom na to da tuženik nije dokazao da je tužitelju platio dužnu naknadu za utuženo razdoblje to je stoga, a primjenom odredbi članka 179. u vezi s člankom 160. i 162. ZAPSP/03, odnosno članka 281. u vezi s člankom 233. i 235. ZAPSP/21, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo usvojiti i tuženika obvezati na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava. Budući da naknada nije utvrđena ugovorom, jer takav ugovor između stranka nesporno nije ni sklopljen, to je stoga tužitelj s pravom naknadu obračunao u skladu s odredbama članka 162. stavak 2. ZAPSP-a, odnosno članka 235. stavak 2. ZAPSP/21.

43. Sud je ocijenio da je tužitelj u konkretnom slučaju točno obračunao naknadu za korištenje predmeta zaštite. Ista se temelji na odredbama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj 80/92 i 1/97); Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih dijela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007).

44. Dakle, naknada koju je tuženik dužan platiti tužitelju za javno priopćavanje predmeta zaštite za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 8.017,52 EUR (60.407,99 kn), određena je odgovarajućom primjenom pojedinih tarifnih brojeva iz Pravilnika koji su navedeni u tužbi i uz nju dostavljeni u spis, a koji tarifni brojevi odgovaraju karakteristikama, kapacitetu i radnom vremenu predmetnih objekata tuženika.

45. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 8.017,52 EUR teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog iznosa mjesečne naknade pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak. 2. ZOO-a za ostale odnose. Obračuni naknade za javno korištenje glazbe dospijevaju najkasnije do posljednjeg dana razdoblja na koje se odnose, iz čega je razvidno da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznose pojedinih mjesečnih obračuna naknade od dana nakon, odnosno od prvog dana u sljedećem mjesecu do isplate, a kako je to tužitelj i zatražio. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

46. Vezano za tužiteljev zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva, ističe se da je isti usvojen u smislu odredbi članka 177. ZAPSP/03, a kojim odredbama je propisano da nositelj autorskog i srodnih prava čije je pravo povrijeđeno, može zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve ili slične povrede i ubuduće, a da bi ostvario to svoje pravo, dovoljno je da se pozove na njega i dokaže da ga tuženik uznemirava. Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 279. ZAPSP/21. S obzirom na to da je sud u postupku utvrdio da je tuženik povrijedio autorska i srodna prava koja tužitelj štiti, na temelju navedenih zakonskih odredbi sud je tuženiku zabranio daljnju povredu autorskih i srodnih prava.

47. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

49. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 24. lipnja 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 26. listopada 2022., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 23. ožujka 2023. i 27. siječnja 2026. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 400 bodova, odnosno 800,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 63,31 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 63,31 EUR, a sve to u smislu odredbi Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.126,62 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

50. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 14. travnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis