REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-649/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice IJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti punomoćnika tuženika i rasprave održane 14. travnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu br. Dodatka 623/05, solemniziranog po Javnom bilježniku Miroslavu Bračunu OU- 1606/2005, sklopljenog između AJ, čiji je nasljednik temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-305/24 od 10. travnja 2024., tužiteljica IJ iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, a koja u čl. 3. glasi “ …73.816,00 chf ( slovima: sedamdesettritisućeosamstošesnaestšvicarskih franaka)... promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., ... sve u kunskoj protuvrijednsoti na dan plaćanja."; odredba dijela članka 4. koja glasi: " ...u kunskoj protuvrijednosti 611,74 CHF (slovima: šestojedanaest i 74/100 švicarskih franaka) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

odredba dijela članka 9. točka G: "Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d., doneseni 06. srpnja 1999. godine s kojim su ugovorne strane upoznate i pristaju na njihovu primjenu."

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, tužiteljici IJ iz [adresa] (zakonskoj nasljednici pokojnog UJ), isplatiti iznos 13.130,02 eura (slovima: )

na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 4,5% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- 0,07 eura počevši od 02.12.2005.

- 24,07 eura počevši od 02.11.2007.

- 24,21 eura počevši od 02.12.2007.

- 24,15 eura počevši od 02.01.2008.

- 24,47 eura počevši od 02.02.2008.

- 49,13 eura počevši od 02.03.2008.

- 49,63 eura počevši od 02.04.2008.

- 48,01 eura počevši od 02.05.2008.

- 47,37 eura počevši od 02.06.2008.

- 47,84 eura počevši od 02.07.2008.

- 46,64 eura počevši od 02.08.2008.

- 46,62 eura počevši od 02.09.2008.

- 47,13 eura počevši od 02.10.2008.

- 50,99 eura počevši od 02.11.2008.

- 47,84 eura počevši od 02.12.2008.

- 50,91 eura počevši od 02.01.2009.

- 51,16 eura počevši od 02.02.2009.

- 51,17 eura počevši od 02.03.2009.

- 50,43 eura počevši od 02.04.2009.

- 50,15 eura počevši od 02.05.2009.

- 49,12 eura počevši od 02.06.2009.

- 48,19 eura počevši od 02.07.2009.

- 63,77 eura počevši od 02.08.2009.

- 64,19 eura počevši od 02.09.2009.

- 63,51 eura počevši od 02.10.2009.

- 62,85 eura počevši od 02.11.2009.

- 64,44 eura počevši od 02.12.2009.

- 63,97 eura počevši od 02.01.2010.

- 64,54 eura počevši od 02.02.2010.

- 64,01 eura počevši od 02.03.2010.

- 68,37 eura počevši od 02.04.2010.

- 65,78 eura počevši od 02.05.2010.

- 66,12 eura počevši od 02.06.2010.

- 94,29 eura počevši od 02.07.2010.

- 87,87 eura počevši od 02.08.2010.

- 111,92 eura počevši od 02.09.2010.

- 99,24 eura počevši od 02.10.2010.

- 89,70 eura počevši od 02.11.2010.

- 107,82 eura počevši od 02.12.2010.

- 125,37 eura počevši od 02.01.2011.

- 112,64 eura počevši od 02.02.2011.

- 114,51 eura počevši od 02.03.2011.

- 105,37 eura počevši od 02.04.2011.

- 108,20 eura počevši od 02.05.2011.

- 139,27 eura počevši od 02.06.2011.

- 143,63 eura počevši od 02.07.2011.

- 172,81 eura počevši od 02.08.2011.

- 160,45 eura počevši od 02.09.2011.

- 141,17 eura počevši od 02.10.2011.

- 9.574,91 eura počevši od 28.10.2011.

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, tužiteljici IJ iz [adresa] naknaditi parnične troškove u iznosu 3.942,26 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od 14. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica IJ iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 eura.

V. Odbija se tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice IJ iz [adresa], od 27. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj, pokojni AJ je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da su tužitelj pokojni AJ i tuženik ugovorom o namjenskom kreditu broj 328/04 ugovorili kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 eura po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ugovor je sklopljen na vrijeme od 15 godina. 31. listopada 2005. stranke zaključuju Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu broj 623/05 u kojem utvrđuju da su zaključili Ugovor od 31. svibnja 2004., da je kreditor stavio na raspolaganje korisniku kredita namjenski kredit u iznosu od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednost. Člankom 2 Dodatka stranke mijenjaju valutnu klauzulu na način da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita i redovnu kamatu platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja. Člankom 3 dodatka stranke su ugovorile kredit u kunskoj protuvrijednosti od 73.816,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Člankom 4 definirani su mjesečni anuiteti otplate, koji iznose 611,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Temeljem navedenog Dodatka ugovoru tužitelju je isplaćen novčani iznos od 351.129,41 kn. Presudom Trgovačkoj suda u Zagrebu P-1401/12 od 5.7.2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/178 od 14.6.2018. donesenom u kolektivnom sporu vođenom između tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i poslovnih banaka među kojima je i ovdje tužena banka, utvrđeno je da su poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditima na način da je ugovorna valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je prilikom izračuna anuiteta kredita koji su plaćeni računao obvezu tužitelja u iznosu protuvrijednosti iznosa anuiteta u CHF prema srednjem tečaju koji je vrijedio na dan plaćanja anuiteta. Na ovaj način je došlo do značajnih povećanja iznosa anuiteta po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu. tuženik je tužitelju izdao Prijepis rekonstrukcije prometa po kreditu u CHF zaključno s danom 27. listopada 2011. kada je tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti. Tuženik je za vrijeme otplate kredita povećavao kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% što je uzrokovalo zajedno s povećanjem tečaja CHF značajno povećanje anuiteta. Kako su pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH utvrđene ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditiranju koji su sklapani u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sukladno odredbama članka 1111. članka 1115 i članka 1046 ZOO-a. Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu preplaćenih iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun, vrijednost predmeta spora te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Nastavno ističe prigovor zastare. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (VSHR Rev-421/92 od 26. lipnja 19912. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/12 od 6. veljače 2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Što se tiče valutne klauzule, ista je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može niti valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Tečaj CHF prema EUR/DEM a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio stabilan. Činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF. Tako je jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružitiključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva.

3. Uređen tužbeni zahtjev tužitelj pokojni AJ je postavio podneskom od 8. veljače 2023. i naveo da potražuje iznos od 12.257,97 eura ukupno i za preplatu po valutnoj klauzuli i po kamatnoj stopi, dakle prema postavljenom tužbenom zahtjevu od 10. lipnja 2019., a ne prema nalazu i mišljenju vještaka.

4. Ovaj sud je 27. listopada 2023. broj P-824/2019 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je iz iskaza tužitelja bilo utvrđeno da je sredstva dobivena kreditom iskoristio za kupnju dva stana, u [adresa] od kojih su napravljeni su apartmani koje je iznajmljivao.

5. Rješenjem ovog suda broj P-824/2019-53 od 23. travnja 2024. je određen prekid postupka jer je tužitelj AJ umro **.**.2024.

6. Nastavak postupka je određen rješenjem broj P-824/2019-55 od 9. siječnja 2025. i na mjesto pokojnog UJ je stupila supruga IJ.

7. Presuda ovog suda je ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-717/2025-2 od 30. rujna 2025.

7.1. U skladu sa naputkom iz II-stupanjske odluke pokojni AJ je sklopio pravni posao sa tuženikom bankom kao davateljem kredita kao potrošač i tužbeni zahtjev tužiteljice valja cijeniti u tom smislu tj. ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva imajući u vidu da se radi o potrošačkom ugovoru.

8. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 27. veljače 2026., prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka predložila je tužiteljica da se obveže tuženika na isplatu ukupno iznosa od 13.130,02 eura radi preplate po valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao isplatu iznosa od 12.257,95 eura, pa je podneskom od 27.veljače 2026. u kojem je naveo da potražuje isplatu iznosa od 13.130,02 eura tužitelj izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U svezi navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja i dozvolio preinaku tužbe.

10. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu iz kojeg je vidljivo da je zaključen 31. svibnja 2004. na iznos od 50.000,00 Eura, s kamatom od 7,49 u roku od 5 godina fiksnom i da je rok otplate kredita 15 godina, a namjena kredita je kupnja stana (str. 7 do 10 spisa). Uvidom u Dodatak ugovora o namjenskom kreditu je vidljivo da je isti sastavljen 31. listopada 2005. i u čl. 2 je navedeno da ugovorene stanke , tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sporazumno mijenjaju valutu iz eura u CHF (str. 12 do 14 spisa). Uvidom u podatke o kamati je vidljivo da je ista od 31. listopada 2005. do 1. srpnja 2011 promijenjena 7 puta (str. 16 puta). Saslušan je tužitelj kao stanka u svrhu dokazivanja, svjedok TJ je dala svoj iskaz i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.

10.1. Iz iskaza tužitelja pokojnog UJ utvrđeno je da je zaključio Ugovor za kupnju dva stana, u [adresa], napravljeni su apartmani koje je iznajmljivao. Osobno je vratio sve rate kredita. Nije imao registriranu firmu za iznajmljivanje apartmana, nego ga je iznajmio firmi koja se bavi iznajmljivanjem apartmana. Zarađivao je od toga, ostvarivao je prihode. Kredit nije bio u konverziji. Nije mu bilo objašnjeno, prilikom zaključenja Ugovora što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, bilo je uzmi ili ostavi. Podigao je kredit u eurima, onda mu je bilo objašnjeno da je povol jniji kredit u CHF pa je taj kredit prebacio u kredit u CHF. Po struci je elektrotehničar, tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete, niti on niti osoba u banci nisu mogli ništa mijenjati u Ugovoru, on je bio već sastavljen. Ne zna da li je bilo posebnog govora o valutnoj klauzuli. Ne zna kakva je kamatna stopa bila ugovorena, fiksna ili promjenjiva. Nikada nije živio u stanovima koje je kupio. Kada je prodao jedan stan od ta dva, onda je zatvorio kredit za kupnju drugog stana.

10.2. Iz iskaza svjedoka TJ je utvrđeno da je 2004. bila djelatnica Zagrebačke banke, radila je na poslovima osobnog bankara, ne sjeća se koje su valute bile u ponudi tada od strane banke. Kao osobni bankar nije mogla niti na koji način mogla utjecati na navode u ugovoru o namjenskom kreditu, jedino što je mogla upisati je ime klijenta, njegove osobne podatke, iznos kredita i dužina otplate kredita, a sve ostalo je bio obrazac koji je već bio sastavljen. Strankama je objašnjavala kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije objašnjavala kako se formira kamatna stopa. Stranke su mogle birati valutu kredita i rok otplate kredita. Ne sjeća se tužitelja i ugovora sklopljenog s tužiteljem. Kamatna stopa, odnosno visina kamatne stope je bila zadana već u ugovoru o kreditu. Odluka bila na klijentu i nikoga nije nagovarala na CHF. Klijent odnosi ugovor javnom bilježniku, za stambene kredita ima rok od 6 mjeseci za potpis. Nije bila praksa banke da samoinicijativno poziva klijente na sklapanje dodatka ugovoru kako bi se smanjila kamatna stopa. Sve je bilo na inicijativu klijenta. Dodatak se sklapa na osnovu onoga što klijent želi.

10.3. Vještak Mirna Tot Nužda je u nalazu i mišljenju navela da je između kreditora –tuženika i korisnika kredita - tužitelja sklopljen Ugovor o kreditu 31. svibnja 2004. u iznosu od 50.000,00 EUR-a. 31. listopada 2005. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu kojim ugovorne strane sporazumno mijenjaju valutnu klauzulu u kojoj je izražen iznos kredita i redovnu kamatu tako da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Ugovorena kamatna stopa iznosi 4,90%, godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke. Iznos kredita prenesen u otplatu bio je 73.553,87 CHF. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to od 1. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. kamata je bila 5,5%, od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2009. 6,30%, od 1. srpnja 2009. do 30. travnja 2010. je bila 6,80%, od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2010. kamata je bila 6,55%, od 1. studenog 2010. do 30. lipnja 2011. 6,00% te od 1. srpnja do 27. listopada 2011. 5,75%. Vještačenje je provedeno za razdoblje otplate kredita od dana sklapanja Dodatka ugovora o kreditu kojim je izmijenjena valutna klauzula, odnosno nedospjela glavnica kredita je iz valute euro promijenjena u valutu CHF. Prema Dodatku Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa od 4,90% koja se obračunavala na narednih 24 anuiteta. U daljem razdoblju otplate kredita, Banka je više puta mijenjala kamatnu stopu na predmetni kredit tako da se do konačne otplate kredita obračunavala kamatna stopa viša od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 2.414,54 eura. Više plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 10.714,48 eura. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 1.027,76 eura. Ukupan iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF za utuženo razdoblje iznosi 13.130,02 eura Razlika po osnovi valutne klauzule posebno se utvrđuje na glavnicu, a posebno na kamatu iz razloga što i banka obveze po kreditu knjiži posebno po osnovi glavnice, a posebno po osnovi kamate. Podneskom od 7. lipnja 2023. vještak je dostavila sudu nalaz i mišljenje u eurima, s obzirom na promjenu valute u RH od 1. siječnja 2023.

10.4. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

11 . Na temelju tako provedenog dokaznog postupka su je odlučio kao u izreci presude.

12 . Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je između tuženika kao kreditora i pokojnog AJ kao korisnika kredita bio sklopljen Ugovor o kreditu 31. svibnja 2004. u iznosu od 50.000,00 EUR-a,

- je 31. listopada 2005. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu kojim ugovorne strane sporazumno mijenjaju valutnu klauzulu u kojoj je izražen iznos kredita i redovnu kamatu tako da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

- ugovorena kamatna stopa iznosi 4,90%, godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke. Iznos kredita prenesen u otplatu bio je 73.553,87 CHF.

- je kredit bio namjenski za kupnju dva stana koji su iznajmljivani kao apartmani u [adresa] i iz kojih je tužitelj ostvarivao prihod,

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji,

- je po vještaku utvrđena ukupno preplata i radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u iznosu od 13.130,02 eura

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P -1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i promjenjiva kamatna stopa, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odlukom prednika tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane prednika tuženika kao kreditora,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri , unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik objasnio tužitelju niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. To je utvrđeno ka nesporno i iz iskaza svjedoka TJ, djelatnice tuženika u vrijeme sklapanja ugovora koja je radila je na poslovima osobnog bankara, i koja je u svom iskazu navela da ona kao osobni bankar nije mogla niti na koji način mogla utjecati na navode u ugovoru o namjenskom kreditu, jedino što je mogla upisati je ime klijenta, njegove osobne podatke, iznos kredita i dužina otplate kredita, a sve ostalo je bio obrazac koji je već bio sastavljen.

13. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici kao zakonskoj nasljednici pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa pokojnog AJ, pa prigovori tuženika nisu osnovani.

14. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

14.1. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 10.lipnja 2019.

14.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 10. lipnja 2019.

15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

11. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i prednika tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) rata kredita, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

16. Tuženik je kao banka kreditor, bio je dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

17. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao pokojnom tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka. Tužiteljica je kao zakonska nasljednica pokojnog tužitelja, za kojeg je utvrđeno da je potrošač presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-717/2025-2 od 30.rujna 2025., aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

18. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelj ici kao zakonskoj nasljednici pokojnog potrošača koji je i bio tužitelju ovom predmetu AJ platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

19. Podređenost prednika tužiteljice koji je sklopio Ugovor o kreditu proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

20. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspijela sa zahtjevom.

21. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT) Priznat je i trošak sastava zahtjeva prije podnošenja tužbe od 20. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 32 OT), priznat je trošak sastava obrazloženog podneska od 14. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 3. veljače 2022. je priznat u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT). Trošak sastava ostalog podnesaka od 28. travnja 2022. je priznat u iznosu od 50,00 eura jer tim podneskom tužitelj izvješćuje sud o tom da je uplatio predujam (tbr. 8.t.4. OT). Trošak zastupanja na ročištu 13. listopada 2022. je priznat u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT). Tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura u kojem tužitelj nije nakon nalaza i mišljenja vještak je postavio tužbeni zahtjev prema istom nego prema onom koji je postavio u tužbi samo s promijenjenom valutom. Priznat je i trošak zastupanja na ročištu održanom 9. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (str. 9.t.1OT). Trošak zastupanja na ročištu držanom 14. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), priznat je i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 27. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT). Sud je rješenjem od 27. listopada 2023. pozvao tužitelja na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 169,03 eura (str. 321 spisa) koju tužitelj nije platio nego je uložio prigovor na to rješenje 27. listopada 2023. za koji potražuje naknadu u iznosu od 100,00 eura. Ovaj sud je rješenjem broj P-824/2019-46 odbio prigovor tužitelja na rješenje o plaćanju sudske pristojbe jer po ocjeni ovog suda tužitelj nije bio potrošač budući da je stanove koje kupio koristio za iznajmljivanje kao apartmane i ostvario od njih zaradu (str. 358). Međutim stav ovog suda je bio pogrešan što je vidljivo iz drugostupanjske odluke pa je tužitelju priznat i trošak sastava prigovora na rješenje pristojbi u iznosu od 100,00 eura i trošak sastava žalbe protiv rješenja 14. studenog 2023. u iznosu o 100,00 eura. Priznat je i trošak sastava žalbe protiv presude od 3. studenog 2023. u iznosu od 250,00 eura (tbr. 10.t.1. OT) jer je tužitelj uspio s istom. Priznat je i trošak sastava podneska od 27. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura jer je njime postavljen konačan tužbeni zahtjev (tbr. 8.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 27. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1 OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 14. travnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3. OT) Pripadajući porez iznosi 675,00 eura. Predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 398,17 eura. Pristojba na tužbu je plaćena u iznosu od 169,09 eura. Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 3.942,26 eura.

22. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 14. travnja 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

23. Nije priznat trošak sastava podneska od 18. listopada 2019. iznosu od 200,00 eura jer u njemu nisu naveden činjenice koje su bitne za odluku ovom postupku, nije također prizna niti trošak sastava podneska od 13. rujna 2021. u iznosu od 200,00 eura jer u istom nisu naveden činjenice bitne za odluku ovom predmetu. Nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 31. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura je sve što je navedeno u tom podnesku moglo je biti navedeno i na ročištu i nije bilo potrebe za sastavom tog podneska. Nije priznat trošak sastava podneska od 28. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura jer se u njemu samo obrazlaže prethodno objavljen stav VSRH u svezi zastare, pa i nije bilo potrebe za sastavom tog podneska. Nije priznat trošak sastava podneska od 19. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura jer se u nju samo ponavljaju već istaknuti navodi, pa i nije potrebe za sastavom istog. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura u žalbenom postupku jer nije niti na koji način utjecao na odluku. Ukupno tužiteljici nije priznat trošak u iznosu od 1.200,00 eura i tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu istih kao neosnovan, kako je to i navedeno u toč. IV. izreke presude, a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u cijelosti jer isti nije osnovan, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku.

24. Tuženik je bio predložio da se provede financijsko vještačenje na okolnosti da li bi bilo preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u slučaju da se tijekom otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,49% , a sud je odbio taj prijedlog je se ne može tijekom postupka nešto pretpostavljati "što bi bilo da je bilo", nego se tijekom postupka na temelju utvrđeno činjeničnog stanja donosi odluka.

25 U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

Slavonski Brod, 14. travnja 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.