Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-240/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIKA DOMAGOJA MUŽIĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Starčevićeva 13, Split, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Granić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB OMIŠ, OIB: 53905164223, Četvrt Ribnjak 2, Omiš, kojeg zastupa punomoćnik Emil Šeparović, odvjetnik iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Bruna Perkovića i punomoćnika tuženika Emila Šeparovića, na ročištu za objavu presude 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv- 255/2021 od 5. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB OMIŠ, OIB: 53905164223, da u roku od 8 (osam) dana namiri novčanu tražbinu tužitelja ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kuna[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv-255/2021 od 5. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB OMIŠ, OIB: 53905164223, da u roku od 8 (osam) dana namiri novčanu tražbinu tužitelja ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.839,87 eura / 13.862,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. ZOO-a odnosno sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, te u dijelu kojim zahtijeva isplatu zateznih kamata, po stopi višoj od one određene točkom I. izreke ove presude, pa se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv-255/2021 od 5. svibnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB OMIŠ, OIB: 53905164223, da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2021. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB OMIŠ, OIB: 53905164223, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.691,49 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. lipnja 2021. javnom bilježniku Zrinki Milić- Štrkalj u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 15.112,50 kuna / 2.005,77 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018. pa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv-255/2021 od 5. svibnja 2021., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-539/2021 od 3. rujna 2021. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine. Navodi kako je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-363/2015, a koji da je okončan pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-526/2017 od 4. travnja 2018., te da su utvrđeni troškovi odvjetnika iz navedenog postupka.

4. Tužitelj da je tuženiku dostavio specifikaciju cjelokupnih troškova nastalih u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-363/2015, i to u iznosu od 22.250,00 kuna. Naveo je da je člankom 18. Zakona o odvjetništvu propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom, te da je tada važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.; dalje: Tarifa/12) propisano da ukoliko nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta o načinom plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku pojedinačnu radnju od trenutka kada je ta radnja obavljena.

5. Nadalje, ističe kako se tužitelj i tuženik nisu sporazumjeli da će se naknada za rad odvjetnika obračunati po okončanju spora. Stoga da je tužitelj mogao zahtijevati isplatu od dana kada su te radnje obavljene, a radi čega da je protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Nadalje, u odnosu na sve radnje navedene u specifikaciji tužitelja tuženik obrazlaže početak tijeka zastarnog roka te naglašava kako je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnesen 26. ožujka 2021. pa da je razvidno kako je nastupila zastara prava na naplatu gotovo svih obavljenih radnji tužitelja.

6. Tužitelj se podneskom od 20. rujna 2021. (stranice 26-28 spisa) očitovao na navode tuženika, te izjavio kako osporava kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare. Ističe da su se tužitelj i tuženik sporazumjeli da će se nagrada za obavljanje odvjetničkih usluga isplatiti tužitelju po okončanju postupka, odnosno nakon posljednje objavljene radnje u postupku, a što da je bila i uobičajena praksa pri zastupanju Centra za socijalnu skrb.

7. Tužitelj da je na ime troškova zastupanja u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-363/2015 izdao ukupno tri računa i to: račun broj 27/OU1/1 od 7. rujna 2018. (4.800,00 kn + PDV); račun broj 29/OU1/ 1 od 21. rujna 2018. (5.360,00 kn + PDV) i račun broj 30/OU1/1 od 21. rujna 2018. (12.090,00 kn+ PDV). Tuženik da je račune broj 27/OU1/1 i 29/OU1/1 dobrovoljno podmirio, pa da je već na taj način priznao osnovanost tražbine tužitelja.

8. Nadalje, tužitelj navodi kako se troškovi postupka u većini slučajeva naplaćuju upravo pri okončanju postupka, osobito u predmetima koji traju godinama, a što da je i u ovoj pravnoj stvari bio slučaj. Tražbina tužitelja da je dospjela danom obavljanja posljednje radnje u postupku, a što je bilo podnošenje odgovora na žalbu 8. lipnja 2017., pa da stoga nema govora o zastari predmetnog potraživanja.

9. Tužitelj i tuženik su u daljnjem tijeku postupka i dalje ustrajali u svojim navodima.

10. Ovaj sud je nakon provedenog postupka, presudom poslovni broj Povrv- 539/2021 od 23. svibnja 2023., ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv-255/2021 od 5. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu tužitelju u iznosu od 15.112,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 7. listopada 2018. pa do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke navedene presude naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 647,15 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2023. pa do isplate, dok je zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 414,76 eura odbijen kao neosnovan.

11. Povodom tužiteljeve žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2977/2023 od 16. lipnja 2025. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-539/2021-24 od 23. svibnja 2023. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 647,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. svibnja 2023. do isplate, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju je drugostupanjski sud istaknuo kako punomoćnik stranke ima pravo na naknadu za izvršene odvjetničke usluge, kao i da ugovorni odnos o zastupanju između punomoćnika i njegovog klijenta postoji, neovisno o odluci suda o visini i naknadi parničnog troška u parnici u kojoj je tužitelj zastupao tuženika. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o poduzetim radnjama tužitelja kao punomoćnika stranke, a koje su predmet zahtjeva. U odnosu na istaknuti prigovor zastare upućen je prvostupanjski sud na zauzeta pravna shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-383/2023 od 10. travnja 2024. Također, glede eventualnog sporazuma o načinu plaćanja (na kraju postupka ili ne) između stranaka da je potrebno ispitati ocjenom dokaza i utvrditi postoji li ili ne postoji usmeno sklopljeni sporazum među strankama.

12. U ponovljenom postupku predmet je dobio novi poslovni broj Povrv-240/2025.

13. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

14. Budući da je u ovoj pravnoj stvari riječ o sporu male vrijednosti sud je u točkama II. do V. izreke rješenja poslovni broj Povrv-539/2021 od 3. rujna 2021. upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje: ZPP/19).

15. Naime, člankom 461.a stavkom 3. ZPP/19 propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 6. propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti i predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. Nadalje, stavkom 7. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. sud neće uzeti u obzir.

16. Na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 11. svibnja 2022. tužitelj je kao dokaz svojim tvrdnjama dostavio u spis e-mail korespondenciju (stranice 76-77 spisa), a identične isprave tužitelj je ponovno dostavio i na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. travnja 2023. (stranice 195-196 spisa). Međutim, budući da iz sadržaja dostavljenih isprava proizlazi da ih je tužitelj mogao dostaviti i ranije, to sud temeljem članka 461.a ZPP/19 nije izveo dokaz čitanjem navedenih isprava.

17. Nadalje, nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu za glavnu raspravu održanom 31. kolovoza 2022. tuženik dostavlja nove isprave (stranice 92- 97 spisa) kao dokaz svojim tvrdnjama. Budući da iz navoda tuženika iznesenih na navedenom ročištu proizlazi da je riječ o činjenicama i dokazima koje je tuženik mogao iznijeti i ranije, ovaj sud nije izveo dokaz čitanjem navedenih isprava.

18. Također, na ročištima za glavnu raspravu održanim 12. travnja 2023. i 13. ožujka 2026. tužitelj je predložio u svojstvu svjedoka saslušati NŠ, kao prethodnog ravnatelja tuženika, i osobu koja je sudjelovala u mogućem dogovoru stranaka, međutim, niti ovaj dokazni prijedlog sud nije uzeo u obzir budući da je prema ocjeni ovoga suda tužitelj i ovaj dokazni prijedlog mogao iznijeti ranije, sve sukladno članku 461.a ZPP/19.

19. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: računa broj 30/OU1/1 (stranica 6 spisa), specifikacije troškova od 21. rujna 2018. (stranica 15 spisa), dopisa tužitelja od 25. travnja 2017. (stranica 29 spisa), računa broj 29/OU1/1 (stranica 30 spisa), računa broj 27/OU1/1 (stranica 31 spisa), preslika isprava iz predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-294/2013 (stranice 98-115 spisa) i preslika isprava iz predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-363/2015 (stranice 116-178 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČŠ i zastupnice po zakonu tuženika MŠ.

20. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

21. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

22. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

23. Predmet ovog postupka bio je odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 2.005,77 eura / 15.112,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018. pa do isplate, na ime neplaćenog računa broj 30/OU1/1, a koji se odnosi na naknadu dijela pruženih odvjetničkih usluga u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr- 363/2015.

24. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, kao niti da je u navedenom postupku izvršio sve radnje pojedinačno navedene u specifikaciji troškova od 21. rujna 2018. (stranica 15 spisa).

25. Nije bilo sporno niti da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 363/2015 od 28. ožujka 2017. odbačena tužba tužiteljice LŠ protiv tuženika Centar za socijalnu skrb (točka I. izreke), te je obvezana tužiteljica LŠ naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.312,50 kn. Također, nije bilo sporno niti da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-526/2017-5 od 4. travnja 2018. djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena žalba tužiteljice, i to na način da je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 363/2015 od 28. ožujka 2017. potvrđeno u točci I. izreke u cijelosti te u pobijanom dijelu točke II. kojim je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.656,25 kn. Navedeno rješenje je preinačeno u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku dosuđena naknada parničnog troška preko iznosa od 12.656,25 kn i zahtjev tuženika je u tom pobijanom dijelu odbijen kao neosnovan.

26. Nije bilo sporno da su rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 526/2017-5 od 4. travnja 2018., obuhvaćene i tuženiku dosuđene gotovo sve radnje pojedinačno navedene u specifikaciji troškova tužitelja od 21. rujna 2018. (stranica 15 spisa). Međutim, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 526/2017-5 od 4. travnja 2018. tuženiku nije priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 19. prosinca 2012. i za sastav odgovora na žalbu, iako su i ove radnje nesporno poduzete od strane tužitelja kao punomoćnika tuženika u navedenom parničnom postupku.

27. Nadalje, nije bilo sporno niti da je tužitelj radi naknade pruženih odvjetničkih usluga zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015 tuženiku ispostavio tri računa, i to: račun broj 27/OU1/1 od 7. rujna 2018. (na iznos od 4.800,00 kn + PDV); račun broj 29/OU1/ 1 od 21. rujna 2018. (na iznos od 5.360,00 kn + PDV) i račun broj 30/OU1/1 od 21. rujna 2018. (na iznos od 12.090,00 kn+ PDV).

28. U postupku nije bilo sporno ni da je račune broj 27/OU1/1 i 29/OU1/1 tuženik platio, dok je račun broj 30/OU1/1 od 21. rujna 2018. ostao nepodmiren.

29. Međutim, u postupku je bilo sporno jesu li stranke postigle usmeni sporazum o načinu plaćanja naknade za pružene odvjetničke usluge na način da se ukupna naknada podmiri po okončanju postupka, ili je dogovor bio da se naknada za ove usluge plaća nakon svake obavljene radnje u postupku. Posljedično tome, bilo je sporno i je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

30. U postupku je bila sporna i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li stranke ugovorile visinu naknade i nagrade za pružanje odvjetničkih usluga ili je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za svaku pruženu odvjetničku uslugu bez obzira na uspjeh u sporu.

31. Nadalje, bilo je sporno i je li tuženik izvršenim uplatama po računima 27/OU1/1 i 29/OU1/1, u ukupnom iznosu od 12.700,00 kuna, u cijelosti podmirio naknadu tužitelju za poduzete odvjetničke radnje u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015.

32. Posljedično tome, u ovom postupku je bilo sporno je li tuženik dužan platiti tužitelju preostali iznos od 2.005,77 eura / 15.112,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018. do isplate, na ime neplaćenog računa broj 30/OU1/1, a koji se odnosi na naknadu dijela pruženih odvjetničkih usluga u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015.

33. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare i posljedice zastare (gubitak prava zahtijevati ispunjenje obveze), sud je prvenstveno odlučio o prigovoru zastare.

34. Člankom 214. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Člankom 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

35. Člankom 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

36. Nadalje, člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

37. Dakle, za ocjenu je li nastupila zastara predmetne tražbine bilo je potrebno utvrditi trenutak početka tijeka zastare.

38. Prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-383/2023 od 10. travnja 2024., a koja pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, stranke mogu ugovoriti dospijeće nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika i time odrediti početak zastare. Međutim, ako takvog sporazuma nema tražbina odvjetnika dospijeva za svaku pojedinu radnju koju je poduzeo od trenutka njezinog poduzimanja i tada počinje teći zastara u smislu odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a.

39. Tužitelj je tijekom cijelog postupka tvrdio kako je s tuženikom postigao usmeni sporazum da će mu naknadu i nagradu za pružene odvjetničke usluge u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015 podmiriti po okončanju postupka, a koje tvrdnje i ovaj sud ocjenjuje istinitim.

40. Naime, postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, pravomoćno je okončan rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-526/2017-5 od 4. travnja 2018.

41. Tek nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, tužitelj prvi put ispostavlja račune za zastupanje u navedenom parničnom postupku.

42. S obzirom na to da je tuženik račune broj 27/OU1/1 od 7. rujna 2018. i broj 29/OU1/ 1 od 21. rujna 2018. podmirio, a da je tužitelj i ovdje utuženi račun broj 30/OU1/1 ispostavio istog dana (21. rujna 2018.), to ovaj sud zaključuje da je očigledno postojao sporazum između stranaka da će naknada i nagrada za pružene odvjetničke usluge u navedenom predmetu dospjeti po pravomoćnom okončanju postupka.

43. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovoga suda vjerovnik je imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek nakon 4. travnja 2018., kada zastara najranije može početi teći, pa s obzirom na to da je tužitelj predmetni postupak pokrenuo 11. lipnja 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj u Splitu, to je sud zaključio da u konkretnom slučaju nije proteklo zakonom propisano vrijeme od pet godina za nastup zastare.

44. Slijedom navedenoga, tuženikov prigovor zastare je neosnovan.

45. Nadalje, odlučujući o nastanku obveze tuženika da isplati utuženi novčani iznos tužitelju, odnosno odlučujući o postojanju i visini tražbine tužitelja, ovaj sud je izveo dokaz čitanjem vjerodostojne isprave – računa broj 30/OU1/1 (stranica 6 spisa), te utvrdio da je isti izdan 21. rujna 2018., na ime tuženika za iznos od 15.112,50 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 6. listopada 2018. Nadalje, iz navedenog računa proizlazi da je ispostavljen radi naplate dijela troškova zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015.

46. Čitanjem specifikacije troškova od 21. rujna 2018. (stranica 15 spisa) ovaj sud je utvrdio da je u istoj naveden popis svih odvjetničkih radnji koje je tužitelj izvršio u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr- 363/2015, te da je ovom specifikacijom zaračunata naknada u ukupnom iznosu od 22.250,00 kuna bez PDV-a.

47. Čitanjem računa broj 29/OU1/1 (stranica 30 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 21. rujna 2018., na ime tuženika za iznos od 6.700,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 6. listopada 2018. Iz navedenog računa proizlazi da je ispostavljen radi naplate dijela troškova zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015.

48. Čitanjem računa broj 27/OU1/1 (stranica 31 spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti izdan 7. rujna 2018., na ime tuženika za iznos od 6.000,00 kuna, kao i da je ovaj račun dospio na naplatu 7. rujna 2018. Iz navedenog računa proizlazi da je ispostavljen radi naplate dijela troškova zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015.

49. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. travnja 2023. saslušan je tužitelj, odvjetnik ČŠ (stranice 191-193 spisa). Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je između njega i tuženika postojao sporazum u pogledu plaćanja naknade za pružene odvjetničke usluge u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr- 363/2015. Tužitelj je istaknuo kako je s tuženikom postojao dogovor da se pružene usluge fakturiraju na kraju postupanja što je uključivalo pravomoćno okončan spor u korist centra ili štićenika, te da je postojao dogovor da se troškovi glede parničnog postupka Pr-363/2015 podijele u nekoliko dijelova. Tužitelj je pojasnio kako su za pružene odvjetničke usluge u navedenom predmetu izdana tri računa, a da je jedan od njih predmet ovog parničnog postupka. Inače da je postojala praksa između stranaka da se ovisno o situaciji nakon pruženih usluga, odvjetničke usluge plaćaju obročno ili da se pak računi podijele na dijelove. Tužitelj je naveo i da s tuženikom nije sastavio nikakav pisani dokument glede sporazuma o načinu plaćanja odvjetničkih usluga.

50. Na istom ročištu saslušana je i MŠ, zaposlena na radnom mjestu vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika. U svom iskazu navela je kako je postala ravnateljica tek 2013., odnosno nakon pokretanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, pa je naglasila da bi eventualni sporazum između tužitelja i tuženika glede načina plaćanja naknade za pružene odvjetničke usluge, ukoliko je i postojao, bio sklopljen s prethodnim ravnateljem NŠ. Glede naknade za pružene odvjetničke usluge navela je kako iste nije podmirivao tuženik nego ministarstvo koje je odlučivalo jesu li ti troškovi opravdani ili ne. Nadalje je navela kako je u konkretnom slučaju išao zahtjev ministarstvu, međutim, da je isti odbijen, a o čemu je i tužitelj imao saznanja jer mu je taj odgovor od ministarstva proslijeđen. Sada da odvjetnik Šeparović pruža usluge zastupanja tuženiku i da među njima postoji sporazum da se po obavljenoj usluzi ispostavi račun.

51. Ovaj sud prihvaća kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem nije proturječan s drugim spisu priloženim ispravama, dok iskaz zastupnice po zakonu tuženika ovaj sud nije posebno ocjenjivao budući da nije imala neposrednih saznanja o predmetu spora.

52. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj i tuženik su sklopili ugovor o nalogu, temeljem kojega se obvezuje i ovlašćuje tužitelj kao nalogoprimac poduzimati za račun tuženika kao nalogodavca poslove odvjetničkog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, te tužitelj ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

53. Naime, člankom 763. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je stavkom 2. istog članka propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Člankom 775. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

54. Ugovor o nalogu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani nalogoprimca sastoji se u tome da poduzme određene poslove za račun nalogodavca, dok je obveza nalogodavca da nalogoprimcu za poduzete poslove plati naknadu. Pravo nalogoprimca sastoji se u tome da od nalogodavca zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo nalogodavca da od nalogoprimca zahtjeva da poduzme određene poslove.

55. Nadalje, člankom 18. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021.) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

56. Također, prema Tbr. 39. toč. 1. Tarife/12 odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi, a ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu.

57. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju između stranaka nije bio zaključen poseban pismeni ugovor o visini nagrade i naknade za odvjetnički rad. Naime, iz iskaza tužitelja i ponašanja tuženika u vidu podmirenja izdanih računa nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, može se jedino izvesti zaključak da je između stranaka bio ugovoren način plaćanja odvjetničke usluge po ispunjenju naloga, odnosno po okončanju parničnog postupka u kojem je tužitelj zastupao tuženika, ali ne i da je između njih zaključen poseban ugovor o visini naknade.

58. Pored navedenoga, ugovor kojim se ugovara visina nagrade odvjetniku pravno je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi sukladno naprijed citiranoj odredbi Tbr. 39. Tarife/12.

59. Dakle, kako u konkretnoj pravnoj stvari takav ugovor nedvojbeno nije zaključen u pismenoj formi, to bi tužitelju s obzirom na to da je kao odvjetnik zaključio ugovor o nalogu sa tuženikom, visina naknade za njegov rad bila propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je na taj način, u smislu članka 775. ZOO-a, u konkretnoj pravnoj stvari potrebno utvrditi visinu naknade koja pripada tužitelju prema zaključenom ugovoru o nalogu.

60. Nadalje, Tbr. 48. toč 1. i 2. Tarife/12 propisano je da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Također, Tbr. 48. toč. 4. propisuje da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

61. Slijedom naprijed navedenoga, te budući da je postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015 postupak iz radnog odnosa, to se glede visine nagrade i naknade za odvjetnički rad, sukladno Tbr. 48. toč. 4. Tarife/12, ima primijeniti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/2004., 37/2005., 59/2007., dalje: Tarifa/04), a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira na to kada je postupak okončan.

62. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju poslovni broj Pž-2977/2023 od 16. lipnja 2025., u smislu da punomoćnik stranke ima pravo na naknadu za izvršene odvjetničke usluge, kao i da ugovorni odnos o zastupanju između punomoćnika i njegovog klijenta postoji, neovisno o odluci suda o visini i naknadi parničnog troška u parnici u kojoj je tužitelj zastupao tuženika.

63. Međutim, stajalište je ovoga suda da prilikom odmjeravanja visine naknade za izvršene odvjetničke usluge svakako treba uzeti u obzir nespornu činjenicu da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-526/2017-5 od 4. travnja 2018. pravomoćno odlučeno u odnosu na iste odvjetničke radnje koje tužitelj sada tužbom potražuje (izuzev radnje sastava podneska od 19. prosinca 2012. i sastava odgovora na žalbu), i to upravo prema visini naknade propisane Tarifom/04, a koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje.

64. Naime, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-526/2017-5 od 4. travnja 2018. naloženo je tužiteljici DŠ da tuženiku isplati naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 12.656,25 kuna, za slijedeće parnične radnje:

- sastav odgovora na tužbu,

- zastupanje na ročištima:

12. rujna 2013.,17. listopada 2013., 10. prosinca 2013., 5. veljače 2014., 3. travnja 2014., 12. siječnja 2015., 24. ožujka 2015., 28. srpnja 2015., 10. listopada 2016., 10. lipnja 2014., 26. svibnja 2015., 18. siječnja 2016., 6. srpnja 2016., 8. ožujka 2016. i 11. svibnja 2016.,

- sastav podnesaka:

od 10. rujna 2013., 9. svibnja 2014., 5. lipnja 2015., 21. travnja 2008., 17. prosinca 2012., 2. travnja 2014., te 5. srpnja 2016.

65. S obzirom na to da u postupku nije niti bilo sporno da je tužitelju na ime naknade pruženih odvjetničkih usluga, u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-363/2015, već isplaćena naknada u visini od 12.700,00 kuna / 1.685,58 eura, za radnje pojedinačno pobrojane točkom 64. obrazloženja, i to u visini naknade propisane Tarifom/04 koja se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, to je sud zaključio da predmetni tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu kojim potražuje naknadu za iste odvjetničke radnje, ali u iznosima višima nego što propisuje Tarifa/04.

66. Nadalje, dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje isplatu naknade za pruženu odvjetničku uslugu sastava podneska od 19. prosinca 2012. i sastava odgovora na žalbu, a za koje radnje tužitelju ranije nije isplaćena naknada, ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje djelomično osnovanim, i to u visini naknade propisane Tarifom/04.

67. Dakle, osnovano je potraživanje tužitelja za sastav podneska od 19. prosinca 2012. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife/04), kao i za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 10. toč. 2. Tarife/04), odnosno ukupno 1.000,00 kuna, a što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.250,00 kuna / 165,90 eura.

68. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 165,90 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2018., pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu u iznosu 1.839,87 eura valjalo ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

69. Također, na dosuđeni iznos glavnice ovaj sud je dosudio zatezne kamate na temelju članka 29. stavka 1. ZOO-a za ostale odnose, a budući da tužitelj kao odvjetnik nije trgovac, pa je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražio isplatu zatezne kamate po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata iz članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za odnose iz trgovačkih ugovora, valjalo odbiti kao neosnovan.

70. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

71. O troškovima ovršnog postupka trebalo je odlučiti ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, Broj: Su- IV-204/2017.), pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu poslovni broj Ovrv-255/2021 od 5. svibnja 2021. ukinut u dijelu kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovršnog postupka za iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2021. do isplate.

72. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

73. S obzirom na to da su obje parnične stranke postavile zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, ovaj sud je temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a odlučio da tužitelj nadoknadi sve troškove koje je tuženik imao, budući da je smatrao da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

74. Odluka suda o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

75. S obzirom na odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 139/2023; dalje: Tarifa/23) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 232 spisa), tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav podneska od 3. listopada 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife/23),

- zastupanje na ročištu održanom 11. svibnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife/23),

- zastupanje na ročištu održanom 31. kolovoza 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife/23),

- zastupanje na ročištu održanom 12. travnja 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife/23),

- sastav odgovora na žalbu od 7. lipnja 2023. 100 bodova (Tbr. 10/6 Tarife/23),

- zastupanje na ročištu održanom 13. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife/23),

- zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife/23),

odnosno ukupno 650 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife/23) iznosi 1.300,00 eura. Iznos od 1.300,00 eura uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tuženiku ukupno priznat iznos od 1.625,00 eura.

76. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.) priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,49 eura (Tbr. 1/1). Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.691,49 eura.

77. Tuženik ima pravo i na zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose.

78. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

79. Tuženiku nije priznato pravo na naknadu za trošak sastava podneska od 4. listopada 2021. budući da je ovaj podnesak sadržajno identičan podnesku od 3. listopada 2021.

80. Konačno, za napomenuti je da je sud u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci ove odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici

Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.)

U Splitu 14. travnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda se u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis