REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI U ZAGREBU NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Zagreb

Poslovni broj: P-345/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Paulini Buča kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, odvjetnika Maria Patače, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 208375 od 01.06.2007. godine, koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 208375 od 01.06.2007. godine, koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.729,12 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta počevši od 01.07.2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da su dana 01.06.2007. godine tužitelj kao Korisnik kredita te tuženik kao Kreditor, zaključili su Ugovor o kreditu broj: 208375. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 22.228,55 CHF po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan isplate kredita. Nadalje, ugovoren je rok otplate kredita kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 316,27 CHF po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem dan dospijeća. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoje obveze iz ugovora o kreditu. Predmetnim ugovorom, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva „u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, a koja se sa početnih 5,20 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Dakle, tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe prema kojima je kamatna stopa promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Također, prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijestio ga o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni. Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naime, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, protivne su strogim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 i dr.) O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na to da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, to je tuženik dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17 od 20.03.2018. godine) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Poziva se na članak 1111. stavak 1. i čl. 1115 ZOO-a te članak 502.c Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, da je potraživanje tužitelja je u zastari, da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS- a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03);

2.1. Tužitelj ne osporava visinu tužbenog zahtjeva te zaključno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 208375 (list 14- 18 spisa), plan otplate u jednakim anuitetima(list 9 spisa), otplatna karticu po kreditu (list 11-13 spisa), prometnu karticu p o kreditu (list 20-30 spisa) izvadak iz sudskog registra te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Obzirom je u tijeku postupka utvrđeno da je društvo Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9 (ranije tuženik) pripojeno društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz sudskog registra, to je pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj P-1701/23 od 9. veljače 2026. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvan pravni slijednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 208375 proizlazi da je isti zaključen dana između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranije Volksbank d.d.) kao kreditora s namjenom kupnje vozila (čl.3.), u iznosu od 22.228,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje (čl.2.1.), da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.), uz rok otplate 84 mjeseca (čl.5.), da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (čl.8.)

- da su u otplatnoj tablici po kreditu navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da iz prometne kartice po kreditu proizlaze iznosi i datum uplata po predmetnom kreditu.

7. U svom iskazu, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren i životan, tužitelj je u bitnome naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila. Kada je došao u auto kuću dočekao ga je pripremljeni ugovor koji je on samo potpisao isti je bio po principu uzmi ili ostavi, mogao je jedino potpisati ugovor ako je htio podići kredit koji mu je potreban za osobi automobil. S nikime nije pregovarao o odredbama ugovora, nitko ga nije upozorio da bi rata mogla rasti niti je prilikom sklapanja tog ugovora mogao utjecati na išta. Bio je primoran otplatiti taj kredit jer nije bilo druge. Nitko mu ništa nije objasnio što znači valuta niti promjenjiva kamatna stopa niti ga itko iz banke nije kontaktirao kada je rata počela rasti što to znači. Nikada nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva, početna rata kredita je bila 1.400,00 kn a onda je porasla na 2.200 HRK.

8. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzroku je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. U odnosu na svojstva potrošača valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, proizlazi da se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo kao da i iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

11. S obzirom na utvrđeno tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora.

12. Obzirom na navedeno te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed navedeno, to nisu osnovani prigovori tuženika da je tužitelju odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da nije ispunjena niti jedna od potrebnih pretpostavki da bi se navedene ugovorne odredbe utvrdile ništetnima, da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

13. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269., čl. 272., i 323., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP - a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

14. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14.1. Obzirom tužitelj tužbom zahtjeva isplatu iznosa od 4.729,12 eur po osnovi odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope i po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 13. lipnja 2023. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

15. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetne odredbe ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Obzirom tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u točki II izreke presude temeljem odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22).

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

16.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema tbr. 7., tbr. 8., tbr. 9. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to

-sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur

-sastav podnesak od 5. lipnja 2024. u iznosu od 200,00

-zastupanje na ročištu 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur

-zastupanje na ročištu 18. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur

-zastupanje na ročištu za objavu presude 14. travnja 2026. u iznosu od 100,00 eur. sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 1.125,00 eur

16.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Sudac:

Paulina Buča

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku