Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-116/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja BRUNATA d.o.o., OIB: 32286915975, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 13, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, vanraspravno, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željkice Kirin, poslovni broj Ovrv-1795/2025 od 7. travnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26,55 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13,27 eura od 21. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 13,28 eura od 27. kolovoza 2023. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 103,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Tužba je djelomično povučena za iznos od 6,64 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnoj bilježnici Željkici Kirin iz Ivanić Grada, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja za uslugu očitanja potrošnje vode u ukupnom iznosu od 33,19 eura sa zateznim kamatama.

2. Javna bilježnica Željkica Kirin je 7. travnja 2025. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1795/2025, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-116/2025-2 od 27. svibnja 2025. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1795/2025 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava pobijano rješenje, ističe kako nikada nije potpisao nikakav ugovor s tužiteljem, već je plaćao vodu Sisačkom vodovodu d.o.o., nema saznanja o nepodmirenim računima te opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja.

3.1. Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor da on kao krajnji potrošač nije bio u obvezi vršiti kontrolu korespondencije između tužitelja i Sisačkog vodovoda d.o.o. budući da je svaki mjesec redovito plaćao uslugu potrošnje vode prema računima koje mu je dostavio Sisački vodovod d.o.o..

4. U daljnjem nastavku postupka tužitelj se očitovao na navode iz prigovora i u spis dostavio dokaze o osnovi i visini tužbenog zahtjeva, i to: Ugovoru o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode od 27. listopada 2015. sklopljen između društva Ista d.o.o. i tuženika, račune-otpremnice, te očitovanja na dopise tuženika. Tužitelj ističe da je društvo Ista d.o.o. kao pružatelj usluga iz ugovora promijenilo tvrtku rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-20/1399-3 od 5. ožujka 2020. iz Ista d.o.o. u Brunata Energy Services d.o.o., a Brunata Energy Services d.o.o. prestao je postojati po pravomoćno okončanom postupka pripajanja društvu BRUNATA d.o.o., ovdje tužitelju kao univerzalnom pravnom sljedniku, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-20/16990-1 od 20. srpnja 2020., o čemu je tuženik obaviješten. Tuženik duguje tužitelju utuženi iznos s osnove godišnjih računa za pružene usluge očitanja potrošnje vode u ukupnom iznosu od 33,19 eura. Naime, tužitelj uslugu očitanja potrošnje vode pruža na temelju podataka koje prikuplja Sustav, a koji se odnose na potrošnju vode u stambenom objektu te račune za pruženu uslugu očitanja potrošnje vode ispostavlja jednom godišnje temeljem članka 6. Ugovora o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode od 27. listopada 2015.

4.1. U pogledu istaknutog prigovora zastare na koju se tuženik poziva, tužitelj ističe da za tražbinu koja se odnosi na godišnju uslugu očitanja potrošnje vode propisan je zastarni rok od 3 godine jer se radi o tražbini povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 13. ožujka 2025., prekinut je tijek zastare. Međutim, tuženik je u pravu kada se poziva na zastaru u odnosu na godišnji račun očitanja potrošnje vode broj 47587/VP01V0001/211 iz 2021. godine, to tužitelj u odnosu na taj račun koji glasi na iznos od 6,64 eura povlači tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Slijedom navedenog, valjalo je obzirom na promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva odlučiti sukladno članku 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) kao u točki I. izreke presude.

6. Odredbom članka 191. stavak 3. ZPP propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 26. travnja 2021.).

6.1. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja učinjenom podneskom od 26. lipnja 2025., to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno članku 193. stavak 2. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

7. Nadalje, obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/22 - dalje: ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni članak 461.a ZPP-a kojim je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 27. svibnja 2025. upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi. Ističe se da nije udovoljeno iznimci od tog načelnog pravila jer stranke nisu predlagale održavanje ročišta, a sud je mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i argumentaciju stranaka.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to ispis otvorenih stavki-IOS od 24. veljače 2025. (list 6 spisa), očitovanje na dopis, e-mail poruka (list 20 spisa), Ugovor o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode od 27. listopada 2015. (list 20 spisa), odgovor na zaprimljeni dopis (list 23 spisa), račun – otpremnica 47031/VPO1V0001/221 od 21. srpnja 2022. (list 24 spisa), račun – otpremnica 47070/VPO1V0001/231 od 27. srpnja 2023. (list 25 spisa), i račun – otpremnica 47587/VPO1V0001/211 od 28. rujna 2021. (list 26 spisa), račun broj 1003-033-220801 za period od 1. kolovoza 2022. – 31. kolovoza 20222. (list 30 spisa).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnove naknade za uslugu očitanja potrošnje vode koje račune tužitelj ispostavlja jednom godišnje sukladno članku 6. Ugovora o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode, koji ugovor je tuženik potpisao sa društvom Ista d.o.o.

11. Društvo Ista d.o.o. kao pružatelj usluga iz ugovora promijenilo je tvrtku rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-20/1399-3 od 5. ožujka 2020. iz Ista d.o.o. u Brunata Energy Services d.o.o., a Brunata Energy Services d.o.o. prestao je postojati po pravomoćno okončanom postupka pripajanja društvu BRUNATA d.o.o., ovdje tužitelju kao univerzalnom pravnom sljedniku, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-20/16990-1 od 20. srpnja 2020.

12. Između strankama je sporno je li predmetno potraživanje zastarjelo te postoji li obveza tuženika platiti tužitelju cijenu navedene usluge.

13. Uvidom u sadržaj Ugovora o prodaji i ugradnji vodomjera i pružanju usluga očitanja potrošnje vode sklopljen između stranaka 27. listopada 2015., koji je tužitelj dostavio kao dokaz osnovanosti svog potraživanja (list 20 spisa) sud je utvrdio da su društvo Ista d.o.o. i tuženik ugovorili obvezu društva da izvrši isporuku i ugradnju vodomjera i uslugu očitanja potrošnje vode za stambeni objekt u vlasništvu tuženika da tom ugradnjom za tuženika nastaje financijska obveza prema tužitelju za ugrađen i vodomjer (članak 2.), obvezu društva Ista d.o.o. da očita utrošak pružene usluge (članak 5.) te pravo Ista d.o.o. da tuženiku izda račun za uslugu očitanja (članak 6.).

14. Uvidom u otvorene stavke i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi [adresa], šifra kupca 83080428, te da se utuženo potraživanje odnosi na trošak očitanja potrošnje vode u iznosu od 13,27 eura sa dospijećem 20. kolovoza 2022. i iznosa od 13,28 eura sa dospijećem 26. kolovoza 2023.

15. Na temelju navedenog sud je utvrdio da su prednik tužitelja i tuženik sklopili ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 - dalje: ZOO) kojim se tužitelj obavezao pružiti uslugu očitanja potrošnje vode na nekretnini tuženika, a tuženik obvezao za to mu platiti naknadu prema računu koji će mu jednom godišnje izdati tužitelj pa je na temelju ovog utvrđenja, a primjenom odredaba članka 336. stavak 1. i članka 9. ZOO-a sud utvrdio da je tuženik obvezan ispuniti svoju ugovornu obvezu platiti tužitelju cijenu (naknadu) očitanja potrošnje vode prema računima koje mu je tužitelj izdao i to jednom godišnje, za 2022. i 2023. godinu, kako to proizlazi iz datuma dospijeća računa.

16. Kako tražbina tužitelja da mu tuženik plati ove račune dospijeva, dakle, jednom godišnje, a uvažavajući i da iz sadržaja ugovora koje su stranke sklopile proizlazi i da se tužitelj obavezao ovu uslugu vršiti u razdoblju od pet godina, a ukoliko ga tuženik ne izvijesti da trajanje tog ugovora ne želi produžiti, i u narednih pet godina, stav je ovog suda da je riječ o tražbini dugoročno redovito opetovanih i povremenih davanja koja dospijevaju jednom godišnje pa da ista u skladu sa odredbama članka 226. stavak 1. ZOO-a zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

17. Naime, prema odredbi članka 226. stavak 1. ZOO proizlazi, da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Usluga očitanja potrošnje vode se naplaćuje jednom godišnje. Iz navedenog razloga, sud ocjenjuje da se radi o tražbini povremenih davanja koja dospijeva godišnje, radi čega se primjenjuje u konkretnom slučaju trogodišnji zastarni rok.

18. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu radi prisilne naplate ove tražbine, sada tužbu, podnio 13. ožujka 2025., njegov je zahtjev u odnosu na dva utužena računa dospio 20. kolovoza 2022. i 26. kolovoza 2023. dakle prije isteka vremenskog razdoblja od tri godine pa u odnosu na dva utužena računa nije nastupila zastara.

19. Neosnovan je prigovor tuženika u kojem navodi da nije vlasnik, niti posjednik nekretnine gdje je ugrađen vodomjer, jer ovo nije odlučno za ishod spora, obzirom da se radi o ugovornoj obvezi i ispunjenju ugovorne obveze, kraj koje činjenice nije relevantno je li tuženik u međuvremenu prestao biti vlasnik nekretnine.

20. Navodi tuženika da kao krajnji potrošač nije bio u obvezi vršiti kontrolu korespondencije između tužitelja i Sisačkog vodovoda d.o.o. budući da je svaki mjesec redovito plaćao uslugu potrošnje vode prema računima koje mu je dostavio Sisački vodovod d.o.o., takvi navodi tuženika nisu odlučni. Naime, trošak očitovanja vodomjera po svojoj pravnoj naravi predstavlja naknadu za radnju utvrđivanja i evidentiranja stvarne potrošnje vode radi pravilnog obračuna javne vodne usluge, te čini sporednu obvezu povezanu s glavnom obvezom plaćanja isporučene usluge. Dakle, trošak očitanja vodomjera predstavlja naknadu za radnju nužnu radi utvrđenja opsega korištene usluge i pravilnog obračuna potrošnje, pa samim time su neosnovani navodi tuženika da je svoje obveze po dostavljenim računima Sisačkog vodovoda d.o.o. uredno podmirivao, jer se radi o različitim uslugama.

21. Stoga je sud primjenom odredaba članak 65. stavak 1., članak 336. stavak 1. i članak 9. ZOO osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime ispunjenja ugovorne obveze plaćanja cijene (naknade) za očitanje vodomjera isplati iznos od 26,55 eura koji je, pak, iznos prema ocjeni ovog suda tuženik neosnovano osporio.

22. Sud je primjenom odredaba članka 29. stavak 1. i članka 183. stavak 1. ZOO osnovanim ocijenio i zahtjev tužitelja da mu tuženik na utvrđen i dug od 26,55 eura isplati i zatezne kamate tekuće od dospijeća njegove obveze do isplate prema stopi propisanoj odredbama članka 29. stavak 2. ZOO-a.

23. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (točka I. izreke presude).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

24.1. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u sporu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24.2. Navedena odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a odnosi se i na troškove ovršnog postupka, s obzirom da se radi o jedinstvenom postupku, koji je započet po pravilima ovršnog postupka, a nastavljen i okončan po pravilima parničnog postupka.

25. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

26. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa). Odredbom Tbr. 7.9. Tarife propisano je da u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7.1. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak i to u visini od 50 bodova, a koji iznos uključuje i trošak sastava prijedloga za ovrhu. Uzimajući u obzir da je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura.

27. Sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22 i 154/22 – dalje: Pravilnik) za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i slanja obavijesti, javnom bilježniku pripada pravo na predujam naknade iz članka 5. Pravilnika u iznosu od 10,00 eura, dok sukladno stavku 2. istog članka za radnje u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku pripada ostatak iznosa naknade iz članka 5. Pravilnika. Sukladno članku 9. Pravilnika javni bilježnik na naknadu iz članka 5. ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost. Stoga tužitelju pripada pravo na iznos od 25,00 eura na ime javnobilježničkih troškova.

28. Tužitelj je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio 80%, te sa visinom tužbenog zahtjeva u omjeru od 80%. Stoga je tužitelj s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva (80% + 80% = 160% : 2 = 80%) uspio u omjeru od ukupno 80%, a tuženik u omjeru od 20%. Kada se uspjeh tužitelja odbije od uspjeha tuženika dobije se 60%, u kojem omjeru je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka.

29. Stoga je omjeru od 60% valjalo tužitelju priznati naknadu troškova parničnog postupka koji su bilo potrebni za njezino vođenje u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odnosno u ukupnom iznosu od 90,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) u iznosu od 13,27 eura (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), odnosno ukupan iznos od 103,27 eura.

30. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 14. travnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (točka I. izreke rješenja).

Velika Gorica, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.