Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-519/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika 1. VARADERO BOL d.o.o. OIB: 20893982274 iz Vel ike Gorice, Cvjetno Naselje br. 15 i 2. AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Ivi Smrke, odvjetniku u Splitu, radi ispražnjenja i predaje, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4167/2023 od 27. ožujka 2025., te o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P -4167/2023 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 4167/2023 od 27. ožujka 2025. u točkama I. i III. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 4167/2023 od 13. veljače 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. U odnosu na tuženika ad 1. VARADERO BOL d.o.o. OIB: 20893982274 iz Velike Gorice, Cvjetno Naselje br. 15, usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik ad 1., u roku od 15 dana isprazniti od osoba i njihovih stvari nekretninu smještenu u [adresa], anagrafske oznake [adresa], zemljišno knjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te je predati tužiteljici u neposredni posjed."

II. U odnosu na tuženika ad 2. AZ, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku ad 1. da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.''

1.1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

„ Nalaže se tužiteljici AZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žale se tuženici i to 1. tuženik pobijajući toč. I. i III. izreke zbog bitnih povreda postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok 2. tuženik izjavljuje žalbu u odnosu na rješenje o troškovima postupka. Sud je počinio bitnu povredu postupka jer je presuda nerazumljiva, nejasna i proturječi činjenicama koje se nalaze u spisu. Sud nije pravilno utvrdio identifikaciju nekretnine tužiteljice, jer je navedena nekretnina oznake „kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] ,k. o. [katastarska općina]“, a predmetna nekretnina ne postoji niti u zemljišnim knjigama niti u katastarskom operatu već nekretnina nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], pa je izreka presude opterećena bitnim povredama zbog kojih se ne može ispitati. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za nekretninu koja nije upisana u zemljišne knjige, pa samim time nije vlasništvo tužiteljice. Sud je neosnovano odbio provesti dokazne prijedloge i to posebice saslušanjem tužiteljice , čiji iskaz je bitan jer 1. tuženik osporava da nekretninu koristi bez pravne osnove odnosno da je tužiteljica svojom krivnjom dovela do toga da 1. tuženik nema zaključen ugovor o zakupu. Vremenski period, od prestanka ugovora do podnošenja tužbe, u cijelosti se podudara s iskazom z.z. 1. tuženika, vezanim za prodaju nekretnina, kao i postignutom dogovoru o cijeni nakon čega je smatrao da je posao dogovoren. Tužiteljica nije rekla 1. tuženiku da neće doći do zaključenja ugovora o kupoprodaji, a niti je tužiteljica tražila od tuženika plaćanje zakupnine za korištenje prostora nakon postignutog sporazuma, niti je tražila da se zaključi novi ugovor o zakupu. Radi navedenih bitnih povreda i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženi izjavljuju žalbu u odnosu na rješenje o troškovima postupka. Naime odluka o troškovima postupka u odnosu na 1. tuženika ovisit će u konačnici o odluci o meritumu spora. Sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika, te je propustio odlučiti o troškovima postupka za 2. tuženika koji je uspio u sporu u cijelosti. Predlaže se prihvatiti žalbene razloge u odnosu na toč. I. i III. pobijane presude, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovan postupak, a u odnosu na 2. tuženika preinačiti odluku u toč. III. na način da se 2. tuženiku dosude troškovi postupka, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica tvrdeći da rješenje o parničnom trošku nije pravilno ni zakonito. Rješenje o parničnom trošku ne može se svesti na matematički izračun. Uspjeh u parnici treba ocjenjivati ne samo kvantitativno neko i kvalitativno. Oba tuženika bili su zastupani po istom punomoćniku, pa tuženiku ad/2 nije nastao nikakav poseban parnični trošak. Predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti je bilo za smatrati da je očekivanje tužiteljice da će se udovoljiti njenom zahtjevu bilo potpuno neopravdano. Odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu predstavlja za tužitelja prekomjeran teret, odnosno time je došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1. Uz Konvenciju. Sudovi su prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odlukom o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene, a one moraju biti razmjerni legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u članku 154. stavak 2. ZPP-a. Predlaže se žalbu prihvatiti i odluku o parničnom trošku preinačiti na način da se zahtjev tuženika ad/2 NZ odbije, a tužiteljici dosudi daljnji trošak žalbe, podredno pobijanu odluku o parničnom trošku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalbe su osnovane.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuju žalitelji. Brojne nejasnoće i proturječnosti dovele su do toga da se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati. Jednako tako pobijano rješenje se ne može ispitati, jer u rješenju nema razloga o svim odlučnim činjenicama.

5. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužiteljica tvrdi da tuženi bez ikakvog pravnog osnova koriste njezinu nekretninu već nekoliko godina

- da se nekretnina nalazi u [adresa], otok [adresa], anagrafske oznake Frane [adresa], zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve KO [adresa]

- da su tužiteljica i 1. tuženik potpisali ugovor o zakupu 30. studenog 2016. , a koji je istekao 15. listopada 2019.

- da su ugovorom o zakupu stranke ugovorile naknadu za zakup u iznosu od 6.000 EUR-a godišnje

- da tuženi ne plaća zakupninu, a nakon isteka ugovora, nakon 15. listopada 2019. 2. tuženik, kao zakonski zastupnik 1. tuženika nastavio je koristiti prostor, bez ikakve pravne osnove

- da se 1. i 2. tuženici protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti

- da ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika jer tužiteljica i 2. tuženik nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu

- da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u kojoj se 1. tuženik nalazi u dugogodišnjem zakupu

- da su 1. tuženik i tužiteljica bili u pregovorima oko kupnje predmetnih suvlasničkih dijelova nekretnine tužiteljice

- da su postigli sporazum o visini kupoprodajne cijene kao i nastavku korištenja nekretnine do zaključenja kupoprodajnog ugovora, te da iz navedenog razloga stranke nisu zaključile novi ugovor o zakupu

- da do zaključenja ugovora nije došlo zbog korone kao i zdravstvenog stanja tužiteljice i njenog preseljenja u ustanovu za starije i nemoćne osobe izvan otoka [adresa]

- da nije sporno da su tužiteljica kao zakupodavac i tuženik Varadero Bol, d.o.o., kao zakupac, 30. studenog 2016. zaključili Ugovor o zakupu prostora (skladišni prostor u prizemlju kuće na adresi [adresa] u [adresa])

- da je Ugovor o zakupu zaključen na rok od tri godine i to od 15. listopada 2015.. do 15. listopada 2019.

- da godišnja naknada zakupa iznosi 6.000,00 EUR

- da je predmetni ugovor prestao 15. listopada 2015.

- da je iz iskaza kćerke tužiteljice utvrđeno da je bila posrednik između njene majke i zz tuženika ŠZ i poslovođe A, i to jednom osobno u kolovozu 2021. i jednom putem Zoom-a

- da joj je majka naglasila da je važno da zakupci plate sve neisplaćene iznose na ime zakupnine koju su prestali plaćati 2019., kada je istekao ugovor, s time da su oni uvijek plaćali unazad i to u nekoliko rata godišnje

- da je njihova ponuda ne zanima dok joj ne plate dugovano

- da je z.z. 1. tuženika ŠZ iskazao da je u predmetnom poslovnom prostoru radio 6,7 godina za koje vrijeme je uredno plaćao zakupninu, s time da je već u trenutku kada je ušao u prostor temeljem Ugovora o zakupu, sa tužiteljicom pregovarao o mogućnosti kupnje prostora

- da je sa tužiteljicom bio u jako dobrim odnosima

- da je 2021. razgovarao sa tužiteljicom koja je rekla da je spremna prodati prostor s tim da se o detaljima dogovori sa njenom kćerkom

- da su sa kćerkom tužiteljice razgovarali putem zoom-a o mogućnosti kupoprodaje

- da je sa kćerkom tužiteljice usuglasio iznos od 285.000 eura, pa je smatrao da je sa tužiteljicom postigao dogovor o kupoprodaji

- da je kćerka tužiteljice stalno odgađala potpisivanja ugovora, najprije zbog korone ili je bila bolesna

- da je tužiteljica, nakon podnošenje tužbe ponudila da će kuću prodati za 350.000 eura, na što je pristao, s time da bi u tu cijenu ulazio i iznos dugovane zakupnine.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da je presudom od 27. ožujka 2025. usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika ad 1, dok je u odnosu na tuženika ad 2. zahtjev odbijen

- da je odlukom o parničnom trošku naloženo tuženiku ad 1. da tužiteljici naknadi parnični trošak, dok je izostala odluka o parničnom trošku u odnosu na tuženika ad 2. AZ u odnosu na kojega je tužbeni zahtjev odbijen

- da je podneskom od 10. travnja 2025. tuženik ad 2. predložio sudu da donese odluku o parničnom trošku obzirom da je u navedenoj presudu o tome propustio donijeti odluku

- da je odluku o troškovima postupka sud donio sukladno odredbi članka 154. st. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka

- da je tuženiku ad 2. odobren parnični trošak: sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 14.5.2024., 17.7.2024., 12.9.2024., 5.3.2025., sastav žalbe sve po 250 bodova, 1500 bodova, ukupno što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR, a, iznosi 3.000,00 EUR, plus 750,00 EUR na ime 25% PDV-a, ukupno iznosi 3.750,00EUR.

6. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano da se poslovnim prostorom smatraju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto. Poslovnom zgradom smatra se zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretež itim dijelom i koristi u tu svrhu. Odredbom čl. 22. ZZKPP propisano je da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Predmetni ugovor prestao je važiti 15. listopada 2019.

7. Sud navodi da iz Ugovora o zakupu od 30.11.2026. proizlazi da je isti zaključen na tri godine, te je prestao važiti dana 15. listopada 2019., zbog čega 1. tuženik predmetni poslovni prostor drži u posjedu bez valjanog pravnog osnova. Kako je odredbom čl. 22. ZZKPP propisano da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan u odnosu na 1. tuženika.

8. U odnosu na 2. tuženika tužba je odbijena jer isti sa tužiteljicom nije zaključio nikakav ugovor, zbog čega tužiteljica i 2. tuženik nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu, niti se tuženik AZ nalazi u posjedu navedenog poslovnog prostora.

9. U pravu su tuženi kada u žalbi navode da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U obrazloženju se navodi da je Ugovor o zakupu zaključen na rok od tri godine i to od 15. listopada 23015.. do 15. listopada 2019., a da je predmetni ugovor prestao 15. listopada 2015. Nadalje, sud navodi da iz Ugovora o zakupu od 30.11.2026. proizlazi da je isti zaključen na tri godine, te je prestao važiti 15. listopada 2019., zbog čega 1. tuženik predmetni poslovni prostor drži u posjedu bez valjanog pravnog osnova . Osim očitih pogrešaka u pisanju koje presudu čine krajnje nerazumljivom, nejasno je kako bi predmetni ugovor o zakupu prestao 15. listopada 2015., ako je sklopljen kasnije.

10. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti u točkama I. i III. izreke te predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za koju će dati jasne i valjane razloge.

12. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

13. Glede rješenja kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku DZ naknadi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a treba reći da je pobijano rješenje nejasno na što žalbom ukazuje tužiteljica, posebno ako su oba tuženika bili su zastupani po istom punomoćniku. Naime, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23 - dalje: Tarifa) trebalo je utvrditi i u pobijanom rješenju navesti jesu li oba tuženika bili zastupani po istom punomoćniku, te nakon toga primijeniti odredbe Tarife koje uređuju zastupanje više osoba. Temeljem Tbr. 40. Tarife kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 % – uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %, no o tome u pobijanom rješenju nema nikakvih razloga pa je rješenje nemoguće ispitati te ga je valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. izreke.

14. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravn ih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom III. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina