Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1469/2025-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Čižmiću odvjetniku iz Splita, protiv tuženika GA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-208/2025 od 11. srpnja 2025., 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja HA, preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-208/2025 od 11. srpnja 2025. i rješava:

„Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika GA.“

II Nalaže se tuženiku GA da naknadi tužitelju HA trošak žalbenog postupka u iznosu od 315,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke, Općinski sud u Splitu oglasio se mjesno nenadležnim za raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, točkom II. izreke određeno je da će se po pravomoćnosti predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno i stvarno nadležnom.

2.Protiv citirane odluke, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovano tužitelj svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku suda prvog stupnja, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7. Iz stanja u spisu proizlazi:

-da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede pravo osobnosti i narušenja ugleda; da u historijatu tužbe tužitelj navodi da je tuženik sa braćom pred Općinskom u Splitu pokrenuo postupak radi lišenja poslovne sposobnosti tužitelja, pod poslovnim broj R1 Ob 502/2023, čime da mu je povrijeđeno pravo osobnosti,

-da je tuženik u podnesku od 14. lipnja 2025. pored ostalog iznio prigovor mjesne nenadležnosti, budući da tuženik ima prebivalištu u [adresa], slijedom čega da je sukladno čl. 46. i 47. ZPP-a, u ovom slučaju mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, a da tužitelj u tužbi nije naveo ni jednu konkretnu štetnu radnju koja bi bila počinjena na području Općinskog suda u Splitu, niti je opisao posljedice iste, ujedno osporivši osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja,

-da se tužitelj u podnesku od 24. lipnja 2025. očitovao na sadržaj prednje navedenog dopisa tuženika, pa tako i prigovor mjesne nenadležnosti, navevši da se ovdje radi o izberivoj nadležnosti, te da je on izabrao da se postupak vodi upravo pred Općinskim sudom u Splitu.

8.Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja uvažava sadržaj čl. 47. st.1., čl. 20. st.1. ZPP-a, te zaključuje da je u konkretnom slučaju tuženik predmetni prigovor istaknuo pravovremeno, odnosno prije upuštanja u raspravljanje, te da je taj prigovor ocijenio osnovanim, budući je prebivalište tuženika na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pa stoga smatra da je prema pravilima o općoj mjesnoj nadležnosti, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, stvarno i mjesno nadležan upravo prethodno spomenuti Općinski građanski sud u Zagrebu.

Istodobno sud nije prihvatio navode tužitelja da bi postojala mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu, sukladno čl. 52. st.1. ZPP-a, obzirom na to da se postupak pod brojem R1 Ob 502/2023 još uvijek vodi kod Općinskog suda u Splitu, odnosno da isti nije pravomoćno okončan, posljedično čemu da za sada nije utvrđeno da je štetna radnja uopće počinjena.

Iz tih razloga sud je odlučio kao u izreci rješenja.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o osnovanosti tuženikova prigovora.

Ponajprije valja voditi računa o sadržaju čl. 52. st.1. ZPP-a, sukladno kojoj je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na je čijem području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Uvažavajući do sada navedeno, za zaključiti da je prema općoj mjesnoj nadležnosti (čl. 46. st.1. ZPP-a), u konkretnoj pravnoj situaciji nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. No, s druge strane, iz dosadašnjeg dijela ovosudnog obrazloženja, nepobitno proizlazi da sam postupak kojeg su pokrenuti tuženik i njegova braća protiv tužitelja i to pred Općinskim sudom u Splitu, radi lišenja poslovne sposobnosti tužitelja, za istog predstavlja štetnu radnju, koja se dakle i dešava upravo na području Općinskog suda u Splitu.

9.2.Prednje navedeno ukazuje dalje na to da je u konkretnoj pravnoj situaciji, tužitelj ipak imao pravo na izberivu nadležnost u smislu čl. 52. st.1. ZPP-a, dakle da je iskoristio zakonsku mogućnost da bira između suda koji je mjesno nadležan za tuženika i još nekog suda koji zakon određuje uvažavajući specifične interese tužitelja, što je u ovom slučaju tužitelj i učinio.

Ujedno prema prosudbi ovog suda spomenutu odredbu valja tumačiti na način da za konkretnu situaciju naknade štete procesni zakon na određeni način ima u vidu zaštitu tužitelja, jer je on ta stranka u postupku koja ima mogućnost izbora suda pred kojim će s manje napora ostvariti zaštitu povrijeđenog prava.

10.Obzirom na prednje izloženo, stav suda prvog stupnja da zbog toga što postupak koji se vodi pod poslovnim brojem R1 Ob 502/2023, još nije pravomoćno okončan, još nije utvrđeno da je štetna radnja uopće počinjena, je prema uvjerenju ovog u potpunosti pravno relevantan glede osnovanosti tuženikova prigovora mjesne nenadležnosti.

Ishod tog postupka, prema prosudbi ovog suda može biti relevantan odnosno o tome može ovisiti isključivo osnovanost samog tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete, dakle meritum spora, dok je mjesna ne/nadležnost procesno pitanje.

11.Kako je iz do sada navedenih razloga, prvostupanjski sud pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo na način da je prihvatio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, to je pravilnom primjenom odredaba ZPP-a, valjalo preinačiti pobijanu odluku i odbiti predmetni prigovor kao neosnovan.

12.Kako je povodom žalbe tužitelja, preinačeno prvostupanjsko rješenje, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tužitelja, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a.

Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), te se sastoji od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eur.

12.Zbog svih navedenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijano rješenje, primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki I. izreke rješenja.

U Rijeci 14. travnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić