REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: 11 Kzd-3/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ivanke Vitez i Maria Ivića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženoga NF, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-2/2025 od 5. svibnja 2025. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj: 125/11.,144/12.,56/15.,61/15.,101/17.,118/18.,126/19.,84/21.,114/22114/23.i 36/24.; dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane i zaključene javne rasprave dana 14. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Sanje Dlačić Jakovine, optuženoga NF, njegovog branitelja Dražena Plaveca, odvjetnika Zagrebu, punomoćnice oštećene Maruške Ujević, odvjetnice u Zagrebu, dana 17. travnja 2026. u prisutnosti branitelja i zamjenice Županijske državne odvjetnice, a u odsutnosti optuženika i punomoćnice objavio je, a 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
Optuženik NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i I r. O, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom vozača, zaposlen u ZET s mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, oženjen, otac 2 punoljetna djeteta, bez imovine
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
1) neutvrđenog dana sredinom mjeseca studenoga 2024. u Zaprešiću, Trg mladosti 7, u više navrata, a nakon što je od veljače 2024. razvijao s djetetom IF, rođenom **.**.2008. prijateljski odnos radi stjecanja povjerenja, i tijekom kojih druženja je saznao koliko ista ima godina i da je sniženih mentalnih sposobnosti te s istom vodio razgovore o intimnim odnosima, zvao u više navrata imenovanu na kavu u kafiće, a prilikom sastanaka u kafićima, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, rukama dodirivao dijete IF preko odjeće po njezinom spolovilu s vanjske strane hlača, iako mu je imenovana govorila da joj to smeta i da joj to ne radi, a kojim ponašanjem je kod IF izazvao osjećaj srama i neugode te joj povrijedio spolnu slobodu,
dakle, počinio bludnu radnju prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti,
2) dana 4. prosinca 2024. u [adresa], nakon što se dogovorio sa djetetom IF, rođenom **.**.2008. za koju je znao koliko ima godina i da je sniženih mentalnih sposobnosti, da dođe ispred njegove zgrade, a kada je ista došla, izašao ispred zgrade te uveo u zgradu i do njegovog stana, u koji je ušla i sjela na krevet a on je sjeo pokraj nje i počeo je dodirivati rukom po njezinoj nozi i po spolovilu preko odjeće te joj stavio ruku oko struka, a zatim ju poljubio u usta i po vratu, dok mu je ona cijelo vrijeme govorila da to ne želi, nakon čega ju je uzeo za ruku i odveo u spavaću sobu i skinuo svoje hlače i gaće pa njoj skinuo tenisice, tajice, majicu i donji veš te joj počeo lizati spolovilo, nakon čega je legao na nju iako se IF uzmicala i stavio svoj sponi organ u njezinu vaginu i penetrirao unutra – van, a nakon nekoliko minuta je prestao te se legao pored nje i rekao joj da sjedne na njega, što je ista odbila i odgurivala se, ali ju je on prebacio na njega i svojim spolovilom ponovno penetrirao u njezino, dok se ona odupirala i govorila mu da ne želi ništa s njim nakon čega ju je pustio i otišao u toalet gdje se samozadovoljavao do trenutka ejakulacije,
dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti,
čime bi pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnom radnjom – opisano u članku 155. stavku 3. u svezi čanka 154. stavak 1. točka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 155. stavku 3. KZ/11, a pod točkom 2) kazneno djelo protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 2. u svezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
Optuženom NF vraća se jedan crni mobitel marke "Redmi" IMEI 1: 864136078723308, IMEI 2: 864136078723316 s pripadajućom crnom zaštitnom maskicom i pripadajućom umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] koji je oduzet uz PPOP broj 279561.
Oštećenoj IF vraćaju se mobiteli marke Apple Iphone S model A1688, sive boje, nepoznatog IMEI broja, bez SIM kartice s razbijenim ekranom u donjem lijevom kutu s crnom silikonskom zaštitom maskom i I 14 PRO MAX ANDROID, zlatne boje, IMEI brojeva [IMEI broj], bez SIM kartice.
Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KOz-DO-2/2025 od 5. svibnja 2025. protiv optuženoga NF stavljajući mu na teret pod točkom 1) počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode - bludnom radnjom – opisano u članku 155. stavku 3. u svezi čanka 154. stavak 1. točka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 155. stavku 3. KZ/11, a pod točkom 2) kaznenog djela protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 2. u svezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi NF je naveo da se ne smatra krivim niti za jedno kazneno djelo stavljeno mu na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka reproducirana je snimka iskaza žrtve djeteta IF od 17. veljače 2025. (prijepis l.173-182), a dijete žrtva IF ispitana je i na raspravi (prijepis l.584-599), na suglasan prijedlog stranaka pročitan je iskaz svjedoka OF (l.175-148), a ova svjedokinja ispitana je i na raspravi (l.374), ispitane su u svojstvu svjedoka ČF (l.574-575) i CF (l.575-577), vještaci Jadranka Zorić i Josip Podobnik (l.384-385), NFC (l.415 i 433), pročitan je iskaz vještaka Jadranke Zorić koja je ispitana izvan raspravno (l.628-629), pročitani su materijalni dokazi i to: zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta 00279559 (l.18-19), medicinska dokumentacija Klinike za dječje bolesti od 5. prosinca 2024. na ime IF (l.20-23), zapisnik o očevidu Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 6. prosinca 2024. (l.24-25 i 47-48), kriminalističko-tehničko izvješće (l.26,49), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od 6. prosinca 2024. (l.31), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00279799 (l.32-33), medicinska dokumentacija Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež na ime IF (l.34-44), zapisnik o prijavi nestanka osobe od 4. prosinca 2024. (l.50-51), izvješće PP Zaprešić od 5. prosinca 2024. (l.54), medicinski dokument Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, ispostava [adresa] od 5. prosinca 2024. (l.56), izvješće PP Zaprešić od 6. prosinca 2024 (l.57), izvješće PP Zaprešić o provjeri istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata između telefonskih brojeva koje koristi žrtva i okrivljenik od 6. prosinca 2024 (l.58), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj00279652 (l.68-69), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00279561 (l.70-71), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01550796 s video snimkom (l.151-153), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 21. siječnja 2025. (l.165), nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju dr. Vlado Jukić od 3. travnja 2025. (l.207-216), nalaz i mišljenje kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja žrtve od 15. travnja 2025. (l.223-251), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Jadranke Zorić od 18. ožujka 2026. a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene (l.77-78) i prekršajne evidencije (l.75-76) za optuženika. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka i to vlasnika i zaposlenika kafića u koji su zalazili optuženik i žrtva kao nepotreban i odugovlačeći jer njihovi iskazi ne bi imali utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje.
4. Iznoseći svoju obranu optuženik je iskazao da je IF prvi puta vidio u autobusu koji prometuje od [adresa] do Žeinaca 15. studenog 2024., što zna po tome jer je toga dana počelo uređivanje [adresa] za advent. Ona je došla u blizinu njegovog sjedala i započela razgovor s njim. Spomenula je da ga je vidjela već ranije na toj liniji kojom putuje do Pojatnog, dok on nju prije nije vidio. Već taj prvi dan pitala je može li s njim do Žeinaca ne navodeći zašto niti ju je to pitao te je rekao da može. Razgovarali su o nebitnim stvarima. Drugi dan ponovno mu je tijekom vožnje prišla te su se i službeno upoznali govoreći imena jedno drugome, a razmijenili su i brojeve mobitela, misli da je ona tražila njegov broj mobitela. IF mu tada još nije rekla ništa niti o svojim godinama, niti ide li u školu ili ne, a taj drugi dan otišli su na kavu u kafić Koala u [adresa] i razgovarali posve neobavezno. Slijedećeg dana IF je ponovno u autobusu stala pored njega te su razgovarali i ponovno otišli na kavu. Misli da joj je tog drugog dana na kavi govorio da ima suprugu, dvoje djece, pse i činčile. Pitao je koliko ona ima godina, a ona je odgovorila da se dame ne pita za godine. IF sa sobom nije imala niti školsku torbu niti kakve bilježnice po čemu bi znao da ide u školu. Na pitanje čime se bavi rekla je da radi, spomenula je da peče kolače. Svaki dan do događaja opisanog pod točkom 2/ IF se vozila autobusom, razgovarali su i odlazili na kavu jer je svaki puta dolaskom na terminal imao 20 minuta pauze. Tijekom tih razgovora IF nije ničim odavala da bi imala kakve psihičke probleme. Možda je prošlo desetak dana od upoznavanja kada je nakon posla išao u ljekarnu pa je i ona išla s njim te mu govorila da joj je simpatičan, da joj se sviđa i slično na što joj je rekao da ima ženu i djecu. Slijedeći dan IF je poslao poruku da mu ne prilazi u autobusu jer je primijetio da neki putnici čudno gledaju što IF svakodnevno dolazi i staje kraj njega u autobusu a osobito zbog toga što se u [adresa] ljudi poznaju. Na to mu IF nije ništa odgovorila, ali mu je sutradan ponovno prišla te je sve bilo kao prethodnih dana. Sve te dane koje je spomenuo IF se autobusom vozila cijelo njegovo radno vrijeme, svih sedam sati u krug. Radio je od 11,15 do 17,45 te ne zna da li je IF u autobus dolazila od kuće. Tijekom boravka u kafiću Koala ili Alfa nije IF dodirivao po bilo kojem djelu tijela, pa tako niti njenom spolovilu s vanjske strane hlača. Naime, kao vozača autobusa poznaju ga u kafićima Koala i Alfa koji se nalaze u blizini kolodvora, u tim kafićima uvijek je puno ljudi te bi bila totalna idiotarija da na takvim mjestima radi tako nešto što mu se stavlja na teret. Nikada ništa prema njoj nije učinio, a čemu bi ona prigovorila ili se suprotstavila. Isto tako, nije IF dodirivao niti po rukama koje bi joj bile na stolu. Nikada IF nije rekao da ne ide s njim u kafić jer je uobičajeno za vrijeme pauze odlazio u kafić te je tako bilo i prije ovih susreta s IF. U kafiću Koala bili su samo jednom, a sve ostalo su bili u kafiću Alfa. IF je u autobus dolazila svaki dan, a kada joj je poslao drugu poruku da mu prestane prilaziti jer da ih ljudi čudno gledaju, taj dan je iz autobusa izašla oko 15 sati rekavši da ju zove mama, pa se taj dan nije vozila do kraja radnog vremena. Više je poruka IF poslala njemu nego on njoj. Poruku koja je pronađena u njegovom mobitelu koja počinje riječima "zašto si ljut" IF mu je poslala nakon njegove druge poruke da prestane dolaziti u autobus. Po njegovoj procijeni IF bi mogla imati 22 godine. IF se autobusom vozila i vikendom ukoliko je njemu bio radni vikend, a nije ju vidio samo u danu u kojem bi bio slobodan, što je bilo jednom tjedno. Na kavu su odlazili svaki dan.
4.1. Budući da je IF više puta rekla da silno želi vidjeti njegove činčile i pse, odlučio joj je to omogućiti te su dan ranije dogovorili da će IF doći oko 8,00 sati do DM-a te je ona već u 7,45 bila tamo. Vidio ju je kroz balkon te joj se javio mobitelom i uputio ju kako može doći do njegove zgrade. Ona je tako i došla te ga tražila da dođe dolje po nju pa je liftom i otišao po nju. U stanu ju je ponudio sokom i skuhao joj kavu te su razgovarali. U jednom trenutku IF je uzela svoj mobitel te mu pokazala svoje dvije gole slike i video na kojem je masturbirala. Vidjevši to uzbudio se te su se počeli ljubiti kojom prilikom ju je dodirivao rukom po nozi i po spolovilu preko odjeće a ona nije ničim dala do znanja da to ne bi željela niti mu govorila da prestane. Nakon toga je ustao s kutne garniture te došao s druge strane do nje i uhvatio ju za ruku. Ona se ustala i pitala kamo ide, a on joj je odgovorio da bude vidjela. IF nije na bilo koji način pokazivala da ne želi ići te je došla s njim u spavaću sobu. Tamo su sjeli na bračni krevet jedno do drugoga, IF je zagrlio te su se i dalje ljubili nakon čega ju je lagano spustio na krevet. Pokušao je skinuti Martininu majicu ali u tome nije uspio jer je bila vrlo uska i uz tijelo na što je ona rekla da pusti i da bude ona. Dok je ona skidala majicu kleknuo je i odvezao joj i skinuo tenisice te ih odnio u hodnik. Dok se vratio IF je već posve gola ležala na krevetu s blago raširenim nogama. Kleknuo je i počeo ju ljubiti po spolovilu. IF nije ništa govorila već ga je samo rukama primila za glavu i držala ga te se nije pokušala odmaknuti. Za to vrijeme je još imao svoju odjeću na sebi, ali ju je nakon toga skinuo. Nakon dvije – tri minute IF mu je malo podigla glavu te je shvatio da želi da se popne na nju i da imaju spolni odnos. Nakon što su imali spolni odnos u takvom položaju, okrenuo se na leđa i rekao joj da se popne na njega što je ona i učinila bez da je bilo čime dala do znanja da to ne bi željela, čak je sama uzela u ruku njegov spolni organ i stavila ga u vaginu. Ovo je trajalo možda do minute da bi ona rekla da joj tako ne paše te da bi radije ona legla na leđa pa su se ponovno okrenuli i nastavili spolni odnos na način da je ona ležala na leđima. Kada je trebao svršiti brzo je izvukao spolni organ iz nje i otrčao u kupaonu gdje je ejakulirao. Nakon toga vratio se u krevet na kojem je IF još uvijek ležala te ju nekoliko puta podragao po licu. Kada je rekao da treba ustati i početi se spremati na posao obukli su se, ponudio ju je doručkom, ali nije htjela uzeti ništa osim jedne banane. Kada se obukao u uniformu zajedno su izašli iz stana. IF je tražila da o tome što se dogodilo nikome ne priča na što je odgovorio da nema šanse da ikome išta kaže jer ima obitelj. Prolazili su pored policijske postaje i došli do terminala te se IF i vozila autobusom na način da je kružila zajedno s njim sve do 16,00 sati. Za vrijeme pauze je otišao prema kafiću, a IF se javila na mobitel i rekla da ju zove mama, a u kafić je trebala doći nakon razgovora. Sjeo je za stol i vidio da IF ulazi s još jednom ženskom osobom te su otišle do konobara, a po povratku IF je rekla toj ženskoj osobi da je on NF, a njemu da je to njena mama te su se on i ta gospođa rukovali. Slijedećeg dana, dakle 5. prosinca IF se ponovno vozila autobusom te su i tada išli na kavu kao i ostalih dana, samo je ponovno napomenula da nikome ništa ne govori. Sljedećeg dana IF se opet vozila, a nakon telefonskog razgovora za koji je rekla da ju zove mama izašla je iz autobusa u 15 sati te drugi dan nije dolazila. Svaki puta kada je bio u društvu s IF bio je u uniformi ZET-a. Nikakve zdravstvene probleme na IF nije primijetio, nije se histerično smijala, normalna je bila u razgovoru kao i bilo koja druga djevojka. Možda je bio peti ili šesti dan njihovog poznanstva kada mu je IF rekla da ima šećernu bolest. O Martininim godinama saznao je kada mu je na vrata došla policija.
5. U ovom postupku nije sporno da su optuženik i dijete IF u više navrata tijekom studenog 2024. odlazili na kavu u kafiće na području [adresa] jer optuženik prijateljski odnos s njom i odlaske u kafiće ne osporava, dok je sporno da li je u tim situacijama optuženik, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, rukama dodirivao dijete IF preko odjeće po njezinom spolovilu s vanjske strane hlača, pri čemu bi mu imenovana govorila da joj to smeta i da joj to ne radi. Sporno je također da li je optuženik znao koliko IF ima godina i da li je sniženih mentalnih sposobnosti.
6. Isto tako, nije sporno da je dana 04. prosinca 2024. dijete IF prema ranijem dogovoru došla na optuženikovu adresu u [adresa], da ju je optuženik uveo u zgradu i do svog stana, te da je došlo do spolnog odnosa na način kako je to opisano pod točkom 2/. Ovo nije sporno jer optuženik navedeno postupanje priznaje. Sporno je da li mu je IF cijelo to vrijeme govorila da to ne želi, da je uzmicala, da je odbila da sjedne na njega i da se odgurivala, da se odupirala i govorila mu da ne želi ništa s njim, a ovo je sporno jer optuženik tvrdi da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu.
U odnosu na točku 1/
7. Analizirajući dokaze izvedene tijekom ovog iscrpno provedenog dokaznog postupka, ovo vijeće nije našlo dokazanim da bi optuženik tijekom druženja s djetetom IF u kafićima Koala i Alfa u [adresa] počinio bludne radnje, odnosno da je rukama dodirivao dijete IF preko odjeće po njezinom spolovilu s vanjske strane hlača, pri čemu bi mu imenovana govorila da joj to smeta i da joj to ne radi. Ovakav zaključak suda temelji se na obrani optuženika koji ovakvo postupanje osporava navodeći da tijekom boravka u navedenim kafićima nije IF dodirivao po bilo kojem djelu tijela, pa tako niti po njenom spolovilu s vanjske strane hlača. Pojasnio je da njega kao vozača autobusa poznaju u ta dva kafića koji se nalaze u blizini kolodvora gdje on redovito koristi svoju 20 minutnu pauzu između dviju vožnji, a u tim kafićima uvijek je puno ljudi te bi bila totalna idiotarija da na takvim mjestima radi tako nešto što mu se stavlja na teret. Nikada ništa prema njoj nije učinio, čemu bi ona prigovorila ili se suprotstavila. IF nije dodirivao niti po rukama koje bi joj bile na stolu. Ovakva njegova obrana životna je i logična te joj ovo vijeće u cijelosti vjeruje. Naime, IF je u kafiće s optuženikom odlazila dobrovoljno, kao što se dobrovoljno vozila s njim u autobusu, neovisno o relaciji i mjestu na koje je trebala doći. Vezano uz poznanstvo s optuženikom žrtva je iskazala (l.174) da se vozila autobusnom linijom 174 iz [adresa] za Hruševec a nakon početnog pozdravljanja s dobar dan pričali su o tome kako je njoj u školi i u životu, kako je njemu na poslu jer ima puno ljudi u busu i tako neki obični razgovori sve do trenutka dok mu nije rekla da je malo loše, a na pitanje zašto rekla mu je zašto, pa ju je pozvao na kavu, na što je pristala. Tada su se malo bolje upoznali, rekao je da ima ženu, dvije kćerke, unuče, a pitao ju za broj mobitela te mu ga je dala. Misli da je prošlo par dana kada je opet došla na terminal, išla je kući iz škole i bilo joj je dosadno za ić doma pa ga je pitala jel se može provozati s njim đir, dva, točnije krug-dva, rekao je da može, a onda su počeli malo dublji razgovori o školi i ocjenama, o problemima u obitelji s mamom i bratom i to joj je nekako bio ispušni ventil.
8. Dakle, sud nema razloga ne vjerovati optuženiku kada kaže da je žrtva u autobusu prilazila njemu kao vozaču i željela razgovarati jer obrnuta situacija nije niti moguća pa je izvjesno da je inicijativa za upoznavanje, razgovore i druženja potekla od žrtve. U takvim okolnostima, tvrdnja optužbe da je optuženik i to od veljače 2024. razvijao s djetetom IF prijateljski odnos radi stjecanja povjerenja ukazuje se kao promašena jer optuženik niti je inicirao Martinine bespotrebne vožnje autobusom u krug, niti razgovore s njom, a ona sama navodi da su njihovi razgovori i druženje trajali mjesec-dva. Optuženik tvrdi da je žrtvu prvi puta vidio 15. studenog 2024., što povezuje s uređenjem [adresa] za Advent, a što je približno točno, jer je iz izvješća PP Zaprešić (l.58) vidljivo da je prvi kontakt između brojeva mobitela koje su koristili optuženik i žrtva ostvaren 13. studenoga 2024. u trajanju od 00 min na način da je optuženik pozvao žrtvu, a trajanje od 00 min ukazuje na to da je optuženik pozvao Martinin broj, očito samo kako bi ga ona memorirala pa nije točna njezina tvrdnja da je ona njemu dala broj mobitela na njegovo traženje. Žrtva navodi da je broj mobitela optuženiku dala prilikom prvog odlaska na kavu, na koju su odlazili tijekom studenog 2024. pa nije točna niti tvrdnja optužbe da je prijateljski odnos razvijan od veljače 2024., bez obzira što je IF optuženika kao vozača autobusa mogla vidjeti i ranije, ali bez ikakvih kontakata.
9. Obzirom na činjenicu da stalni putnici na autobusnoj liniji koju je vozio optuženika poznaju, što je posve logično, za razumjeti je i njegovu brigu oko toga da li putnici nešto sumnjaju ili ih čudno gledaju kada vide da svaki dan prilikom vožnje žrtva stoji blizu njega i da razgovaraju, zbog čega je žrtvi i rekao da mu ne prilazi, što ona evidentno nije poštivala. Sama žrtva o navedenom je iskazala (l.591) da joj je optuženik rekao da se nepotrebno vozi, da ljudi počinju sumnjati te da se udalje na neko vrijeme jedno od drugog pa da je onda izbjegavala bus i išla vlakom. Dakle, žrtva je imala opciju prijevoza vlakom do Pojatnog, gdje je živjela, ali je unatoč optuženikovoj molbi da prestane dolaziti u autobus nastavila s istim, pa su se tako nastavila i njihova druženja u kafićima na kolodvoru. Obzirom da je optuženik želio spriječiti da putnici u autobusu preispituju njihov odnos zbog njihove učestale komunikacije tijekom vožnje, logično je da ne bi dopustio da gosti kafića na autobusnom kolodvoru vide njega, još k tome u uniformi ZET-a da radi nešto nedolično prema ženskoj osobi s kojom sjedi u kafiću, pa je tako po ocjeni ovoga vijeća neistinita njezina tvrdnja da ju je, dok su sjedili za stolom u kafiću i to jedno nasuprot drugome rukama dodirivao preko odjeće po spolovilu s vanjske strane hlača, te da bi to trajalo minutu-dvije. Takve radnje sigurno bi netko u kafiću punom ljudi vidio, što si optuženik sigurno ne bi dopustio. Stoga je tvrdnja žrtve da se to događalo svaki puta kada bi bili na kavi posve neprihvatljiva jer bi se optuženik, sjedeći nasuprot žrtvi, da ispod stola dođe do njenog međunožja morao sagibati i naginjati prema naprijed te je vrlo upitno da bi uopće mogao doći čak do njezinog spolovila. Da je tako nešto optuženik pokušao, žrtva bi vrlo jednostavno i lako mogla to osujetiti odmicanjem stolca i svojega tijela od stola. Kada je žrtva na raspravi upitana da li je u tim situacijama razmišljala o tome da se odmakne odgovorila je "nažalost ne i dan danas se kajem zbog toga". Dakle, žrtva govori da nije razmišljala da bi se mogla odmaknuti te da se sada kaje zbog toga, što je posve nelogično i neživotno ako se ima u vidu da žrtva tvrdi da se to događalo svaki puta kada bi bili na kavi. Postavlja se pitanje, ako je to tako, zbog čega žrtva pristaje na svaku slijedeću kavu s optuženikom, te kako to da se baš niti jednom ne bi odmaknula ako bi optuženik radio nešto što ona ne želi. Pojašnjavajući na raspravi dopunski nalaz i mišljenje, vještakinja Zorić na pitanje da li je optuženik predstavljao za žrtvu nekakav autoritet zbog kojeg bi ona odustala od odmicanja u kafiću ukoliko bi joj bilo neugodno optuženikovo navodno diranje, odgovorila je da on za nju nije bio autoritet već predmet interesa jer je zapravo išla prema njemu, a ne od njega.
10. Radi razjašnjenja da li je oštećena sposobna izraziti da nešto ne želi i to jasno pokazati vještakinja je iskazala da je ona to u svakom slučaju sposobna, što je vidljivo kroz njezin odnos s majkom i sa zahtjevima koji se na nju stavljaju u vezi s odlaskom u školu, učenjem, radovima oko kuće i slično. Dakle, žrtva nije imala problem s pokazivanjem da nešto ne želi, pa sud zaključuje da se nije, kao što tvrdi bojala kakva će biti optuženikova reakcija, te da ne bi došlo do fizičkog zlostavljanja. Isto tako, neprihvatljiv je njezin iskaz kada tvrdi da je unatoč jako neugodnoj situaciji nastavila s njim ići u kafiće jer je htjela popričati s njim o tim situacijama za koje je mislila da će prestati ali nije skupila hrabrosti, bojala se njegove reakcije. Kada se ima u vidu da njihove susrete inicira upravo žrtva vozeći se u autobusu na liniji koju vozi optuženik iako od Zagreba gdje ide u srednju školu COO Slava Raškaj do Pojatnog gdje živi ima mogućnost vožnje vlakom što je i koristila kada je optuženik tražio da se makne od njega, da mu ona prilazi tijekom vožnje i razgovara s njim, da se bez potrebe vozi u autobusu više krugova i na pauzama nakon vožnje odlazi s optuženikom u kafić, da je ona njemu poslala osam SMS poruka, a on njoj samo jednu (l.58), da je 19. studenog 2024. ona njemu slala poruke u kojima ga pita di si ti, govori mu da ne može doći do njega jer joj je mama tu, te ga pita što je ljut (l.498-504), posve je neprihvatljiv iskaz žrtve da je od optuženika doživljavala neugodnosti, da se bojala njegove reakcije te da nije skupila hrabrosti popričati s njim o tim neugodnim situacijama. Mišljenje je vještakinje da IF u osnovi nema ništa za raščistiti s optuženikom već samo pokazuje svoju intenciju za daljnjim nastavkom kontakta. Da su se u kafićima doista događale inkriminirane radnje optuženika, za koje IF tvrdi da ih nije željela i koje su joj bile neugodne, posve je nelogično da bi nakon toga dogovorila s optuženikom dolazak u njegov stan i to kako bi s njim popričala da prestane s postupcima koji su njoj neugodni i koje ne želi. Stoga ovo vijeće ocjenjuje da nema nikakvih dokaza da bi optuženik u kafićima za stolom, rukama dodirivao dijete IF preko odjeće po njezinom spolovilu s vanjske strane hlača, te da bi mu imenovana govorila da joj to smeta i da joj to ne radi, čime bi ostvario obilježja kaznenog djela bludne radnje prema osobi posebno ranjivoj zbog bolesti.
10.1. Posebna ranjivost žrtve nije upitna te ona proizlazi iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja i iskaza vještakinje Zorić (l.388) koja je navela da njeno ponašanje i način zaključivanja kod svake prosječne osobe može izazvati zaključak da se radi o osobi s teškoćama u razvoju te da će u nekom duljem druženju svaka osoba zaključiti da je sklona rizičnom ponašanju koje uključuje i seksualno rizično ponašanje. Kod rizičnog ponašanja misli na nedistanciranost, orijentaciju na osobe koje nisu iz njenog vršnjačkog kruga ili joj imponiraju kao značajne osobe što bi za nju mogao biti i vozač autobusa. Iako je IF u 17. godini života, može odavati dojam punoljetne osobe, a tako je bilo i u inkriminirano vrijeme. Međutim, neovisno o Martininoj posebnoj ranjivosti, koje je optuženik trebao biti svjestan jer je bio svjestan razlike u godinama, kao i njene inicijative za druženjem iako joj on po godinama nije trebao biti predmet interesa ovo vijeće nije našlo dokazanim da bi optuženik uopće prema IF u kafićima vršio inkriminirane bludne radnje radi čega je u odnosu na kazneno djelo iz članka 155. stavka 3. u svezi čanka 154. stavak 1. točka 2. KZ/11, donijelo oslobađajuću presudu, u skladu s člankom 453. točka 3. ZKP/08.
U odnosu na točku 2/
11. Optuženik priznaje da je dana **.**.2024. IF prema ranijem dogovoru, već oko 7,45 iako je dogovor bio u 8,00 sati došla do trgovine DM u [adresa] te da ju je vidio kroz balkon i javio joj se mobitelom te ju uputio kako da dođe do njegove zgrade, a kada ga je tražila da dođe dolje po nju, liftom je otišao te ju uveo u zgradu i do svog stana. Nadalje priznaje da je u stanu došlo do spolnog odnosa na način kako je to opisano pod točkom 2/. Međutim, osporava da bi mu IF govorila da to ne želi, da je uzmicala, da je odbila da sjedne na njega i da se odgurivala, da se odupirala i govorila mu da ne želi ništa s njim, već navodi da je sve bilo dobrovoljno, a počelo je kada je IF uzela svoj mobitel i pokazala mu svoje dvije gole slike i video na kojem je masturbirala, što je njega uzbudilo.
12. Analizirajući izvedene dokaze, te dovodeći u vezu iskaze svjedoka i materijalne dokaze s obranom optuženika, ovo vijeće nije našlo dokazanim da IF spolni odnos s optuženikom ne bi željela, da bi se odupirala ili na bilo koji način dala do znanja da ne želi, a dobrovoljni spolni odnos s djetetom iznad 16 godina, bez obzira na posebnu ranjivost nije kažnjiv. Već je pod točkom 8 i 9 detaljno obrazloženo ponašanje žrtve prema optuženiku, njezina inicijativa za druženjem i razgovorima, pa je dolazak žrtve u optuženikov stan bio logična posljedica njezinog interesa za optuženika, a k njemu je došla već u 7,45 umjesto odlaska u školu jer je njezina majka iskazala da je mislila da je IF toga dana otišla u školu. Obzirom na Martinino ponašanje prema optuženiku i činjenicu da je i prije toga bila spolno aktivna, što je konstatirano u Povijesti bolesti od 5. prosinca 2024. (l.22), ovo vijeće cijeni istinitom obranu optuženika kada kaže da mu je IF nakon kraćeg razgovora, na mobitelu pokazala svoje gole slike i video na kojem masturbira što je njega uzbudilo. Kada je IF upitana u vezi postojanja slika i videa na svom mobitelu iskazala je (l.599) da ju je optuženik prisiljavao da mu pošalje nekakve videe, slike, svašta i da mu je rekla da mu ne želi ništa od toga slati i ako je, a nije sigurna, onda je bilo pod prisilom jer se sjeća poruka kada ju je molio da mu pošalje. Na pitanje što se nalazilo na tim videima koje mu je možda poslala odgovorila je da ne zna. Ovakav njezin iskaz ocijenjen je kao neistinit jer na optuženikovom mobitelu nisu pronađene poruke u kojima bi molio IF da mu pošalje bilo kakve slike, a da je slika na njezinom mobitelu bilo sud zaključuje iz njezinog iskaza kada kaže da mu je rekla da mu ništa od toga ne želi slati. Čak je navela da nije sigurna da li mu je nešto takvo poslala, što dokazuje da je takvo nešto postojalo, dodajući da ako je, onda je bilo pod prisilom. Očito Martina prisilu spominje kako bi opravdala slanje za koje nije bila sigurna da li se dogodilo, te dokazuje da je takvog sadržaja na mobitelu imala.
13. Dakle, nakon pokazivanja slika i videa na mobitelu kao što optuženik i tvrdi uslijedio je spolni odnos koji je, prema ocjeni ovoga vijeća s Martinine strane bio dobrovoljan. Naime, sama IF iskazala je da joj je optuženik skinuo hlače, rekao joj da se povuče gore, pa se ona i povukla gore, a nadalje u više navrata ponavlja da za vrijeme dok joj je lizao spolovilo i kada je penetrirao u vaginu nije mogla reagirati, da je ležala na krevetu ukočena od panike, da joj je mozak stao i nije skužila zapravo šta se dešava. Suprotno tome, ovo vijeće smatra da je IF znala što se dešava i da je spolni odnos koji je počeo optuženikovim lizanjem njenog spolovila, penetriranjem u njezinu vaginu na način da IF leži na krevetu na leđima, a nastavio se tako da Č sjedi na optuženiku i završio da ponovno leži na leđima bio dobrovoljan i da je IF isti mogla prekinuti u bilo kojem trenutku da je to željela. Sud vjeruje optuženiku kada kaže da je IF bila na njemu možda do minute kada je rekla da joj tako ne paše i da bi radije legla na leđa pa da su se ponovno okrenuli i nastavili spolni odnos na taj način što logično budući optuženik navodi da je u tom položaju, kada je trebao svršiti brzo izvukao spolni organ iz nje i otrčao u kupaonu gdje je ejakulirao. Žrtva pak opisuje da je nekako uspjela sići s optuženika koji je nakon toga ležao, a tek na pitanje o završetku tog odnosa iskazala je (l.182) da je uspio na vrijeme izvaditi spolni organ iz nje (iako je ležao pored nje nakon što je sišla s njega) i da je završio u WC-u.
13.1. Teško je zamisliti da IF lizanje svojega spolovila, kada je optuženikova glava među njezinim nogama i položaj u kojem ona sjedi na optuženiku ne bi mogla prekinuti jer se radi o dominantnom položaju koji može prekinuti onaj koji se u njemu nalazi. Ovdje treba uzeti u obzir i fizičku konstituciju optuženika i žrtve jer se radi o optuženiku koji je znatno sitnije tjelesne građe i težine u odnosu na žrtvu pa nije prihvatljiv navod žrtve da nije mogla sići s optuženika jer joj je zagradio put, držao ju rukom, vraćao ju nazad na sebe i slično. Nakon ovog spolnog odnosa IF kaže da je otišla u dnevni boravak gdje se igrala s optuženikovim psima (l.596-597). Ovo vještakinja Zorić opisuje kao prezentaciju nelogičnog postupanja jer nakon inkriminiranog događaja kojeg prikazuje traumatskim za sebe, pribjegava igranju s psima u stanu optuženika jer je očekivano da bi u takvim okolnostima nastojala što prije napustiti prostor događanja. Optuženik tvrdi da se toga dana nakon ovog događaja ali i slijedećeg dana IF s njim vozila autobusom u krug, te niti jedan dokaz to ne pobija jer njezina majka tvrdi (l.147) da je tog 4. prosinca 2024. prijavila njezin bijeg od kuće, ali da je IF došla drugi dan kod nje na posao negdje oko 17,30 sati, pa je odmah otišla s njom na policiju jer joj je ranije policija rekla da uvijek kada se IF vrati nakon bijega odmah ode s njom na policiju. Dakle, IF se mogla i 4. i 5. prosinca 2024. voziti s optuženikom koji kaže da se taj dan vozila do 16,00 sati, ali i drugi dan, pa kako je taj drugi dan došla k majci oko 17,30 imala je vremena za vožnju s optuženikom. Tu noć nakon inkriminiranog događaja IF je po svemu sudeći prespavala kod CF koja je o tome svjedočila (l.575- 577) navodeći da ju je jednom prilikom IF zamolila za pomoć, odnosno htjela je kod nje prespavati, te je govorila da ju je neki čovjek silovao i da joj je mama izbacila iz stana stvari što je moglo biti između rujna 2024. i Nove godine. O samom silovanju IF joj je rekla da ju je taj muškarac uveo u zgradu, da je tom prilikom bila omamljena i da se ničega ne sjeća, te da se to dogodilo u večernjim satima kada je izašla van. Ovoj svjedokinji se Martinina priča činila kao da želi na sebe privući pažnju te da je u svemu tome bila izgubljena. Na njen savjet da bi to trebala prijaviti policiji nije rekla ništa. Iz iskaza ove svjedokinje može se zaključiti da se IF nije željela vratiti majci radi čega je pitala CF za prespavati, predočila joj je silovanje kojeg se ne sjeća i za koje je rekla da se dogodilo u večernjim satima prilikom izlaska. Postavlja se pitanje, ako se aktualno silovanje dogodilo, zbog čega bi IF trebala izmišljati izlazak u večernjim satima i silovanje kojeg se ne bi sjećala. Međutim, niti ovoj svjedokinji IF nije djelovala uvjerljivo već kao da na sebe želi privući pažnju. Svjedokinja ČF iskazala je (l. 575) da joj je jednom prilikom IF rekla da ju je neki muškarac silovao, što joj nije vjerovala, te da joj je IF više puta znala govoriti nešto neistinito.
13.2. Očito je IF nakon što se sve ovo dogodilo osjetila grižnju savjesti, odnosno kako vještakinja Zorić kaže (l.628) osjećaj vlastite krivnje pa je isti prikazala kao silovanje pojašnjavajući da se ponašanje oštećene može tumačiti u kontekstu njenih emocionalno nestabilnih odlika ličnosti koje podrazumijevaju izmjene emocionalnog predznaka prema ljudima ili događajima i to uslijed vlastite nestabilnosti, a ne potaknuto vanjskim zbivanjima ili događajima. Vještakinja Zorić zaključuje da u tom kontekstu sama prijava predmetnog djela ne proizlazi iz izloženosti predmetnom događaju, već iz njenih unutarnjih impulzivnih i dinamičnih izmjena raspoloženja, posljedično i ponašanja. Vještak Podobnik ukazao je (l.388) da je IF nekritična, neformiranog vrijednosnog sustava, sniženih intelektualnih kapaciteta i bez socijalno emocionalnog oslonca koji bi bio orijentir za njeno ponašanje, iz čega proizlazi njeno totalno neplanirano, impulzivno i instinktivno ponašanje koje je očito došlo do izražaja i vezano uz inkriminirani događaj.
14. Ovdje treba ukazati i na nalaz vještaka koji su utvrdili da IF ne pokazuje sindrom traumatizacije vezan za predmetno događanje, da mirno opisuje situaciju komentirajući svoje i nakane optuženika, a njeno ponašanje procjenjuju i druge osobe, kao što je ČF, CF, ali i njezina majka, također izvan doživljaja traumatizacije. Ponašanje oštećene koje je prethodilo predmetnom događaju te ono koje se događalo nakon njega po mišljenju vještakinje Zorić upućuje na njezin interes za optuženika i za odnos s njim jer taj događaj oštećenu nije traumatizirao, ona nije odmah nakon njega napustila optuženikov prostor nego se igrala s njegovim psima. Vještakinja zaključuje da se radi o djevojci koja je prethodno već imala spolnih iskustava a koja zbog svojih psihičkih karakteristika nije dostatno integrirana u svoj vršnjački kolektiv i traži društvo odraslijih osoba, pri čemu su i njezine prijateljice starije životne dobi u odnosu na nju.
15. Na osnovu svega navedenoga može se zaključiti da je IF za druženje i razgovore našla optuženika koji je malo po malo postao predmet njezinog interesa jer je s njom razgovarao o njenim problemima, u pauzama između vožnji imao vremena za nju i s njom se družio, što je u skladu s mišljenjem vještaka da je tražila društvo odraslijih osoba. Iako ju je pokušao odvratiti od bespotrebne vožnje autobusom, nije uspio pa je tako došlo i do kritičnog dana kada ona dolazi u njegov stan gdje se dogodio spolni odnos za koji ovo vijeće ne nalazi dokaza da bi bio protiv volje žrtve. Postavilo se pitanje da li je žrtva zbog svoje ranjivosti bila sposobna dati pristanak na spolni odnos, koje pitanje je razriješila vještakinja Zorić navodeći (l.629) da iako IF intelektualno funkcionira na granici granične kategorije i kategorije lake mentalne nesposobnosti, ona taj kapacitet posjeduje odnosno mogla je dati dobrovoljni pristanak na spolni odnos nakon kojeg je doživjela osjećaj vlastite krivnje što je prirodni slijed razmišljanja nakon predmetnog događaja.
15.1. Obzirom da je osnovni nalaz i mišljenje (l.250-251) iz kojega proizlazi da se iskaz žrtve na dokaznom ročištu u kojem govori o doživljenom silovanju ocjenjuje autentičnim njenom iskustvu i u skladu s onim što je doživjela suprotan dopunskom nalazu i mišljenju iz kojeg proizlazi da je IF zbog osjećaja vlastite krivnje inkriminirani događaj, koji je bio dobrovoljan prikazala kao silovanje vještakinja Zorić pojasnila je (l. 629) da osnovni nalaz nije suprotan dopunskom, da je dodatno ispitivanje integralni dio prvog ispitivanja jer se radi o pojašnjavanju pojedinih detalja. Osim toga, u prvom vještačenju opisane su odlike ličnosti žrtve kao što su rizično ponašanje, manipulacija, nepoštivanje socijalnih normi, nepredvidljivo reaktivno djelovanje uz bazični doživljaj odbačenosti, napetosti, emocionalne nestabilnosti, nekontrole ponašanja, sumnjičavosti. Na pitanje da li je u neskladu utvrđena posebna ranjivost žrtve s njenim kapacitetom da može dati pristanak na spolni odnos vještakinja je odgovorila da IF ima dostatne intelektualne kapacitete da može procijeniti situaciju i dati pristanak na neke radnje, uključujući i spolni odnos. Ono što ju čini ranjivom su prvenstveno njene odlike ličnosti koje ju dovode u socijalno nepoželjne okolnosti jer je kontinuirano u potrazi za doživljajem prihvaćenosti, a sama je emocionalno nestabilna i nekonzistentna. Obzirom na navedeno, ovo vijeće zaključuje da je IF zbog osjećaja krivnje jer je bila svjesna razlike u godinama i neprimjerenosti spolnog odnosa s optuženikom predmetni događaj opisala kao silovanje jer se očito na taj način s tim lakše nosila, a do prijave je došlo, prema iskazu žrtve jer je dobila poruku da mora reći mami da je silovana ili će joj ta osoba koja joj je poslala poruku doći doma s policijom i da će to pred njima morati reći. Kasnije se od CF saznalo (l.576) da je poruku dobila od supruga CF kojoj je rekla da je silovana kada je tražila da kod nje prespava, a o silovanju je od njene kćeri čuo i njezin suprug . Ovakvo ponašanje žrtve ukazuje na nepoštivanje socijalnih normi i na manipulativnost, koje osobine ličnosti su kod žrtve vještačenjem i utvrđene.
16. Slijedom svega navedenoga, ovo vijeće nije našlo dokazanim da bi optuženik sa žrtvom imao spolni odnos protivno njezinoj volji te prihvaća mišljenje vještaka da prijava tog kaznenog djela ne proizlazi iz izloženosti predmetnom događaju, već iz njenih unutarnjih impulzivnih i dinamičnih izmjena raspoloženja. Ovdje treba dodati da je po ocjeni ovoga vijeća psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje provedeno stručno i nepristrano, vještaci sigurno nisu zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, radi se o iskusnim vještacima koji dugi niz godina vještače djecu i žrtve silovanja radi čega je njihovo mišljenje sud prihvatio. Tu se osobito misli na dopunski nalaz i mišljenje koji je dan nakon što je žrtva dala iskaz na raspravi, te nakon što su ispitani svi svjedoci i izvedeni svi materijalni dokazi. Osim toga, na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu stavile prigovora. Radi svega navedenoga, u skladu s člankom 453. točka 3. ZKP/08 ovo vijeće donijelo je oslobađajuću presudu.
17. Optuženom NF vraća se jedan crni mobitel marke "Redmi" IMEI 1: 864136078723308, IMEI 2: 864136078723316 s pripadajućom crnom zaštitnom maskicom i pripadajućom umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] koji je oduzet uz PPOP broj 279561, a koji je poslužio kao dokaz u ovom kaznenom postupku te više nije potreban.
18. Oštećenoj IF vraćaju se mobiteli marke Apple Iphone S model A1688, sive boje, nepoznatog IMEI broja, bez SIM kartice s razbijenim ekranom u donjem lijevom kutu s crnom silikonskom zaštitom maskom i I 14 PRO MAX ANDROID, zlatne boje, IMEI brojeva [IMEI broj], bez SIM kartice, također zbog toga što više nisu potrebni kao dokazi u postupku.
19. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08, a imajući u vidu da je donesena oslobađajuća presuda troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
20. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.
U Velikoj Gorici 17. travnja 2026.
Predsjednica vijeća za mladež:
Nataša Brleković
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. ŽDO u Velikoj Gorici na broj KOz-DO-2/2025
2. Optuženi NF, [adresa]
3. Branitelj optuženika Dražen Plavec, odvjetnik u Zagrebu
4. Oštećena mlt. IF,
5. Opunomoćenica oštećene Maruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu
