REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-247/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Vuković, u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici MA, pravnici i djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Trg Nevenke Topalušić 1, i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava, OIB 52966791065, Dubrava 49, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, nakon glavne i tajne rasprave održane i zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnice tužene, a u odsutnosti posebne skrbnice maloljetnog djeteta i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava ( dalje u tekstu Zavod), 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./Razvodi se brak zaključen 12. kolovoza 2000. u Zagrebu između FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Zagreb, Centar, za godinu 2000. pod rednim brojem 01047 kod Gradskog ureda za opću upravu, Matični ured Centar.

II./Roditeljsku skrb nad mlt. HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] roditelji, FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], će ostvarivati sporazumno i zajednički.

III./Zajedničko maloljetno dijete stranka HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], , živjeti će po razvodu braka s ocem FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i majkom IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi prebivališta oca i majke, [adresa].

IV./Osobni odnosi majke IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i oca FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s maloljetnim HA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ostvarivati će se primarno sukladno dogovoru stranaka na adresi stanovanja djeteta, a što se tiče zimskih i ljetnih praznika, državnih blagdana i praznika svaki od roditelja, ukoliko izostane dogovor istih, će provoditi polovicu zimskih i ljetnih praznika s djetetom na način da će prethodno obavijestiti drugog roditelja tjedan dana prije, ukoliko ima namjeru s djetetom boraviti izvan mjesta stanovanja djeteta.

V./ Uzdržavanje maloljetnog HA, roditelji će vršiti zajednički i dogovorno, a za sve izvanredne troškove koji će nastati sukladno dogovoru stranaka za maloljetnog HA roditelji će sudjelovati u jednakim dijelovima.

VI/. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.Tužitelj FA je 28. veljače 2024. podnio tužbu radi razvoda braka, rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanja osobnih odnosa i radi uzdržavanja, u kojoj u bitnoj navodi da je s tuženom IA sklopio 12. kolovoza 2000. brak u Zagrebu, a koji je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Zagreb, Centar, za godinu 2000. pod rednim brojem 01047 kod Gradskog ureda za opću upravu, Matični ured Centar, u kojem braku je 7. listopada 2008. rođeno jedno zajedničko dijete tužitelja i tužene, sin HA. Tužitelj dalje navodi da su bračni odnosi između tužitelja i tužene teško i trajno poremećeni, a zbog čega je faktična bračna zajednica između tužitelja i tužene prestala. Prije podnošenja ove tužbe pokrenut je postupak radi provođenja obveznog savjetovanja prije razvoda braka pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Dubrava, a tijekom postupka obveznog savjetovanja nije postignut sporazum o zajedničkoj rodite ljskoj skrbi za mlt. HA te nisu riješena sporna pitanja oko roditeljske skrbi. Tužitelj predlaže da on i tužena, u odnosu na zajedničko mlt. dijete, zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Tužitelj ističe da je za vrijeme trajanja bračne zajednice on brinuo o svim potrebama djeteta od njegova rođenja do današnjeg dana, a što uključuje brigu o njegovoj prehrani, zdravlju, higijeni, školskim i izvanškolskim aktivnostima te adekvatnom psiho- fizičkom razvoju. Obzirom je mlt. dijete vezano uz oca te s njim živi od rođenja, tužitelj smatra da bi mlt. dijete trebalo po razvodu braka nastaviti živjeti s njim u nekretnini na adresi [adresa]. Osim toga, napominje se da je mlt. HA u dobi od 15 godina te isti želi nastaviti stanovati sa ocem, ovdje tužiteljem. Tužitelj nadalje ističe da je svjestan važnosti stabilnog obiteljskog okruženja za dijete i kontinu iteta odnosa sa oba roditelja za zdrav psihički razvoj djeteta te da je u interesu mlt. djeteta da ima stalne i redovite susrete s majkom, slijedom čega predlaže da se osobni odnosi tužene s mlt. HA odvijaju Svaki drugi vikend od petka u 17:00 sati do nedjelje u 20:00 sati na način da će majka preuzeti mlt. dijete na adresi stanovanja djeteta i vratiti dijete na adresu stanovanja, te polovinu ljetnih i polovinu zimskih praznika te svaki drugi državni praznik i blagdan na način da će majka preuzeti mlt. dijete na adresi stanovanja djeteta i vratiti dijete na adresu stanovanja. Slijedom navedenog, obzirom da tužitelj traži da maloljetno dijete stranaka stanuje na adresi stanovanja tužitelja, upućujući na zakonske odredbe o uzdržavanju, tužitelj ističe da bi tužena, za uzdržavanje mlt. djeteta, bila u mogućnosti plaćati propisani minimalni iznos od 290,00 eura za uzdržavanje mlt. djeteta u dobi od 13 do 18 godina, a koji je iznos propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, pa se stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da naslovni sud naloži tuženoj da na ime uzdržavanja mlt. djeteta mjesečno plaća iznos od 290,00 eura, počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, te da ista podmiri troškove ovog postupka.

2.U odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2026. tužena u bitnom ne spori da su bračni odnosi između nje i tužitelja teško i trajno poremećeni te da nastavak bračne zajednice nije moguć. Međutim, tužena se protivi tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na odluku o tome s kime će mlt. dijete HA živjeti nakon razvoda braka, susrete i druženja sa drugim roditeljem i obvezu plaćanja uzdržavanja. Tužena je suglasna s prijedlogom tužitelja da u odnosu na zajedničko mlt. dijete zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Međutim, ističe da su u potpunosti netočni navodi tužitelja da je za vrijeme trajanja bračne zajednice on brinuo o svim potrebama djeteta i to od njegovog rođenja do danas. Upravo da je tužena ta koja je uvijek brinula o potrebama djeteta, prehrani i higijeni, školi, izvanškolskim aktivnostima i svemu ostalome, te je imala i ima skladan i privržen odnos sa sinom. Tvrdnje tužitelja da ničim nisu potkrijepljene te su iste usmjerene isključivo ka iskrivljivanju stvarnog stanja i uloge majke u životu i odgoju djeteta.

Majka, s druge strane, ni u kojem trenutku nije osporavala važnost oca u životu djeteta, te je smatrala, a i dalje smatra, da je za dobrobit mlt. djeteta važno da oba roditelja ravnomjerno sudjeluju u njegovom životu. Tužena ističe da se radi o djetetu u osjetljivoj pubertetskoj dobi za čiji je razvoj izuzetno važan stabilan i emotivno zadovoljavajući odnos sa majkom, tužena smatra da je u interesu djeteta da nakon razvoda nastavi živjeti sa njom, a da s tužiteljem ostvaruje osobne odnose. Tužena predlaže da tužitelj na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta plaća iznos od 400,00 eura mjesečno. Navedeni novčani iznos predstavlja stvarni trošak za materijalne potrebe djeteta (troškovi stanovanja, higijene, odjeće, prehrane, školskih i izvanškolskih aktivnosti), a sam tužitelj ne spori da potrebe djeteta premašuju minimalni iznos propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, posebice imajući u vidu da je mlt. HA u dobi od 15 godina te je nesporno da su troškovi za njegove mjesečne potrebe (troškovi stanovanja, prehrane, higijene, školskih i izvanškolskih aktivnosti i ostali troškovi) i veći od iznosa koji se potražuje na ime uzdržavanja. Slijedom navedenog tužena traži se tužitelja odbije u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da maloljetno dijete stranaka stanuje s njim, a da s tuženom ostvaruje osobne odnose i da se tuženoj naloži plaćati uzdržavanje.

3.Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava, od 21. lipnja 2024. ( u daljnjem tekstu Zavod) maloljetnom HA je radi zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku imenovan poseban skrbnik, MA, pravnica i djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, a navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

5. Iz stručnog mišljenja Zavoda od 22. svibnja 2025. (str 36-49 spisa), u bitnom proizlazi da je isto utemeljeno na dokumentaciji dostupnoj stručnom timu Zavoda , te provedenim razgovorima s roditeljima, ovdje strankama FA i IA, kao i sa mlt. HA. Zavod je dostavio Izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama, mišljenje psihologa i konačno mišljenje i prijedlog stručnog tima. Majka ĆA rođena je **.**.1973. u [adresa], po zanimanju je turističko hotelijerski radnik a zaposlena je u diskontu Stanić s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura. Stanuje na adresi [adresa] u [adresa] sa suprugom i sinom HA, u kući koja je vlasništvo suprugovih roditelja. FA rođen je **.**.1971. u [adresa], po zanimanju je zlatar i zaposlen je u vlastitoj firmi Balić design. Stanuje na adresi [adresa] u [adresa] sa suprugom ĆA i sinom HA u kući svojih roditelja. U bračnoj zajednici stranaka koja traje od 2000. je rođeno jedno dijete i to maloljetni HA, koji pohađa srednju školu EOS, smjer zlatar te praksu u firmi Gold partner. Obitelj zajedno stanuje na adresi prebivališta na prvom katu kuće ispod koje se nalazi radionica FA, a radi se o stambenom prostoru veličine 80 m2, dok je prostor radionice 100m2. Obitelj FA je u evidenciji Zavoda od 2021. kada je isti kontaktirala ĆA vezano uz psihičko i fizičko nasilje od strane njezina supruga FA , navodeći da ju je suprug u drugom mjesecu 2021. fizički napao, a koji napad nije prijavila policiji. ĆA je navela kako trpi i verbalno nasilje od supruga kada je isti u alkoholiziranom stanju, kad je osim vrijeđanja i tjera iz kuće a ona nema gdje jer je sama i nema roditelje. Navodi da FA nije nasilan prema zajedničkom djetetu stranaka. Upoznata je s mogućnošću prijave svakog oblika nasilja prema sebi, a dužnosti prijave svakog nasilja koje se događa u prisustvu djeteta. FA je u povodu navoda ĆA pozvan u Zavod gdje je poricao da bi bio nasilan prema supruzi, opisuje suprugu kao osobu koja ništa ne radi, koja zapostavlja zajedničko dijete, a potvrđuje da je bio nasilan prema supruzi u veljači 2021. jer se Virginija dopisivala s drugim muškarcima. S tim u vezi potvrđuje i verbalno nasilje. Od strane Zavoda je upozoren na potrebu suzdržavanja od bilo kojeg oblika nasilja, te da će se obitelji izreći mjera obiteljsko pravne zaštite te mjera upozorenja na propuste i pogreške, a FA navedeni zapisnik nije htio potpisati. Od strane Zavoda o istom je informirana i policija. U kolovozu 2021. situacija u obitelji FA se stabilizirana po navodima ĆA koji su odlučili ostati u braku, a postupanja Zavoda nije bilo sve do 2024. kada je FA pokrenuo postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka. U postupku obveznog savjetovanja ĆA i FA nisu postigli dogovor o uređenju roditeljske skrbi te su upućeni pokrenuti postupak radi razvoda braka. Nadalje, presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-167/2024 od 4. siječnja 2024. presuđeno je da je FA kriv za počinjeno psihičko nasilje na štetu supruge ĆA, a koju je Zavod upoznao na mogućnost korištenja prava na privremeni smještaj u kriznim situacijama, a koje pravo se priznaje i žrtvama obiteljskoj nasilja, te je upoznata s pravom smještaja u sigurnu kuću, a što ista odbija. Virginija je u Zavodu navela da je smanjila komunikaciju sa suprugom te da se uključila u udrugu Krugovi gdje dobiva potreban psihosocijalni suport. Zavod je zatražio od srednje škole koju pohađa maloljetni HA izvješće o funckioniranju učenika, a prema izjavi razrednika isti je pristojnog ponašanja prema vršnjacima i odraslima, nema izrečenih pedagoških mjera niti opomena. Isti redovito pohađa nastavu, nema neopravdanih sati, u slučaju bolesti isto mu pravdaju i otac i majka, koji su bili prisutni na oba roditeljska sastanka. Roditelji imaju urednu suradnju sa školom. U listopadu je ovdje tužitelj u Zavodu naveo kako je pokrenuo postupak razvoda jer smatra da ovdje tuženica stupa u intimne odnose s drugim muškarcima, da je njihov sin pametan, uz poticanje ispunjava školske obveze, ali da je sklon mijenjaju mišljenja glede izbora škole. HA pomaže ocu u radioni ispod stana gdje stanuju, a ističe kako želi da se tužena iseli iz nekretnine koja je u vlasništvu njegovih roditelja. Virginija je u Zavodu u listopadu 2024. izjavila kako je suglasna s razvodom, da želi da maloljetno dijete stanuje s njom a da s ocem ostvaruje osobne odnose, te ja je u potrazi za stanom. Iz razgovora s maloljetnim HA psiholog Zavoda je stekao dojam da isti želi nastaviti u jednakoj mjeri održavati odnose s oba roditelja. U trećem mjesecu 2025. Virginia pristupa Zavodu i navodi kako nije još pronašla stan te da i nadalje stanuje u istoj nekretnini sa suprugom i sinom, a da suprug samostalno kuha i obavlja se samostalno vezano za svoje potrebe. Isti ne komuniciraju, ne spavaju u istoj sobi, osim o informacijama vezanim za dijete, zajednički u jednakoj mjeri brinu o maloljetnom HA, i to tako da mu daju džeparac za školu, kupuju mu odjeću te naizmjence kuhaju, te se dogovaraju tko će ići u školu na razgovore. Virginija navodi da maloljetni HA želi promijeniti školu, te želi biti strojovođa. Ističe kako je suprug nagovara da iseli iz kuće, ali negira nasilje, sumnja da je HA pod suprugovim utjecajem, a ona sama je išla na psihoterapije. FA je potvrdio u Zavodu da sa suprugom komunicira isključivo što se tiče djeteta, za koju smatra da ima psihičkih poteškoća te želi da se iseli iz zajedničkog kućanstva, za koje kućanstvo samo on da podmiruje režijske troškove . U kući ne jedu svi zajedno, ali da se oboje jednako brinu za HA kojem kupuju odjeću i obuću i naizmjence mu kuhaju. Ističe da se odnos Virginije s maloljetnim HA unaprijedio nakon pokrenute parnice za razvod braka. Potvrđuje i ono što je rekla tuženica da HA želi postati strojovođa, ističući da ga majka u tome podržava, dok tužitelj smatra da HA treba iskoristiti svoj talent za zlatara. Potvrđuje da su Virginija i on, FA zajednički potpisali plan da se HA prekvalificira u strojovođu nakon trogodišnje škole. FA navodi da nije imao utjecaj na Nicholasovu želju da želi biti s oba roditelja pola-pola, iako smatra da on djetetu može pružiti stabilnost, te kako isti sada provodi podjednako vremena s oba roditelja. Iz razgovora s maloljetnim HA isti u bitnom navodi kako ide u školu za zlatara jer mu je otac zlatar, a da bi radije bio strojovođa. Spominje plan da četvrti razred srednje završi za strojovođu. Psiholog ističe kako je stekao dojam da maloljetni HA želi zadovoljiti očeva očekivanja, nauštrb vlastitih želja, da je otac dominantan u obitelji. Ima prijatelje u kvartu, opterećen je postupkom razvoda braka svojih roditelja, te ima poteškoće u izražavanju svojeg mišljenja jer ne želi razočarati roditelje. Verbalizira dobar odnos s oba roditelja. Iz mišljenje elektrostrojarske škole proizlazi da rezrednik ima dobru suradnju s oba roditelja te da isti dolaze na informacije i roditeljske sastanke. Po naputku Zavoda, majka je kontaktirala isti da je HA 7- travnja 2025. upućen u savjetodavni klub Ambidekster. Zavod zaključuje da je u obitelji FA i ĆA došlo do teškog narušavanja obiteljske dinamike, u kojoj je prijavljeno i nasilje od strane oca prema majci, za što je otac proglašen krivim pred prekršajnim sudom. Među roditeljima ne postoji faktična bračna zajednica i komunikacija, a isti su nastavili voditi svakodnevnu skrb o mlt. HA te primjereno brinu i zadovoljavaju njegove svakodnevne potrebe. Tako oba roditelja suglasno navode kako naizmjence kuhaju, kupuju odjeću i obuću za HA, idu na sastanke i provode s istim vrijeme. Kod maloljetnog HA je primijećeno da ga obiteljska situacija opterećuje te da se u izražavanju mišljenja boji razočarati roditelje. S tim u vezi, a na inzistiranje majke, Zavod je u dva navrata proveo razgovor s HA, koji je, nakon što je iskazao da bi želio da se ostvarivanje osobnih odnosa uredi na način tjedan dana s jednim roditeljem, tjedan s drugim, iskazao da bi ipak živio s majkom a da s ocem ostvaruje odnose kad bi on to htio. HA je dugotrajno izložen ovakvoj narušenoj obiteljskoj dinamici u smislu da je isti posrednik između roditelja, a sam ističe da su oba roditelja dobri te da ih i dalje želi viđati. HA je istaknuo dobre strane oba roditelja, da je otac stroži i zahtijevniji ali da mu nastoji prenijeti znanje i vodi ga svugdje, a da s majkom ima ugodniju komunikaciju, koja radi manji pritisak na njega. S tim u vezi Zavod zaključuje da su oba roditelja podjednakih roditeljskih kapaciteta, da u istoj mjeri izvršavaju roditeljsku skrb i brigu o djetetu koja je svakodnevna. Oba roditelja imaju primjerenu suradnju sa Zavodom, kako na poziv Zavoda tako i samoinicijativnim obraćanjima stručnom timu Zavoda. Zavod podržava stoga da roditeljska skrb ostane zajednička, a budući da roditelji aktualno stanuju zajedno s djetetom Zavod smatra da nije životno logično predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, kao niti način te vrijeme i mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Ujedno je i psiholog predložio da, kad se uzme u obzir i visoka kronološka dob HA, da isti nastavi živjeti s roditeljima, jer je tako naučen i tako verbalizira.

6. Sud je prijedlog i mišljenje Zavoda dostavio strankama i posebnoj skrbnici na očitovanje. Posebna skrbnica se podneskom od 13. lipnja 2025. u bitnom očitovala kako na isto nema primjedbi, a s obzirom da stranke i nadalje stanuju u zajedničkom kućanstvu. Također, utvrđeno je mišljenje mlt. HA koji je dijete visoke kronološke dobi i sposoban je shvatiti značenje predmetnog postupka. Posebna skrbnica je apelirala da, s obzirom na trenutnu obiteljsku situaciju i imajući u vidu visoku kronološku dob mlt. HA, stranke pokušaju postići dogovor vezano uz sadržaje roditeljske skrbi, budući iz mišljenja Zavoda proizlazi da je dijete već u velikoj mjeri opterećeno predmetnim postupkom i narušenim odnosom roditelja te bi u njegovom najboljem interesu bilo da roditelji postignu sporazum kako bi se zaštitila dobrobit mlt. djeteta. Tužitelj je u podnesku od 17. lipnja 2025. u bitnom naveo kako je točan podatak da tužitelj i tužena žive zajedno te da mlt. HA živi s njima, međutim navedeno je isključivo iz razloga što tužena odbija iseliti iz nekretnine unatoč činjenici da između nje i tužitelja ne postoji bračna zajednica s obzirom da je ona odavno prestala. Pritom napominje kako nekretnina u kojoj stranke stanuju predstavlja vlastitu imovinu tužitelja s obzirom da je istu stekao nasljeđivanjem od svojih pokojnih roditelja, a što tuženoj ni u kojem slučaju ne može biti nepoznato, no bez obzira što tužena više nema pravne osnove za boravak u nekretnini tužitelja, ista se odbija iz nje iseliti.

S obzirom da su odnosi između tužitelja i tužena teško i trajno poremećeni, tužitelj je stava, a što je u više navrata pokušao objasniti i tuženoj, no bezuspješno, kako ovakav suživot kakvog sada vode tužitelj i tužena nije za dobrobit mlt. HA, već smatra kako je potrebno da stranke svoje živote, naravno u onom dijelu koji se ne tiče mlt. HA, započnu voditi odvojeno, a čime bi se svakako poboljšala i sama komunikacija stranaka. Tužitelj smatra da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrava imao dovoljno podataka o osobnim i obiteljskim prilikama obitelji FA te da su ispunjeni svi uvjeti za davanje mišljenja o tome s kim će mlt. HA po razvodu braka živjeti te na koji način će ostvarivati osobne kontakte s roditeljem s kojim neće živjeti. Unatoč činjenici da roditelji trenutno stanuju zajedno, tužitelj ističe kako se ne radi o trajnoj situaciji te smatra kako je od iznimne važnosti urediti prethodno navedeno u što je moguće kraćem roku, a posebice iz razloga što je mlt. HA u dobi od 17 godina. Tužitelj i dalje smatra kako je u najboljem interesu mlt. HA da isti nakon razvoda braka roditelja nastavi živjeti s tužiteljem kao ocem, a da s majkom ostvaruje osobne odnose kako je to predloženo u tužbi. Tužitelj je stava kako je navedeno u najboljem interesu djeteta iz razloga što isti od svog rođenja stanuje u predmetnoj nekretnini te u tom slučaju ne bi morao mijenjati okolinu koja mu je poznata te bi ostao bliže svojim prijateljima s kojima se druži. Također, tužitelj ističe kako je njegov cilj pružiti mlt. HA najbolje moguće obrazovanje i stabilno okruženje koje ne bi imao kod majke pa stoga tužitelj osporava da bi na bilo koji način vršio pritisak na mlt. HA vezano za bilo koji aspekt njegovog života, no smatra kako je njegova zadaća kao roditelja usmjeriti dijete sukladno njegovim mogućnostima i talentima.

Tužitelj navodi kako je razvidno da tužena opterećuje mlt. HA s obiteljskim problemima između nje i tužitelja, a čime postupa na štetu djeteta s obzirom da ga istim opterećuje, a što evidentno ostavlja traga na djetetu. Također, zbog navedenog se ne može niti isključiti utjecaj tužene kao majke na navode mlt. HA koje je isti iznio pred stručnim timom. Tuženik upućuje da je i iz mišljenja psihologa razvidno kako je očigledno u interesu djeteta da živi s ocem s obzirom da psiholog navodi kako smatra da nije u interesu ml.t HA predlagati da živi s majkom, a da majka može nastavo na promjenu okolnosti i uvjeta ponovno zatražiti izmjenu sudske odluke. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda proizlazi kako je 31. ožujka 2025. mlt. HA pristupio savjetodavnom razgovor, a da je istome prisustvovala i tužena. Tužitelj smatra kako dijete ne može, u prisutnosti majke, iskreno iskazati svoju stvarnu volju, a sve s obzirom na utjecaj majke i strah da majku ne razočara ukoliko bi iskazao različito od onoga što mu je ona rekla da iskaže. Stoga, tužitelj smatra da, iako je mlt. HA u dobi od 17 godina te isti može biti saslušan na sudu, nije u najboljem interesu djeteta da ga se opterećuje odlaskom na sud pa predlaže da posebna skrbnica obavi razgovor s mlt. djetetom bez prisustva roditelja kako bi se stekao uvid u mišljenje i želje djeteta. Slijedom svega, tužitelj smatra kako je mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava nepotpun te je isti svakako potrebno upotpuniti. Tužena u očitovanju na prijedlog i mišljenje Zavoda od 1. srpnja 2025. u bitnom navodi kako se slaže s mišljenjem Zavoda u dijelu u kojem se navodi potreba da se oboma roditeljima omogući izvršavanje zajedničke roditeljske skrbi i uključenosti u život i odgoj maloljetnog djeteta, a sve sukladno najboljem interesu mlt. HA. Međutim, tužena smatra da je mišljenje i prijedlog Zavoda potrebno dopuniti u dijelu koji se odnosi na roditeljske kompetencije, kao i u dijelu koji se odnosi na to s kim će mlt. HA po razvodu braka živjeti i načinu ostvarivanja osobnih odnosa.

Naime, iz dostavljenoga mišljenja razvidno je da je HA dijete u dobi od 16 godina te da je isti saslušan od strane psihologa stručnog tima Zavoda. Dijete je u razgovoru s psihologom jasno i nedvosmisleno izrazilo svoje mišljenje i navelo da želi živjeti s majkom, a s ocem ostvarivati viđanje, kada god otac to bude htio. Tužena upućuje na odredbu članka 86. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje u tekstu OBZ) da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, a da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

Konvencijom o pravima djeteta također je propisano da se djetetovo mišljenje mora uzeti u obzir u postupcima koji ga se neposredno tiču, sukladno njegovoj dobi i zrelosti. S obzirom na sve navedeno, tužena smatra da Zavod nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve relevantne okolnosti koje bi morale utjecati na formiranje mišljenja i prijedloga te da je pri izradi dopune mišljenja nužno uzeti u obzir mišljenje mlt. F, a sve uvažavajući dob djeteta i zrelost te izraženu želju djeteta da živi s majkom. Također, tužena smatra da je prilikom izrade dopune mišljenja Zavoda glede roditeljskih kapaciteta i prijedloga s kojim će roditeljem dijete živjeti po razvodu braka uz izraženo mišljenje i želju djeteta nužno uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti. Pored navedenog tužena je stava da Zavod nije u dovoljnoj mjeri cijenio i činjenicu da je tužitelj sklon čestoj i prekomjernoj konzumaciji alkohola, što dodatno utječe na sigurnost djeteta.

Slijedom svega navedenog, tužena ostaje kod odgovora na tužbu te smatra da je u najboljem interesu djeteta da po razvodu braka nastavi živjeti s majkom na adresi prebivališta majke, a da s ocem ostvaruje osobne odnose.

7. Zavod je u očitovanju na primjedbe stranaka od 6. kolovoza 2025. u bitnom ostao kod prijedloga i mišljenja od 22. svibnja 2026. budući se obiteljske okolnosti nisu promijenile od dostave prethodnog mišljenja kojem stranke prigovaraju, u prvom redu misleći da stranke i dalje stanuju s maloljetnim djetetom u istoj nekretnini. Ono što se promijenilo u odnosu na stanje koje je bilo aktualno u vrijeme donošenja ranijeg rješenja jest da je maloljetni HA uključen u savjetodavni rad, što predstavlja zaštitni faktor da njegov daljnji razvoj, a da je otac pokrenuo pravno uređenje stambenog pitanja kojeg planira urediti sudskim putem jer se on i supruga ne mogu dogovoriti oko navedenog. Pri izradi dopunskog prijedloga i mišljenja , Zavod je izvršio i terenski izvid na adresi stanovanja obitelji FA **.**.2025., iz rezultata kojih izvida proizlazi da je stan gdje borave stranke uredan, da ima dvije spavače sobe, a da FA spava u boravku. Isti da uglavnom boravi u prizemlju gdje se nalazi radiona. S roditeljima su provedeni odvojeni razgovori, jer razgovor s istima u istoj prostoriji nije bio moguć zbog povišenih tonova istih, a prilikom kojih razgovora je utvrđeno da isti, osim što se tiče uredne komunikacije s HA, nemaju nikakvu komunikaciju, te da maloljetni HA živi u takvim uvjetima netrpeljivosti zadnjih pet godina.

8. Slijedom navedenog, sud je iz dokumentacije koja prileži spisu utvrdio kako nije sporno da su odnosi između tužitelja i tužene trajno i teško narušeni, te da ne postoji mogućnost ponovne uspostave njihove bračne zajednice, slijedom čega je donesena odluka o razvodu braka koji obje stranke traže. Među strankama nije sporno niti da roditeljska skrb istih o maloljetnom HA bude zajednička. Ono što je sporno ima li temelja da sud u situaciji gdje roditelji faktički u trenutku zaključenja postupka i dal je stanuju s maloljetnim djetetom u istoj nekretnini od 80,00 kvadrata, dakle ne žive pod istim krovom niti u odvojenim kućanstvima na različitim etažama, ne ulazeći u pitanje u čijem je vlasništvu ista nekretnina, donosi odluku o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje onako kako to roditelji traže, kad dijete faktički stanuje s oba roditelja u trenutku zaključenja ovog postupka. Prema mišljenju ovog suda takvu odluku nije moguće donijeti na način kako to stranke predlažu, nego afirmativno utvrditi da će dijete ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, jer s oba roditelja i dalje stanuje. S tim u vezi, budući do zaključenja ovog postupka niti jedna od stranaka nije sporila da druga strana ne bi sudjelovala u snašanju zajedničkih troškova za uzdržavanje djeteta, te tako oba roditelja pred Zavodom suglasno navode kako drugi roditelj sudjeluje u kupnji odjeće, obuće za dijete, naizmjence mu kuhaju, sud je donio odluku o uzdržavanju na način da će roditelji ravnopravno sudjelovati u uzdržavanju maloljetnog HA kao što su to činili i do sada. U ovom postupku je nesporno utvrđeno, na temelju prijedloga i mišljenja Zavoda, da je između stranaka izrazito narušena komunikacija, ili da ista u potpunosti izostaje, zbog čega sud upućuje da oboma roditeljima zaštita mentalnog zdravlje njihovog još uvijek maloljetnog djeteta treba imati prioritet i jednoj i drugoj strani, a roditelji su surađujući sa Zavodom i svim institucijama koje su uključene u ovaj postupak, tako i surađujući s obrazovnim kadrom pokazali roditeljsku zrelost koja je glede skrbi o djetetu stranaka neupitna. Ovaj postupak ne može i neće riješiti konflikt stranaka glede njihovih imovinskopravnih pitanja, a što je prema mišljenju ovog suda glavni i jedini razlog sukoba među istima. Sud smatra da je Zavod izradio prijedlog i mišljenje stručno i objektivno, izrađeno u svrhu zaštite interesa maloljetnog djeteta, koji bi trebao biti primarni cilj njegovim roditeljima. Tim više što su stručni djelatnici Zavoda u kontinuitetu upućeni u obitelj FA od 2021. godine, isti su u više navrata provodili razgovore s oba roditelja, izricali im mjere iz nadležnosti Zavoda, a u povodu prigovora na mišljenje izašli na teren gdje stanuju stranke i utvrdili da isti faktički ne žive u odvojenim kućanstvima. Sud naglašava da je za pravilan psihofizički razvoj djeteta nužan kvalitetan i prisan odnos s oba roditelja, a na koji odnos prisnosti upućuje upravo to isto maloljetno dijete, koje će u listopadu navršiti osamnaest godina i koji će eventualno donijeti odluku da ne želi stanovati niti s jednim od roditelja, a koji će ga biti dužni uzdržavati ako se nastavi redovito školovati, jer je takva obveza zakonski uređena. Ono što je sud dalje utvrdio da su roditelji uslijed narušene komunikacije jednako angažirani u izvršavanju roditeljskih dužnosti i jednaku količinu vremena provode s maloljetnim djetetom, a koje je dijete, sada u dobi od 17 godina, u najosjetljivijoj fazi bilo i izloženo je netrpeljivosti među roditeljima. Slijedom navedenog, roditelji su dužni postupati sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Obz-a, odnosno dužni su međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja, dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, u ovom slučaju srednjoškolskim obvezama, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

9. Sud nije izveo dokaz saslušanja stranaka iz razloga što su stranke više puta saslušavane od strane djelatnika Zavoda, gdje su uglavnom suglasno navodili na koji način vode brigu o zajedničkom maloljetnom djetetu te da su suglasni da roditeljska skrb ostane zajednička. Isto tako budući stranke stanuju u istom kućanstvu s maloljetnim djetetom, a imajući u vidu odredbu članka 310. Obiteljskog zakona kojom je propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja, sud je utvrdio da stranke jednakovrijedno zadovoljavaju materijalne potrebe djeteta, te da tako treba i ostati u aktualni okolnostima života u zajedničkom kućanstvu. Također, u smislu odredbe čl. 360. Obiteljskog zakona, sud nije omogućio maloljetnom djetetu izražavanje mišljenja pred posebnom skrbnicom niti pred psihologom suda, budući je isti saslušavan od strane psihologa Zavoda u dva navrata, te ovaj sud smatra da bez obzira na mišljenje djeteta, za koje je sud utvrdio da je neupitno pod utjecajem oba roditelja, sve dok su aktualne okolnosti takve da dijete faktički stanuje pod istim krovom s oba roditelja, da isti niti ne može izraziti mišljenje neopterećeno, te bi svako daljnje ispitivanje djeteta predstavljalo daljnju nepotrebnu retraumatizaciju, što nije u najboljem interesu djeteta. Tim više što je i posebna skrbnica naglasila da bi u najboljem interesu djeteta bilo da stranke postignu dogovor, što u konkretnom nije slučaj, jer je dijete već u velikoj mjeri opterećeno predmetnim postupkom i narušenim odnosom roditelja.

10. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. S tim u vezi sud je donio odluku kojom je razveo brak stranaka, jer su obje stranke suglasne s navedenim uslijed teških i trajnih narušenih odnosa, te je sud donio i odluku o roditeljskoj skrbi za koju su stranke suglasne da ostane zajednička jer su po mišljenju ovog suda oba roditelja kompetentna, a donesena je i odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanju, koja je prema mišljenju suda u aktualnim okolnostima jedina faktički moguća, posebice kada se uzme u obzir odredba čl. 119. Obiteljskog zakona u kojoj je navedeno da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Maloljetno dijete stranaka HA aktualno stanuje s oba roditelja. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrb i sporna pitanja rješavati sporazumno. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi po razvodu braka, kao i uzdržavanju sud je imao u vidu da roditelji djeteta i dalje stanuju na istoj adresi, da jednako doprinose njegovom uzdržavanu, a istovremeno upućujući jednako kao i Zavod da ukoliko dođe do faktičnog razdvajanja obiteljske zajednice da stranke imaju mogućnost pokretanja postupka obveznog savjetovanja.

11. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 366. ObZ -a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

S u d a c:

Ana Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun tuženika

3. posebnom skrbniku

4. HZSR, Područni ured Dubrava

5. Matičnom uredu vjenčanih i Matičnom uredu rođenih po pravomoćnosti